Рыбаченко Олег Павлович : другие произведения.

Putinova SreĆa S Nikolom Ii.-12

Самиздат: [Регистрация] [Найти] [Рейтинги] [Обсуждения] [Новинки] [Обзоры] [Помощь|Техвопросы]
Ссылки:
Школа кожевенного мастерства: сумки, ремни своими руками
 Ваша оценка:
  • Аннотация:
    U Kini , koju je osvojila carska Rusija, nastavljaju se manji okršaji i izbijaju male pobune lokalnih komunista. General-ađutant i vječni dječak Oleg Ribačenko nastavlja gušenje pobuna. 1939. je godina. Car Nikola II navršava sedamdeset jednu godinu, a u nacističkoj Njemačkoj Hitler intenzivno priprema Treći Reich za rat. I još je nejasno kamo će se Fuhrer okrenuti, zajedno s Rusijom protiv Antante, ili zajedno s Antantom protiv Rusije!
  PUTINOVA SREĆA S NIKOLOM II.-12
  ANOTACIJA
  U Kini , koju je osvojila carska Rusija, nastavljaju se manji okršaji i izbijaju male pobune lokalnih komunista. General-ađutant i vječni dječak Oleg Ribačenko nastavlja gušenje pobuna. 1939. je godina. Car Nikola II navršava sedamdeset jednu godinu, a u nacističkoj Njemačkoj Hitler intenzivno priprema Treći Reich za rat. I još je nejasno kamo će se Fuhrer okrenuti, zajedno s Rusijom protiv Antante, ili zajedno s Antantom protiv Rusije!
  . POGLAVLJE br. 1
  Oleg Rybachenko, iako je izgledao kao dječak od oko dvanaest godina, međutim, možda malo stariji, on je prilično veliko dijete , oko četrnaest godina bio je i glavni general i general-ađutant, a njegova karijera nastavio. Brzo se preselio po Kini, postavljajući tamo mlince za meso.
  7. siječnja - baš na pravoslavni Božić, glavni general se zajedno s djevojčicom Margaritom borio s vrlo impresivnom hordom na jugu Kine. Bila je to Crvena armija nedokučivog Mao Zedonga.
  Djeca Terminatora se, međutim, nisu bojala. I pojurili su u napad.
  Oleg je bosim nožnim prstima bacio bumerang. Preletio je i odsjekao nekoliko glava, a zatim se vratio do dječaka.
  Mladi ratnik je uzviknuo:
  - Naša pobjeda je pred vratima!
  A mlin je izveo tehniku mača, odsijecajući kineske glave.
  Margarita je također u napadu.
  A njezine gole, isklesane noge dvanaestogodišnje djevojčice bacile su zrno ubojice, velikom razornom snagom. A komadi poderane i osakaćene Kineze letjeli su na sve strane.
  Ona je tako divna djevojka. Pristala je, kao odrasla, postati djevojčica i to ne obična, već besmrtna i cool. A sada se bori kao čudovište.
  A mačevi pobunjenih Kineza sjeckaju se u mokar kupus.
  Djevojka je pjevala:
  Pogledao sam u nebo
  I činila je čuda!
  A Margarita će se nasmiješiti bisernim, prilično velikim i nimalo dječjim zubima.
  Oleg Rybachenko, ovaj vječni dječak, primijetio je:
  - Ubijanje ljudi nije dobro. Ali moraš...
  A djeca ratnici su stvarno podivljala.
  I sjekli su s divljim i nevjerojatnim mahom. I bosim prstima na nogama svoje djece bacali su darove uništenja. I rasturali su Kineze koji su napadali na male komadiće. Ovo je borba.
  Formalno, Kina je dio Ruskog Carstva. No zapravo dio se odvojio zajedno s domaćim komunistima.
  I sad ratuje...
  Margarita se sjetila da je to samo jedna od njezinih misija. Ali kad je otišla u Staljinov logor u drugom svemiru, tamo je, možda, bilo još hladnije. Zamislite djevojčicu od oko dvanaest godina u staljinističkoj tamnici.
  Prvo hapšenje. Potom ponižavajuća i pedantna pretraga djeteta, a zatim fotografiranje u profilu, anfas, polubočno i s leđa. A onda su djevojci uzeli otiske prstiju s njenih ruku, a ujedno su na bijelim listovima papira utisnuli bose tabane njenih malih, gracioznih stopala.
  I otisci ruku i nogu ispali su lijepi. Dobro da se bar nisu obrijali. Iako su se češljali u potrazi za ušima, srećom ih nisu pronašli. I poslali su me da se tuširam, poprskanu izbjeljivačem.
  A onda je Margarita postala zatvorenica. Štoviše, bilo je potrebno prema uputama. A da bi sjela na krevet, samo je pred svjedocima napisala: "Staljin je krvnik sovjetskog naroda." I to je bilo dovoljno!
  I bez suđenja je poslana u dječju radnu koloniju za djevojčice. Tamo su lijepe, mlade zatvorenice radile bose od mraza do mraza. I samo su zimi dobili ružne filcane čizme.
  Međutim, Margarita je radije radila bosa po snijegu. Bilo je mnogo okretnije i praktičnije. A djevojčine bose noge ne smrzavaju se u snježnim nanosima, jer djevojka nije jednostavna, već vječna i besmrtna.
  I u koloniji je identificirala vampira. I nasmrt ga je izbola tankom britvom od posebnog magičnog srebra.
  Nakon čega je pobjegla iz dječje kolonije. I hodala je bosa nekoliko stotina kilometara kroz snježne nanose Sibira.
  Djevojka je trčala i urlala:
  - Želim da kišni zmaj umre! Neka bude mir u svijetu!
  Sada se zajedno bore protiv Kineza. I ovdje se mora reći da u Maovoj vojsci nije samo pješaštvo. Tu je i konjica. I ponovno pokušava napasti svadljivi par. Dječak i djevojčica mačevima sasjeku napadače Kineze, sjeku ih na komade tako da se krvavi komadi pomiču.
  Oleg Rybachenko je pjevao:
  Vidim pomrčine na nebu
  Kina hrli prema Rusiji...
  Osveta gori u mladim srcima,
  Daj mi pameti!
  A dječak-borac svojom je bosonogom djetinjastom petom bacio grašak uništenja, raspršivši kineske redove. I to je doista bilo iznimno učinkovito ubojstvo.
  Oleg se nasmijao i odgovorio:
  - Pa, jeste li ga odlučili uzeti i dogovoriti pratnju?
  A dječakovi mačevi tjerali su mlin.
  Margarita, ova djevojka terminator uzela je i bacila grašak uništenja i rastrgala hordu kineskih boraca. I jednostavno su se razletjeli na razne strane s otkinutim rukama i nogama.
  Djevojčica je zacvrkutala:
  - Bit će novi rezultat - poslat ćemo sve neprijatelje k vragu!
  Oleg se sjetio jedne od alternativnih priča.
  Godine 1944. dogodile su se promjene u vodstvu Trećeg Reicha. Hitler je umro od otrova na svoj rođendan 20. travnja. A njegov nasljednik, Hermann Goering, ukinuo je sve antisemitske zakone i ponudio zapadnim zemljama primirje i pregovore. Pa, glavno je proglasiti primirje i započeti pregovore. I mogu trajati beskrajno dugo.
  Nove njemačke i strane divizije stigle su iz Njemačke, Francuske i Italije. Što se tiče proizvodnje zrakoplova, Treći Reich i teritorije koje je okupirao bili su ravnopravni sa SSSR-om. A što se tiče tenkova i samohodnih topova gotovo su jednaki.
  Osim toga, njemački zrakoplovi bili su superiorniji od sovjetskih zrakoplova u naoružanju, brzini i oklopu. Da, i tenkovi također. Novi tenk T-34-85 tek je počeo s puštanjem u proizvodnju, a proizvodnja "Pantera" i "Tigrova" već je otklonjena. A Nijemci imaju tenkove i samohodne topove koji su puno moćniji od sovjetskih. I što je najvažnije, ima ih više.
  A Goeringu je lakše s gorivom - budući da saveznici više ne bombardiraju tvornice koje su proizvodile benzin iz ugljena. Plus više zaliha iz SAD-a i britanskih kolonija.
  Dakle, Fuhrer živi. A najpopularniji i možda najtalentiraniji njemački zapovjednik, Eric Rommel, imenovan je za novog vrhovnog zapovjednika kopnenih snaga Trećeg Reicha! I on, naravno, ima strateško razmišljanje. I shvatio je da sovjetske trupe pripremaju ofenzivu u Bjelorusiji.
  I tu su skupljene glavne snage. Ali teško je braniti u centru - previše je močvara, cijeli balkon u Polesiju, tako operativno, naravno, a ne doslovno. A tamo ima puno partizana. I bolje je ne prebacivati trupe u Bjelorusiju, nego ih sami udariti na drugom mjestu. A konfiguracija fonta sugerirala je da je to najbolje učiniti na jugu. Iz Moldavije i zapadne Ukrajine u konvergentnim smjerovima. I time organizirati ogroman kotao sovjetskih trupa. Uključujući i dvije tenkovske armije. Ono što se mora reći je vrlo dobra strateška ideja.
  Štoviše, u SSSR-u su vjerojatno i sami razmišljali o ofenzivi, a podcijenili su da i neprijatelj može napasti. Treba napomenuti da u nacističkoj Njemačkoj proizvodnja tenkova i samohodnih topova više nije bila inferiorna u odnosu na SSSR. Pogotovo nakon što je prestalo bombardiranje Trećeg Reicha. Osim toga, prijelaz na T-34-85 s T-34-76 doveo je do privremenog smanjenja proizvodnje tenkova, a IS-2 je još uvijek bio sirov i imao je puno dječjih bolesti. Ali Nijemci su već unaprijedili proizvodnju Panthere, a ovaj je tenk bio vrlo dobar u pogledu voznih sposobnosti, naoružanja, prednjeg oklopa, optike i ugodnih uvjeta za posadu, a možda i bolji od sovjetskih.
  Dakle, Rommel je imao ozbiljnu prednost u broju tenkova i samohodnih topova te u njihovoj kvaliteti. A zašto ne udariti s bokova? Je li ovo loša ideja? Istina, u stvarnoj povijesti Nijemci se to nisu usudili učiniti. Ali sada su jači. Čak i u stvarnoj povijesti, nacistička Njemačka je u lipnju 1944. imala sedam tisuća i osamsto tenkova i samohodnih topova na istočnoj fronti, a SSSR sedam tisuća i sto. SSSR je bio u prednosti u zrakoplovstvu, ali uglavnom zahvaljujući činjenici da su Nijemci držali dvije trećine zrakoplova na zapadnom frontu. Pa, u pješaštvu i topništvu prednost je šest i šest stotina naspram četiri i četiri stotine milijuna. Međutim, Nijemci su prebacili milijun vojnika iz Francuske, još tri stotine tisuća iz Italije, dvjesto tisuća iz Norveške i još pola milijuna iz njemačke rezerve te sto pedeset tisuća iz Belgije i Nizozemske. Plus još nekoliko talijanskih divizija, i nekoliko divizija iz Nizozemske i Belgije među domaćim nacistima, i još nešto iz Danske. Pa, i razmjena ratnih zarobljenika sa saveznicima. Samo Talijana ovdje ima više od milijun. A ima i podosta Nijemaca - dvjesto tisuća samo iz Afrike, plus još iz Italije. A ono što je najvrjednije je znatan broj oborenih pilota u Britaniji iu Sredozemnom moru, te u Norveškoj. Ovo je velika moć.
  Osim toga, Nijemci su smanjili proizvodnju podmornica i otkazali projektni program FAU. A ono što je oslobođeno otišlo je u tenkove, avijaciju, topništvo i najnoviju jurišnu pušku MP-44. Posljednja je bila najbolja jurišna puška Drugog svjetskog rata. Ali sada, kad nema bombardiranja, može se proizvoditi u velikim količinama. Da, i kupujte neke stvari na Zapadu, tako da je lakše s legirajućim tvarima.
  Dakle, mitraljez ubaci u seriju i neka bude hladniji. U pješaštvu već postoji približna ravnopravnost, u tenkovima su Nijemci u puno značajnijoj prednosti. Samo iz Francuske povučeno je deset tenkovskih i pet SS divizija. A ovo je snaga. Plus više tenkovskih divizija i samohodnih topova "Ferdinand" iz Italije otišli su na Istočni front. I plus povećana proizvodnja automobila i opreme zbog prestanka bombardiranja teritorija Trećeg Reicha i okupiranih zemalja.
  Osim toga, u SAD-u postoji višak Shermana koji ih sada nemaju gdje smjestiti, pa je slijetanje u Francuskoj otkazano. Pa što ih Nijemci ne prodaju na kredit? Rommel je pristao kupiti Shermane, ali samo one s dugom cijevi kalibra sedamdeset i šest milimetara. Međutim, Amerikanci su već pustili podosta takvih. A ovi tenkovi nisu ništa gori od trideset i četiri, a nisu previše inferiorni Pantheru. A možda čak i bolji od starih tridesetčetvorki, a značajno, i malo bolji od najnovijih. Tako je Treći Reich imao značajnu prednost u tenkovima, više od jedanaest tisuća naspram sedam. Osim toga, SSSR također nije dobio dio opreme pod Lend-Lease. Tako je ravnoteža u tehnici, i u tenkovima i u zrakoplovstvu, i u automobilima i kamionima, postala u korist Nijemaca.
  Samo je u pješaštvu i topništvu postojala približna ravnopravnost. Nešto veći broj sovjetskih topova nadoknađen je blagom nadmoći Nijemaca u kalibrima topova. Što se tiče kvalitete, tenkovi i avioni Trećeg Reicha bili su bolji od sovjetskih. Yak-3 još nije ušao u proizvodnju, LAGG-7 se također tek počeo proizvoditi. I Nijemci su razvili poboljšani Focke-Wulf, novu verziju ME-109 s poboljšanim naoružanjem i motorom u seriji, neka vozila imaju pet zračnih topova, a Focke svih šest. Velika prednost u ubilačkoj moći. I bombarder Yu-288 krenuo je u proizvodnju. A jak je i u brzini i u nosivosti bombe. Mlazni zrakoplovi tek su počeli ulaziti u masovnu proizvodnju, i još uvijek su bili skupi i nesavršeni.
  Ali mlazni avioni su jako dobri kao izviđačke letjelice i ne možete ih pratiti.
  Tenk Tiger-2 tek je počeo ulaziti u službu s trupama, ali već je bio u jedinicama, iako u relativno malim količinama. Ali obični Tigrovi već su dobro uhodani. Tenk Panther-2 prolazio je kroz porođajne muke i nekako je bilo problema s puštanjem u seriju. Ali općenito, Nijemci su već stekli prednost u tehnologiji. I mogli su razbiti SSSR. Na jugu, Nijemci općenito imaju ogromnu nadmoć u tenkovima. Dakle, već možemo napadati.
  Štoviše, Nijemci su se pretvarali da se samo pripremaju za obranu i da neće napadati. I čak su ofenzivnoj operaciji dali naziv "Karpatski zid" kako bi obavještajci mislili da se radi samo o obrani.
  Ukratko, postignuto je i strateško i taktičko iznenađenje. Osim toga, Tigrovi su dobri kao sredstvo za proboj. A petnaestog lipnja četrdeset i četvrte, zadan je razoran udarac bokovima ove izbočine. I linija sovjetske obrane bila je probijena.
  Najgore je što su Nijemci preuzeli premoć u zraku i preuzeli inicijativu.
  Iako je u stvarnoj povijesti bilo obrnuto i nacisti su izgubili prevlast u zraku. Ali ako se Focke-Wulf pravilno koristi, onda je on, naravno, puno jači i učinkovitiji od Jaka, kako u brzini, tako iu naoružanju i vertikalnoj pokretljivosti. A ovo se vozilo može koristiti i kao jurišni zrakoplov i kao prednji bombarder. A Nijemci su imali i napredniji TA-152 - evoluciju Focke-Wulfa. Ima bolje letne karakteristike i bolje naoružanje.
  I njemački zračni top od 30 mm nije imao premca u borbenoj učinkovitosti.
  A sada, zbog opskrbe gorivom i naftom iz kolonija Britanije i Sjedinjenih Država, Nijemci više nisu imali kredita za gorivo. I naravno, nacisti su počeli vršiti temeljit pritisak na sovjetske pilote. Huffman se istaknuo kao nova zvijezda.
  U drugim stvarima, pojavila su se dva prekrasna pilota: Albina i Alvina. I obje su spektakularne plavuše. I rušimo sovjetske avione bez imalo milosti. I naplatite svoje račune. Štoviše, ove su se djevojke borile isključivo bose iu bikinijima u gotovo svim vremenskim uvjetima. I bilo je jako cool.
  Da, takvim ženama nitko ne može odoljeti.
  Ukratko, Nijemci su u nekoliko dana napredovali stotinjak kilometara sa svake strane i ušli u operativni prostor. A Staljin je doslovno histerizirao.
  Rommel je očito sve izračunao. A onda, tjedan dana kasnije, kliješta fašističkih trupa su se zatvorila. I nastao je ogroman kotao. Ovo je bilo stvarno super cool.
  Pa što Staljin može učiniti po tom pitanju? Ali ništa, samo maknuti pojačanja iz centra i baciti ih na spašavanje svojih jedinica koje su bile prikliještene u zapadnoj Ukrajini. A ovo uopće nije najbolja ideja. A ovdje samo sovjetske djevojke mogu spasiti Crvenu armiju. I naravno da im je bolje boriti se bose i samo u bikiniju.
  Oleg Rybachenko je u međuvremenu sabljama sjekao kineske vojnike. Učinio je to s velikim bijesom.
  Pa, pomislio sam i, naravno, prisjećajući se prethodnih misija.
  Pa, ili čudotvorno oružje. U svakom slučaju, Rommelove trupe su se uspješno borile i čak zauzele Žitomir. A onda su napredovali prema Kijevu, zauzimajući grad za gradom u pokretu.
  U borbama se pojavio i tenk Panther-2, prvi eksperimentalni model . Njegov pištolj imao je kalibar 75 mm, ali je duljina kalibra bila čak 100 EL. I to je omogućilo udaranje sovjetskih tenkova s velike udaljenosti. Pa, prednji oklop kupole je 150 mm, uključujući plašt, a prednji dio trupa je 120 mm - pod kutom od četrdeset pet stupnjeva. Obje strane kupole i trupa su 60 milimetara. Ovaj automobil je težio četrdeset sedam tona, s motorom od 900 konjskih snaga. Ukratko, dobro oružje i prednji oklop, više-manje zadovoljavajući bočni oklop. U svakom slučaju, štitio je od četrdesetpetice, protutenkovskih pušaka i imao je dobru ergonomiju i pokretljivost. Brzina je preko šezdeset kilometara na autocesti, što je vrlo pristojno za tenk težine IS-2.
  Ali glavnu ekipu čine četiri djevojke. I one su bose u bikinijima, odnosno gotovo gole. I to je super. I kako su počeli pucati.
  Sovjetske trupe pokušavaju se probiti iz okruženja. Staljin baca sve više rezervi u borbu. A djevojke se bore protiv ruskih tenkova.
  Ovdje pucaju golim prstima.
  Gerda puca prva. Ona udari trideset četiri i urla:
  - Vjeruj mi, svakoga ću rastrgati u mreži paklene strasti.
  Zatim, Charlotte puca golim nožnim prstima. I ovaj put probija još jedan sovjetski tenk. Uzrokuje da gori, svijetli i detonira streljivo.
  A crvenokosa lisica riče:
  - Ništa nas neće zaustaviti, nitko nas neće pobijediti!
  Zatim, jednog po jednog, golim nožnim prstima, Christina je mlatila. A ova djevojka ima crveno-žutu kosu.
  I ona se također probila kroz sovjetski auto i zaurlala:
  - U ime besmrtnih ideja uništenja!
  Magda, djevojka bijele-žute kose, primijetila je:
  -Anihilation nema ideje!
  A još ju je šutnula golim nožnim prstima, i doslovno uništila sovjetski stroj. I doslovno se probila skroz. I zacvrkutala je, pokazujući zube:
  - Naš posao je pobijediti za budućnost bijele djece!
  Gerda je potvrdila:
  - Zaista se može reći da je ovo jako dobar slogan. I sve ćemo mlatiti i pobiti!
  I djevojka je opet pucala, golim nožnim prstima. I ovaj put je njegova granata probila zastrašujući IS-2. Treba napomenuti da je slaba točka sovjetskog tenka prednji oklop kupole - svih sto milimetara i bez racionalnog kuta nagiba.
  I njemački tenk "Pantera"-2, ili kako se još neslužbeno zvala Kraljevska pantera, ima čeoni oklop kupole od 150 mm i kosi se. Odnosno, njemački tenk jednake težine bolje je zaštićen u čelo sovjetskog i osjetno je bolji. Desni bok IS-2 debljine je 90 milimetara, što je jedan i pol puta deblji od onog kod Panthere, ali to nije toliko važno u tenkovskoj borbi.
  A u brzini i manevarskim sposobnostima, njemački tenk je mnogo jači od sovjetskog. Uz približno jednaku težinu, njemački tenk ima motor od devetsto konjskih snaga, dok sovjetski tenk ima samo petsto dvadeset konjskih snaga.
  Ako usporedimo topove, sovjetski tenk ima veliku prednost u kalibru od 122 mm u odnosu na 75 mm njemačkog tenka. Ali sovjetska duljina cijevi je samo 48 EL, a njemačka 100 EL. A njemačka brzina paljbe je 15 metaka u minuti, dok je sovjetska samo dva i pol. A Panther-2 ima osamdeset dva okvira streljiva, dok IS-2 ima samo dvadeset osam.
  Pa, optika njemačkog tenka je bolja, daljinomjer, a sposobnost nišana pištolja je puno veća. Dakle, Rommelove trupe imaju ogromnu prednost.
  Ovdje Charlotte ponovno puca, koristeći gole nožne prste. I probija se kroz još jedan sovjetski tenk i urla:
  - Ali Pasaran!
  Christina puca sljedeća. Precizno puca koristeći gole nožne prste. I probija sovjetski tenk, rušeći kupolu.
  Nakon čega se Christina smije i urla:
  - Buduće stoljeće je naše!
  A onda se i Magda zajebala. Posebno je pogodio sovjetski automobil. I progorio je kroz oklop T-34-85.
  Ukratko, testiran je tada najbolji tenk Drugog svjetskog rata. Jedini nedostatak pištolja Panther je mali kalibar projektila i, kao rezultat, slaba jednokratna šteta. Ali djevojke su fenomeni, a pogođene su na takav način da obično sovjetsko streljivo detonira i tenk bude potpuno uništen.
  Ukratko, Nijemci su, imajući prednost u broju tenkova i kvaliteti, a isto toliko i u zrakoplovstvu uz približan paritet u pješaštvu i topništvu, iskoristili greške sovjetskog zapovjedništva i porazili Crvenu armiju na desnoj obali Ukrajine. .
  Nakon čega je Staljin nevoljko pristao povući trupe iza Dnjepra. Ovaj put se nije svađao, pa je pokušao izgraditi obranu. Budući da je veliku rijeku teže prijeći, Rommel je odlučio pomaknuti ofenzivu u središte. Ali ovdje je linija bojišnice bila glatkija i iskopana je pristojna količina utvrda. Nijemci su malo napredovali. Sovjetske trupe pružile su otpor.
  Osim toga, svoju ulogu odigrali su i bjeloruski partizani, koji su vodili aktivan željeznički rat i spriječili prebacivanje pojačanja u centar. Stoga su Nijemci uspjeli napredovati od trideset do četrdeset kilometara i naletjeti na moćnije utvrde.
  Goering je, za razliku od Hitlera, bio skloniji brinuti se za živote Nijemaca i zaustavio je ofenzivu na kopnu. Govorilo se o tome je li vrijeme za sklapanje mira sa SSSR-om. Ili barem zaustaviti rat i započeti pregovore.
  Ali SAD i Britanija uopće nisu bile protiv toga da se dva totalitarna carstva nastave međusobno uništavati. A Goering i Staljin također nisu željeli kompromis. Njemačka i njezini saveznici izgubili su previše vojnika da bi ograničili svoje teritorijalne zahtjeve. A Staljin nije želio izgubiti svoje zemlje. A baltičke države, Bjelorusija, Moldavija i pola Ukrajine s Kijevom su previše teritorija za izgubiti. A takvu pobjedu pred narodom teško možete zamisliti. Iako propaganda zna prevariti ljude.
  Ukratko, rat se nastavio, a Goering se oslanjao na zračnu ofenzivu. To je zahtijevalo manje troškove i gubitke ljudskih resursa, ali više materijalnih. Osim toga, mlazni zrakoplovi, koji su bili jači, učinkovitiji i manevriraniji od propelerskih zrakoplova, počeli su ulaziti u serijsku upotrebu. Ali SSSR je očito kasnio s mlaznom avijacijom.
  Dakle, za početak su koristili ME-262 s četiri zračna topa kalibra trideset milimetara. Međutim, to još uvijek nisu bili baš dobri avioni. Istina, bili su brzi i uporni, ali im je nedostajalo manevriranja i često su se rušili.
  Praktičniji su bili TA-152 na vijke. Mogli su se koristiti i kao jurišni zrakoplovi i kao prednji bombarderi. I dosad su se mlazni zrakoplovi proizvodili kao dopuna propelerskim zrakoplovima, a ne umjesto njih.
  No, naravno, pojavili su se mlazni bombarderi. Na primjer, "Arado", koji sovjetski lovci nisu mogli ni sustići. I stvorio je mnoge probleme Crvenoj armiji. A pogotovo kao prednja avijacija. Nijemci su imali i mlazne jurišne zrakoplove. I situacija se pogoršala.
  U siječnju tisuću devetsto četrdeset pete, sama Crvena armija pokušala je napredovati u središtu. "Panther" 2 postao je rašireniji kako je ušao u seriju. Pojavio se i dobar, lagani samohodni top E-10, vrlo niske siluete, velike brzine i male težine. I snažniji s topom od 88 mm samohodnog topa E-25.
  Imao je mnogo toga zajedničkog s Jagdpantherom, ali je imao gušći raspored, što je omogućilo njegovu nižu siluetu i lakšu. Štoviše, debljina prednjeg oklopa pod velikim kutom ostala je prilično velika - sto milimetara, što ga je učinilo gotovo neprobojnim za sovjetske granate. Ali do sada su ti samohodni topovi tek počeli pristizati, a Jagdpanther ostaje glavna snaga razarača tenkova.
  Ova samohotka, normalne brzine i pokretljivosti, imala je dobru čeonu zaštitu, brzo se okretala, a svojim topom od 88 mililitara i dužinom 71EL bila je naprosto prava nimfa u borbi protiv neprijateljskih tenkova.
  Pa, Tiger 2 se borio. Za razliku od onoga što je bio tijekom Drugog svjetskog rata u stvarnoj povijesti, ovdje je donekle moderniziran, s motorom od tisuću konjskih snaga i užom kupolom. Time je tenk bio sasvim prihvatljiv u pogledu voznih svojstava, a lakša kupola se brže okretala. Dakle, Crvena armija ima dodatni problem.
  Općenito, Nijemci su prilično jaki, a njihova jurišna puška MP-44 je superiornija od svih sovjetskih modela, a Nijemci imaju priličnu količinu mitraljeza. Uključujući i one kupljene na kredit u SAD-u i Britaniji.
  Yak-3 je proizveden u premalim količinama zbog nedostatka visokokvalitetnog duraluminija. U stvarnoj povijesti to se kompenziralo opskrbom po Lend-Leaseu. Ali sada ih više nema. LAGG-7 se također proizvodio u manjim količinama, a LAGG-5 još nije maknut iz masovne proizvodnje - također postoje problemi s aluminijem i bakrom. A ovi novi sovjetski avioni još uvijek su inferiorni njemačkim avionima. PE-2 nije bio vrlo težak avion za letenje, ali je do 1945. bio zastario i moralno i ne samo moralno. IL-2 je također zastarjeli jurišni zrakoplov, ali još nije ukinut, a IL-10 se proizvodi samo kao njegova dopuna. PE-8 je vrlo mali broj letjelica. Tu-3 također nije puno. Pa, postoji veliki problem sa strateškim bombarderima.
  A Nijemci su dobili Yu-488 - prvi serijski bombarder s četiri motora. A premašio je američki B-29 brzinom za stotinjak kilometara zbog manje površine krila i snažnijih motora. Pa u SSSR-u takvih ljudi nije bilo. Pa, plus TA-400 je vrlo moćan zrakoplov sa šest motora. A ni protiv njih nije bilo prijema.
  Zimska ofenziva sovjetskih trupa bila je neuspješna. Napadi nisu uspjeli i sovjetske trupe su odbačene na svoje prvobitne položaje. Sredinom travnja sovjetske su trupe ponovno pokušale napredovati. Ali opet nisu uspjeli i opet su potučeni i povučeni.
  Sam Treći Reich pokušao je napredovati u svibnju. Ali ni to nije bilo uspješno. Iako su Nijemci uspjeli probiti sovjetsku obranu. Prvi put su serijski E-100 sudjelovali u borbama. Vozila sa snažnim oklopom i oružjem, pokretljivija od miševa. Ali u stvarnim bitkama ovi mastodonti nisu blistali. A tenk je bio malo skup i težak za proizvodnju.
  Tada su Nijemci počeli još aktivnije bombardirati SSSR. Pojavio se ME-262 X, napredniji, manevarski za velike brzine. Pa, ME-1100 s promjenjivim zamahom krila krenuo je u proizvodnju. Ali posljednji zrakoplov zahtijevao je visokokvalificirane pilote. Kao i XE-162, koji je, unatoč svim svojim prednostima, uključujući i jednostavnost proizvodnje, također zahtijevao visoko kvalificirane pilote.
  Nijemci su imali i mlazni bombarder s naprijed zakretnim krilima. Pa, i također razvoj strojeva bez repa. I lovci i bombarderi.
  Pa, i mlazne jedrilice s ležećim pilotima. U ljeto su se u seriji pojavili i prvi njemački helikopteri u obliku diska. Situacija se sve više komplicirala.
  A u SSSR-u se proizvodilo sve više SU-100. Imao je mnoge prednosti u odnosu na T-34-85. Prvo, snažnije oružje sposobno da se barem nekako bori protiv njemačkih tenkova. I drugo, zbog nedostatka pomične kupole, samohodne topove je puno lakše proizvesti. U stvarnoj povijesti, rat je brzo završio nakon pojave SU-100, a kladio se na napredniji i bolje zaštićeni T-54. Ali u ovom svijetu se Drugi svjetski rat, odnosno Veliki Domovinski rat, oduljio. Kladilo se na samohodni top koji je lakši za proizvodnju i bolje naoružan.
  Istina, SU-nije mogao rotirati kupolu, ali u obrani to nije toliko značajno.
  Tako je SU-100 krenuo u sve veću proizvodnju. Jesen i zima protekle su u pokušajima napada s obje strane, ali fronta je zamirala, kao u Prvom svjetskom ratu. Stigla je godina četrdeset i šesta. Mlazni zrakoplov ME-262 X postao je popularniji, a brzina mu je porasla na tisuću dvjesto kilometara. Ljeti su Nijemci pojačali pritisak u zraku. Pa, TA-500 s mlaznim motorima počeo je još više mučiti SSSR, uključujući tvornice na Uralu i izvan Urala. Goering se oslanjao na iscrpljenost Rusije.
  U jesen su sovjetske trupe neuspješno napredovale. Nijemci su napadali iz zraka i čuvali snage. Tako je SSSR-u počeo biti mučan od bombardera bez domaćina. I uništiti infrastrukturu.
  I tako sve dok nije došla četrdeset i sedma godina. Zimi su sovjetske trupe ponovno pokušale napasti. Među tenkovima SSSR-a u seriji se pojavio samo IS-3. Prednost automobila bila je dobra zaštita čela i kupole. Nedostatak je povećana težina, složenost u proizvodnji i vožnji. Ali IS-4 nije krenuo u proizvodnju, pa je Staljin zabranio masovnu proizvodnju tenkova težih od pedeset tona. U Geringovoj Njemačkoj "Pantera"-3 se pojavila sa snažnijim topom od 88 mm kalibra 100 EL, s debljim oklopom od 150 mm pod kutom čela trupa od četrdeset stupnjeva i kupolom od 200 mm s kratak ogrtač. I 82 mm nagnutih stranica. Tenk je težio šezdeset jednu tonu, ali je motor imao do 1200 konjskih snaga.
  Ovaj stroj je bio superiorniji od sovjetskih i bio je uporan i pokretljiv.
  Tako je prošla četrdeset i sedma godina... Došla je četrdeset i osma. U SSSR-u je konačno stvoren manje-više prihvatljiv tenk za proboj - IS-7, ali ga je bilo teško masovno proizvoditi u ratnim uvjetima. I tako je u proizvodnju ušao samohodni top SU-130, lakši, lakši za proizvodnju i slabije zaštićen s bokova.
  U Njemačkoj se 1949. pojavio "Panther"-4. Nijemci su prvi put konstruirali serijski tenk s dobrom oklopnom zaštitom od 170 mm i vrlo gustim rasporedom - motor i prijenos bili su u jednom bloku i poprijeko, a na motoru je bio mjenjač. Tako je uz težinu od sedamdeset tona bilo moguće smjestiti prednji oklop od 250 mm, nagib od 170 mm, naoružanje od 105 mm i duljinu cijevi od 100 EL. I plinski turbinski motor od 1500 konjskih snaga.
  Odnosno, pokazalo se da je "Panther"-4 i savršeno naoružan i neprobojan za najpopularnije vozilo, SU-100, čak i sa strane, ili gotovo neprobojan, samo što je postojala vrlo blizu šanse. I mobilni i toaletni. Plinski turbinski motor ubrzavao je čak sedamdeset tona pri šezdeset kilometara na sat.
  Tako su fašisti Goeringa i Rommela planirali razviti ofenzivu protiv SSSR-a. Čak ni sovjetski SU-130 nije mogao prodrijeti u "Pantheru"-4 frontalno, a njemački je stroj sam preuzeo sovjetske s vrlo velike udaljenosti. A IS-3 je već ukinut. A SSSR se uglavnom oslanja na nešto raširenije i jednostavnije. A onda je Staljin umro u svibnju 1949. i čini se da se sunce potpuno ugasilo.
  . POGLAVLJE br. 2.
  Oleg Rybachenko i Margarita Korshunova ubili su veliki puk Kineza. Ali samog Mao Zedonga nisu mogli uhvatiti.
  Nakon čega su ga djeca-ratnici uzela i malo se odmorila. Mjesec je bio siječanj tisuću devetsto trideset devete. Car Nikolaj II trebao je napuniti sedamdeset jednu godinu. A počeo je vladati, za razliku od stvarne povijesti, godine tisuću osamsto osamdeset druge. Odnosno, Vlada je već ušla u pedeset i sedmu godinu. I rekord Ivana Groznog je oboren. Međutim, sam Nikolaj II želio bi, naravno, oboriti rekord Luja Četrnaestog od više od sedamdeset i dvije godine vladavine. Pa što - pogledajte. Nikolaj II će živjeti koliko i Vladimir Vladimirovič Putin. Ni više, ali ni manje. A careva ambicija nije ništa manja od Putinove. Dakle, predstoji još rat, ili protiv Hitlera, ili zajedno s Hitlerom protiv Europe. U međuvremenu je Oleg Rybachenko odlučio još malo popiškiti.
  Posljednja bitka Highlandera završila je 2017. A među njima su ostala samo dvojica - Duncan MacLeod i Oleg Rybachenko. Potonji je bio u tijelu dječaka od desetak godina - tako je postao planinar. Dječak je visok metar četrdeset pet metara i težak manje od četrdeset kilograma. Duncan Macleod postao je jednostavan čovjek, i poput ostalih smrtnika ostario je i obolio. Ali Oleg Rybachenko ostao je jednostavan dječak. Štoviše, ono što je najparadoksalnije jest da je već bio odrastao, ali je silno želio steći besmrtnost. A nije se rodio planinski čovjek. To se ljudima kao sreća događa vrlo rijetko. Pa postoji i organizacija koja se brine da tajna gorštaka-besmrtnika ne dozna široj javnosti i drugim ljudima, a još više obavještajnim službama. Kako im to polazi za rukom, druga je priča sa svojom tajnom. Ali bitka planinara je gotova. Ostao je samo Duncan MacLeod - jedini kojeg nisu ubili ostali gorštaci. Ali on je sada običan smrtnik i postupno stari.
  A Oleg Ribačenko je, s jedne strane, poput gorštaka - sa gorštačkim sposobnostima besmrtnosti i oporavka od rana, a na neki način čak i hladniji od gorštaka. Na primjer, gorštak se može ubiti odsijecanjem glave od tijela. Ali Oleg će u ovom slučaju i dalje imati život, a glava će mu biti vraćena. Odnosno, potpuno je besmrtan. Ali za to je morao postati zgodan, plavokos, mišićav dječak od deset godina. A iz dvadeset i prvog stoljeća otiđite u daleku prošlost i tamo obavljajte razne vrste misija - na kraju krajeva, besmrtnost, i to mnogo hladnija od gorštaka, kada vas u principu ni eksplozija hidrogenske bombe neće ubiti , morate vježbati. Uostalom, bogovi ne daju darove tek tako. I Oleg se složio - iskušenje da se živi vječno bilo je preveliko. A bilo bi vrlo zanimljivo putovati i svijetom i prošlošću. Uostalom, toliko je epoha. Istina je, naravno, da bi bilo bolje biti u tijelu od najmanje šesnaest godina - da bi mogao voljeti djevojke. Ali nažalost, moramo prihvatiti uvjete viših sila. A biti u tijelu desetogodišnjeg djeteta, tko zna koliko dugo, istina je u besmrtnom tijelu, što je već plus i možete pričekati s odrastanjem. Ako su više sile zadovoljne, tada će vam omogućiti da odrastete, ostajući besmrtni. U međuvremenu, klinac ide u bitku i radi misije koje naredi, ili čak kako želite i odaberete.
  Sada je besmrtni dječak sišao u prošlost. Za vrijeme egipatskih faraona - to je prije gotovo pet tisuća godina.
  U Egiptu je proljeće, već je prilično vruće, ali nije sparno. Oleg je bio odjeven samo u kupaće gaće - gospodarstvo viših sila. Ovo je prva misija, a odjeću mora nabaviti sam, kao i oružje. I mišićavi dječak našao se polugol i bez oružja u stranom svijetu. Oleg je najprije osjetio užareni pijesak pod bosim nogama. U Egiptu je travanj i prilično je vruće. A noge dječakove djece još nisu ogrubjele. Upravo je dobio besmrtno, dječje tijelo i još se treba naviknuti na njega.
  Topli vjetar puhao je po prilično snažnom i mišićavom tijelu. Bio je kao dijete bodybuilder, točnije fitness. Volumen nije baš dobar, ali ima reljefa i dubine crteža. Koža je umjereno preplanula, ali može brzo potamniti na afričkom suncu.
  Dječak se osvrnuo. Okolo su rasle rijetke palme. Vidi se da u daljini seljaci rade. Nosili su neke bijele haljine. Samo su djeca gola, gotovo crna od preplanulosti. A negdje u daljini bilo je selo.
  Oleg je slegnuo ramenima. Zasad ništa posebno, pa sam napravio korak. Malo je peklo tabane, ali općenito je bilo podnošljivo i malo škakljivo. Nije jasno, zapravo, koja je njegova misija? I što da radi ovdje A onda se čuo glas viših sila:
  - Sada počinje izgradnja Djoserove piramide pod vodstvom
  Arhitekt Imhotep. I morate ići tamo.
  Oleg Rybachenko se nacerio i odmahnuo djetinjastom glavom. Ovo je prva piramida izgrađena u starom Egiptu. Eto koliko smo daleko bačeni u prošlost. Nema samo računala, televizora, radija, telefona, nego nema čak ni ratnih kola. Takva su vremena.
  Zarobljeni dječak je uzdahnuo, osjetio lagani gurak nevidljive ruke u svojim leđima i pomaknuo se, gazeći svojim bosim, dječjim nogama. Bilo je vrijeme za polazak, tijelo je vrlo mlado, lagano, a vi ste puni energije. A vječno dijete čak je počelo trčati. I iskreno, kako je bilo super.
  Oleg Ribačenko trčao je kao brza srna i bio je toliko sretan da je besmrtni dječak počeo pjevati, skladajući usput:
   Ja sam dječak velike ruske ere,
  Kad želimo od šale prodrmati cijeli svijet!
  Uostalom, veliki ljudi uopće nisu buhe,
  A meni je svaki borac idol!
  
  Rođen sam kao dječak u posebnom stoljeću,
  U kojoj računalo odlučuje u šali...
  I tko će obući ogrtač u očaju,
  Zima je groovy i vrti prstenje!
  
  Ne, Afrika u našoj ogromnoj Rusiji,
  Ali s bezgraničnom snagom Sibira...
  A naše su cure ljepše u svemiru,
  A svaki dječak je heroj od rođenja!
  
  Ljubite Krista i častite Velikog Gospodina,
  Neka Bog Rod zauvijek vlada nad nama!
  Lišće žuti i postaje zlatno,
  Vjerujem da će Sin Božji Svarog dati snagu!
  
  Svi mi imamo puno avantura kroz koje moramo proći,
  Hodaj univerzalnom spiralom zauvijek...
  Želite li imati mnogo različitih hobija?
  Neka je slava Bogu čovjeku u vječnosti!
  
  Sve je na svijetu doduše ponosna riječ,
  U kojem je jedno srce Najuzvišenijeg Obitelji-Oca.
  I postoji nastavak života poslije groba,
  A možemo do neba, vjerujte mi do kraja!
  
  Vjerujte mi, veličinu Rusa prepoznaje planeta,
  Udarcem damastnog mača srušili su fašizam...
  Cijene nas i vole svi narodi svijeta,
  I uskoro ćemo stati na našu planetu kao sveti komunizam!
  
  Rasporedit ćemo zvjezdane brodove u različite svjetove,
  A mi ćemo biti viši i cool od svih, Rod ne daj.
  Uostalom, najjači Rusi su piloti,
  Hrabar borac, on će svakoga raskomadati!
  
  Možemo se uzdići iznad svemira,
  I učiniti nešto što bi prestrašilo vraga...
  Uostalom, glavna stvar ruskog ratnika je stvaranje,
  I ako treba, ratnik će spasiti domovinu!
  
  Za slavu Rusije, junačka djela,
  Isuci svoj mač i bori se žestoko...
  A ti ne gledaj ruske vojnike,
  Gradimo komunizam razigrano!
  
  Što čeka u budućnosti - možete vidjeti surov prostor,
  Ali zajedno ćemo, vjerujem, zaživjeti...
  I red će postati lijep i nov,
  I svaku ćemo grozotu vatrom očistiti!
  
  Uostalom, u našoj zemlji Bog i stijeg su jedno,
  Proleterski vojnik je u ekstazi za bitku...
  Neka neki od boraca već imaju sijede vlasi,
  I netko bez brkova, ali i kao kralj u boju!
  
  Rusija se sada izdigla iznad svijeta,
  Kljunovi ruskih orlova blistaju poput zlata.
  Stvori sebi idola proleterskog Boga,
  Više akcija i manje bolnih misli!
  Dječak je pjevao s velikom energijom i zvonkim glasom. I u tom trenutku prozvan je na jeziku koji se Olegu Ribačenku činio ruski. Iako su zapravo konjanici govorili staroegipatski. Ali zarobljeni dječak možda je dobio dar koji se često događa u romanima o putnicima kroz vrijeme, kada nakon preseljenja lako razumiješ jezik vremena u kojem se nalaziš. U svakom slučaju, ovo je veliki plus.
  A uzvik je rekao:
  - Kamo žuriš, robe!
  Oleg je stao i pogledao jahače. Nosili su toge, dosta prostrane, sandale, a na glavi turbane. I u rukama su držali mačeve, a iza leđa su im se još vidjeli lukovi. Ali moram reći da su u davna vremena Egipćani bili poznati po svojoj sposobnosti pucanja. Jedan od konjanika čak je skinuo luk s ramena. Oleg je lagano zadrhtao. Ali onda sam se sjetio da je besmrtan. Ali svejedno, ako strijela probije djetetovo meso, boljet će.
  Stoga se neprilagođeni dječak nevoljko nakloni i odgovori:
  - Ja nisam rob! Ja sam sin slobodnog plemena!
  Jahač na crvenom konju je zabilježio:
  - Ti nisi Egipćanin, imaš plavu kosu. Vidiš iz Europe pripadnika barbarskog plemena!
  Oleg je slegnuo djetinjastim ramenima i odgovorio:
  - Iz Europe? Pa, donekle se može reći, iako neki sumnjaju!
  Jahači su priskočili dječaku. Prema standardima antike, visina od jednog metra i četrdeset pet centimetara nije tako mala. Ovo je za dvadeset i prvo stoljeće - uobičajeni rast za deset godina. Ali za Egipat, dječak se čini starijim, možda čak i tinejdžerom, a ne djetetom.
  Jahač je izvukao laso iz pojasa i primijetio:
  - Odjevena si kao rob, gola i bosa. Samo nemaš ljepila. Pođi s nama pa ćemo te žigosati, a samo za izgradnju piramide trebaju nam novi, zdravi i svježi robovi.
  Oleg se želio boriti, pogotovo u besmrtnom tijelu, bio je brži i jači od obične djece, pa čak i odraslih. Ili bi se mogao pokušati boriti. Iako je pojam karatea bio dosta dalek i filmski. No, Oleg se u prošlom životu bavio boksom i bio majstor u dizanju utega, pa je te bezobraznike mogao nokautirati.
  Ali glas koji pripada višim silama reče:
  - Ne opirite se! Dio vaše misije je da budete rob na kratko vrijeme. Čak je i najveći osvajač svih vremena i naroda, Džingis-kan, bio u ropstvu - barem tako kaže legenda.
  Oleg je uzdahnuo i dopustio da mu se laso stavi oko dječjeg vrata. I vukao se na žici kao psić.
  Ispod dječakovih bosih nogu bio je vrući pijesak, a uže mu je pritiskalo vrat. Štoviše, jahači su podboli svoje konje, a oni su morali često, često micati nogama. Ovako ga tjeraju.
  Dječak je međutim brz i uspijeva držati korak s njima. Jedan od vozača primjećuje:
  - Okretni rob. Možda bi bilo bolje uzeti ga u vojsku? Može li biti šetač?
  Drugi se usprotivio:
  - Ne, neka radije gradi piramidu. Dobro će mu doći tjelesni trening, a ako preživi, prebacit ćemo ga u vojsku.
  Oleg je zadrhtao. Ali odmah je pomislio da će sa svojim sposobnostima uvijek moći pobjeći iz ropstva. Štoviše, bilo bi čak zanimljivo znati kako je to biti rob?
  U svom prošlom životu, dok je Oleg bio u školi, čitao je o ropstvu u starom Rimu, ali i Egiptu. Vidjelo se da je robovima, a posebno djeci, teško. A sada je to morao iskusiti na vlastitoj koži.
  Konkretno, ako se sjećate romana o djeci žrtvama, nećete se sjetiti da su ona morala raditi kao robovi na piramidi. Iako su ponekad zapravo postali robovi i dobili bič.
  Oleg je vidio niz dječaka koji su nosili teret iznad svojih glava. Djeca su bila tamnoputa od opeklina, a nekoliko mladih robova imalo je kosu izbijeljenu od sunca koja je bila gotovo bijela. Sami dječaci su gotovo goli, mršavi, ali žilavi, a unatoč njihovoj mladosti, bose su im noge već žuljevite i orožene.
  Na leđima i bokovima ima tragova bičeva. I poseban znak na ramenu - egipatski - koji označava imovinu faraona.
  Oleg je drhtavo pomislio da mora biti jako bolno kad te žigošu vrelim željezom. I naravno da su to učinili dečkima i vjerojatno su užasno urlali. Neka su djeca bila obrijana na ćelavo. Međutim, ne sve. Uz takvo afričko sunce, glava bi vam se mogla oguliti od takve frizure.
  Ali ako si već dobio besmrtnost, onda treba izdržati: uostalom, ništa se ne daje besplatno. Čak i kao gotovo goli rob, Oleg se osjeća jako dobro. Kako je lako disati kada ste u tijelu djeteta, a upravo ćete poletjeti.
  A dječak rob, da popravi svoje raspoloženje, zapjeva:
   Ja sam mladi super karate ratnik,
  Volim se obračunavati sa zlim neprijateljima...
  Iako bijesni sadist napada,
  Mi dečki uvijek smo se znali potući!
  
  Za dečke, vjeruj mi, nema prepreka,
  Kad horda čupavih napreduje...
  Dječak će hrabro naciljati strojnicu,
  A borac precizno puca na zle neprijatelje!
  
  Dječak ima oštar kovčeg s blagom,
  Prorezat će svaku vrstu oklopa...
  Svarog mu je stvarno kao Otac,
  Poslat će cool curu!
  
  Dijete je ratnik iz jaslica,
  Kad mraz juri bos...
  Protivnika slomiš u bijesu,
  Ljepotice, raspetljajte dječačke pletenice!
  
  Borite se protiv neprijatelja pomoću praćke,
  Jako sam ga udario s anti-charge...
  Dječak zna da je u borbi nepobjediv,
  Jednostavno rezanje ork armade!
  
  Kad se dječak tuče, to je klasa
  Reže mačem, puca blasterom...
  Adidas tenisice klase
  Isproba ga za spašenu djevojku!
  
  Pa, ako ork ponovno požuri u napad,
  Tada će ga mladi ratnik udariti petom...
  Pobjede će otvoriti beskonačan rezultat,
  Pokazivanje bijesnih granica!
  
  Ja sam Petka, jak pionir,
  Ne lenjinističko - svemirsko doba...
  Pokazujem svima super primjer,
  Lomim svoje neprijatelje, oni su u biti buhe!
  
  Ovdje je ork na tenku poletno smotan,
  Ja sam njegova antičestica...
  A trup je bio nasut hiperplazmom,
  Tem je pokazao pobjedničku stranicu!
  
  Pa, što ako postoji zli trol u borbi,
  Dječak će ga vrlo srdačno pozdraviti...
  U očima djeteta gori žestoka vatra,
  Tako destruktivna djeca!
  
  I avion, i to ništa,
  Srušit ćemo ga jednim udarcem...
  Dječak ima jako veslo u rukama,
  I ork vjerojatno udiše pare!
  
  Pa sam ga posekao mačem,
  Stvarno sam odsjekao glavu protivniku...
  Uopće nas ne zanimaju svi problemi,
  Sve može neustrašivi vojnik!
  
  Ovdje je dječak koji napada zle orke,
  Vodio je mlin s mačevima i srpovima...
  Od bosih nogu djeteta u snijegu,
  Čak su i iskre blještavo iskrile!
  
  I beskrajna horda orka,
  Stvarno sam se izgubio u ovoj borbi...
  Iako dječaku ne raste brada,
  Ova mladost u buri pobjeđuje sve!
  
  Ovdje je dječak puhnuo, obrazi mu se napunili,
  I uragan je došao iz usta ratnika...
  Zašto su se ponosni momci potukli?
  Ispostavilo se da su orci loši!
  
  Karatist je zamahnuo mačevima,
  Orci se kotrljali kao glavice kupusa...
  Smatraj ovo udarcem za dječaka,
  A mladićev razgovor je kratak!
  
  Dječak je gurnuo golu petu u oko,
  Tako da se ork osjeća praznim u nasilnoj borbi...
  A ako te udari lukom, to je dijamant,
  Uopće nije tužan zbog uništavanja svojih neprijatelja!
  
  I boriti se za našu domovinu...
  Tako da Domovina snažno cvjeta,
  Juriš kao moćni orao u nebo,
  Za koje ni svemir nije dovoljan!
  
  Dečko, ti si stvarno mladi lav,
  Što zaglušuje Zemlju hukom svojom...
  Ljudski snovi neće imati problema,
  Čak i ako se Cain umiješa u podzemni svijet!
  
  On ima silnu moć
  Tko se s vojskom bori ne znajući za rezultat...
  Primit ćemo, vjerujem, sveti proračun,
  I Sunce žari nad domovinom!
  
  Kad dječak pobijedi orke,
  A gobline će nasjeckati na kupus...
  Monolit će pokazati svoje prijateljstvo,
  A trolovi i vampiri bit će prazni!
  
  Tada ćemo izgraditi raj u svemiru,
  U kojoj ćemo biti mladi kao vilenjaci...
  O ovom dječaku, usudi se hrabro,
  Bori se s neprijateljem i nemoj dječače lutati!
  
  Onda te čeka hrabra kruna,
  Bit ćeš car bez presedana...
  Osvoji otvorene beskrajne bodove,
  U ime svijetle i bezgranične slave!
  Dok je pjevao, Olega je nekoliko puta iz sve snage udario bičem. Rob je osjetio bol, ali to ga je samo natjeralo da zapjeva glasnije. Napokon su došli do robovskog logora. Bili su samo oni dječaci koji još nisu pustili bradu. Ali bila je i velika razlika u godinama. Od tinejdžera do klinaca koji izgledaju kao da imaju četiri ili pet godina. Mladi robovi već su radili. Gledali su ih i nadglednici i nadglednice.
  Međutim, predstavnice lijepog spola tukle su djecu robova dugim bičevima bez ceremonije. Većina mladih robova bili su potpuno goli ili su nosili ogrlice. Preplanuli su, gotovo crni, mnogi ošišane kose, mršavi od oskudne hrane i neprestanog kretanja.
  Djeca robovi bili su u odvojenom logoru od odraslih robova, ali su i oni radili do iznemoglosti, petnaest do šesnaest sati dnevno. Dečki su imali udarce po desnom ramenu. Samo što to nisu učinili za one najmanje. Većina mladih robova bila je bez lanaca, ali neki, osobito oni veći i stariji, bili su lancem i topovskom kuglom okovani za lijevu nogu. I to je dječake dodatno mučilo. Da ne spominjem da me je i gležanj trljao od bakrenog prstena lančića. Osjetio se miris mnogih neopranih, mladih tijela. No, i nadzornici su smrdjeli. Svi su nosili sandale, čak i žene. Valjda da bi se razlikovali od bosonogih robova i robinja.
  Oleg se trgnuo; osjetilo mirisa u mladom, besmrtnom tijelu bilo je jače nego kod običnih ljudi i bilo je neugodno. Općenito, više bi volio vojnu misiju. Na primjer, biti pioniri u Drugom svjetskom ratu. Kad se boriš protiv nacista i bacaš granate na njih. Na primjer, bilo bi sjajno baciti darove uništenja na neprijatelja uz pomoć gole dječje noge.
  A onda pomirišite ovaj smrad i...
  Olega su doveli do kamene građevine u kojoj se nešto dimilo. Dječak koji je postao rob je zadrhtao. Mislio je da će sad vjerojatno biti žigosan. I užareno željezo dotaknut će djetetovo rame.
  Ali dijete više nisu vodili u kovačnicu. Ovdje je bilo jako vruće, kovači su bili jako znojni i toliko su smrdjeli da je dječak stalno okretao glavu. Ali nisu mu zapalili žig, već su mu na lijevu nogu odlučili pričvrstiti lanac s kuglicom.
  Stariji jahač je primijetio:
  - Trči vrlo brzo. Treba ga obuzdati i otežati jezgru.
  Kovač se nije svađao. Samo pitam:
  - Kada brendirati?
  Konjanik odgovori:
  "On je najvjerojatnije bjegunac pa bi i njegov slučaj trebao ispitati sudac koji će mu izreći odgovarajuću kaznu, nakon čega će biti žigosan, a možda i nabijen na kolac."
  Čulo se smijuljenje. Oleg se rastužio - još uvijek nije imao dovoljno da sjedi na stupu. Ovo je uistinu misija. Kao sprdnja.
  Osjetio je kako se vreli bakreni prsten omotao oko njegovog dječjeg gležnja.
  Koža se malo zapeče, a onda kovač izvadi čavao iz kovačnice i čvrsto ga zabije. I bosa, dječja noga dječaka roba potpuno je stegnuta.
  I udarci se bacaju. Dječak rob to osjeti i čak ga opeče vrelim željezom.
  Kovač se ceri. A sada užarena kliješta namjerno dodiruju dječakove bose pete. Ovo je jako bolno i Oleg vrišti. Kovači, a posebno pomoćnici tinejdžeri, smiju se i pokazuju zube. Kojeg očito nemaju dovoljno. Oleg se nasmiješio. Ako se zub izbije, odmah će izrasti novi. Tako je opečena peta prestala boljeti.
  Kovač se iznenadi:
  - Vau! Nije ostao ni žulj.
  Stariji jahač je rekao:
  - Sada na posao! Pusti dječaka da se trudi.
  Olega su izveli iz kovačnice. Smrad je postajao sve slabiji. Kažnjenička jezgra vukla se za mladim zatvorenikom, i to je bilo nezgodno. Ali općenito je podnošljivo. Besmrtno tijelo bilo je snažno, a to što je za običnog dječaka bio ozbiljan problem, za vječno dijete nije bilo ništa. A njegove bose djetinje noge šibaju i odlaze na ropski rad - gradnja piramide korača kao na paradi. A druga djeca robovi gledaju s određenim poštovanjem i strahom. Kao prvo, dječak rob je vrlo mišićav, a kao drugo, nosi ga lanac s teškom jezgrom, poput pera. Iako čak i krupni dječaci tinejdžeri, kojima se pahuljice već počinju pojavljivati na bradi, imaju poteškoća s povlačenjem lanaca s teretom.
  Da, još uvijek je dobro biti besmrtan, čak i u ropstvu.
  Oleg je čak odlučio ponovno zapjevati kako bi pokazao svoju neuništivost:
  U ratu, ovo je naša situacija,
  Na boku je legija - cijeli milijun juri!
  Puca mitraljez divlje,
  Vitez je jako iznenađen!
    
  Što je mač u borbi?
  Napredak ide naprijed!
  Htio si odsjeći glavu
  Pa da ne bude hrastova čizma!
    
  Uostalom, tenk može slomiti svoje koplje,
  Lakše od prelijevanja preko salate!
  Vrlo neozbiljan život
  S mamurlukom, idite ravno na Arbat!
    
  Ali evo te, dijete u ratu,
  Sve su se šale odjednom raspršile!
  Sanja u hladu o tišini,
  Lov kad je udarac u njušku!
    
  Bomba će eksplodirati istog trenutka,
  Krhotine su se dizale poput fontane!
  Mitraljez cvrči ljutito,
  Potok olova nije polica knjiga!
    
  Još jedan jak val za užinu,
  Razbojnik je to očito primijenio!
  Ovo nije šala - ne bang-bang,
  U zabavi je zlatni rudnik!
  . POGLAVLJE br. 3.
  Došla je veljača 1939., nastupilo je mirno zatišje, a Oleg Rybachenko nastavio je pisati.
  Rob je za vrijeme pjevanja dobio nekoliko snažnih udaraca bičem, ali nije ni zateturao. Nakon čega su Olega strpali u kolica i odvezli bičem na posao. Robovsko dijete se napelo i samo je vuklo blok. Ostala, upregnuta, gola, preplanula, išarana bičevima, nagnuta da su im rebra virila, djeca su iznenađeno uzvikivala: jao. I ubrzali su korak svojim bosim, malim stopalima s orožnjavim stopalima.
  I bilo je super. Oleg se osjećao kao pravi heroj. I vozio je kolica s velikom energijom.
  Dječak s njegove desne strane upita:
  -Jesi li ti kojim slučajem Božji sin?
  Oleg je sa smiješkom odgovorio:
  - Donekle, da!
  Dječak rob imao je žig na desnom ramenu, tanak i iste visine kao Oleg. Tijelo mu je bilo žilavo, koža mu je bila gotovo crna, ali očito nije bio crnac, crte lica bile su mu europske, a kosa svijetla od sunca. Uzvratio je osmijeh, imao je sve zube, i primijetio:
  - Zašto si s nama u ropstvu?
  Dječak-rob i subjekt su odgovorili u isto vrijeme:
  - I bogovi se ponekad moraju podvrgnuti testovima!
  Njegov partner je kimnuo:
  - Da, i Ozirisa je ubio Set, a onda je Bog Sunca uskrsnuo!
  A onda je bič pao na njega. Dječak je zadrhtao i ubrzao korak. Ovdje očito nije bilo vremena za razgovor.
  Oleg nije osjećao umor - njegovo je tijelo ipak bilo besmrtno i to više nije bila šala. Ali u svakom slučaju, biti rob donekle je ponižavajuće. Dječaci robovi bili su znojni, a ovdje u pustinji se nije moglo okupati. Dakle, morate osjetiti smrad. Osim toga, vjerojatno je nehigijenski. Nije ni čudo što toliko robova umire od epidemija.
  Nije najbolja avantura. A s vremena na vrijeme tuku i bičem. Iako Oleg brzo vuče kolica, oni ih i dalje aktivno guraju.
  Piramida se tek počela graditi. I izgleda stepenasto. A posao je tu već dugo. Vjerojatno većina dječaka neće doživjeti njegov završetak. I vidiš ih kako se znoje, i gladuju i žeđaju, i rijetko im se što pije.
  Oleg ga je, da bi razveselio dječake robove, uzeo i s oduševljenjem zapjevao:
  Nema svjetla u mračnom svijetu,
  Sada psovka dim postaje sve crvenija!
  Plemstvo blaguje kostima naroda,
  I svakim danom jaz u poslovanju postaje sve jači!
    
  U Mercedesu je debeli oligarh,
  Ima kuće i jahte na moru!
  Jedan je sebi kupio arhipelag,
  Sagradio sreću na širokoj gori!
    
  I tko ima veličanstven novac,
  Otkup slika i skulptura na veliko!
  Dionica skače kao klokan
  Tečaj je u svibnju porastao za trideset bodova!
    
  Kupuj i prodaj, i opet baci smeće,
  Donesite nova ažuriranja iz Kine!
  A tko peče uskrsne kolače samo s medom,
  Samo ne-hrastov lijes će primiti!
    
    
  Ali on je nemirni oligarh,
  Ne želi se odvojiti od malog!
  Želi utjerati strah u kosti svim naivčinama,
  I pozvati stranca s puškom!
    
  A tko je predsjednik za oligarhe?
  Samo čuvar koji čuva "cool" bogatstvo!
  Tamo gdje je "policajac" prije bio policajac,
  Financijsko "bratstvo" jača s moći!
    
  Koja je nada za one koji su u siromaštvu?
  Na milost, ili kraljevski dar!
  Ljutito iskri moto na štitu,
  Kupi pivo i kupi žvaku!
    
  Ali čovjek nije rođen kao rob,
  Mora se boriti za dostojanstvo!
  Stati na kraj bezgraničnom "novcu"
  Tako da je život dostupan - kao sunce!
  Dječak rob je pjevao, a ostala djeca robovi su mu se pridružila.
  Ovako su pjevali himnu slobodnih ljudi, ne obazirući se na zle biče. A Oleg se osjećao najbolje. Jedna od nadglednica zapalila je baklju pomoću plamenika. I požar je počeo. Donijela je plamen do bose noge roba. Oleg je osjetio kako mu vatreni jezici ližu goli, dječji taban. Škrgućući zubima, rob je suzdržao krik.
  Nadzornik se nasmijao i primijetio:
  - Uporan dečko.
  Zatim je donijela plamen Olegovim djetinjastim, ali mišićavim prsima. Bilo je jako bolno, a dječak rob je uzviknuo:
  - Kakva si ti kučka!
  Mučiteljica se zahihotala i primijetila:
  - Ti si jako zgodan dečko. I vrlo je ugodno mučiti lijepe dječake!
  Oleg je kimnuo i potvrdio:
  - Tako je mislio i markiz de Sade.
  Koža na dječakovim prsima je pocrvenjela i dobila mjehuriće. Ali onda su odjednom nestali. I opet se pojavila glatka i ujednačena, vrlo lijepa preplanulost, a dječakova su prsa izgledala poput dva spojena štita.
  Nadzornik je upitao:
  -Tko je markiz de Sade?
  Oleg je sa smiješkom odgovorio:
  - Vrlo legendarna osoba! I na neki način sličan tebi!
  Žena se nasmijala i primijetila:
  - Vjerojatno lijepa kao ja!
  I pomaknula je prilično široke i masivne bokove.
  A onda je primijetila:
  - Tvoje opekline su odmah nestale. Jesi li ti sin bogova?
  Rob je sa smiješkom odgovorio:
  - Donekle, da. Ali ako trebate biti rob, onda postoji naredba viših sila!
  Oleg je zatim ubrzao korak. Druga djeca više nisu vukla kolica, i njima je bilo lakše. Tako je gromada istovarena i umetnuta u zid. Izgubljeni dječak pomogao je u tome. Tijekom napetosti mišići su mu postali neobično istaknuti i isticali se poput snopova čelične žice.
  Nadzornik je primijetio:
  - Vrlo ste jaki! Jednostavno divan dječak. I tako zgodan, unatoč izgledu barbara!
  Oleg je kimnuo i odgovorio:
  - Da, jako!
  Nakon čega su dječaci potrčali i nosili prazna kolica. Trčeći su se odmarali. Oleg ih je lako nadmašio, unatoč činjenici da je lanac s jezgrom bio na putu. I uhvatio je njihove zavidne i zadivljene poglede. Za dijete je važno i dječje priznanje. A Oleg se sve više osjećao kao dijete. Nije uzalud Karl Marx rekao: biće određuje svijest. Doista, tijelo ima nesumnjiv utjecaj na percepciju svijeta. I dobro ti je, makar si u kupaćim gaćama, bos, s lancem na goloj, mišićavoj, preplanuloj nozi, a oni te bičem tuku po golom torzu.
  Oleg je osjetio kako igraju njegovi djetinjasti, a ujedno i junački mišići, i koliko je u svom elementu. A kako ugodno škaklja vrući pijesak gole pustinje, s dražesno zakrivljenom petom potplata.
  I premda si rob, kojeg nadglednici pokušavaju prebiti bičem, ti si također mladi ratnik, pun snage i entuzijazma.
  Oleg ju je uzeo i ponovno s oduševljenjem zapjevao, a ostali dječaci su mu se revno pridružili:
   Kad je sunce bilo jarko plavo
  Zemlja je ključala od plamena - ocean!
  Život se rodio u neobuzdanim stihijama,
  I vijugava Mliječna staza zaiskrila je!
    
  Međutim, površini je trebalo dosta vremena da se ohladi,
  Ali pojavila se prva voda!
  Od amonijaka, kalcija, metala,
  Stvoren je virus - za sada mali!
    
  Ali ne podnosi prazninu, povjerenje prostora,
  Izronio je prvi mali izdanak!
  Rađao je životinje iz različitih kraljevstava,
  Na poljima raste klas pšenice!
    
  Ali zašto neki majmun
  Odjednom uspio postati prvi među kraljevima?
  U golemom, šarolikom oceanu,
  Odjednom se Bog pojavio među životinjama!
    
  Ali pošto je primat počeo raditi,
  Uzeo sam kamen, palicu, mitraljez!
  Zemljo, ti si kao prijestolnica razuma,
  Po našem mišljenju barem malo!
    
  Želja čovječanstva za znanošću
  Starije je nego što se ponekad čini!
  Ali morali smo izdržati i muke,
  Prirodno jeziva, bijesna igra!
    
  Tražite utjehu od Boga
  U životu nema sreće - sve je poslije smrti!
  A sreća se postiže samo radom,
  Kad ima pomaka, naprijed - daleko od zaborava!
    
  Naravno da Isus ne može
  Sretan je onaj tko ne zna dvaput je dva!
  A ako želite obilan stol za ručak,
  Prvo izumite traktor!
    
  Ovdje su ljudi čvrsto osedlali kosmos,
  Moćni zvjezdani brod leti prema nebu!
  Odlazi iz zemlje, tvoj svadljivi karakter,
  Ili još bolje, obilazak galaksije!
    
  Što je sljedeće? Pobijedimo starost kao iz bajke,
  Moći ćemo uskrsnuti potrebne mrtve!
  Nepoznato, osjetit ćemo bol i umor,
  Vjerujte, nit se zauvijek uvija bez rubova!
    
  Ali da bi postalo stvarno, znaj
  Moramo dati ruke i srce na posao!
  Prvo sa školskim laptopom u ruksaku,
  Zatim klikneš na znanje kao na igru!
    
  Ali znaj da služenje nije vrijedno sebičnosti,
  Svi smo ujedinjeni - jedna smo obitelj!
  Mnogo je zemalja - poštujemo našu zajedničku domovinu,
    Držimo se za ruke i pjevajmo himnu, prijatelji!
  Tako su i pjevali, s velikim intenzitetom i osjećajem i ekspresijom. A njihove bose, dječje noge gazile su po pijesku.
  Zatim je Oleg ponovno utovario tešku gromadu na kolica i ponovno je vukao. Ali ovoga puta nadzornici nisu upregnuli drugu djecu. I odvezli su ih do sljedećih kolica. Kažu da si snažan dečko i da se snalaziš sam.
  Oleg se čak malo uvrijedio. Ovako magarac vuče teška kola. Ali on je rob i mora se pokoravati. A onda su mu se zalijepila još dva konjanika. I neka Olega tuku bičevima. I doslovce su isjekli dječaka dok je trčao. Vau. Kao da ste stvarno upali u pakao.
  Oleg je promrmljao:
  - Za što?
  Konjanici su urlali:
  - Da se ne uzoholiš i da znaš da si samo rob! Jasno?
  Oleg je ljutito odgovorio:
  - Ja sam samo neko vrijeme rob, ali je moja duša zauvijek slobodna!
  Nakon čega su ga počeli još aktivnije tući. Tako su i sami nadzornici bili užasno znojni i smrdjeli. Iako je dječak osjećao bol, to ga je samo uzbudilo i ispunilo ponosom. Kao, na primjer, pioniri heroji u Hitlerovom zarobljeništvu. Kada su osjećaj ponosa i mladenački maksimalizam omogućili nepokolebljivo podnošenje boli, smijanje dželatima u lice, pa čak i zadovoljstvo od spoznaje vlastite hrabrosti i dostojanstva.
  Zato su pioniri stajali čvrsto, nadmašivši odrasle.
  A jedan od razloga zašto su Staljinovi krvnici tako lako i brzo gotovo sve slomili i prisilili na priznanje bio je taj što se žrtve NKVD-a nisu osjećale herojima, a istražitelji nisu smatrani neprijateljima. I zato su Staljinovi dželati uspjeli u odnosu na svoje, više nego Hitlerovi u odnosu na tuđine.
  Oleg je stoga, iako je osjećao bol, fizička patnja samo pojačao njegovo samopouzdanje i bio je poput heroja.
  I nosio je kolica puna samopouzdanja i energije.
  I tako dalje do piramide u izgradnji, gdje je dječak rob istovario gromadu.
  Nakon čega su prestali tući Olega. I otrča natrag s kolicima.
  I dok je trčao, prskajući bosim nogama, besmrtni dječak je razmišljao o tome koja je njegova misija. Pa je ispala neka zabuna.
  Zapravo bi bilo bolje da se ili borio s nacistima, ili barem s Mongolo-Tatarima, ili s Poljacima, ili negdje drugdje. Uostalom, i sam je u prošlom životu volio pisati o ljudima koji su upali u nevolje. I radili su vrlo ozbiljne stvari. Iako su neki bili u ropstvu. Na primjer, Dimka. Riječ je o dječaku, sinu kriminalnog šefa, starom oko dvanaest godina, koji je bio porobljen u starom Rimu.
  Niti je bio besmrtan, a naravno da je doživio ozbiljne fizičke patnje. Bio je to dječak rob koji je bos u svojim kupaćim gaćama radio u kamenolomima, gdje je skoro umro. Spasila ga je samo jaka genetika koja mu je omogućila da izdrži ekstremno opterećenje radom u rudnicima.
  Oleg je, naravno, shvatio da ima besmrtnu prednost, a rob je bio samo međukorak do nečeg više!
  I tako je ponovno istovarila gromadu. Rad na piramidi postao je puno zabavniji. A dječak je nastavio trčati, bljeskajući svojim golim, preplanulim nogama. Ovo je doista čudo od djeteta. Možemo reći da je jednostavno super. I svakoga će uzeti - nasjeckati i zdrobiti. Ako, naravno, više sile daju takav nalog.
  Dječak rob je pobjegao, a druga djeca robova su mu uzvratila osmijeh. I bilo je jako zabavno. Dijete u kupaćim hlačicama imalo je vrlo istaknute i lijepe mišiće, a nadzornice su bacale požudne poglede na Olega. Ovo je stvarno super klinac. A mišići mu se njišu kao valovi na vodi. I vrlo je jak i radi dobro i brzo. Čak su ga i stražari prestali tući.
  I tako je Oleg radosno i oduševljeno zapjevao, poskakujući i toptajući bosim djetinjastim nogama:
  A koja je riječ - naša Rus',
  Ni zvuka ni drndanja po žicama!
  Zašto se borim mačevima?
  Zemlja koja je svijet nagradila kulturom!
    
  Rusija je svima dala Krista,
  Običan Rus - postao je bog!
  Uostalom, pravoslavna vjera je čista,
  I ideal je svima postao svetinja!
    
  Kad se netko krsti kod ikona,
  Pa makar triput bio stranac!
  Ovim se klanja Rusu,
  Uostalom, Isus od Rusije je Odabrani vođa!
    
  Ali rat je naš vječni pratilac,
  Bjesne kao siloviti uragan!
  Ponekad se dogodi da su stvari subota,
  Kad sudbina i kob pletu kao revolver!
    
  I s kim na svijetu nije bilo rata,
  Ali Rusi su pobijedili sve zajedno!
  Moramo ujediniti ljude u jedan impuls,
  Da vodi narode u raj!
    
  Nitko ne može preuzeti našu trku,
  Nismo se zato rodili - znajte sve!
  Daj mi pet za hrabrost i hrabrost,
  Nećete naći takve borce na stranici!
    
  Naš uspjeh je sve bliže i bliže,
  Iako su ponekad drugovi u nevolji - ispuste ih!
  Da, nije došlo vrijeme za užitke,
  Mi ratnici moramo odrastati bez dadilje!
    
  Opet dolazi bitka i brutalno smo pritisnuti,
  Ali nećemo se povući, ne, povući se!
  Iako je livada krvlju gusto zalivena,
  I ne postoji jednostavno jednostavno rješenje!
  Ovako pjeva Oleg Rybachenko. A glas dječaka roba je tako lijep - to je pravo čudo. Nije svatko sposoban za takav učinak.
  A ovo divno, besmrtno dijete je sposobno. I stvarno je samo bajka.
  A njegove male bose nožice uzeše kamenčić i baciše ga visoko, a on odleti daleko i nestade u zraku.
  Oleg je pomislio: uopće nije loše biti dijete supermen, ali ovako troši svoje sposobnosti. Sagraditi piramidu - makar prvu od velikih? Iako su, s druge strane, mnogi robovi, uključujući i djecu, umrli tijekom takve gradnje i on je spasio živote mnogih, i dječaka i odraslih. Inače , dečki i dalje rade.
  Mnogo je djece rođeno u ta davna vremena, a malo su znala. Stoga i ne čudi toliki broj dječaka na gradilištu piramide.
  A oni svojim golim, preplanulim, znojnim tijelima vuku i sijeku gromade. Nesretna djeca rade mukotrpan posao. No, s druge strane, na ovom svijetu nema televizije, radija, računala, pa se još uvijek ima na čemu zabaviti.
  No, žonglera već ima. Čak i igra "Kleopatra" govori o tome. Točnije, stojite i kao štand i kao škola žonglera. Tu su i glazbenici i plesna škola. A kasnije se pojavljuje Sinetova kuća - uz pivo i igru kockica i zooloških vrtova.
  A bez zabave - četiri vrste - ne nastaju veličanstvena imanja.
  Da, "Kleopatra" je sjajna igra - uči vas razmišljati i razvijati svoj ekonomski duh. Ovdje se ne možete buniti protiv znanosti, matematike i sociologije.
  Oleg trči uokolo, pomičući svoje dječje nožice. Zatim opet golim prstima donjih udova baca kamenčić i obara vranu. I to izaziva gromoglasan pljesak i djece i starijih.
  Dječak rob ponovno pjeva s velikim entuzijazmom i snagom misli:
  A u ratu, kao u ratu,
  Krv nije voda, nego vodopad...
  I možeš završiti na boru,
  S omčom oko vrata, ako ti ne stoji!
  
  Neprijatelj je agresivan, a Bog je okrutan,
  U bilo kojoj guduri ima baterijskih debla...
  A hram je obojan sijedom kosom,
  Zvuči naredba: razbijte svoje neprijatelje!
  
  Nema jačeg drveta od bora,
  Ali ako sam nisi hrast...
  Horda ti broji u odsustvu -
  I izbije zub kopitom!
  
  Ploča gdje su pješaci - cool raspored,
  Šah mat prijeti bez mjere i poteza...
  I vjerujte da će svi ljudi biti složni,
  Mi ćemo protivnika uvaljati u mat!
  
  Jednostavan je naš dalekometni podvig,
  uzmi granatu i poderi je...
  Bolje je djevojci bosa u snježni nanos,
  Kad je nule ne čekaju!
  
  Lijepo smo živjeli kad smo
  imali njivu i dvorac...
  Ali sve će pokvariti, jao, lažljivci,
  Toliko na svijetu brbljaju gluposti!
  
  Smanjili smo stoku,
  Oni koji se ne slažu s idejama snova..
  Oni koji su sposobni za osvetu mačaka,
  Za konzervu juhe - kola pita!
  
  Ovdje vidimo metu - ogroman tenk,
  s masivnom njuškom, poput velikog stupa!
  I nek gori spremnik benzina,
  Dajemo vojnicima besplatan lijes!
  
  Oh, mi djevojke tako volimo svijet,
  Vjeruj mi, milovanja su tako potrebna...
  Da proslavimo najslaniju i najizdašniju gozbu -
  Kad tamo hrpe hrane!
  Tako je dječak pjevao, dok je toptao bosim, snažnim nogama. A pod njegovom golom, okruglom petom kaldrma se rušila.
  Pa, Oleg Rybachenko je sposoban za puno. On je dječak moderan poput računala. I dogodilo se ono o čemu sam sanjao: pisac Ribačenko postao je dječak supermen. A ovo je jako cool. Dobro je kad si i dijete i superčovjek, i doslovno činiš čuda. A vaši neprijatelji su jednostavno u šoku, a njihova prava slezena je potučena. I to je stvarno super.
  Oleg je nastavio trčati i raditi. Pa on je besmrtan i ne osjeća se umorno, pa neka se barem neka druga djeca robovi osjećaju bolje. A nesretnim dječacima, iscrpljenim prekomjernim radom, pomoći će i na ovaj način. Iako bih želio ozbiljan rat. Na primjer, uzmite hiperblaster i idite uništiti Japance. Ne 1945. - tada su ionako ubijeni bez pomoći viših sila. Čak ste iznenađeni što su samuraji tako lako slomljeni 1945. Kao da se dogodilo nekakvo vojno čudo.
  Ali da se vratimo u vrijeme cara Nikole II i onda dobro udarimo Japance. Bilo je stvarno cool. Tu bi se okrenuo. A Oleg je to čak i zamislio - živopisno nacrtavši u svojoj mašti.
  Oleg Rybachenko još nije imao točan plan. Iako se u mojoj glavi rodila misao inspirirana filmom. Infiltrirajte se u glavni brod eskadrile i potopite ga. U tom će slučaju Japance uhvatiti panika, a krstarica "Varjag" će zajedno s "Korejcem" skliznuti u Port Arthur.
  Tako je dječak terminator imao priliku. Admiralski brod "Miuso", najmoćniji od šest krstarica. I treba ga neutralizirati.
  Oleg je pljusnuo bosom nogom u vodu. Malo hladno, ali podnošljivo. Sjetio sam se poznatog romana: "Otok s blagom", koji je postao kultni klasik. Jim Hawkins je tamo prešao u posebnom okruglom čamcu. Na brodu su ostala samo dva gusara. Točnije, čak samo jedan. Dakle, Jim je znao što radi. Iako je mnogo riskirao.
  Oleg Rybachenko procijenio je mogućnosti svog besmrtnog tijela. Ne, definitivno nije u opasnosti od smrzavanja. On to može podnijeti.
  Dječak u kratkim hlačama bacio se u more i zaplivao. Wow, u početku je malo hladno, ali mlado, besmrtno tijelo brzo se navikne. Pitam se kako se osjećaju mornari kad se utope po takvom vremenu? Njihova tijela nisu tako savršena.
  Oleg Rybachenko zaplivao je i prisjetio se poznatog crtića "Conan - dječak iz budućnosti". Ovaj tip nije bio samo snažan i brz, već je znao i duboko zaroniti i dugo ostati pod vodom.
  Što ako isprobate mogućnosti svog novog tijela? I Oleg Rybachenko je zaronio. I osjećala sam se mirno i slobodno. Kao da lebdite u snu. Kad dišete pod vodom.
  I Oleg je počeo disati, osjećajući kako životvorni kisik ulazi u njega.
  Pod vodom su veličanstvene oči savršeno vidjele. Konkretno, siluete riba i drugih živih bića.
  Dječakov je plan bio jednostavan. Infiltrirajte se na oklopnu krstaricu i dignite je u zrak. Točnije, ponašati se prema situaciji. Palo mi je na pamet da bi bilo lijepo da si nađem djevojku, poput Lane. Pa da postoji djevojka s kojom bi se družio i koju bi spasio.
  Oleg je izronio kako bi se bolje snašao. Ovdje su japanski brodovi. Čekaju dva ruska broda da isplove. Ima ih četrnaest protiv dvojice. Ako vjerujete podacima Japanaca, onda nema informacija jesu li samuraji čak i malo ogrebeni.
  Oleg se nacerio. Ovdje je Conan japanski crtić, ali ime je preuzeto od američkog pisca Howarda. Da, ovaj junak je brzo stekao popularnost u SAD-u i inozemstvu. Tako se u Japanu pojavio u animeu, takav dječak. Vrlo jak i brz. Ali očito ovaj crtić nije toliko popularan kao prototip za odrasle i sniman je samo jednu sezonu.
  Ali o Olegu Ribačenku u tijelu dječaka puno je napisano. A postoji i prilika da u praksi isprobate kako je to biti besmrtni dječak. A ovo se čini vrlo cool.
  Oleg Rybachenko izronio je iz vode i zapjevao:
  - Dječačić je pronašao mitraljez,
  U selu više nitko ne živi!
  I osjećao se vrlo smiješno i sretno. Ali japanski brodovi su sve bliže i bliže i bolje je ponovno zaroniti. Šest krstarica i osam razarača vrlo su neujednačene snage.
  Informacije o uspjesima "Varjaga" su kontradiktorne. Prema ruskim podacima, relativno je dobro: potopljen je jedan razarač, a nakon bitke potonula je i jedna japanska krstarica. No japanski podaci to ne potvrđuju.
  Rusija u ovom ratu nije imala velike sreće. Zato vjerujte nakon ovoga da više sile ne postoje. Samo su nekako hiroviti i nedosljedni.
  U prvim godinama vladavine cara Nikolaja II Rusija je dosegla svoje najveće granice i moć. Bolje je stalno dodavati na pad i porast.
  Na primjer, u dvadeset i prvom stoljeću Rusija se počela uzdizati... Ali koliko dugo? To je pitanje... Koliko je često privid uspjeha varljiv.
  Za vrijeme cara Nikole II., ekspanzija Rusije počivala je na snažnom temelju rastuće populacije i snažnoj ekonomskoj osnovi.
  Ali što se dalje događa?
  Oleg se namjerio na glavnu krstaricu Asama. Zašto neprijatelja treba pogoditi direktno u glavu, a to će im pokazati besmrtni dječak.
  Oleg Rybachenko je pjevao:
  - Kroz život koračaš hrabro,
  Pobjeđuješ svoje neprijatelje moćnom silom...
  Ali znaš, prijatelju, dok si živ,
  Svoje neprijatelje možete poraziti samo moćnom silom!
  . POGLAVLJE br. 4.
  Dječak je pojurio do oklopnog krstaša i brzo se popeo na bok, prstima i bosim dječjim nogama.
  Da, ovaj klinac je brz kao munja. Zima je i vrijeme je hladno. A na palubama nema puno ljudi. Dječak je trčao nečujno, tapkajući bose noge. Krstarica je bila u pokretu i sada je trebalo napraviti jedan zanimljiv manevar, sudariti je s drugom oklopnom krstaricom Chiyoda. Ali nije to tako jednostavno.
  Na čelu je stražar. Dječak je dotrčao do Japanaca i jednog od njih iz trčanja udario nogom u stražnjicu. Dobio je snažan udarac, izgubio ravnotežu i odletio preko bočne strane. Oleg Rybachenko golom je petom udario i drugog suparnika u potiljak.
  Pokreti besmrtnog djeteta su brzi. Nije tako mali, ima deset godina, ali ovo je oko dvanaest za običnog dječaka dvadeset prvog stoljeća, jer je Oleg Rybachenko velika pasmina. A mišići besmrtnog dječaka jači su od čelika, a brzina mu je dva do tri puta veća od brzine geparda. A dječak je iznio okretnu ploču i oborio Japanca za kormilom. Nakon čega će premjestiti brod na palubu.
  Eskadra je tek krenula jer je dobila informaciju da krstarica "Varyag" i topovnjača "Koreets" odlaze.
  I Japanci su se nadali da će ih presresti.
  Međutim, naglo ubrzanje dvaju oklopnih krstaša, okretanjem kormila, dovelo je do činjenice da su se Asama i Chiyoda počeli brzo približavati jedan drugome. I doslovno su se nabijali.
  Sudar je bio stravičan. Kao da su se dvije sante leda sudarile jedna o drugu. I dogodilo se s takvom razornom snagom. A krstarice su se pokazale jednostavno oklopnim ovnovima.
  I Japanci su pali u more, oboreni i ošamućeni. I oba oklopna krstaša su počela tonuti. Glavna ubojita snaga Japana je oštećena.
  A Oleg Rybachenko odmah je skočio i otplivao do sljedećeg kruzera. Pa, tako jednostavan i nekompliciran manevar bio je uspješan i treba ga nastaviti.
  Oleg Rybachenko doplivao je do sljedećeg japanskog kruzera. A i popeo se na njega mnogo spretnije od majmuna.
  I opet do kormila. Na polugolog, vrlo mišićavog dječaka, u samo kupaćim hlačicama, nitko nije obraćao pažnju.
  Oleg Rybachenko raspršio je Japance za kormilom i pretvorio brod u sudar. I učinio je to koristeći silu nabijanja.
  I opet su se dva japanska kruzera sudarila velikom snagom i pristojnom brzinom.
  Dječak pisac već je tako postupao u svojim romanima i bio je na to navikao.
  Pa, četiri velika japanska broda već tonu. Ali ovo, naravno, nije granica.
  Onda moramo uništiti preostale dvije krstarice. I razarači više nisu tako opasni.
  Oleg Rybachenko je pjevao:
  - Rusija je domovina slonova,
  Tko te napada, zubi ti se ne mogu prebrojati!
  Borbeni dječak ponovno skoči u vodu i zapliva. Dobar kao. Kao da ste u snu. Ili još hladnije, i porazit ćete sve svoje neprijatelje.
  Oleg Rybachenko, režući vodu s morskim psom, požurio je do sljedećeg kruzera "Niitaka", popeo se na brod, doslovno poletjevši poput sokola. I poput terminatora se probio do kormila.
  Snažnim je udarcima zabacio bose noge samuraja i skočio na kormilo.
  I kako to poletno vrti. I tako su se opet dvije japanske krstarice približile jedna drugoj, spremne da se doslovno zabiju. A ovaj ovan je izgledao ozbiljno i opasno.
  A onda su se sante leda ponovno sudarile. Krstaricama je pukao oklop i one su počele tonuti.
  I potonule su s puno rupa i gorjele kao božićne svijeće.
  Oleg Rybachenko udario je golom petom u čelo, slomio Japancu vrat i zacvilio:
  - Slava vremenu komunizma!
  I samuraju je isplazio jezik... Pa već šest japanskih krstarica tone.
  Ali tu je i još osam razarača. S njima se također treba pozabaviti.
  Iako je to teže, budući da su takvi brodovi manji i lakši te mobilniji od kruzera.
  Ali Oleg Ribačenko ne klone duhom. Drugi japanski razarač ga sustiže.
  Točnije, njegova prva žrtva među brodovima ove klase.
  Prva dva kruzera koja su se sudarila već su potonula. A smiješne žute Japance tako je smiješno gledati. Lako su neprepoznatljivi.
  Točnije, teško je vjerovati da su Rusi izgubili od Japanaca. Možda je ovo stvarno izum boljševika?
  Oleg Rybachenko polijeće na razaraču i ponovno se probija do kormila. Nokautira samuraja udarcima bosih nogu. I taj se čudesni volan opet okreće.
  On se okreće, a razarač prelazi na kurs sudara.
  Japanci su stvarno pokušavali izbjeći, ali to nije bio slučaj. Oleg je tako vješto okretao upravljač da neprijateljski razarač nije uspio izbjeći sudar.
  I dogodio se divlji okršaj. I oba su se broda toliko sudarila da su doslovno padale iskre.
  I brodovi su se razbili i potonuli. Pa, dječak je bio sretan. Kako je dobro biti besmrtno dijete i činiti svakakve podvige. I čak se pokazalo da je lakše nego u filmovima.
  Pa, idemo opet u napad. Ne štedite sebe, a posebno svoje neprijatelje. Koristite njegovu vlastitu taktiku protiv vašeg neprijatelja.
  Ali za sada je dovoljno jednostavno gurati brodove. Dječak brzo pliva prema novom razaraču.
  Ne, carska Rusija ovoga puta neće izgubiti od Japana! A Oleg Rybachenko se definitivno može nositi s tim.
  Dječak presijeca hladne vode i juri poput kita ubojice. On je borben dečko.
  Ovdje ponovno polijeće prema neprijateljskom razaraču. Juri uz čelični okvir, probija Japance i obara ih. A onda će agresivni tip uzeti i zbaciti nekoliko Japanaca s kormila. A onda opet okrene volan.
  Razarači pokušavaju ubrzati, ali to samo olakšava njihovo obaranje.
  I tada dolazi do sudara. I samuraji opet umiru. I oba njihova broda, nakon što su oštećena, tonu. Štoviše, mine u utrobi su počele eksplodirati. Ne, ne možete odoljeti ovome.
  I četiri razarača tonu, ali još ih je pola ostalo.
  Dječak se sjetio jedne misije. Ondje je patuljak napravio Tiger-2, težak samo trideset i šest tona, s velikim nagibima oklopa. I kako je ovaj stroj pritiskao sovjetske pozicije.
  Pa, što bi bilo još jednostavnije?
  Dječak pliva do sljedećeg razarača. Skače na njega. I sad je samuraje rastjerao oko kormila.
  I tako se opet razarači približavaju i sudaraju. Mine detoniraju i slijedi kolosalno razaranje.
  Japan ima samo dva broda preostala na ovoj lokaciji. Oleg Rybachenko bio je vrlo sretan.
  I opet dječak pliva kako bi se približio neprijatelju, namjeravajući ga uhvatiti mrežom.
  Oleg Rybachenko pjeva:
  - Staljine, Staljine, hoćemo Staljina,
  Da nas ne bi mogli slomiti -
  Ustani gospodaru sa zemlje!
  Momak ovdje je borac, mogu samo reći da je super. I izrazito je agresivan.
  Još jedan razarač japanske armade sustiže. Brzo se penje na brod. Bljeskaju dječakove gole pete. I tako se opet probio do kormila, pjevajući:
  - Zbogom drugovi,
  Sve je na svom mjestu...
  Dolazi zadnja parada -
  Naš ponosni "Varyag" ne predaje se neprijatelju,
  Nitko ne želi milost!
  A ovo je vrlo borben dječak, kada je zgrabio kormilo i usmjerio brod prema neprijatelju, tjerajući vrlo moćne brodove na pravi udar. A ono što se ovdje događa je potres mozga.
  Oleg Rybachenko ga je uzeo i zapjevao:
  - Udarac, udarac, još jedan udarac, još jedan udarac, a sad bacam aperkat!
  I dječak će se nasmijati. I pokazuje zube.
  Usput, Japance uništavaju temeljito. I zadnji razarači su se sudarili i počeli tonuti.
  Oleg Rybachenko skočio je natrag u vodu, posao je već bio obavljen, i otplivao natrag.
  Uništeno je šest japanskih krstarica i osam razarača. Samuraj je to dobio prilično teško u zube. I ponašaju se izrazito agresivno.
  Dječak Terminator pjevao je:
  - Slava Rusiji, slava,
  Tenkovi jure naprijed...
  Podjele kraljevske zastave,
  Pozdrav ruskom narodu!
  Ovo je ono sto moram reci da je borben i agresivan decko. I koliko je neprijatelja već ubio bez napora.
  Ovo je stvarno Terminator dječak. A ovo je puno bolje nego samo nositi blokove na sebi. Ovo je lijepa borba. Oleg se tada jako zabavljao. I to nije bilo u snu, ne u mašti, već u stvarnosti. Ovo je stvarno jako cool.
  Oleg Ribačenko zacvrkuta, pokazujući svoje bijele, biserne zube, velike kao dijete, i zaurla:
  Za cara velikog Nikolu,
  Dižem zdravicu, dijete sam...
  Rastrgat ću sve neprijatelje domovine,
  U slavi moć Isusa Krista!
  A dječak je uzeo i bacio dar uništenja na Japance. Tako da se uvijek sjećaju mladog terminatora. Ovo je doista bilo prekrasno. I kada je jedna od zarobljenih gejši kleknula i poljubila dječakova krvava, bosa stopala. A pritom se tresla od straha. Doista, mladi je ratnik i lijep i strašan. I stvarno ga može uzeti i opaliti po rogovima. A ako zamahne mačevima. Ili će baciti gromadu na nadzornike. I stvarno će slomiti kosti ovim Egipćanima. Kao već slomljen Japancima. No činilo se da Rusija nije u ratu s Egiptom. Ili je bila jedna epizoda kada je ruska eskadra spriječila egipatskog sultana da se popne na osmansko prijestolje. Ali tajanstveni su putovi Gospodnji. Iako, gledajući kako ljudi pate - pogotovo stariji, dođe mi da se Bogu nabijemo u lice. Kako ne bi unakazio ljude, pogotovo žene. Zapravo, starice postaju tako neugodne i ružne. Zar ne bi bilo moguće natjerati ljude da vole proizvode od titana?
  Na primjer, figurice od ovog metala čak i ne blijede tijekom vremena. I ne mogu se otopiti s aqua regia. A aqua regia otapa i zlato i platinu.
  A osoba bi mogla biti kao izlivena od titana, i tako nešto bi bilo jako cool. Još bolje, pretvorite sve ljude u tinejdžere. A tinejdžeri su u većini slučajeva tako lijepi. I bio bi to cool svijet. U kojoj mladosti. Istina, Oleg Ribačenko postao je dječak od desetak godina i to je očito previše, ali što je loše kad imaš šesnaest godina? Ovo divno doba kada već možeš spavati sa ženom, ali se još uvijek ne moraš brijati. I vi ste u samom soku energije. Kad već imate neko iskustvo, vlastitu prosudbu, pa i gigantsku umišljenost.
  Na primjer, sa šesnaest godina većina dječaka misli: moj otac je idiot. I djelomično su u pravu. Doista, očevi nisu uvijek mudri. Konkretno, istinski mudar otac odgojit će svog oca da bude fizički i moralno jak, i to tako što će ga trenirati u sekciji. Biti poštovan i cijenjen od strane vršnjaka. Zapravo, ako vas vaši vršnjaci tinejdžeri ne cijene, kad odrastete, odrasli vas neće cijeniti, a kamoli poštovati.
  Oleg je napravio sjajan posao gradeći piramidu. Ali tada je pao mrak i dječaci robovi su poslani na spavanje. Dakle, sada je moguće ispuniti novu misiju u snu. A ima ih puno za reći.
  Ovdje je paralelni svemir. Mainstein je uvjerio Hitlera da odustane od plana Citadele. I umjesto toga udariti u istočnu Ukrajinu. Doista, sovjetske su trupe, očito, očekivale bočni napad nacista. Pa zašto ne promijeniti smjer u zadnji čas? I to bi bio jak potez. Tako su Nijemci u srpnju zapravo započeli ofenzivu u smjeru Vorošilovgrada. Nisu morali pregrupirati trupe, ali je postignuto taktičko iznenađenje. Crvena armija je bila iznenađena i njemačke trupe su se probile.
  U borbama se pokazalo da Tiger uopće nije loš kao tenk za proboj, a Ferdinand još više. I izazvali su doslovni šok među sovjetskim trupama. I kad su ga uzeli, probili su se. Pali su i Vorošilovgrad i Krasnodonsk. A Nijemci su čak mogli graditi na svom uspjehu. Valja napomenuti da je SSSR ovdje imao neugodno otkriće. Nepobjedivi pilot Marcel, ovaj super as, prebačen je s Mediterana na istočnu frontu, a ajmo udariti po sovjetskim avionima. A Marseille je fenomen, i tako slavno nokautira rusku avijaciju. Kao da je pravi Terminator. I ne možeš mu odoljeti. Osim toga pojavila su se još dva pilota: Albina i Alvina, i bore se poput prekrasnih čudovišta.
  Djevojke obično ulaze u avion samo u bikiniju i bose se bose - što povećava njihovu učinkovitost. A oni gomilaju brojke obaranjem stotina ruskih zrakoplova mjesečno. Ovo su zaista superžene.
  Ovdje polijeću u svojim borbenim avionima Focke-Wulf, automobili nešto žešće polijeću s piste. Ali cure znaju što rade. Focke-Wulf ima vrlo moćno oružje i omogućuje vam da oborite neprijatelja od prvog prolaza i na velikoj udaljenosti. Ovo je uistinu izuzetno smrtonosna sila. A djevojke su bose, i gotovo gole, preplanule, s istaknutim mišićima. I kosa im je vrlo svijetla i svijetla, a takvi ratnici su lijepi. Osim toga, također vole muškarce. Što je sasvim prirodno za žene.
  Djevojke lete da se bore, a baš se bose noge udaraju. I vrlo lijepe ratnice. Ali Ruse ubijaju vrlo agresivno. Onako bosa i s grudima.
  I doslovno jednim rafalom iz svojih zračnih topova obaraju neprijatelje. A Focke-Wulfove su teške i ubojite. Ovo su doista djevojke iz super klase.
  Albina bosim nožnim prstima pritišće tipke kojima se upravlja zračnim topovima. Zrakoplovne granate lete i pogađaju sovjetska vozila. Nakon čega djevojke oblizuju usne.
  I Alvina radi isto, ali uz pomoć rubinske bradavice. I ovo također radi. I još nekoliko sovjetskih vozila odlučno je oboreno.
  Ove su djevojke bile preorane... Sovjetske su trupe na kraju bile prisiljene povući se iza Dona i tamo zauzeti prikladniju liniju obrane.
  A u kasnu jesen, Crvena armija je već napredovala iz regije Kursk prema Belgorodu. Borbe su bile ozbiljne. S njemačke strane u bitku je ušao Panther 2. Imao je užu i manju kupolu, također nešto niži trup, te topove s dugom cijevi od 75 mm u kalibru sto EL. Ovo se oružje odlikovalo velikom snagom probijanja oklopa, uz zadržavanje visoke brzine paljbe i značajne zalihe granata. "Panther" 2 stvarao je očite probleme sovjetskim trupama. Iako je imao svojih nedostataka. Predugačka cijev brzo se istrošila i teže transportirala po željezničkoj pruzi. A u borbenim djelovanjima u šumovitom području, trivijalno bi se držao za drveće.
  Taj je problem djelomično riješen tako što je cijev pištolja sklopiva. I tako je ovdje bilo pitanja. U svakom slučaju, "Pantera"-2 je vozilo sa znatno boljim prednjim oklopom, te nešto jačom zaštitom bokova i krme od šezdesetak milimetara pod kutom. U svakom slučaju, famozne četrdesetpetice i protutenkovske puške nisu ga uzele.
  Gerda i njezini prijatelji sjeli su u Panther 2 i odbili napad sovjetskih vozila. Sovjetska vojska još uvijek ima glavni tenk T-34-76, koji čak ni iz neposredne blizine i potkalibarskom granatom ne može frontalno probiti ovo njemačko vozilo. A kasnije sovjetsko vozilo T-34-85, koje još nije ušlo u proizvodnju, teško može podnijeti kraljevsku panteru.
  Tako Gerda puca bosim prstima i pjeva:
  - Kraljevska pantera,
  Ne znamo opseg bitke.
  Ne poznajemo granice u borbi,
  Kraljevska pantera.
  A nakon nje, Charlotte će pucati golim prstima i srušiti sovjetsku tridesetčetvorku.
  A onda će Christina pucati vrlo precizno, koristeći grimiznu bradavicu svoje dojke, nokautirati vozilo Crvene armije i zacviliti:
  - Briljantni pristupi, uskoro ćemo izgraditi novi svijet.
  A onda će Magda krenuti za njima. I također s golim prstima isklesanih stopala. Zatim će provjeriti:
  Djevojka sja kao sjajna zvijezda,
  Josse Raul veliki Capablanca.
  Ovo je tim djevojaka. Ali Panther-2 još nije osobito popularan tenk; on tek ulazi u službu u trupama. Ali recimo da je situacija ozbiljna. Pa, naravno, Nijemci također imaju "Tigar"-2 u seriji. Ali ovaj auto je pretežak. A u praktičnom smislu, nije sasvim pogodan za transport i borbena djelovanja zimi. Dobro, Nijemci se nikad nisu odlučili Mouse lansirati u seriju. Doista, tenk je težak gotovo dvjesto tona i gotovo ga je nemoguće transportirati željeznicom, a već tijekom serijskog lansiranja imao je brojne kvarove. Ako se čak i "Panthers" i "Tigers"-2 pokvare s vremena na vrijeme, što onda reći o takvom čudovištu? Plus, naravno, visoka cijena Mausa i činjenica da je zahtijevao mnogo metala, sa skupim legirajućim elementima.
  Sovjetske trupe pokušale su zauzeti Belgorod u klještima. Zbog toga su izbijale tvrdoglave i krvave bitke. Ali Nijemci su podigli vrlo jaku obranu. U borbama su sudjelovale i najnovije nacističke jurišne puške MP-44. Imali su veliki domet ciljane vatre i stvarali probleme.
  Ovdje je situacija dodatno pogoršana činjenicom da su Nijemci zajedno s Talijanima odbili savezničko iskrcavanje na Siciliji, a nakon toga na brzinu sklopili primirje s Trećim Reichom. To je stvorilo određene probleme za SSSR. Nijemci su uspjeli ojačati svoju grupu i odbiti napade nadmoćnijih neprijateljskih snaga. Koje, međutim, nisu bile toliko nadmoćno nadmoćne.
  Zima je bila relativno blaga, a sovjetske trupe su se penjale i penjale u napad.
  U tim uvjetima partizani su mogli odigrati veliku ulogu. Jedan od njih, pionir Seryozhka, poslan je kao glasnik s posebnim zadatkom. Bio je dužan prenijeti šifriranu poruku. Dječak od nekih dvanaest godina hodao je u čizmicama i kratkoj bundi od sela do sela.
  Ali policija je očito dobila dojavu od doušnika i uhvatila Serjožu. Odveli su ga u posebnu prostoriju. Tamo su ga temeljito pretresli. I našli su cedulju. Nakon čega su Serjožku izveli u hladnu noć samo u gaćicama. Kroz snijeg je hodao bos, polugol dječak. Nacisti su mu svezali ruke i skupili laktove odostraga. I zavrnuli su mu lopatice, što je djetetu nanijelo velike bolove. Lupajući bosim nogama, crvenim od hladnoće, dječak se tresao od hladnoće. Stopala su mu pocrvenjela poput vranije.
  A dva su policajca išla iza i bičevala dijete po golim, koščatim leđima. Kakav je to prizor bio. Rijetki su prolaznici zazirali ili se duboko klanjali.
  A dječak je hodao, plave kose razbarušene od vjetra. Pogled mladog pionira bio je ponosan, a oči su mu blistale poput različka. A graciozni tragovi bosih stopala ostali su u snijegu. I onda je, naravno, pionir stvarno želio pjevati.
  I uzeo ga je i zapjevao iz sveg glasa:
  U prostranstvima naše divne domovine,
  Prekaljen u bitkama i borbi,
  Skladali smo radosnu pjesmu,
  O velikom prijatelju i vođi.
  Staljin je borbena slava,
  Staljin poleta naše mladosti,
  Pjesmom se bori i pobjeđuje,
  Naši ljudi slijede Staljina.
  A pionir, prskajući bosim nogama, plamteći od snijega, prekriven ledenom korom, dodao je:
  Pjesmom se bori i pobjeđuje,
  Naši ljudi slijede Staljina.
  Nakon čega je gotovo goli dječak ponovno bičevan.
  
  Prišla je SS-ovka u podstavljenoj jakni, preko koje je bila bijela halja, i gotovo potpuno nagog dječaka, modre od hladnoće, polila kantom ledene vode. Dijete je zastenjalo od boli i zveckalo zubima. Njegovo mršavo, dječje tijelo počelo se tresti. Kako je sve to bilo ponižavajuće, sramotno i strašno.
  No mukama pionira Seryozhke tu nije bio kraj. Odveli su ga u kolibu za mučenje, gdje su na zidovima već visjeli razni instrumenti za mučenje. A kamini su gorjeli na rešetkama, grijala su se kliješta, komadi željeza, šipke, čavli i drugo posuđe.
  Bilo je vruće, a dječakove bose, nesretne noge, grimizne od mraza, počele su bolno boljeti. I počeli su se pariti u ovoj kolibi za mučenje.
  Crvenokosa krvnica bila je zadužena za mučenje. Bila je stručnjak za mučenje djece. I ovdje također morate imati vještinu. Dakle, djetetovo tijelo je posebno, a dijete, u slučaju pretjerane grubosti, riskira da jednostavno umre tijekom procesa mučenja. A Nijemci trebaju dobiti informacije od nesretnog dječaka-veznika, a ne samo da ga ubiju. Nisu uzalud svi dželati ovdje mlade žene u urednim bijelim kutama, maskama i tankim medicinskim rukavicama. Mogli biste pomisliti da dječak nije završio u mučilištima SS-a, gdje se provode nehumana mučenja predstavnika mlađe generacije, već na odjelu kirurgije.
  Visoka, crvenokosa žena, starija krvnica, naceri se i pokaza svoje krupne zube, kao u čistokrvnog konja, i s guštom reče:
  - Kako zgodan i drag dječak. Samo malo stanji, rebra se već vide. Bit će nam veliko zadovoljstvo popričati s njim iz srca.
  I namignula je Serjožki svojim smaragdnim očima, sjajnim kao u mačke.
  . POGLAVLJE br. 5.
  Dijete su prema stalku gurale djevojčice u bijelim kutama i rukavicama. Točnije, na osebujnu strukturu koja izgleda poput stalka. Tu su snažne i visoke djevojke uzele dijete za tanke i tanke ruke. Dječak je, naravno, bio neuhranjen pod okupacijom. I zavrnu mu udove, pričvrstivši ih straga.
  Nakon čega je tipku stisnula druga krvnička djevojka u bijeloj kuti. Debela žica na koju su bile pričvršćene stezaljke počela se dizati prema gore. Okrenula se, dječakovi laktovi i ruke iza nje podigli su se i počeli se dizati. Serjoža je dahnuo i nagnuo se naprijed. Njegovo nago, mršavo tijelo, s rebrima koja su se probijala poput rešetki košare, bilo je savijeno. Njezina koža, još potamnjela od ljeta, blistala je od znoja. Dječak je ustao i izvio se. Dvije mučiteljice prišle su pioniru i snažno ga protresle. Serjoška je vrištao od oštre boli u ligamentima, trzao se i izvijao. Djetetova glava prođe, ramena zakrckaše i okrenuše se na tankom vratu.
  Dječakovo lice problijedi. Stvarno je jako boljelo. I žica se zavrtjela, mehanizam je proradio i dijete od oko dvanaest godina podignuto je u visinu. Visoka crvenokosa žena pogledala je Serjožku mesožderskim pogledom. Vidjela je kako njegovi mali, tanki mišići podrhtavaju pod tankom kožom, kako mu se žile napinju. I idu sve više, bose noge se grčevito trzaju. Djetetove su oči crvene i blago natečene nakon mraza, nakon što je bilo izloženo toplini kolibe za mučenje. A koliba je, moram reći, prilično velika, kamena, drevna zgrada s visokim stropom. I podižu dječaka sve više prema njemu.
  Crvenokosa krvnica u bijeloj halji s naizgled ljupkim osmijehom kaže:
  - Dečko, reci mi imena i adrese kontakata u gradu iz podzemlja kojima prenosiš informacije. Reci nam i pustit ćemo te. - Ovdje je žena bakrenocrvene kose prešla jezikom preko usana i dodala. - A ako ne, onda će vaša bol biti jednostavno užasna, i požalit ćete što ste se rodili.
  Blijedi, iscrpljeni dječak pionir koji je visio na stalku jauknuo je:
  - Ne. Neću reći.
  Crvenokosa, prilično privlačna žena, koja je izgledala kao da ima tridesetak godina, zapravo je bila nešto starija, nacerila se. I sama je imala troje djece, uključujući dva dječaka. I pogledala je dijete koje je visjelo na stalku, s izobličenim licem, osjećajući neku sućut.
  Da, jadni pionir, mladi podzemac i partizan našao se na krivom mjestu iu krivo vrijeme. I upao je u pljesak kao mršavo pile. I sada treba jako paziti da se dječak ne sagne da ga opipa i istrgne mu sve informacije iz grla. I ovdje je važno izazvati što veću bol.
  Crvenokosa krvnica je naredila:
  - Stani. Sada mi reci, životinjo, na koju si adresu išla.
  Dječak je drhtao od boli straha graknuo:
  - Ne. Neću reći.
  Crvenokosa žena mučitelj zapovjedi:
  - Pustiti ga da ode.
  I malo, djetinje tijelo pionira je palo. Začuo se prigušeni vrisak, a žica se protegla blizu poda. Mršavo meso zastalo, žile se trznule, Serjoška zacvili. I od bolnog šoka izgubio je svijest, onesvijestio se.
  Dvije mučiteljice u bijelim kutama uzele su i polile dječaka koji je pobijeljeo kao plahta kantom ledene vode u kojoj su plutale sante leda. Serjoška se trgnuo i došao k sebi. Dijete je jecalo, trljajući suze. Kotrljale su se niz njegove upale, blijede obraze. Kako je to bolno za jadnog dječaka.
  Crvenokosa žena, starija krvnica, upita:
  -Hoćeš li reći štene? Pa, daj mi svoju prvu adresu, gdje si nosio šifriranu poruku.
  Serjoža reče šapatom, usana pomodrelih od patnje:
  - Ne... neću reći!
  Crvenokosa žena se naceri i naredi:
  - Protresi opet! I u isto vrijeme, stisnite noge derišta u dionice.
  Mučitelji djevojčica uzeli su poseban, mali blok s kukama za djecu. Pažljivo su ga pričvrstili za bose noge dječaka pionira. Djeci su bili prikliješteni gležnjevi. Nakon toga je žica ponovno počela škripati i Serjožku su podigli. Njegovo mršavo, mršavo, žilavo tijelo bilo je čvrsto rastegnuto. I vidi se kako znoj teče niz tanku dječju kožu.
  Crvenokosa lisica je pohlepno pogledala i oblizala usne. Kako voli mučiti slatke dečke. Ismijavanje djece klijenata najveći je užitak za fašističku lisicu. Vidi se kako se djetetova koščata, a ujedno oštro žilast prsni koš diže. Blok se ruši i dječak je u bolovima. Istodobno, dijete doživljava strah od još veće nadolazeće boli: kako mu je lice iskrivljeno.
  Tako su dječaka podigli još više do samog stropa, a žica se prestala motati, gotovo priklještivši pionirova zgloba. I Serjoška se skamenio. Crvenokosa krvnica se podrugljivo nasmiješila.
  A onda ga je uzela i upitala:
  - Prije nego te probode nova, monstruozna bol, reci mi na koju si adresu išao?
  Pionir odgovori s uzdahom:
  - Ne, neću reći.
  Crvenokosa krvnica je uzviknula:
  - Pusti.
  Mučne su djevojke zavrtjele kolo, a nesretni je glasnik pao. A njegovo napaćeno tijelo skoro je dospjelo do betonskog poda, onda se žica rastegnula, a dijete je bilo gotovo spljošteno. Uslijedio je neljudski vrisak, a dječak se ponovno onesvijestio.
  I opet su ga djevojke u bijelim kutama polile kantom ledene vode. Tjerajući dječaka da dođe k sebi. Seryozhka je stenjao i zavijao, dijete je doživjelo ogromnu patnju.
  Crvenokosa krvnica reče:
  - Pa, dušo moja, sad imaš izbor, ili nastavi trpjeti sve veću patnju, ili nam sve ispričaj. - I gol u blizini vatrenog mučitelja postade vrlo mek i laskav, pun meda. - Ako nam sve kažete, dat ćemo vam bombone od ptičjeg mlijeka, s čokoladom, sladoledom, tortom, krafnama, lizalicama, žvakaćim gumama i još mnogo toga - vrlo ukusno, primamljivo i egzotično. A ako ostanete tvrdoglavi, bit će još gore. Pa, progovori.
  Pionir je drhteći od jecaja rekao:
  - Ne. Neću reći.
  Crvenokosa krvnica se naceri i naredi:
  - Sada objesite uteg od pola funte sa svake strane. Iskoristimo bolni učinak koji traje duže.
  Djevojke u bijelim kutama počele su vješati posebne utege na kuke. Tako je žrtva istegnuta, a uslijed toga su tetive i ligamenti istegnutog djeteta bili jako uvrnuti i stradali.
  Seryozhka je stenjao, dječak je bio u velikim bolovima. Njegova koščata, dječja prsa teško su se nadimala. I tijelo kao da se ispružilo. Bol možda nije tako akutna kao kod drhtanja, ali je dugotrajna, produljena tijekom vremena i stoga mnogo bolnija. Osim toga, djevojke su, kako bi barem malo pojačale bol, po nalogu starijeg krvnika, uklanjale igle. I upotrijebimo ih da ubodemo dječaka u živčane završetke. A Serjoška je vrištao od silne boli. Ali i dalje nije htio razgovarati.
  Grčevito gutajući zrak, dijete je jauknulo:
  - Ne, neću reći. Neću reći.
  Crvenokosa krvnica se nasmiješila i odgovorila:
  "Bilo bi lijepo da ovaj šaljivdžija prži pete." Pa namažite ih maslinovim uljem.
  Djevojke u bijelim kutama revno su kimale glavama. Kosa im je bila ispletena. I izvadiše bočice s mirisnim uljem. I počeše djetetu mazati tabane. Serjoška se namršti u sebi. Njegovo rastegnuto, djetinje tijelo jako je boljelo i svi ligamenti su ga boljeli.
  Zatim su lisice navukle plinske cijevi na dječakove bose noge. Bio je tu plin dobiven iz ugljena i cilindar kisika, koji je omogućio reguliranje temperature plamena. Dakle, djevojke su se ponašale profesionalno.
  Crvenokosa krvnica reče prijetećim pogledom:
  - Pa, razgovarat ćeš. Ili radije ponovno iskusite jaku bol.
  Dječak pionir smrtno blijeda lica rekao je:
  - Ne. Neću reći.
  Glavni mučitelj je naredio:
  - Uključite plamen.
  Plinski plamenici su se upalili i vatra je počela brujati. I plamtjelo je jakom vrućinom. Odnosno, isprva je bio samo plin, a plamen iz daljine pržio je dječakove gole tabane. Zatim su djevojke dodale kisik i počelo je jako boljeti.
  Dijete je vrištalo iz sveg glasa. Da, kad vam peče gole tabane, gdje ima toliko živčanih završetaka, to je stvarno izuzetno bolno.
  Crvenokosa krvnica je zarežala:
  - Govori derište. Ili ćeš jako patiti.
  Mladi pionir je graknuo:
  - Neću reći...
  Uzela ga je vatrena krvnica i prosiktala:
  "Moramo dječaku dodati vatru pod pete i u isto vrijeme ga isprebijati."
  Plamenovi pod djetetovim bosim nogama postajali su sve veći i žešći. Serjoška se stresao. U međuvremenu su mu s obje strane prišle dvije djevojke u bijelim kutama. U rukama su držali bičeve. I tako, namigujući jedna drugoj, djevojke ga uzmu i udare po golom, mršavom, dječjem tijelu. Dječaku je pukla koža i počela je teći krv.
  Crvenokosa krvnica zagunđala je od zadovoljstva. I svidjelo joj se, bilo je takvo zadovoljstvo mučiti dječaka. Štoviše, lijepa, premda omršava od okupacije. I kako sam želio i dalje uživati u muci, gledati blijedo lice djeteta, izobličeno od paklene boli, i napušiti se od njegove muke.
  A njezino veliko, mišićavo tijelo je drhtalo. A djevojke u bijelim kutama nastavile su s velikim entuzijazmom mlatiti Serjožku. I to im se izuzetno svidjelo. I dječak je patio. Tukle su ga, rastezale i pržile gole dječje pete.
  No dijete je ipak samo cvililo:
  - Pa, neću reći. Oh, neću reći!
  Crvenokosa krvnica je naredila:
  - A sada su prinijeli baklju derištu na prsa.
  Jedna od djevojaka izvadi iz kamina goruću baklju koja je žarko gorjela. Djevojčica sa slatkim, ali sadističkim osmijehom prinijela je baklju dječakovim golim, koščatim prsima. A vreli plamen je uzeo i pohlepno lizao Serjožkinu glatku kožu. Dječak ga je uzeo i zaurlao još glasnije. Kako je to bolno. Ali opet se nije isključio. Nastavio je hrabro stajati.
  A pioniru heroju su pržili pete i prsa, tukli su ga gorućim bičevima po leđima i rastezali na stalku. Ovo je stvarno bilo mučenje.
  Crvenokosa žena je zarežala iz sveg glasa:
  -Hoćeš li razgovarati?
  Dječak, blijed, ali ponosan, šapne:
  - Ne, neću reći!
  Crvenokosa žena je kimnula:
  - Pa, sada pustimo struju. Daj mu elektrode.
  Djevojke u bijelim kutama prilazile su dinamu. Vukli su žice i elektrode. I frugivno se cerekali. Počeli su pričvršćivati elektrode na najosjetljivija područja dječakova tijela. Sa Serjožke je curila mješavina krvi i znoja. Niz djetetove mršave djetinje obraze tekle su suze. Ali dječak je šutio. Točnije, jaukao je i jecao, ali nije odao svoje suborce.
  A djetetove usne, pomodrele od paklene boli, šaputale su:
  - Ne! Neću reći!
  I tako su elektrode bile pričvršćene. Gotovo cijelo tijelo. I osjetljive živčane završetke.
  I tako je crvenokosa krvnica ustala i osobno ga uzela, prišla slavini i zavrnula je. I struja je tekla kroz žice, a pionira je pogodio pražnjenje. Dječakova koža doslovno je zaiskrila. I cijelo se djetetovo tijelo snažno treslo. A bolovi su bili strašni.
  Crvenokosa krvnica još je više okrenula prekidač. A iscjedak se još više pojačao. I bilo je jako bolno.
  Vatreni mučitelj promrmlja:
  -Hoćeš li razgovarati?
  Seryozhka je odgovorio i zapjevao s velikim entuzijazmom kako bi sve bilo cool i s energijom da moralno porazi naciste:
  U predvidljivom svijetu vrlo je teško,
  To je krajnje neugodno za čovječanstvo...
  Komsomolac drži snažno veslo,
  Da Švabama bude lakše, dam ti i jasno je!
  
  Lijepa djevojka se bori u ratu,
  Komsomolac galopira bos po hladnoći...
  Bit će to dvostruka šaka za zlog Hitlera,
  Čak ni AWOL neće pomoći Fuhreru!
  
  Zato dobri ljudi - borite se žestoko,
  Da bi bio ratnik moraš se roditi...
  Ruski vitez uzdiže se kao sokol,
  Neka blažena lica podupiru vitezove!
  
  Mlađi pioniri su jaki kao div,
  Njihova moć je najveća, veća od cijelog svemira...
  Znam da ćeš vidjeti - bijesno poravnanje,
  Sve pokriti smjelošću, neprolaznom do kraja!
  
  Staljin naše domovine je veliki vođa,
  Najveća mudrost, barjak komunizma...
  I on će učiniti da drhte neprijatelji Rusije,
  Rastjeraj oblake prijetećeg fašizma!
  
  Dakle, ponosni ljudi, vjerujte kralju,
  Da, ako se čini da je prestrog...
  Otadžbini majci pjesmu darujem,
  A cure luduju na snijegu bose!
  
  Ali naša je snaga vrlo velika,
  Crveno carstvo, moćni duh Rusije...
  Mudri će vladati, znam stoljećima,
  U toj beskrajnoj moći bez ikakvih granica!
  
  I ne daj da nas išta usporava Rusi,
  Herkulova snaga se ne može mjeriti laserom...
  Naš život nije krhak, kao svilena nit,
  Znajte poletne vitezove do kraja u šoku!
  
  Domovini smo vjerni, srca su nam kao vatra,
  Željni smo borbe, veseli i s velikim bijesom...
  Uskoro ćemo zabiti kolac u prokletog Hitlera,
  I nestat će zla i zla starost!
  
  Tada će, vjerujte Fuhreru, Berlin pasti.
  Neprijatelj kapitulira i uskoro će sklopiti šape...
  A iznad naše domovine su kerubini u krilima,
  I udari zmaja buzdovanom po licu!
  
  Lijepa će domovina veličanstveno procvjetati,
  I ogromne latice jorgovana...
  Bit će slava i čast našim vitezovima,
  Dobit ćemo više nego što smo sada imali!
  
  Crvenokosa ženka lisica je s još većim bijesom uzela i još više okrenula polugu. Uzele su ga i djevojčice u bijelim kutama i upalile svjetlo, ispod djetetovih bosih nogu.
  A vatra je postala još žešća i ljući. I tako je mučio bose noge nesretnog dječaka, tako da je zaudaralo na spaljeno meso. Izgorjele su djevojke u bijelim kutama i pionirkina prsa koja su bila opečena i prekrivena plikovima. I umjesto uobičajenih bičeva, dječak heroj već je bio pretučen po leđima snopovima bodljikave, užarene žice.
  Ali Serjoška ne samo da nije šutio, nego je počeo pjevati s još većim žarom, osjećajem i srcem, uzeo i zapjevao:
  Koja još zemlja ima ponosno pješaštvo?
  U Americi je, naravno, čovjek kauboj.
  Ali borit ćemo se od voda do voda,
  Neka svaki tip bude groovy!
  
  Nitko ne može nadvladati moć savjeta,
  Iako je Wehrmacht također nedvojbeno cool...
  Ali možemo zdrobiti gorilu bajunetom,
  Neprijatelji domovine će jednostavno umrijeti!
  
  Voljeni smo i, naravno, prokleti,
  U Rusiji je svaki ratnik iz jaslica...
  Pobijedit ćemo, to sigurno znam
  Zlikovče, budi bačen u pakao!
  
  Mi pioniri možemo puno,
  Nama, znate, automat nije problem...
  Služimo kao primjer čovječanstvu,
  Neka je svaki od dječaka na slavi!
  
  Pucaj, kopaj, znaj da to nije problem,
  Udri lopatom po fašistima...
  Znaj da su pred nama velike promjene,
  I proći ćemo svaku lekciju s pet!
  
  U Rusiji, svaki odrasli i dječak,
  Sposoban za vrlo revnu borbu...
  Ponekad smo čak i previše agresivni
  U želji da zgaze naciste!
  
  Za pionira, slabost je nemoguća,
  Skoro od kolijevke dječak je prekaljen...
  Znate, jako je teško raspravljati s nama,
  A argumenata je gomila!
  
  Neću odustati, vjerujte mi ljudi
  Zimi trčim bos po snijegu...
  Đavoli neće pobijediti pionira,
  Pomesti ću sve fašiste u bijesu!
  
  Nitko nas pionire neće poniziti,
  Rođeni smo jaki borci...
  Služimo kao primjer čovječanstvu,
  Tako iskričavi Strijelac!
  
  Kauboj je naravno i Rus,
  I London i Teksas su nam rođeni...
  Uništimo sve ako Rusi gore,
  Udarimo neprijatelja pravo u oči!
  
  Dječak je također zarobljen,
  Pekli su ga na rešetki na vatri...
  Ali samo se nasmijao dželatima u lice,
  Rekao je da ćemo uskoro zauzeti i Berlin!
  
  Željezo je vruće do gole pete,
  Pritisnuli pionira, on je šutio...
  Dječak zna da je bio sovjetskog temperamenta,
  Njegova je domovina pravi štit!
  
  Slomili su prste, dušmani pustili struju,
  Kao odgovor čuje se samo smijeh...
  Koliko god Švabe tukle dječaka,
  Ali uspjeh je stigao krvnicima!
  
  Ove zvijeri ga već vode da ga objese,
  Dječak hoda sav ranjen...
  Na kraju sam rekao: Vjerujem u Roda,
  A onda će naš Staljin doći u Berlin!
  
  Kad se smirila, duša je pohrlila Rodu,
  Primio me vrlo ljubazno...
  Rekao je, dobit ćeš potpunu slobodu,
  I moja se duša ponovno utjelovila!
  
  Počeo sam pucati na bijesne fašiste,
  Švabe su za slavu Obitelji pobile sve...
  Sveta stvar, stvar komunizma,
  To će dodati snagu pioniru!
  
  San se ostvario, Berlinom šetam,
  Iznad nas je zlatokrili kerubin...
  Cijelom smo svijetu donijeli svjetlo i sreću,
  Narode Rusije - znajte da nećemo pobijediti!
  . POGLAVLJE br. 6.
  Već je ožujak 1939. Snijeg se počeo topiti u Sibiru, au Kini je skoro ljeto. Dobro je trčati bos i boriti se. Oleg Rybachenko odlučio je napisati nešto o Gulliverovim još nedovršenim pustolovinama. Štoviše, preventivni rat koji je pokrenuo Staljin još nije završio.
  Već je travanj 1943. Na frontama na prilazima Moskvi blato i blato, a do napredovanja Nijemaca i pronjemačke koalicije u centru i na sjeveru. Ali na jugu se vode borbe. Osobito u srednjoj Aziji. I tu nastupaju značajne snage.
  Anastasia Witchakova bori se na nebu. Protiv nje su japanski avioni. Crvenokosa žena mladog izgleda jako se dobro bori.
  Crvenokosa djevojka ga je uzela i udarila u japanski auto i zapjevala s velikom strašću.
  A bose noge ratnice pritišću tipke koje upravljaju njezinim zrakoplovom.
  Ali dolje se bore pioniri. Naravno, iako je u travnju još svježe, oni su bosi i u kratkim hlačama. Dječaci se bore protiv Japanaca koji napreduju. Kose ih praćkama i puškama domaće izrade. Koriste se i samostreli koji su originalni po obliku i upotrebi. A s njima su pobijedili i Japance.
  U isto vrijeme dječak u kratkim hlačama, golih, preplanulih, izgrebanih nogu pjeva.
   Ja sam dječak velike ruske ere,
  Kad želimo od šale prodrmati cijeli svijet!
  Uostalom, veliki ljudi uopće nisu buhe,
  A meni je svaki borac idol!
  
  Rođen sam kao dječak u posebnom stoljeću,
  U kojoj računalo odlučuje u šali...
  I tko će obući ogrtač u očaju,
  Zima je groovy i vrti prstenje!
  
  Ne, Afrika u našoj ogromnoj Rusiji,
  Ali s bezgraničnom snagom Sibira...
  A naše su cure ljepše u svemiru,
  A svaki dječak je heroj od rođenja!
  
  Ljubite Krista i častite Velikog Gospodina,
  Neka Bog Rod zauvijek vlada nad nama!
  Lišće žuti i postaje zlatno,
  Vjerujem da će Sin Božji Svarog dati snagu!
  
  Svi mi imamo puno avantura kroz koje moramo proći,
  Hodaj univerzalnom spiralom zauvijek...
  Želite li imati mnogo različitih hobija?
  Neka je slava Bogu čovjeku u vječnosti!
  
  Sve je na svijetu doduše ponosna riječ,
  U kojem je jedno srce Najuzvišenijeg Obitelji-Oca.
  I postoji nastavak života poslije groba,
  A možemo do neba, vjerujte mi do kraja!
  
  Vjerujte mi, veličinu Rusa prepoznaje planeta,
  Udarcem damastnog mača srušili su fašizam...
  Cijene nas i vole svi narodi svijeta,
  I uskoro ćemo stati na našu planetu kao sveti komunizam!
  
  Rasporedit ćemo zvjezdane brodove u različite svjetove,
  A mi ćemo biti viši i cool od svih, Rod ne daj.
  Uostalom, najjači Rusi su piloti,
  Hrabar borac, on će svakoga raskomadati!
  
  Možemo se uzdići iznad svemira,
  I učiniti nešto što bi prestrašilo vraga...
  Uostalom, glavna stvar ruskog ratnika je stvaranje,
  I ako treba, ratnik će spasiti domovinu!
  
  Za slavu Rusije, junačka djela,
  Isuci svoj mač i bori se žestoko...
  A ti ne gledaj ruske vojnike,
  Gradimo komunizam razigrano!
  
  Što čeka u budućnosti - možete vidjeti surov prostor,
  Ali zajedno ćemo, vjerujem, zaživjeti...
  I red će postati lijep i nov,
  I svaku ćemo grozotu vatrom očistiti!
  
  Uostalom, u našoj zemlji Bog i stijeg su jedno,
  Proleterski vojnik je u ekstazi za bitku...
  Neka neki od boraca već imaju sijede vlasi,
  I netko bez brkova, ali i kao kralj u boju!
  
  Rusija se sada izdigla iznad svijeta,
  Kljunovi ruskih orlova blistaju poput zlata.
  Stvori sebi idola proleterskog Boga,
  Više akcija i manje bolnih misli!
  Tako pjevaju. Iako se ne može reći da se Rusija uzdigla. Prije, naprotiv, prijetnja potpunog i potpunog uništenja Rusije bliža je nego ikad.
  Nijemci koriste tenk Lion. Ovaj auto je malo težak i klizi u blatu. Stoga se više koristi za potporu pješaštvu u napadu ili obrani, a kako bi se maksimalno iskoristili ne previše močvarni i suši položaji.
  Ovaj stroj ide sam sebi i ispaljuje visokoeksplozivne fragmentacijske granate. A njezini hici su smrtonosni i imaju veliku, razornu energiju.
  Kao odgovor, dječak pionir puzi s protutenkovskom puškom. Teško je pronaći slabu točku u tenku Lev. Dječak to razumije, a gusjenica se ne može prekinuti - preširoka je. Jedino je ući u optički nišan i zaslijepiti auto. Ali to je vrlo teško učiniti i još uvijek se morate približiti. Djetetove male bose noge počivaju na paus papiru i travnjaku. Mitraljezi tenka Lev nalaze se na rubovima vozila - ima ih četiri i pucaju u automatskom načinu rada.
  Mršav i plavokos dječak zviždi:
  Tko se navikao boriti za pobjedu,
  Neka pjeva s nama...
  Tko je veseo, smije se
  Tko želi to će i ostvariti
  Tko traži uvijek će naći!
  Nakon čega dijete s crvenom kravatom i dalje puca. I lagano promašuje - meta je bolno mala, a kupola tenka Lav se pomiče. Ali pištolj ima samo jedan uložak i treba ga ponovno napuniti.
  Dječak brzo otpuže, a njegove bose noge trepere kao šape zečića.
  A u samom tenku su njemačke djevojke. One su bose iu bikinijima, puno se smiju i pokazuju zube. Kao ona pjesma o vukovima iz Crvenkapice.
  U polju cvjetaju nezaboravci,
  Mama peče pite...
  Spavaj vuk dječak
  Dok vaši zubi
  Nije se pretvorio u očnjake!
  Nakon čega je djevojka uzela Mercedes i bosim nožnim prstima pritisnula dugme. Granata je izletjela i ravno pogodila sovjetsku tridesetčetvorku. I djevojke se vesele. Čak im se čini da će sada njihovi jezici imati priliku okusiti nešto vruće i vrlo ukusno.
  Pucala je i njemačka djevojka Frida, pogodila sovjetski tenk KV-9 i blebetala:
  Crvena, crvena krv
  Sat vremena kasnije samo trava...
  Neka ti djevojka pruži ljubav,
  Uostalom, sam Sotona je u prirodi!
  I smijat će se divljim smijehom.
  Zapravo, ovo izgleda i smiješno i groteskno u određenoj mjeri. Ali događaju se stvari koje nisu za smijeh. Nijemci koriste bombardere Yu-288 koji pod normalnim opterećenjem nose četiri tone bombi, a preopterećeni čak šest.
  I doslovno peglaju Moskvu. A njegove zgrade se ruše jedna za drugom. A napalm zapravo pada s neba. Nacisti su bacili zapaljive bombe na sovjetsku prijestolnicu. U isto vrijeme, birajući ona područja na kojima će izgorjeti do maksimuma. I požari će se početi širiti stablom.
  I u pilotskim kabinama njemačkih bombardera nalaze se djevojke u bikinijima i bose. Što je jako cool i cool. A bombe neprestano padaju odozgo. I uništavaju položaje sovjetskih trupa. Što je stvarno super.
  Albina se smije i urla:
  - Sve u prah sameljimo - bit će to naša pobjeda!
  I opet, bombe padaju odozgo, zapravo ruše kuće i zgrade i sovjetske trupe. Evo jednog od darova uništenja koji je završio u sovjetskom skladištu streljiva. I bilo je detonacija, i jako puno eksplozija i razaranja.
  Sovjetski pioniri također se očajnički bore. Dječak je bio u kratkim hlačama, a bosi, unatoč tome što je bilo hladno, skinuli su košulje da se ne zaprljaju, a kravate su vezali direktno na goli vrat. A naciste dočekuju praćkama. To su uistinu iznimno očajni dječji heroji.
  Pucaju i iz kućnih katapulta, a pritom pjevaju:
  Doći će vrijeme komunizma, vjerujemo,
  Kad dođe pobjeda nad teškim neprijateljem...
  Zauzdat ćemo divlji gnjev zvijeri u borbi,
  I drug Staljin će nas voditi u boj!
  Pionir Seryozhka cvrkuće:
  - Slava idejama komunizma! Slava stranci i novim granicama!
  A dječak od dvanaest godina bacit će bosim prstima zrno uništenja i uzviknuti:
  - Slava herojima SSSR-a!
  I puca iz praćke. Eto kako je super. Ovdje moram reći da su djeca prava čudovišta.
  Ovdje je zarobljen pionir Aleksej, dječak od oko trinaest godina. Fašisti su ga uvrnuli . Za početak su mi uzeli i strgali svu odjeću, ostavivši me golu. Nakon toga su ga izrezali bičem, tako da je koža pukla i potekla krv.
  Djevojke krvnike su se smijale i pokazivale prstom na krvavo dijete. Doista, mislili su da je to iznimno smiješno. Zatim su Leshka vezali za stup, a lisice su bile pričvršćene za posebne prstenove.
  Tada su golog dječaka počeli škakljati. Prvo prstima, a zatim guščjim perjem. Ni djetetovi goli tabani nisu bili pošteđeni. Petu su škakljali perom, i to dosta dugo. Ali onda je to dosadilo njemačkim dželatima. I namazali su dječakove bose noge mašću. Potom su pod gole noge nesretnog dječaka naslagali tanke cjepanice i zapalili ih.
  Vatra se rasplamsala, a crveni plamen počeo je grabežljivo lizati dječje pete. I to je, naravno, vrlo bolno. Pionir je srceparajuće vrisnuo. A zrakom se širio miris spaljene kože, kao da se peče roštilj. A njemačke su se djevojke divlje smijale i pravile grimase. Zaista kako je lijepo i divlje u isto vrijeme.
  Gerda, ova lijepa djevojka krvnica, i prirodna plavuša, s kosom boje bijelog snijega, uzela je i zapjevala:
  Moj dečko, moja beba,
  Upravo ćeš vrištati...
  Spalit ću ti tabane,
  I vjerujte mi, neću odmah ubiti gada!
  Crvenokosa kuja Charlotte se nasmijala i odgovorila:
  - Ovo je super! Takvo mučenje je tako zadivljujuće!
  Nakon čega je druga djevojka, Christina, uzela iz vatre komad željeza koji je bio crven od vrućine. I prinijela ga je kliještima svojim golim, koščatim, ali žilavim prsima. I sada komad, plamteći od vrućine, dolazi u dodir s dječakovom preplanulom kožom. Peče je, a mlada pionirka vrišti od boli. A djevojke se smiju.
  Magda, koja ima kosu boje zlatnog proljetnog maslačka, uzviknula je:
  - Tvrdo kuhano jaje treba kuhati petnaest minuta, a mi ćemo sad ispeći pionirku!
  Gerda se hihotala i pjevala:
  - Prvo ćemo djetetu pogledati u oči, a onda ćemo ga ispeći i pojesti! A onda ćemo ga ispeći i pojesti!
  Nakon čega su sve četiri djevojke - legendarni borci i ratnici iz SSSR-a - zapalile baklje i počele njima pržiti pionira. Štoviše, smijale su se i pokazivale svoje biserne zube, snažne poput onih u vučica, i divlje pjevale:
   Mi smo vukovi neba i prostranstva sfere,
  Rođen da se bori za san!
  Negdje milijunaši pupak griju,
  I ja ću donijeti pobjedu zemlji!
  
  Da, svijet sigurno nije prekriven medom,
  Svaki korak u njemu, okovi zveckaju!
  I borac želi slobodno disati,
  Neka moja obitelj živi sretno!
  
  Mi smo vitezovi, krilati poletni,
  Okrutno, pošteno i snažno!
  Iako imamo malo paperja u njušci.
  Do neke mjere, djeca su Sotona!
  
  Ratnička igra u kojoj se tuku žetoni,
  Glupo prebrojavanje je nemoguće u njemu!
  Ovdje pršte paperje kao lipov pamuk,
  Kamion bomba će nam uništiti cijelu ovu regiju!
  
  Zemlja ječi i mjehuri,
  U njoj ključa vrlo zastrašujuća moć!
  Ti si čovjek poput žirola silovite moći,
  A snaga srca je monolit izvan ploča!
  
  Ali zašto se svađaju djeca vjetra?
  Što ste zaboravili na putu do svog sna?
  Kao što su radili preci u oklopu Retro,
  Pobijedili smo, Teutonci svuda kidaju!
  
  Tako se dogodilo, nema većeg poziva,
  Rat nije došao k nama - mi smo došli k njemu!
  Tu je kukavički saveznik debelog trbuha Ducea,
  Drugi pak - također broje - nule!
  
  Dolazi na grbaču da preuzmemo teret,
  Izvršavati ovaj vojni posao znači proklinjati sudbinu!
  Da se ne blamiramo glupo,
  Pa da ne dođe po obični kukavički penal!
  Četiri djevojke vještice urlale su tako i pjevale u isto vrijeme. I spržili su nesretnog dječaka. I spržili su ga, i spržili, živog.
  Tada je bosonoga ratnica Gerda uzela i SS-ovskim bodežom odrezala komad mesa s pečenog, ali još živog dječaka. I počela ga je sa zadovoljstvom žvakati i okusiti. Zaista, kad se dječak razreže i pojedete, meso mu je sočno, vrlo ukusno, iako žilavo, ali srećom nije masno. I s takvim ga apetitom jedete. Kako je divan i ukusan.
  Charlotte je čak oduševljeno zapjevala:
  Ostali smo budni do oko pet sati ujutro,
  I ćevap i konjak su jako ukusni...
  Ispečemo dječaka kao janje,
  Jer mali čovjek je buba!
  A ostale su djevojke s velikim užitkom rezale i žderale dječaka. I to ljudsko meso je jako ukusno. I od toga dobivate ogromno zadovoljstvo. Čak su i lica bila prekrivena masnoćom, a ovo je jako lijepo i kako je ovo ukusno.
  Vukice su plesale, rezale dječaka, komad po komad, i žustro žvakale, čak i stenjale od zadovoljstva. Kako je ovo divno.
  I tako su djevojke otkrile kosti na dječakovim rebrima. I opljačkani su. Zatim je iskrslo još ljepotica - cijeli tucet. I oni su također s velikim zadovoljstvom počeli jesti dječaka. Koji je do tada izdahnuo od bolnog šoka.
  Gerda je primijetila:
  - Dječačke nogice su jako ukusne! A ako ih popaprite, dobit ćete ogroman užitak!
  Charlotte je kimnula.
  - Da, pojesti dječaka s prilogom bilo bi još bolje! Ovo je jako, jako dobro.
  Christina je primijetila:
  - Ovo je vrlo ukusno!
  Magda je uz smijeh primijetila:
  - Ako svaki dan jedete tako slasne dečke, onda se stvarno možete udebljati! Djevojka mora imati figuru!
  A djevojke, site i site, opet zapjevaše:
  Biserna, drhtava frizura,
  Prsa su mi zabrinuta i drhte!
  Djevojka sam kao plaha breza,
  Bojim se pomaknuti se i disati!
    
  A što ti svježi vjetar šapuće na uho?
  Pijesak škripi pod bosim nogama...
  I nema sretnije osobe na planeti,
  Kad s tobom u šumu hodam!
    
  Reci mi, moja voljena, veliku tajnu,
  Kako si uspio začarati svoje srce!
  Ali je li tvoje lice tako tužno?
  Čelom mi je prošla najtanja nit bora!
    
  Mladić mi s tugom odgovara;
  Rat će vas na dugo rastaviti!
  Da nam nađe mjesto u rajskim šumama,
  Sotona mora biti bačen u pakao!
    
  Vitko drvo breze je kimnulo u odgovor,
  Ti si mi više od dragog prijatelja!
  Iako ishod bitke može biti težak,
  Ali s nama je Bog Isus Pastir!
    
  Rastjerajmo pakao demona - zle sjene,
  Neka gajevi procvjetaju zelenilom!
  Pogladi moja preplanula koljena,
  Drži me čvrsto draga!
    
  A on kao od šale djevi odgovori:
  Rekao je na zvuk raširenih grana;
  - Hoćeš li me čekati godinu dana, dragi moj?
  Napast vrućih ždralova je jaka!
    
  Kao odgovor, rekao sam mu tako strogo,
  - Neću stajati uz stroj kao civil!
  I volim vojni put,
  Želim se boriti i pobijediti zle!
    
  Došao sam do cilja - posjekao sam pletene grane,
  Dali su mi novu mašinu s diskom!
  Iako trava plače kao biser rose,
  Zašto nevinost postaje poput vojnika?
    
  Jer mi je domovina draža od svih,
  Domovina gori u duši iznad zvijezda!
  Nije ista hrabrost kao živjeti u krevetu,
  I noćiti s puškom u kolibi!
    
  Pobjeda će doći, ja u nju čvrsto vjerujem,
  Uostalom, naša stvar je uvijek u pravu!
  Pa, nasmijte se radosnije momci,
  Dobra nas sudbina čeka, vjerujte mi!
  To su događaji i dogodovštine iznimno širokih i agresivnih razmjera. A bombe neprestano padaju na sovjetske položaje. I Nijemci i njihovi saveznici pritiskaju vrlo agresivno i bijesno.
  Pa čak pet i deset tona bombi pada na sovjetske položaje. Uključujući i američke. I novi američki bombarder B-29 vrlo je žestok. I pokušajte pobijediti automobil koji ima ugrađeno čak dvanaest mitraljeza po sistemu jež. A ovo je ozbiljno.
  Također, brzina američkih zrakoplova približno je jednaka brzini sovjetskog lovca. Pa pokušajte ponovno nadoknaditi. Ovo je stvarno jako cool i doslovno stvara pritisak na grlo.
  Dječak Gulliver nastavio se boriti ovdje. Izgleda kao dijete od deset ili jedanaest godina, ali naravno da ima puno godina. I on se, zajedno s ostalim dječacima, očajnički bori i pokazuje svoju najveću borilačku klasu.
  Ovdje Gulliver, zajedno sa Seryozhkom, očajnički kopa rov. Partner mu je bio bosonog dječak u kratkim hlačama, otprilike istih godina. S njima je i djevojčica Svetka. Troje djece radi i pjeva s velikim osjećajem i energijom, a njihove pjesme su tako lijepe i zarazne. Štoviše, djeca su bosa, ali vrijeme je već prilično dobro, pa je čak i lijepo odmarati se na travnjaku bosih tabana. I djeca se jako dobro osjećaju i izvode:
  Tužna li si, ljepotice moja, suze liješ,
  Moje drago srce vjerojatno sluti nevolju!
  Proljeće vlada, ali je mraz u srcu mladića,
  Ali za njih ipak nema mjesta na obali!
    
  Okupili se vitezovi na put preko mora,
  Bio si dječak, a sad si korsar!
  Iako su mi zavidnici šaputali iza leđa,
  Ne možete ga promijeniti, to je dar za sitniš!
    
  Bure su, oluje na moru, kiša pljušti,
  I sol nagriza rane!
  Ali mi ne tražimo uslugu sebi lakšu,
  Predaj dušu svoju svetoj domovini!
    
  Moja djevojka je draga prijateljica,
  Tako su tvoje usne slatke!
  Prekrivena ledom, grabežljiva mećava bjesni,
  Zima je stigla, a njena ljepota je mučna!
    
  I lebdimo, grijemo jedno drugo,
  Dopustite da vas razveselimo pogledom i žarom oštrih riječi!
  Postoji vjerovanje da postoji mjesto na nebu,
  Pustit će Gospodin mlade u svoju zemlju!
    
  Ali ne razmišljaj o hladnoj smrti,
  Naša dužnost je opstati i hrabro pobijediti!
  Tko je vjeran Bogu: vjeruj mi u to,
  Rusija mora služiti svom snagom!
    
  Tada će nas Gospodin stostruko nagraditi,
  Zemlju je izabrao Krist Svemogući!
  Moskva postala si prijestolnica svih svjetova,
  Crkvene kupole svjetlucaju zlatom!
    
  Kakva je sreća odanost Rusiji,
  Velika zemlja - majka zemlje!
  Kiše su polja rosile,
  Rus' je utjelovljenje patničkog sna!
  . POGLAVLJE br. 7
  Za vrijeme rata vrijeme kao da prolazi sporo, ali u isto vrijeme neumoljivo. Već je svibanj 1943. A ovo je već ozbiljno. Ceste se brzo suše i vrijeme je da Treći Reich i koalicija napadnu Moskvu kako bi konačno okončali rat. Ali na putu Wehrmachta i velikog broja stranih divizija izgrađena je snažna linija obrane.
  Dječak ratnik, zvani Gulliver, raduje se suncu i veselo gazi bosim dječjim nogama po svježoj travi.
  A mladi ratnik Crvene armije pjeva:
  - Sunce jarko sja,
  Vrabac cvrkuće...
  Dobro je biti na ovom svijetu,
  Zabavi se!
  Ovdje je cijela ekipa mlađih pionira. Što se tiče godina, Gulliver je, naravno, daleko od pionira. U prošlom životu već je imao pedeset i neku, a borio se gotovo dvije godine. Ali on ne odrasta dok ostaje dijete. Istina, stječući poprilično borbeno iskustvo. Osim toga, Gulliver je neobično uporan, a sve njegove rane zacjeljuju vrlo brzo i bez traga. Pa zašto se ne boriti s takvim tijelom?
  Ali rat je zanimljiv - pogotovo sam proces. Djeca, tinejdžeri i mnogi odrasli vole igrati ratne igre, pucačke i strategije. I naravno, u ovome ima šika i uzbuđenja. Iako je rat doista vrlo prljav posao. Ali tamo se sprijateljiš. Ovdje su Gulliver dobri drugovi: Petka, Vovka, Sashka, Seryozhka.
  Petorica pionira činili su svojevrsnu zvijezdu. I sada zajedno kopaju rov. Ovdje sve pionire odreda, i dječake i djevojčice, spaja činjenica da su bosi. U svibnju je prilično toplo, a bez cipela je i ugodnije i okretnije, a najvažnije je paziti na cipele. U ratu se ljetna dječja obuća gotovo i ne proizvodi, ako Bog da, barem se klincima nabavi zimska. U toploj sezoni hodanje bos je korisno, ugodno i ekonomično. Ali ne može svako dijete izdržati hladnoću bez izolacije stopala. Iako postoje fenomeni da ljudi trče bosi po snijegu i čak niti ne kašlju.
  Ali oni koji nemaju takvu snagu ponekad moraju tkati bačve. A ovo je barem neka vrsta zaštite u snježnom nanosu. Ali sam Gulliver volio je trčati bos i kroz snijeg. Tijelo mu je bilo savršenije i nije bio hladan kao obični smrtnici. Ali sada, u svibnju, dječja stopala, oslobođena cipela, doživjela su blažene osjećaje. Pa makar morali bosim nogama pritiskati metalni dio lopate.
  Petka, radna, zabilježila je:
  - Nacisti i njihova koalicija će uskoro pokrenuti veliku ofenzivu. I trebamo se dobro ukopati ako želimo odbiti njihove napade.
  Gulliver se s tim složio:
  - Jaka obrana neće nam ništa!
  A dječak je svojom bosom djetinjom nogom pritisnuo držak lopate.
  Djevojčica Alenka, također bosa, u kratkoj haljinici, pionirka je oduševljeno zacvrkutala:
  Vijesti lete na sve strane,
  Vjerujte nam očevi...
  Bit će novih pobjeda
  Bit će mladih boraca!
  Nakon čega su djeca nastavila kopati zemlju. Gradili su čitave redute. A Hitler i njegov stožer planirali su veliku ofenzivu s ciljem opkoljavanja Moskve. A njihovi su planovi bili doista napoleonski. Iako je možda usporedba s Napoleonom preslaba. Novi tenkovi "Lav" i "Tigar"-2 i "Pantera" moraju odigrati svoju tešku riječ. O zrakoplovstvu i drugim vrstama naoružanja da i ne govorimo.
  A pioniri nastavljaju kopati. Mlada Petka, dijete u kratkim hlačama i bosa kao i ostali, pjevala je:
  - Eh Fireru, zli Fireru, ti si Fireru seronja,
  Zašto gazite pionire?
  ćete od nas posebno u novčiću,
  Naletjet ćeš na snažnu šaku dječaka!
  Dječak Mishka je zacvilio:
  - I neprijatelj će naletjeti na vas! I neće postići svoj cilj!
  Dječak Seryozhka je tvitao:
  - Ali dečko!
  Pionir Gulliver je ispravio:
  - Ne, ali dečko! Ali pasaran!
  Dječak je lupao nogom svog bosonogog djeteta i vikao:
  Mi smo tako cool dečki
  Sve razbijamo kao bumerang...
  Noge su nam uvijek bose,
  Pogodili smo Švabe u peticu!
  No, pjevanje je prekinuto i počelo je granatiranje položaja na kojima se nalazila pionirska bojna. I puške su tutnjale, a zemlja se doslovno tresla. I čini se da je nebo postalo ovčja koža. I njemačko topništvo je napadalo, uključujući topove teškog kalibra. A onda je avijacija krenula u borbu u valovima. I također je bombardirala ogromnim intenzitetom. To je bilo bombardiranje.
  Gerla je letjela na Yu-288, vrlo moćnom bombarderu, a s njom u pilotskoj kabini bila je Frida. Obje djevojke bile su bose i nosile su samo bikini. Ovi ratnici su tako cool.
  I urlali su iz sveg glasa:
  Slomi, uništi i raskomada,
  Ovo je život, ovo je sreća!
  Slomiti ljude i razdvojiti ih,
  Veliki šik koji je u našoj moći!
  I tako su djevojke u kokpitu bombardera bosim petama pritiskale pedale aviona, a kao rezultat padale su bombe. I padaju na sovjetske položaje, dižući u zrak i uništavajući sve. Dakle, događa se ovakav kaos. I izgleda izuzetno lijepo i agresivno.
  Gerla je grgoljala:
  - Jesmo li stvarno nagnuli sovjetske trupe?
  Frida se zahihotala i odgovorila:
  - Da, više nego stvarno! Sveti rat bit će naša pobjeda!
  A djevojka pilot bljesnula je bisernim zubima. Zapravo, ovo je izgledalo vrlo poletno. A kako se bomba od pet tona može odvojiti od trbuha bombardera, kako će proletjeti i poletjeti i eksplodirati.
  U međuvremenu, pioniri su sjedili u zemunicama. Nakon čega su izašli i ponovno počeli kopati rovove. I sada se sprema velika, moglo bi se reći i ogromna, zbrka.
  Gulliver je sa slatkim osmijehom primijetio:
  Da, bilo je svađa,
  Da, kažu što drugo,
  Nije ni čudo što se cijela Rusija sjeća
  Kako dječaci trče bosi!
  I svi su se pioniri složno nasmijali. A djeca su i više nego odlučna u borbi.
  A Gerda i njezina posada ušli su u tenk Lev. Auto je, moram reći, prvoklasan. Debljina čeonog oklopa trupa je 150 mm pod velikim kutom. Debljina stranica je 100 mm, a također i s kosinama. A čelo kupole općenito ima debljinu od 240 milimetara s racionalnim kutom nagiba oklopa. To znači da niti jedna granata ne može probiti takav stroj. Pa, možda vrlo velikog kalibra. Pa, recimo da je ovo moć. A stranice tornja su sto milimetara, kao i trup, a i na kosinama.
  Charlotte ova crvena harpija je zabilježila:
  - Vjerujte, nitko nam ne može odoljeti! Ako ćemo zeznuti, zeznut ćemo!
  Impresivan je i pištolj automobila, kalibra 105 mm i cijevi duljine 70 El. A ako ovaj pištolj pogodi, pogađa točno. I pokušaj zabiti glavu unutra.
  Christina je prvi snimak napravila bosim prstima svojih okretnih, preplanulih nogu.
  A granata je proletjela i pogodila sovjetski samohodni top-76, doslovno ga probivši. Veselile su se njemačke djevojke. A njihovi biserni zubi cerekali su se i doslovno odavali blještavilo.
  Magda, ova djevojka zlatne kose također je pucala. A koristio sam i gole nožne prste. I opet je granata iz Hitlerovog topa probila tenk T-34 ukopan u zemlju. Ovo su djevojke iz Trećeg Reicha.
  Magda je bijesno zapjevala:
  Vlasnik se cjenka,
  Sotona je u napadu...
  A vrag to ne nosi
  Tko te treba?
  Gerda je zatim opalila. Također koristeći gole nožne prste. I opet je probio sovjetski tenk, doslovno mu otkinuvši kupolu.
  Charlotte, crvenokosa djevojka, cvrkutala je:
  - Naša snaga, naša snaga, naša snaga,
  Rastrgali smo krokodila na komade!
  I opet će ga uzeti djevojka i zaiskriti zubima, koji su kao veliki biseri. Ovo stvarno ispadne tako super da to ne možete ispričati u bajci ili opisati perom.
  A tenk Lev juri prema sovjetskim položajima, a granate se odbijaju od njega kao zrna graška. Ovo je doista kolosalna i jedinstvena moć.
  Christina je uz smijeh primijetila:
  -Tko želi izbiti zube?
  I kako će se nakon toga smijati. Nije djevojka, nego stvarno divlja. I ceri se kao pantera. I tenkovi Panther su u napadu. Automobili, "Lav", "Tigar"-2 i "Pantera", vrlo su slični izgledom. Tek najmanja je Pantera, zatim Kraljevski tigar, pa Lav. I "Miš", ovaj automobil se također pojavio u seriji. Ironično, najteži njemački, a možda i na svijetu, tenk zove se miš. Pa ovo je na svoj način, čak i duhovito.
  Tenk Rat također se gradi u Trećem Reichu. Srećom, saveznici sada pomažu nacističkoj Njemačkoj, a sredstava ima dovoljno i za ovako skupe projekte.
  A cure u bikinijima upravljaju i pedaliraju. Svi su, naravno, bosi i gotovo goli. Zarobljene sovjetske vojnike bacaju na koljena i tjeraju da im ljube bosa, prašnjava stopala.
  Pa, naravno, ne preziru mučenje. Ovo se podrazumijeva. Njemačke ratnice uzele su jednog dječaka i nabodle ga na ražanj. I tako su ga samo uzeli i živog spržili. I bilo je jako cool i nevjerojatno na svoj način. Ovo je kad uzmu ovakvo dijete i oderu ga. Zatim, kada se tijelo dvanaestogodišnjeg pionira zapeče na vatri, reže se na komade i jede s velikim guštom i užitkom. Čak i masnoća teče preko usana grabežljivaca Valkyrie mesoždera.
  I žvaču ove prekrasne kanibale dječaka pionira i pjevaju:
  Između svjetala u beskrajnom, zvjezdanom oceanu,
  Nismo se hrabro borili za slavu,
  I moje usne svjetlucaju kao rubini,
  Poglavlja su ispisana u knjizi života!
  Nakon čega će se ove djevojke smijati. Prilaze im druge ljepotice i nastavljaju jesti pionira. Konkretno, dječja jetrica je vrlo ukusna - stvarno samo. I dvostruko je ugodno jesti.
  Pa djevojke rade još puno toga... Konkretno, pucaju na položaje sovjetskih trupa iz posebnog topa s vrlo dugom cijevi. I pogodi više od sto kilometara. Također prilično smrtonosna sila.
  Još jedna zabavna stvar za djevojke je vožnja zarobljenih ruskih dječaka bosih nogu po ugljenu . I moram reći da je ovo također vrlo bolno. I što je najvažnije, kakav ugodan miris iz oprženih dječjih tabana. Kao da pečete vepra. Zaista je ukusno i tako dobro.
  Kad dječaci trče bosi, lijepo je. A ako preko užarenog ugljena, onda dvostruko. I stvarno boli.
  I kao što vidimo, mučenje je najbolje.
  Ali dječaci, čak iu velikoj boli i patnji, pjevaju s velikom hrabrošću i ekspresijom:
  Ja sam pionir i ova riječ je sve,
  U srcu mom mladom gori...
  U SSSR-u je sve slatko, vjerujte mi,
  Otvaramo čak i vrata svemira!
  
  sam se tada zakleo,
  Kad sam stao pod zastavu Sovjeta...
  Drug Staljin je jednostavno idealan,
  Znajte da se o junaštvu pjeva!
  
  Nikada nećemo šutjeti, znaj
  A mi ćemo reći riječ i na stalak istine...
  Velika zvijezda SSSR-a,
  Vjerujte mi, dokazat ćemo cijeloj planeti!
  
  Ovdje u srcu mladom kolijevka pjeva,
  A dječak pjeva himnu slobodi...
  Pobjede su otvorile račun bez kraja,
  Nema cool stvari, ljudi!
  
  Branili smo mladu Moskvu,
  Na hladnoći su dečki bosi i u kratkim hlačama...
  Ne razumijem odakle tolika snaga,
  I odmah šaljemo Adolfa k vragu!
  
  Da, pioniri se ne mogu pobijediti,
  Rođeni su s plamenom u srcu...
  Moj tim je prijateljska obitelj,
  Dižemo zastavu komunizma!
  
  Uostalom, ti si dječak i samim time heroj,
  Borba za slobodu cijele planete...
  I ćelavi Fuhrer s praskom,
  Kako su djedovi oporučili u vojničkoj slavi!
  
  Hitlere, ne očekuj milost od nas,
  Mi smo pioniri, velika djeca...
  Sunce sja i kiša pada,
  I zauvijek smo sjedinjeni s našom domovinom!
  
  Krist i Staljin, Lenjin i Svarog,
  Ujedinjeni u srcu malog djeteta...
  će ispuniti svoju slavnu dužnost,
  Dečko i cura će se boriti!
  
  Dječak sada nema sreće,
  Zarobili su ga fašistički fanatici...
  I u ovoj oluji veslo se slomilo,
  Ali budi dječak uvjereni pionir!
  
  Prvo su ga tukli bičem do krvi,
  Onda su dječaku spržili pete...
  Švabe imaju nule na savjesti,
  Madame nosi crvene rukavice!
  
  Tabani crvenog momka gorjeli su od vatre,
  Tada su dječaku polomili prste...
  Kao da fašisti smrde,
  I u mislima komunizma sunce je dano!
  
  Plamen je unesen u djetetova prsa,
  Koža je bila opečena i crvena...
  Psi su spalili pola tijela pionira,
  Ne poznajući patnju bezakonja!
  
  Onda su zle Švabe pokrenule struju,
  Venama su letjeli elektroni...
  Sposoban da nas uništi,
  Da vi djeca ne ostanete u zimskom snu!
  
  Ali pionir se nije slomio,
  Iako je mučen kao titan...
  Mladić je hrabro pjevao pjesme,
  Da slome fašističkog tiranina!
  
  I tako je zadržao Lenjina u svom srcu,
  Djetetove su usne govorile istinu...
  Iznad pionira nalazi se slavni kerubin,
  Dječaci svijeta postali su heroji!
  Tako su oni pioniri-heroji pjevali osjećajno i izražajno. I usprkos tome što im je žar pržio bose noge, iako su im pete bile ogrubjele od dugog hodanja bez obuće.
  A nacisti nastavljaju svoju ofenzivu. Tambov je bio opkoljen. Opkoljen je i Taškent. I samuraji se približavaju s istoka. U ovom slučaju, oni se već približavaju Magadanu. I tu se vode žestoke bitke.
  Ovdje se bore četiri ninja djevojke. Jako su lijepe djevojke i također bose iu bikinijima. I golim nožnim prstima bacaju velike, smrtonosne bumerange. Koji je u isto vrijeme odsjekao glave sovjetskim vojnicima. Ovo je mjesto gdje su se zbivanja i borbeni postupci stvarno odvijali.
  A s njima je i nindža dječak Karas. Ovo je klinac koji se bori samo u kratkim hlačama. I tako slavno on siječe glave ruskim vojnicima s dva mača odjednom. Ovo je izuzetno cool. A moglo bi se čak reći da je cool.
  Ovdje je dječak ninja zamahnuo s dva mača. I odmah su se počele kotrljati odsječene glave trojice sovjetskih vojnika.
  Dječak terminator zacvili:
  - Ja sam veliki borac!
  Ninja djevojka plave kose također je sjekla svojim mačevima i cvrkutala, otkrivajući zube:
  - Nitko nije cool od mene!
  A onda će djevojka bosim prstima baciti zrno graška s eksplozivom. I koliko će razaranja i razaranja proizaći iz ovoga.
  Ninja djevojka sa žutom kosom siječe sovjetske vojnike. Da, kao da lete komadi mesa. I ratnik strastveno pjeva:
  Imam veliku snagu
  Režem sovjetske vojnike...
  Pokosila je toliko ruskih boraca,
  Sve cvrči kao kiša!
  Ninja djevojka s crvenom kosom također radi sa svojim agresivnim mačevima. I to s velikim entuzijazmom. I sječe sve protivnike redom. A njezini su mačevi tako oštri i smrtonosni. I bose noge bacaju grašak smrti s mahom.
  Ratnik viče:
  - Banzai!
  Ninja djevojka sa bijelom kosom probila se kroz masu sovjetskih vojnika, ispitivala ih i pjevala s aplombom:
  Rođen sam u prilično bogatoj kući,
  Iako obitelj nije plemićka, nije nimalo siromašna...
  Bili smo na ovom dobro hranjenom, svijetlom mjestu,
  Iako nisu imali tisuće na štednoj knjižici...
  
  Ja sam djevojka koja malo odrasta,
  Isprobavanje odjeće u nježnim bojama...
  Tako sam postao sluga u ovoj kući,
  Bez poznavanja praktički zlih nevolja!
  
  Ali onda se dogodila nevolja, ja sam bio kriv,
  Isteruju me kroz vrata bosu...
  Dogodila se takva sramota
  O pomozi mi svemogući Bože!
  
  Po kamenju hodaju bose noge,
  Njihove noge obaraju šljunak pločnika...
  Daju mi mrvice kruha kao milostinju,
  I jednostavno će istrunuti sa žaračem!
  
  I ako kiša pada, boli,
  Još je gore kad pada snijeg...
  Činilo se da nam je sada dosta tuge,
  Kada ćemo slaviti uspjeh!
  
  Ali naišao sam na dječaka
  I on je bos i vrlo mršav...
  Ali on skače kao razigrani zečić,
  A ovaj tip je vjerojatno cool!
  
  Stvarno smo postali prijatelji u djetinjstvu,
  Rukovali su se i postali jedno...
  Sada smo zaradili milje zajedno,
  Iznad nas zlatoglavi kerubin!
  
  Ponekad zajedno molimo,
  Pa, ponekad krademo iz vrtova...
  Sudbina nam šalje test
  Što se poezijom ne može iskazati!
  
  Ali zajedno pobjeđujemo nevolje,
  Pružiti rame prijatelju...
  Ljeti skupljamo klasje u polju,
  Može biti vruće čak i po hladnom vremenu!
  
  Vjerujem da će doći sjajno vrijeme,
  Kad dođe Krist Bog veliki...
  Planeta će za nas postati cvjetajući raj,
  I proći ćemo test s peticama!
  Dječak nindža koji je izgledao star oko dvanaest godina, Karas, primijetio je agresivnog pogleda:
  - Isus Krist nije naš Bog!
  A ninja dijete će pokupiti i baciti grašak s uništenjem. I sovjetski vojnici bili su raštrkani u različitim smjerovima.
  Ninja djevojka plave kose se složila:
  - Da, mi, Japanci, imamo različite bogove!
  I njezini su mačevi držali leptira i odsjekli još nekoliko sovjetskih glava. Zatim je djevojka Terminator bacila zrno graška. Snažna eksplozija odmah je prevrnula dva tenka T-34. Sada je ovo ubilački obračun.
  I toliko leševa...
  Ninja djevojka žute kose ponovno je zarezala svoje mačeve i rekla s bijesom:
  - Mi smo superljudi!
  Ninja djevojka s crvenom kosom također je udarala mačevima. I odsječene glave lete.
  A onda je djevojka na gole nožne prste bacila eksploziv. I zacvrkutala je:
  - Sve ćemo pokopati!
  Ninja djevojka sa bijelom kosom također je u borbi. Ona se očajnički bori. Pokazuje svoju najvišu klasu. Reže glave sovjetskim vojnicima i viče:
  - Rusija će biti u lijesu!
  Nakon čega njezini goli prsti, graciozne noge, ponovno bacaju ubojite i razorne. I bit će super.
  A ninja djevojke su urlale:
  Ne štedite Ruse, istrebite njihovu kopilad,
  Mlačite kao stjenice, udarajte kao žohari!
  Nećete naći ništa cool - bosonoge djevojke,
  Više od dvadeset - nema djevica!
  . POGLAVLJE br. 8.
  Rat se nastavlja, a već je lipanj 1943. godine. Trupe Wehrmachta napreduju. U bitku su bačene velike snage. Sa sjevera, nacisti probijaju Kalinin, pa čak i zaobilaze, uključujući gradove. A na jugu koalicija potpuno zaobilazi Tulu. U samom gradu vode se vrlo žestoke borbe.
  Od lipnja 1943. izbile su žestoke borbe za grad na južnom krilu moskovskih granica . Ženska snajperska bojna pod zapovjedništvom kapetanice Natashe Kaktusove zauzela je obrambenu poziciju u ruševinama u ulici Volodarsky. Iza ruševina skrivale su se djevojke s puškomitraljezima i sačmaricama, vezane svežnjevima granata.
  Sama Natasha nosi pjegavu tuniku preko golog tijela, kratke hlače i bosa. Lijepa djevojka s oblinama, jakih bokova, tankog struka i kratke bob frizure. Lice je vrlo izražajno, s muževnom bradom i široko postavljenim plavim očima. Smeđa kosa posijedjela od prašine, visoka prsa, tvrd pogled. Kapetanica Natasha bori se više od dvije godine i unatoč mladosti vidjela je puno. Noge djevojke prekrivene su ogrebotinama i modricama. Djevojci je lakše kretati se bosa nego u grubim i nezgrapnim čizmama.
  Goli taban osjeća i najmanju vibraciju tla, upozorava na blizinu rudnika, a sama majka zemlja dodaje izdržljivost. Djevojčina su stopala, s jedne strane, ogrubjela i ne boje se vrelog metala, ni oštrog krša ruševina, ali s druge strane, nisu izgubila osjetljivost i fleksibilnost, upozoravajući urlanjem pokreta spremnici.
  Slatka Natasha u rukama drži granatu s pričvršćenim eksplozivnim paketom. Morate puzati do moćnog njemačkog tenka Lion, koji prska ulice mitraljezima.
  Mirabela puže uz nju. Također bose, kao i sve djevojke iz bojne, pokazalo se da nose čizme, oponašajući svog zapovjednika. Njezini prašnjavi tabani oštre se dok djevojčica puže na sve četiri. Mirabelina žuta kosa je prljava i duga... Pomalo kovrčava. Sama djevojka je vitka, mršava i niska. Čak bi se mogla zamijeniti s djevojkom, uskih ramena i naizgled velike glave.
  Ali Mirabela je već puno toga doživjela. Uspjela je posjetiti fašističko zarobljeništvo, preživjevši okrutna mučenja i rudnike, odakle je nekim neshvatljivim čudom uspjela pobjeći. No, gledajući njezino djetinjasto nježno lice, ne biste mogli zaključiti da su je gumenim palicama tukli po petama i kroz njezino tijelo puštali struju.
  Mirabela puca... Vojnik Trećeg Reicha, u ovom slučaju Arapin, pada mrtav, dižući njuškom pijesak i krš.
  Natasha gurne hrpu granata ispod hrpe smeća. Sada će ovamo dopuzati "Lav" od devedeset tona i dići ga u zrak. Djevojčine plave oči svjetlucaju poput safira na licu tamnom od preplanulosti i prašine.
  Iskustvo govori da će dobro zaštićen spremnik sada promijeniti položaj. "Lav" ima 100 mm bočnog oklopa, pa čak i pod kutom. Tridesetčetvorke ga ne mogu probiti; samo teški Keveški imaju šanse. Ali cilj su gusjenice. Glavna stvar je lišiti auto mobilnosti...
  Svetlana ispaljuje rafal iz mitraljeza... Pada vojnik nepoznate nacionalnosti. Nijemci, nakon što su osvojili veći dio istočne hemisfere, njeguju arijevsku krv i bacaju kolonijalne trupe u boj: Arape, Afrikance, Indijce, razne Azijate i Europljane. Povećao se i broj Poljaka - koji su od kolijevke učeni mrziti boljševičku Rusiju. Ovdje se bore ukrajinski nacionalisti, donski kozaci, čečeni i cijeli kavkaski kaganat. Hitler je podigao cijelu internacionalu.
  Ima mnogo neprijatelja...
  Svetlana vješto izmiče paljbi iz mitraljeza. Djevojčici je metak umalo raskolio okruglu petu, pocrnjelu od prašine. Lijepa kapetanica čak je osjetila golicanje koliko je blizu proletio poklon velikog kalibra. Djevojka se prekrižila šapćući:
  "Ni metak nas ne može zaustaviti!"
  Mirabela uzvraća... Još jedna djevojka, Angelica, vrlo je crvenokosa, natprosječne visine i mišićava, unatoč oskudnim obrocima. Ona je također vrlo lijepa djevojka, raskošnih bokova, zategnutog struka, neženstveno širokih ramena i visokih grudi.
  Angelica se bori samo u svojim gaćicama, njezina tunika je razderana u komadiće i smrvljena u prašinu, a nove uniforme se ne isporučuju preko Volge. Neka Bog da da prenesemo još malo municije i malo hrane za iscrpljene sovjetske trupe.
  Tako je Angelica gotovo gola, noge su joj izgrebane, posebice koljena. Geler me pogodio u taban desne noge, boli me i teško hodam.
  Crvenokosa, prašnjava, gotovo naga Angelica iskrivi svoje lijepo, ali ujedno i žilavo lice. Djevojka pucajući kaže:
  - Nad nama je Gospod, Moskva i Staljin!
  I ona siječe napade nacista, jedva da ima vremena da se vrati.
  Ruševine i uske ulice otežavaju okretanje prijetećim njemačkim tenkovima. Skoro dvjesto tona teške "Mause" nikako ne mogu proći...
  Kao što je Svetlana i očekivala, "Lav" je malo vozio i naletio na hrpu smeća. Čula se eksplozija. Gusjenica je pukla i odletio je par oštećenih valjaka.
  Ranjeni tenk se zaustavio i iz njegove cijevi je izletjela granata...
  Tutnjalo je negdje u daljini, nestajući u ruševinama. Plavokosa Svetlana je siktala kao zmija:
  - Ovo je moja računica! Otvorio račun...
  Djevojka kapetan je prisiljena ponovno otpuzati. Nijemci i njihovi sateliti ne mogu iskoristiti svoju tehničku nadmoć u ruševinama. Zbog krivnje tvrdoglavog Hitlera, horde Trećeg Reicha zaglavile su se u pozicionim borbama u prilično velikom i dobro utvrđenom gradu.
  Mirabela baca granatu. Prisiljavanje pogođenih Nijemaca ili Arapa da rade salto, okretanje. Jednom Hitlerovom borcu otkinuta je ruka, a na njoj visi engleski sat s kompasom.
  Mirabela sa smiješkom kaže:
  - Ono što ti kompas pokazuje je put u pakao!
  A lijepa djevojka otresa komad zalijepljene keramike sa svoje prašnjave pete.
  Angelica također otresa prašinu sa svojih čvrstih, punih grudi. Bradavice su gotovo crne od prljavštine i svrbe. Pokušajte se oprati. Opet se morate ukopati kad zapucaju njemački puškomitraljezi. I puzi potrbuške.
  Djevojački bataljun drži položaj, iako ima granatiranja. I teške granate eksplodiraju, i bombe padaju s neba... Ali ništa neće slomiti hrabrost sovjetskih heroina.
  Svetlana vidi Panteru kako puzi. Pa, ovaj tenk više nije tako strašan.
  Možete ga udariti u stranu. Djevojčica je kihnula i ispljunula prašinu koja joj je padala u dražesna usta. Uzela je granatu u ruku, opterećenu paketom za eksploziju. Morate se prišuljati neprimijećeni. Ali ima toliko dima okolo.
  Anñelika je počela puzati, bosim nožnim prstima i laktovima podupirući se o odvod. Podsjećala je na mačku koja vreba miša. Djevojka se sjećala rata iz tog strašnog ljeta četrdeset i prve, kada je Wehrmacht izdajnički napao ogromna prostranstva SSSR-a. Je li se djevojčica, gotovo djevojčica, uplašila? U početku da, ali onda se navikneš. A stalne eksplozije granata već doživljavate kao običnu buku.
  A sada je eksplodiralo vrlo blizu. Djevojka se pljesne po trbuhu. Odozgo lete krhotine poput jata divljih pčela. Anđelika šapće ispucanih usana:
  - U ime pravde, Gospodine!
  Djevojčica ubrzava puzanje i u trku baca granatu s pričvršćenim eksplozivnim paketom. Poklon leti u luku. Čuje se eksplozija i Pantherin tanji bočni oklop popušta. Njemački tenk počinje gorjeti, a borbeni komplet detonira.
  Svetlana sa smiješkom šapće:
  - Hvala ti, o svemogući Isuse! samo tebi vjerujem! samo tebi se molim!
  Pantera je uništena. Otkinuto dugo deblo zatrpano je ruševinama. Prednji oklop, odvojen od bočnog oklopa, podsjeća na lopaticu.
  Svetlana, čije oči blistaju poput različka na licu smeđem od prašine i preplanulosti, kaže:
  - Što neprijatelj ima više hrastova, to je jača naša obrana!
  Angelica je vrlo seksi sa svojim crnim gaćicama i golim, prašnjavim, snažnim tijelom. Djevojka je vrlo pametna. Može bacati krhotine stakla golim nožnim prstima.
  Sada je gracioznom nogom prekrivenom slojem prašine bacila oštar predmet. I zabio se fašisti ravno u grlo. Lijepa Angelica je brbljala:
  - A ja sam seks simbol, i to simbol smrti!
  Djevojčica je zatim ponovno puzala, pucajući. Svetlana je također vodila vatru.
  Lijepa kapetanica, Natasha, nakon što je sasjekla fašistu, zacvrkutala je:
  - Život je lanac, a male stvari su karike...
  Mirabela je opalila, raskolila Fritzovu glavu i dodala:
  - Nemoguće je ne pridati važnost poveznici!
  Svetlana, opet precizno pucajući, progunđa:
  - Ali ne možete se zadržavati na malim stvarima ...
  Mirabela je dodala kao da puca:
  - Inače će te lanac obaviti!
  Druga djevojka, Olympias, također vrlo lijepa, zajedno s pionirom Gulliverom, pripremila je minu na žici. Njih dvojica su ga gurnula... U gusjenicu Tiger-2 uvukla se podmukla buka. I kako će ovaj njemački stroj duge cijevi eksplodirati.
  Plavokosi dječak Gulliver je uzviknuo:
  - Naša Rusija, paraša za vas!
  I jedva je imao vremena da odskoči, bljesnuvši svojim crnim, oborenim potpeticama, s krova koji se srušio.
  Olympias je pomilovala dječaka po vratu i rekla:
  - Ti si vrlo pametan!
  Pionir se probio do fronta i pridružio se ženskom bataljunu. Dječak je čak vrlo inventivan. Na primjer, napravio je avione za obaranje fašističkih jurišnih zrakoplova. Kada se Focke-Wulfovi, odnosno TA-152 uzdignu, čuje se nevjerojatno zaglušujuća rika.
  Nijemci udaraju uz pratnju Wagnerove simfonije. Tako veličanstvena melodija.
  Olimpijada ljutito kaže:
  - I dalje nas pokušavaju prestrašiti!
  Pionir je pjevao s patosom:
  - Ruski ratnik se ne boji smrti,
  Smrt pod zvjezdanim nebom neće nas uzeti!
  Snažno će se boriti za svetu Rusiju,
  Napunio sam moćni mitraljez!
  Olympias, visoka, mišićava djevojka, širokih bokova i ramena, tipična je seljanka. Odjeća je u bitkama bila poderana u dronjke, jake noge bile su gole, kosa spletena u dvije pletenice i bila je jako prašnjava.
  Gulliver izgleda kao da ima samo jedanaest godina, mršav je od neuhranjenosti, izgreban je i prljav dječak, odjeven samo u kratke hlače. Dječakova prirodno bijela kosa je posijedila, a kroz tanku, preplanulu i prljavu kožu naziru mu se rebra. Noge su mi bile užasno polomljene i prekrivene opeklinama, modricama i žuljevima. Istina, sudbina je zaštitila dijete od teških ozljeda.
  U usporedbi s njim, Olimpijka se čini velika i debela, iako djevojka uopće nije debela, već s jakim istreniranim mesom na kostima. Štoviše, činilo se da glad uopće nije utjecala na njezinu krupnu i krupnu figuru.
  Djevojka puca iz teške protutenkovske puške. Ne možete probiti njemačka vozila frontalno, ali postoji šansa da udarite na tračnice.
  A pozamašni "Lev", primivši teški eksploziv u šasiju, počeo je puhati dim poput žestokog pušača.
  Gulliver je sarkastično zapjevao:
  - Smrdljivi Fritz je bez razmišljanja zapalio cigaretu na ulazu! On je, naravno, upao u velike probleme!
  Olympias je, bljeskajući svojim mišićavim, preplanulim listovima, otplesala step svojim golim, prekrasnim stopalima. Djevojka je pjevala:
  - S ikone blješte lica ruskih svetaca... Ne daj Bože da ubiješ barem tisuću Švaba! I ako netko zuji više od fašista, nitko vam, vjerujte mi, neće zbog toga suditi!
  Zatim je ponovno napunila protutenkovsku pušku i opet opalila. Njemački transporter ponovno je pustio mlaz dima.
  Djevojački bataljon je Švabama nanio značajnu štetu. Ali i sam je pretrpio gubitke. Jedna djevojka je bila raspolovina, a lice joj je postalo tako blijedo, unatoč prašini.
  Veći dio Staljingrada nacisti su već zauzeli, ali ono što je ostalo od grada ne želi popustiti i predati se.
  Svetlana se u međuvremenu pokušava probiti kroz Tigar. Snažni njemački automobil pogođen je bočnom granatom, ali nije podlegao. Okreće se da ispali top. Djevojka se mora zakopati u zemlju i ruševine kako oslobođeni dar ne bi zdrobio udarni val.
  Svetlana tiho šapne:
  - Mama, tata, oprosti!
  Mirabela je bacila granatu na Tigra, koja mu je eksplodirala na čelu. Djevojka je prosiktala:
  - O tome da je svjetlo učenje zimi u proljeće... Ponavljam bez iznimke da je Hitler kužni gad!
  Anñelika je, razbivši cilj fašista i zasipajući ih rafalnom paljbom, promrmljala:
  - Sada sam vidio Fuhrera u lijesu! A jadnika je udarila nogom pravo u oko!
  Crvenokosa djevojka zapravo je golim prstima bacila granatu u tenk. Pogodio je cijev... Uslijedila je eksplozija i Tigrova cijev se iskrivila.
  Kukavički Nijemac ga je uzeo i ustuknuo.
  Svetlana je cvilila kroz nosnice:
  - Naši neće ustupiti vašima!
  Mirabela je metkom sasjekla Hitlerovog najamnika i pjevala:
  - Ali zlobnik se ne šali! Ruke, noge, on uvija ruske konope! Zariva zube u samo srce... Otadžbinu ispija!
  Svetlana se zahihotala i zalajala:
  - Fuhrer divlje vrišti, napreže se!
  ispalila je Mirabela i dodala:
  - Pa smrt puhne i ceri se!
  Sada se pojavio još opasniji "Štumrtiger". Uništava cijele zgrade i bunkere. Štoviše, ne približava se položajima sovjetskih trupa. Automobil drže pod zaklonom njemački mitraljezi.
  Svetlana vidi da je nemoguće približiti se položajima Švaba. Ali na nebu postoje Focke-Wulfovi. Jedno od tih vozila leti bliže sovjetskim položajima. Djevojke otvaraju vatru na nju.
  Angelica baca granatu i bijesno kaže:
  - U dubokoj smrti nema oprosta!
  Nakon čega djevojka ispaljuje rafal iz mitraljeza. Brzo se vraća unatrag. Brzo se približava relativno novi njemački tenk "Panther"-2 s malom kupolom i nižom siluetom.
  Nekoliko djevojaka baca granate na njemački automobil. Ona se, nakon što je primila darove, smrzne i ne može se okrenuti.
  Anñelika je zviždala i prosiktala:
  - Ovo je novi napad! Rastrgat ćemo joj čeljusti!
  Panther 2 je zarežao i ispalio svoje snažnije oružje.
  Vatreni stup rascijepio je zrak i trenutno zagrijao i naelektrizirao atmosferu.
  Angelica se zahihotala dok su projektili letjeli pokraj polugole djevojke. Besramna crvenokosa zatresla je bokovima i napisala:
  - I Newton je porazio svoje neprijatelje, zbacio jaram s prijestolja! On je svoj Newtonov zakon objavio Fritzu!
  Staljingrad je bio potpuno zahvaćen požarima, kad se činilo da vatreni jezici ližu nebo i prštaju ljubičaste, narančaste i grimizne iskre! I svaka iskra je kao duh koji bježi iz paklenog dvorca.
  Svetlana je, srušivši njemačkog lovca, bljesnula plavim očima i zapjevala:
  - Zašto cviliš, glupa stara? Vjeruj mi, samo luda osoba plače za tobom!
  Mirabela je pjevala dok je pucala na naciste:
  - Kako je lijepo leći na travu i udariti Švabe u glavu! Dajte Fuhreru oblog i ispalite metke iz mitraljeza!
  Djevojka se divlje zahihotala i prevrnula s trbuha na leđa. Napravio sam bicikl s nogama. Poletjela je granata. Leteći Focke-Wulf dobio je šrapnel ispod trbuha i brzo se vinuo više. Očito su ga ozlijedili oštri komadići. Fašističko stvorenje se zapalilo i počelo gubiti dijelove svojih slomljenih krila.
  Svetlana je, videći kako Focke gubi visinu, graknula:
  - Ovo je semafor! Na brodu visi sjekira!
  Njemački je avion eksplodirao, rasuvši krhotine u sve udaljene kutove neba. A gdje je nestao fašistički as? Zadnji put sam skrenuo. Krvnik je otišao u propast, a ne pilot!
  Mirabela je kihnula, rastjerala prašinu i rekla:
  - Biti ili ne biti? Nije pitanje!
  Angelica je opet nogom bacila komad stakla, tako da je pogodio Fritzovo oko i izašao mu kroz potiljak:
  - Ja sam tenkovska armada! I treba vam liječenje!
  Nijemci i njihovi sateliti pokušali su napredovati, bacajući granate ispred sebe. Takva taktika nije upalila protiv djevojaka. Ovdje je Gulliver rasporedio katapult i kako je on pogodio neprijatelja kao odgovor.
  Pionir je urlao:
  - Djed Božićnjak koji Hitleru kida ralje!
  Naboj katapulta, koji je probio gomilu fašista, natjerao ih je da se razlete i istovremeno prevrnu u zraku. Fritzevi su pali i razbili se o ruševine zidova.
  Tenk Tiger-2, izgubivši ravnotežu, sudario se s Lavom. Eh, Leva, gdje je tvoje strašno ime?
  Svetlana se nasmiješila i odgovorila:
  - Pa Gulliver je super!
  Dječak je agresivno zalajao:
  - Pionir je uvijek spreman!
  Djevojka je kao odgovor odmahnula bosom nogom.
  Djevojka kapetan ponovno je počela zabijati. I Olimpijske igre su zagolicale Gulliverovo usko stopalo, kako je to bilo teško! Nije ni čudo što se dječak ne boji trčati kroz vatru.
  Mirabela je pjevala i rekla:
  - Mladost je dobra - starost je loša!
  Angelica, ova vesela crvenokosa, složila se:
  - Nema ništa gore od starosti! Ovo je uistinu najodvratnija država od svih!
  I djevojka je napravila flip jump. Na trenutak je zamislila odvratne bake. Ne, ne možete uspoređivati staricu s djevojkom. A kakva je samo ljepota u vitkim tijelima.
  Anñelika ju je uzela i zapjevala:
  - Godina za godinom teče kao karavan,
  Starica melje kanu u mužaru...
  A što je s mojom vitkom figurom?
  Nije mi jasno kako je moja mladost nestala!
  Svetlana je sijevnula očima, udarcem u prepone oborila Nijemca i primijetila:
  - Ne! Ipak, postoji takva draž u ratu - ostati zauvijek mlad! Uvijek pijan!
  Olimpijske igre stavile su novi naboj u katapult. Ovo je nešto poput dobrog maltera. Djevojka je prosiktala:
  - Ne prolazi, nego prolazi!
  Gulliver , taj vječni dječak , promeškoljio se svojom tankom, ali spretnom nogom i zalajao:
  - Fritsam lice!
  A granata je zajedno s eksplozivnim paketom u punoj brzini poletjela prema nacističkim položajima.
  Da, grad oružara Tula im nije dan . Ovo je treći mjesec od kraja travnja kako traje juriš, ali cijeli grad se ne može zauzeti. Nacisti su postigli uspjehe na drugim sektorima bojišnice, ali ne i na ovom.
  Svetlana je opalila iz pištolja i zarežala:
  - Sve je nemoguće, dogodi se moguće... Ne treba svemir jako komplicirati!
  I udario je u rezervoar motocikla. Auto je eksplodirao, a vatreni vihori obasjali su zadimljeni krajolik. I Nijemca je vatrena šapa rastrgala.
  Djevojka kapetan je viknula:
  - Volim ubijati zlo! A to je najviše dobro!
  Mirabela je Nijemce pogodila rafalnom paljbom i prosiktala:
  - Igrajmo se dikobraza!
  Angelica je otvorila vatru, točnije. Nekoliko crnaca ostalo je ležati na ruševinama prekrivenim kopljima:
  - Ubijte neprijatelja! - prošaptala je djevojka.
  Mirabela je razigrano zapjevala:
  - Obojivši Hitlera karminom, Mainsteina lakom za kosu, odvući ću te u zatočeništvo princeze, tvoj će te vjerni pas izgristi!
  Svetlana je pucajući prosiktala:
  - Objesimo se večeras, Adolfe... Prestani se zajebavati! Ajde navečer, poleti ko gyrfalcon - da naciste teško biješ!
  Mirabela je u bijesu rekla, skidajući kacigu s jurišnikove glave:
  - Možemo! I hoćemo!
  Djevojke iz Lenjinskog bataljuna zaustavile su napredovanje strane vojske. Fritz je krenuo naprijed, doslovno zasipajući prostor leševima. Tenk Lion, u koji su se polagale nade, također nije pomogao. Ovdje je modifikacija vozila s topom od 150 mm.
  Angelica obara kamen zalijepljen za njezinu golu bradavicu. Djevojka ima tako lijepe i pune grudi. Djevojka nogom baca granatu. Noga je jača od ruke, a bacanje putuje dalje.
  "Lav" je dobio prazninu u stazi i stao. Pucao iz njegovih moćnih usta. Slom i kolaps.
  Anđelika pljunuvši kaže:
  - Ruski ratnik ne stenje od boli!
  I opet djevojka puca. I radi to iznimno precizno. Fašist koji se naginje iz kule pada unatrag.
  Crvenokosa, skoro gola djevojka kaže:
  - Uzalud neprijatelj vjeruje da je uspio slomiti Ruse! Tko je hrabar, navalit će u boj, žestoko ćemo pobijediti neprijatelje!
  A Angelica izbacuje svoje trbušne mišiće koje je jako isklesala.
  Oh, kako su djevojke lijepe! Zaista ne želim da itko od njih umre.
  Protrča Stalenida... Vrlo lijepa djevojka, paperjaste, bijele kose. Ona ih nekako uspije namazati nekakvim napitkom da se ne zaprljaju.
  Djevojka je vrlo lijepa, s likom Venere, samo još utegnutija i isklesana. Nosi samo grudnjak i gaćice. Sve ostalo je već raskomadano. Ali kako su graciozne noge! Ovo nije djevojka, već pečat savršenstva, kruna ljepote.
  Kreće se na poseban način, poput vjeverice. I bosa stopala samo trepere, a pete začudo ostaju čiste. Stalenida puca, a fašist dobiva čir na prsima.
  Djevojka kaže:
  - Odanost domovini je najviša riječ!
  Anñelika je uz smijeh primijetila:
  - Skini grudnjak i ostani u gaćicama kao ja!
  Stalenida je negativno odmahnula glavom:
  - Ovo nije prikladno!
  Angelica je zatresla bokovima, precizno opalila i zapjevala:
  - Nekako su komsomolci postali neobični! Hodati tako golih prsa vrlo je nepristojno!
  Stalenida se zahihoće i primijeti:
  - Zašto razveseliti Švabe gledajući našu ljepotu!
  Anñelika odgovori odlučno:
  - Naša ljepota je smrtonosna!
  Čelična djevojka se zahihotala i opalila u TA-200. Zapalio se automobil nacista. A lijepa plavuša je izlanula:
  - Smrt zlu!
  Anđelika se zahihotala:
  - I život je dobar!
  Stalenida, vidjevši da Nijemac pada, zaurla:
  - Ovo je najveća vrijednost! Nemojte misliti, fašisti, da ste pobijedili!
  Angelica će pjevati:
  - Pobjeda čeka! Pobjeda čeka... Oni koji hoće okove raskinuti! Pobjeda čeka! Pobjeda čeka! Moći ćemo poraziti naciste!
  Lijepa djevojka, a tresu joj se gole grudi. Dobro je s golim torzom na vrućini koju pojačava vatra.
  Svetlana je sada izgledala puno odlučnije. Pucala je iz puškomitraljeza u Švabe i lajala:
  - Kastrirat ću te!
  I doista su nacisti dobili smrtonosne darove i lijesove! I djevojka im je pokazala ideju, hajdemo izgraditi gole prste. I zviždala je kao razbojnički slavuj. I to kroz prste donjih ekstremiteta.
  Djevojka kapetan je vrlo pametna. I pjenušava. I nimalo okrutan. I njoj je ponekad žao neprijateljskih vojnika, koji možda imaju djecu koja će plakati za svojim ubijenim očevima.
  Svetlana, međutim, takve misli tjera od sebe, tjeraju je da plače. Ali nisu Rusi došli Nijemcima pljačkati i ubijati. Ne, to su Nijemci i cijeli agresivni čopor stranaca iz cijelog svijeta upao je u ruske prostore.
  Svetlana se prekrižila i pucala u Fritza koji se tiho pokušavao približiti ruskim položajima... Njegovo oko i mozak, izbijeni metkom, iscurili su van.
  Djevojka kapetan se nasmiješila i duhovito rekla:
  - Ravno oko u oko, glava u glavu!
  Svetlana je precizno pucala i prikolicom pogodila motocikl. Automobil je počeo trgati, a mitraljez je odletio i nekoliko se puta prevrnuo. Zatim mu je njuška probila ruševine.
  Djevojka je trljala goli, prašnjavi potplat o krš. I ponovno je naciljala. Njezino se vedro, mlado lice zadovoljno nacerilo. Djevojka je pjevala:
  "Ne", rekli smo fašistima, naš narod neće tolerirati da se ruski mirisni kruh zove "brod!"
  Mirabela je uputila vrlo precizan udarac koji je zapalio Focke-Wulf i zacvrkutao:
  Za nitkova, naravno, izbor je jasan,
  Spreman je izdati Rusiju za dolare...
  Ali ruski čovjek je tako divan -
  Za domovinu sam spreman život dati!
  Djevojka je napravila salto i pokazala nacistima keks, te se okrenula, a meci nisu pogodili ljepoticu.
  Pojavila se Anđelika, ova ljepotica, skoro gola, prljava kao vrag, bacila je granatu s obje noge odjednom. I provjerila je:
  - Ono što imam je... Fritzu u oštru stranu!
  Olympias je ispravila Angelicu:
  - Oštro, na stranu, ne na oštru stranu!
  Djevojka se hihotala i tresla svojim grudima poput lubenice, te ispalila granatu koristeći granatu s eksplozivnim paketom. "Tigar" je pogođen u cijev, a ova nakrivljena umjetnina se izmaknula.
  Nakon čega se Hitlerovo stvorenje povuklo. Počela je puzati poput kornjače zahvaćene vatrom.
  Svetlana je veselo namigujući pjevala:
  - I Tigar uzmiče, a Nijemci se skrivaju!
  Djevojački bataljun manevrirao je pod napadima iz zraka i teškog oružja. Tada su raketni bacači pogodili, slomljene, vruće litice uzdigle su se u nebo. I kamenje se zapalilo. Srećom, nijedna djevojka nije umrla, ali su na onaj svijet otišli muškarci - kojima nije tako žao! A duše lete - jedne u raj, a druge u pakao! Gdje vragovi s vilama već čekaju one koji u Isusa nisu vjerovali.
  Angelica, najseksi ratnica, bijesna je: mogu li nacisti sa svojim Sturmtigerom pucati na položaje sovjetskih trupa i ubijati crvene ratnike?
  A djevojka je bosim nogama zgrabila granatu i vrtjela se u slapovima salta. I vrtjelo se sve brže. A onda je svom snagom bacila dar smrti u široku cijev Sturmtigera. Bljesnule su gole, preplanule noge ljepotice, a u široku cijev uletjela je granata. A moćni automobil prvo se zagrcnuo, a zatim eksplodirao. Dva "Kraljevska tigra" koja su stajala sa strane "Sturmtigera" su bačena uvis i razbacana u različitim smjerovima. S njih su se otkinuli valjci i oni su pali leteći poput kraljičine slomljene ogrlice.
  Eksplozivni val bacio je Anđeliku uvis, a djevojka je odletjela naglavačke. I bila je prevrnuta, ljuljana i bačena. Ali ljepotica je ipak sletjela, oštar krš, a drobljeno kamenje zarilo joj se u gole tabane. Djevojčica je bila u bolovima, a čak i kroz žuljevito stopalo probijao joj se oštar vrh.
  Ali Anñelika je smogla snage da ustane i vikne:
  - Vi ćete fašisti u pepeo!
  Svetlanu i ostale djevojke udarni je val izbacio uvis, pa čak i malo smrskao. Ali nijedan od prekrasnih ratnika nije umro. Djevojke su se susrele s uraganom i dobro ciljanom vatrom. Suzbijanje iskočilih nacista i drugih agresivnih insekata koji su opsjedali SSSR.
  Mirabela je s velikim entuzijazmom zapjevala:
  - A kad nas truba Gospodnja zatrubi u boj, s komsomolom ćemo biti prijatelji! I voljom Jehovinom bit ću na nebeskoj prozivci!
  Anñelika je, otresajući prašinu sa svojih krvavih, razbijenih tabana, pjevala:
  - Lenjin, partija, Komsomol! Šaljemo Fuhrera u ludnicu!
  Djevojke su se počele zaglušujuće smijati, a Gulliver reče zabrinuto i ozlojeđeno:
  - I moj katapult nije tako precizan - kao ove gole i snažne noge Angelice!
  Olympias je, razgibavajući mišiće ruku, rekla:
  - To je ok! Smislit ćeš nešto drugo. Nešto hladnije!
  . POGLAVLJE br. 9.
  stigao je travnja 1939. . U Kini je već toplo i sunčano. Vojska Mao Zedonga se negdje razbježala. Dakle, sada se ne mogu prikupiti. Europa je mirna, iako se Hitlerova Njemačka i dalje naoružava.
  I Oleg Rybachenko odlučio je piškiti, nastavak pustolovina dječaka koji je postao besmrtni ratnik. Kako je ovo super i super.
  Ovdje dječak rob ponovno radi i gradi piramidu. U ovom slučaju spašava živote mnogih golih, preplanulih dječaka koji se kao magarci tjeraju na posao. I tako Oleg Rybachenko, kao besmrtno i vrlo snažno dijete, naporno radi za nekoliko stotina ljudi. A piramida se nastavlja graditi.
  Pa, naravno, i ovo je misija. Gruba dječja stopala ugodno golica pustinjski pijesak.
  Dečko radi i fizički je sasvim ugodno. Moralna istina je pomalo dosadna. Zapravo, radi njega je sagrađena ova piramida. Ima i zanimljivijih aktivnosti. Ali treba trčati s kolicima na ramenima, opet ih natovariti, pa opet obući, a to je super i banalno u isto vrijeme.
  Kako bi sebi odvukao pažnju, dječak je odlučio zamisliti nešto zanimljivo. Evo primjera:
  Vladimir Vladimirovič Putin, našavši se u Staljinovom tijelu, riješio je mnogo različitih taktičkih i operativnih problema. Za sada je ipak došlo do zatišja na frontama i malo mirniji raspored. Voditeljica se zagrijavala s nekoliko djevojaka u teretani. Već je toplo i zabavno. Više svijetla. Djevojke samo u kombinezonima i golih, preplanulih nogu.
  Već postariji voditelj osjeća kako se iz njih prenosi mlada energija.
  Zagrijava se i Staljin-Putin, pokušavajući nekako vratiti formu. I u isto vrijeme odvojite misli od tužnih misli.
  Navodno se Nijemci spremaju napasti Rusiju. Treći Reich je podjarmio kolosalne resurse Starog svijeta. A s njim i Japan i azijske kolonije.
  Ovdje se nećete moći tako lako okrenuti. Treba se boriti ne na život, već na smrt.
  Obavještajni podaci izvještavaju da je Treći Reich, s većim resursima nego u stvarnoj povijesti, uspio pokrenuti masovnu proizvodnju tenkova najnovijih modifikacija u najkraćem mogućem roku. Tu su i "Tigrovi" i "Panteri", i "Lavovi", a čini se čak i "Miš" i "Tigar"-2. Vrlo problematični automobili.
  Pa zašto ne biti nervozan?
  "Lev" je ono što najviše brine Staljina-Putina. Stroj koji Nijemci u stvarnoj povijesti nisu uspjeli prevesti ni u metal. Ali koji je pokazao svoj potencijal u računalnim igrama. "Lav" je bez sumnje moćan tenk, s vrlo ubojitim oružjem. I izuzetno mu je teško odoljeti.
  Staljin-Putin, vrti kotač sobnog bicikla. Lakše je to učiniti nego prije. Dovoljno je ravnomjerno disanje. Mislio je bivši predsjednik Rusije, da nije završio u Staljinovom tijelu, bilo bi mu lakše? U svakom slučaju Rusiji nije prijetio rat. A ako bi itko napao, to ne bi bile Sjedinjene Države, nego Kina.
  Ova je zemlja pomalo podsjećala na Treći Reich '41. Aktivna trgovina, privid prijateljstva, totalitarni režim na vlasti i podmukli ubod nožem u leđa.
  Istina, za razliku od Njemačke i Rusije, s kineskim vodstvom stalno su se održavali sastanci. Hitler i Staljin se nikad nisu sreli. Čini se da je Fuhrer odlučan stati na kraj Rusiji i nema razloga da vodi dijalog sa Staljinom. Vjerojatno čelnik Njemačke ne vjeruje šefu SSSR-a. Kao, ionako će prevariti.
  Da, i pokušajte ovdje igrati pošteno. Sigurno će biti nekih zamki. I stvarno se pokušajte dogovoriti.
  S Kinom je bilo nekako lakše. Unatoč sve većem nedostatku teritorija za sve brojnije stanovništvo Nebeskog Carstva, Kinezi su se ponašali izrazito neagresivno. No općenito su dobili znatne ustupke. I za naftu i plin, i druge sirovine. Rusija nije ravnopravno trgovala s Kinom. I zbog toga je bilo određenih gubitaka. Osim toga, mediji u Kini nisu slobodni. Kako im se kaže, tako i kažu. Na Zapadu su mediji od samog početka osobno mrzili Putina. I kao bivši KGB-ovac, i kao obavještajac, i kao krvnik Čečenije. Mnogima se na Zapadu nije svidjelo što se rat u Čečeniji vodi aktivno, relativno uspješno i bez posebnih vojnih provjera.
  Sjetio sam se da Miloševiću ništa manje nije oprošteno. I naravno, informacijski pritisak je bio jak. Za Čečeniju je ustao gotovo cijeli svijet. I muslimani, i Zapad, i mnogi Azijati. Dobro je da su se komunisti uplašili i nisu digli Dumu protiv Putina. Naravno, radili smo s ljevicom. Ali Zyuganov bi se mogao smatrati uvrijeđenim. Komunisti nisu dobili položaje u vladi, a izgledi za vlast krajnje su nejasni.
  Jasno je da im Jeljcinov nasljednik neće dati ništa. Da, nije.
  Ali Zyuganov je općenito kukavica i nije se usudio govoriti protiv vlasti. A Kremlj je sretan što ima takvog oporbenog vođu. Ova opozicija nije nimalo opasna. Čak je iznenađujuće da je Zyuganov 2000. uspio skupiti gotovo trideset posto glasova. Kako ljudi nisu vidjeli da ovo nije borac!
  Općenito, naravno, morate priznati svoju posebnu sreću s Putinom. Opozicija mu nikad nije dala otpor. Iako komunisti nisu mogli ne razumjeti da je Jeljcinov nasljednik i službenik sigurnosti njihov grobar. Prije svega moralno ubijanje. Ali u budućnosti su mogli dokrajčiti lijevo. Čak i na zakonodavnoj razini.
  Ali Putin to nije učinio: postojala je lukava računica i politika u sjeni. U jednom trenutku opozicija je postala aktivnija. No, ne zadugo, a zbivanja na močvarnom trgu uvelike su pomogla obuzdavanju ljevice. A onda su nakon Krima komunisti potpuno utihnuli.
  Tako je, načelno, bez spuštanja na staljinističke metode, bilo moguće držati opoziciju pod kontrolom. Ali Staljin to nije mogao, ili nije htio. Sve je slomio. Čak i oni koje je samo sumnjičio za nelojalnost. Kad je Yakir ubijen, uzviknuo je: "Živio Staljin!" Ovako je ljudima propaganda isprala mozak.
  Je li ovaj Gruzijac zaslužio takvu ljubav i divljenje? I formalno, Staljin je bio nitko prije četrdeset prve. Zašto su mu se pripisivali uspjesi, pobjede i represije?
  Putin je doista četiri godine bio predsjednik i premijer. Mora se reći da ga Medvedev nije u svemu poslušao. Dmitrij Anatoljevič je slijedio više prozapadni kurs. Podržao je sankcije protiv Irana, predao Libiju, a bio je spreman predati i Assada. Osim toga, Medvedev je Gorbačovu dodijelio Orden svetog Andrije Prvozvanog!
  Treba li tako kontroverzna osoba u povijesti kao što je Gorbačov biti nagrađena najvišim ordenom u Rusiji? Ovo je očito previše! Putin je, međutim, tada šutio. I ubuduće nije Gorbačovu oduzeo orden.
  Ipak, Gorbačov je uživao autoritet na Zapadu. A Putin, unatoč činjenici da mu se nije sviđao demokratski sustav, nije namjeravao spaliti mostove. Štoviše, bilo je jasno da odnose sa Zapadom treba poboljšati. Ali nisam to želio učiniti sam. Amerikanci su također jako htjeli ponoviti devedeset i prvu godinu.
  Bljesnula je misao: nije li posao Jenkija bio uliti njegovu dušu u Staljinovo tijelo? Idealan način da se postigne eliminacija opasnog političkog suparnika. Uostalom, ako duša napusti tijelo, tada osoba umire. Navodno su se Amerikanci jako obradovali njegovom sprovodu! I mnogi na Zapadu također.
  Putin je za Rusiju zamislio strukturu poput autokratske monarhije. Samo mu sudbina nije dala sinove da prenesu vlast nasljeđem. Zapad je bio vrlo oprezan prema autoritarnim režimima.
  Tamo nije prihvaćeno da jedna osoba postaje centar svega. To je iznerviralo Putina.
  On, naravno, nije imao namjeru odreći se vlasti. A ako nije sebi osigurao peti mandat, to nije bilo nimalo iz demokratskih razloga. Ovo je bilo drugačije...
  Nakon što se temeljito obradio, vođa je otišao u svoj ured. Jao, bilo je još mnogo posla.
  Staljin-Putin zvani Voznesenski. Upitao je uzdahnuvši:
  - Kako stoje stvari s novim tenkom KV-14?
  Voznesenski je veselo odgovorio:
  - Promiče se proizvodnja, druže Staljine. Automobil je sasvim zadovoljavajući što se tiče voznih karakteristika, zaštićen iz svih kuteva. Top ima veliku početnu brzinu projektila od 830 metara u sekundi. Istražuje se mogućnost ugradnje snažnijeg topa kalibra 122 mm. Što se tiče težih automobila: teško ih je prevoziti vlakovima. Stoga osobno nisam preporučio proizvodnju strojeva težih od sedamdeset tona.
  Staljin-Putin je ljutito primijetio:
  - Praksa će pokazati! Općenito, naši su dizajneri već ovladali serijom KV, ali T-54 je još uvijek pretvrd za njih?
  Voznesenski je sasvim ozbiljno rekao:
  - Napraviti takav s težinom od trideset i šest tona, ali s oklopom superiornijim od Tiger-2, zadatak je koji se čini fantastičnim.
  Staljin-Putin je pjevao:
  - Rođeni smo da ostvarimo bajku! Neka se Wehrmacht pretvori u mokru prašinu!
  Voznesenski je oduševljeno dodao:
  - Sve više i više i više! Borite se za let naših ptica! A svaki propeler diše! Mir našim granicama!
  Staljin-Putin je lupio šakom po stolu:
  - Ti ćeš ipak napraviti T-54. Iako su mu karakteristike fantastične! A serija KV... Pa neka je pomoć!
  Voznesenski je uz osmijeh dodao:
  - Uskoro ćemo doći do brojke od sto tenkova dnevno. I to u kontekstu tako velikih gubitaka teritorija. Nije li to uspjeh, druže Staljine?
  Josip-Vladimir radosno odgovori:
  - Naravno, to je uspjeh! Vjerujem da ćemo odbiti neprijatelja! Samo nemojte našu opremu pretvoriti u topovsko meso za naciste.
  Voznesenski je s radošću izvijestio:
  - Imamo novu "Andryusha" na putu. To je to za fašiste. Neće ga pronaći dovoljno.
  Staljin-Putin je dlanom potapšao stol i rekao:
  - "Katjuša" i "Andrjuša" su ubojit par! A s njima će biti golema batina Švaba!
  Voznesenski je dodao:
  - Dakle, "Andryusha" će urlati. Samo što nije zaurlao! I pogodit će Švabe!
  Staljin-Putin je uzeo i zapjevao:
  - Cvjetale su jabuke i kruške! Nad rijekom su se magle rascvjetale! Andrjuša je udario Hitlera i dokazao da je žestok momak!
  Sljedeći poziv bio je vezan za zrakoplovstvo. Ovdje su stvari bile još gore. Do sada je serija uključivala samo Yak-9 i LAGG-5. Što, naravno, nije moglo odgovarati Staljinu-Putinu.
  Ali Mig-15 je daleko od dovršenog. I nažalost, s ovim se moramo pomiriti.
  Staljin-Putin pristojno ukorio. I opet sam otišao u teretanu. S djevojkama je ugodnije imati posla.
  I ne bi škodilo da se zagrijete - osjećate se bolje. Staljin-Putin je vrtio volan i razmišljao.
  Sreća mu je priredila takvo iznenađenje kao 11. rujna 2001. Ali je li Putin zaista želio takav dar? Zapravo, plan za rat s talibanima bio je spreman. Čak je postojala i želja da dođu u središnju Aziju. Kako bi to pomoglo jačanju ruskog utjecaja tamo. Stoga nema potrebe biti posebno zahvalan sudbini za tako velikodušan i rijedak dar. Putin je bio siguran da bi stvari bile bolje bez ovog terorističkog napada.
  I nije bio previše sretan kada je primio vijest o zabijanju tornjeva blizanaca. Ali onda, vidjevši kako Sjedinjene Države sve više i više zaglibljuju u Afganistanu, naravno, pojavile su se misli: sudbina mu je već dala velikodušan dar. Uostalom, i Rusija bi mogla zaglibiti u rat s talibanima, au tom bi slučaju pola svijeta pomoglo islamistima. I može li ruska vojska pobijediti? U svakom slučaju bilo bi proliveno mnogo krvi.
  I najvjerojatnije bi rat trajao mnogo godina. A Putin je riskirao da uđe u povijest kao prokleti gubitnik.
  Ali u svakom slučaju, talibani ne bi zauzeli Rusiju. A bilo je moguće, odbivši njihovu ofenzivu, ne otići u Afganistan. Ali Putin bi najvjerojatnije otišao u dubinu ove zemlje. I zauzeo bi Kabul.
  I najvjerojatnije bi Rusija tamo potpuno zaglibila. A ovo nije baš dobro. Možda bi rejting drugog predsjednika Rusije izgorio u vatri bitke. No, jasno je da je imao toliko sreće! Takva prilika je poput dobitka od milijun dolara na lutriji za novčić.
  Staljin-Putin razmišljao je o tome kako bi mogao izbjeći nastavak rata u vrlo skoroj budućnosti. Ali ništa mi nije padalo na pamet osim pokušaja Hitlera ili Hirohita s američkim tragom. A najočitiji potezi nisu i najuspješniji. Ovdje nam treba nešto drugačije - ne tako standardno. I lukavije.
  Ali obično sam Putin nije izmislio ništa novo. Čak i njegova poznata rečenica: namakanje u WC-u nije bila improvizacija, već domaći pripravak. I prilično kontroverzan. Uostalom, pogotovo intelektualci to bi mogli doživjeti kao bezobrazluk.
  Ali općenito, rat u Čečeniji zahtijevao je kontrolu nad medijima. I to je postignuto. Pa makar i na skandalozan način. Staljin ima medije pod kontrolom države i države. Rusija je puna privatnih kanala, ali oni su poslušni. Samo ponekad smiju igrati protivljenje. Pod Staljinom je bilo potpuno jednoumlje, a ako si u opoziciji, strijeljan si.
  Iako je Putin-Staljin zapravo otkazao smaknuća.
  Stvarno, zašto gnjaviti ljude?
  Nakon što se temeljito zagrijao u spravama za vježbanje, voditelj je ponovno otišao u ured s telefonima.
  Mala soba. Na zidu je politička karta svijeta, a na rubovima su dva portreta: Suvorov i Kutuzov.
  Staljin-Putin je jako volio Suvorova i trudio se posvuda objesiti njegove portrete. Najuspješniji ruski zapovjednik: dobio je oko šezdeset bitaka i nijednu nije izgubio. Štoviše, u gotovo svim bitkama bio je brojčano inferioran. Suvorov je bio toliko velik da se ponekad činilo kao da je lik iz bajke.
  Treba napomenuti da Katarina Druga nije odmah cijenila Suvorovljev genij. I dugo ga je držala u sporednoj ulozi. Da je Suvorov odmah postavljen za zapovjednika svih ruskih armija, rat s Turskom završio bi mnogo brže i s većim trofejima za Rusiju.
  Staljin-Putin zvani Ždanov. Nadzirao je topništvo. Puštanjem pušaka sve je bilo u redu. Čak nije bilo dovoljno proračuna za mnogo različitih pušaka. Međutim, najpopularnije protutenkovsko oružje od 76 mm već je pomalo zastarjelo. Ali 100 mm još nije bio spreman.
  Staljin-Putin je strogo naredio:
  - Povećajte snagu 122 mm topa. Trebat će nam protiv Hitlerovih mastodonta.
  Ždanov je svečano uvjeravao:
  - Bit će učinjeno, druže Staljine! Ali generalno, vojska kaže da ima dovoljno oružja, a topnici su postali nedostatak.
  Staljin-Putin je zabrinuto upitao:
  - Zašto nemamo dovoljno ljudi?
  Ždanov je iskreno odgovorio:
  - U principu da, druže Staljine! Dvije fronte s Nijemcima i Japancima, unutarnji problemi. Naravno, ne možete imati dovoljno ljudi za sve!
  Staljin-Putin je u šali odgovorio:
  - Onda dignite natalitet!
  I spustio slušalicu. Općenito, nedostatak ljudi postao je problem za Rusiju. U početku, pod Putinom, broj stanovnika nastavio je opadati. Sve dok poslanik iz Rodine nije predložio radikalnu opciju: dati puno novca majci za rođenje djeteta. Ujedinjena Rusija je odbila ovaj prijedlog. Ali onda ga je službeno predala Dumi u svoje ime. Naravno, to nije sasvim pristojno, ali politika u principu nikad nije pristojna.
  Od bloka Rodina trebala se napraviti džepna nacionalistička stranka. Ali u njoj je bilo mnogo tvrdoglavih političara. A ima nacionalista, ima nacionalista - nasilnih tipova. Putin nije volio nacionaliste, a radikale su proganjali mnogo oštrije nego čak i otvoreno prozapadne liberale.
  Rogozin mu je, naravno, osobno bio lojalan, ali se previše zanio radom za javnost. A u napadima na vlast otišao je dalje od komunista. Čak je počeo i štrajkati glađu. Naravno, ovo je bilo pretjerano. I Rodina je uništena. Osim toga, već je postojala jedna kvazinacionalistička stranka, LDPR, a druga se činila previše.
  Stopa nataliteta u Rusiji podignuta je značajnim povećanjem potrošnje. Da cijene nafte nisu tako visoke, to ne bi bilo moguće. Sreća također. Toliko fenomenalan da se Putin ponekad pitao je li on izabran za svjetsku dominaciju?
  Ali činjenica je da su svi vidovnjaci i gatare govorili da će nakon Jeljcina vladar biti privremen i da se neće dugo popraviti. Naime, nakon Jeljcinova nasljednika doći će novi mesija. Općenito, Globa i drugi vidovnjaci najčešće su prognozirali kratku vladavinu, brzi odlazak i odličnog nasljednika Putinu.
  To je nekako sputalo Putina. Otežavalo je poduzimanje naglih i agresivnih koraka. Ili produžite svoju formalnu vladavinu na prijestolju. 2011. godine činilo se da se sreća već okreće od njega. Gledanost pada, islamski militanti nastavili s terorističkim napadima. Rasta gospodarstva gotovo da nema, unatoč visokim cijenama nafte. Štoviše, skandal s istaknutim članom Jedinstvene Rusije Lužkovom pokazao je da u stranci vlada velika korupcija.
  Ukratko, činilo se kao da se sprema oluja. Čak su i tako lojalni političari poput Žirinovskog i Mironova počeli pokazivati agresivnost.
  Izbori za Državnu dumu doveli su do gubitaka za Jedinstvenu Rusiju, koja je izgubila svoju kvalificiranu većinu u parlamentu. I nije bilo posve pošteno. U Moskvi su počeli masovni nemiri. Na trg su došli deseci tisuća ljudi.
  Tada je Putin čak osjetio i neki privid straha . Razdoblje prosperiteta sreće je završilo, a vi se ponovno suočavate s teškim kušnjama. Uz to, Putin je na vlasti već dvanaest godina. I prvi ciklus je došao kraju. To znači da su se očekivale značajne promjene. I ako je prije toga sve bilo više-manje dobro, onda bi u budućnosti moglo ispasti još gore.
  Putin je tada osjetio hladnoću. I potajno si je od tibetanskih čarobnjaka naručio talisman za sreću.
  I pomoglo je. Predsjednički izbori bili su uspješni, čak su uspjeli dobiti i postotak iznad rejtinga. Opozicija je utihnula. A događaji na trgu Bolotnaya čak su postali razlog za odmazdu protiv najvatrenijih radikala.
  Tada je postalo apsolutno prekrasno. Olimpijske igre u Sočiju prošle su s praskom. I trijumfalan rezultat takve ruske momčadi kakav drugi nisu očekivali. I čudesno zauzimanje Krima bez ispaljenog metka. Potonji događaj općenito je nemoguć prema teoriji vjerojatnosti. Uostalom, ne možete kontrolirati sve, a netko bi svakako morao početi pucati. A među krimskim Tatarima ima mnogo fanatika, i ćelija Yaroshovih nacionalista na Krimu. I tisuće nacionalističkih fanatika diljem Ukrajine.
  Čak i jedan militant sa strojnicom mogao je izazvati lančanu reakciju i poremetiti idiličnu sliku. Plus također ćelije američkih obavještajnih službi, njihovi agenti među zapovjednicima raznih ukrajinskih jedinica. I špijuni među krimskim Tatarima.
  I uopće, na Krimu su razni zapadni agenti kao neošišani psi. A nacionalisti taj poluotok odavno drže pod posebnom paskom, baš kao i SAD. Tako da je zauzimanje poluotoka bez gubitaka, pa čak i bez pucanja, prirodno čudo. Štoviše, stvarna praksa pokazuje da ruske specijalne službe nisu nimalo svemoćne. A ponekad i zeznu, kao što je bio slučaj sa Skripaljima. Štoviše, nemoguće je pratiti sve nacionaliste na Krimu. I još više izvan Krima. Da je bilo barem desetak fanatika sa mitraljezima, ne bi došlo do fenomenalno uspješnog povratka Krima. Naravno, moglo bi se to pričvrstiti sa snimkama, ali to nije isto. Uopće nije željeni učinak. I tako je ispalo čudo usporedivo s osvajanjem golemog jackpota dvaput zaredom kupnjom po jedne srećke.
  Putin je, naravno, vjerovao u moć talismana i svoje bogatstvo. No ipak je oklijevao. Donbas se pobunio i u njega su mogle biti poslane ruske trupe. Zauzeti teritorij - uključujući Odesu i Harkov. No, tada se očitovala ta neodlučnost, u prelasku Rubikona. Zapad se kasno počeo buditi, a Putin je, najblaže rečeno, postao kukavica.
  Prijetnja gubitka mnogih milijardi Rusije na stranim računima također je imala utjecaja. Sve je to također trebalo iznijeti, za što je trebalo vremena.
  Računica se temeljila na lokalnim snagama i slabosti ukrajinske vojske.
  Ali izbio je rat. Tisuće žrtava s obje strane. Ukrajina je ponovno preuzela kontrolu nad većim dijelom Novorosije, ali nije ostvarila konačnu pobjedu. Grube pogrešne procjene zapovjedništva i priljev dobrovoljaca iz Rusije također su igrali ulogu. A također i neodlučnost Zapada koji je bio vrlo trom u pružanju pomoći Ukrajini. Naravno, bilo bi moguće pustiti milicije da nadograđuju svoj uspjeh i napreduju dalje.
  Ali Putin je iz nekog razloga postao plašljiv i dopustio nastavak ofenzive protiv neprijatelja u rujnu 2014. Iako mu Zapad nije mogao ništa. Ubojite sankcije su načelno nemoguće. Rusija ima cijeli periodni sustav i može se snabdjeti hranom. A Kina i mnogi čudni ljudi nisu se htjeli pridružiti sankcijama.
  I načelno je nemoguće boriti se s Rusijom oko nuklearnog oružja. Dakle... Tada je bilo moguće čak i tuđim rukama zauzeti dio ukrajinskog teritorija, a možda i zauzeti Kijev. Ali onda... Zašto je Putin zaustavio milicije? Propustio sam svoju priliku za sreću. To također nije tako lako objasniti njemu osobno.
  Ali karakterizirao ga je pretjerani oprez i neodlučnost pred velikim poteškoćama. Kada sve ide lako i vaš džep se kotrlja, lako je napasti. Na primjer, u Čečeniji je u početku sve išlo kao po loju. Čak su i Jamadajevci i Kadirovi predali Gudermes. Štoviše, ne može se reći da su ih agenti posebno nagovarali, odnosno podmićivali velikim iznosima novca.
  Moglo je biti i gore. I Zapad je verbalno osudio rat u Čečeniji, ali nije uveo ozbiljne sankcije. A onda bi zapravo mogli biti smrtonosni. Imao sam tada donekle sreće. Išlo je lako, pogotovo u početku. Tada bi bilo grešaka. Vojska je dopustila Basajevu i nekim militantnim zapovjednicima da napuste Grozni. I Putin je imao sreće; Basajev se raznio na mini. I nije činjenica da bi bilo korisno ubiti ga. Kad bi se Maskhadov riješio takvog konkurenta, bilo bi vrlo teško odstupiti od pregovora s legitimnim predsjednikom Čečenije. I tako se pokazalo da je glavni iritant živ. I kako je glupo Raduev uhvaćen uoči izbora. Da se to nije dogodilo ne bi bilo pobjede u prvom kolu. Sve je visjelo na rubu; u Središnjem izbornom povjerenstvu bilo je previše oporbenjaka i ljevičara za masovno falsificiranje. Tako se Raduev pokazao kao vrijedan dar.
  Pa dobro... To je prošlost. Bilo je i dosta sreće, ali Putin je nije uvijek iskorištavao. Dakle, cijene nafte su porasle.
  Što da radimo sada, kada nacisti i Japanci vise s obje strane? Možda pronaći neki poseban talisman? Pa će se opet pojaviti ta nevjerojatna sreća? Za utjehu, možemo reći da je vrijednost pobjede naglo porasla, a vi možete zgrabiti cijelu istočnu hemisferu za sebe.
  I to je bolje nego jednostavno okupirati pola Europe, kao što je Staljin uspio. Pa smo još morali razmisliti: treba li Rusija udariti sami sebe? Možda će Hitler ipak zgaziti SAD? A nije lako doći do Amerike preko mora. Postoji stvarna šansa za dizajn računala i početak stvaranja visokopreciznog oružja. A ne takve poklone koji lome kosti kakve sada bacaju.
  Putin-Staljin je nazvao Molotova. Slušalicu je podigao narodni komesar vanjskih poslova. S pauzom je rekao:
  - Sluša vas drug Staljin.
  Vođa je s bijesom rekao:
  - Moramo pod svaku cijenu pokušati aktivirati SAD u ratu s Trećim Reichom!
  Molotov reče tužnim tonom:
  - Amerikanci, naprotiv, žele na sve načine izaći iz rata protiv sila Osovine. I napali Wehrmacht i Japance na nas. Hitleru već obećavaju zlatne planine. Stigao je čak cijeli parobrod s vrijednim darovima za nacističku elitu!
  Staljin-Putin psovao:
  - Kvragu! Trebali bismo sami slati vrijedne darove Hitleru!
  Molotov je veselo odgovorio:
  - Naravno, moj vođo! Ovdje može postojati mogućnost kašnjenja. Fuhrer voli slike, kipove, povijesne vrijednosti. Moguće je nahraniti ovog gada dijelom nacionalnog bogatstva da ne izgubi sve!
  Staljin-Putin je ljutito upitao:
  - Mislite li da nemamo šanse za pobjedu?
  Molotov je ozbiljno odgovorio:
  - Nacisti imaju nadmoć u snazi. Posebno mogu isporučiti puno pješaštva i topovskog mesa. Imaju vrlo jaku avijaciju, i mnogo obučenih pilota. Proizvodnja najnovijih tenkova raste. Koji su po svemu sudeći jači od naših tridesetčetvorki. Pojavile su se mitraljezi koji su bili napredniji i opasniji od naših. Plus također Japan. Neprijatelj je previše nadmoćan od nas u potencijalima, posebno u ljudskim resursima. Iako su kolonijalne trupe u biti topovsko meso. Ali imamo i mnogo neobučenih novaka. Iako ih brzo obučavamo. Tako...
  Staljin-Putin je mirno rekao:
  - Samo nemoj paničariti. Najvažnije nam je dobiti na vremenu, a onda će visokoprecizno oružje izbrisati Treći Reich s lica zemlje! I sve ćemo to učiniti! U slavu majke Rusije!
  Molotov je izvijestio:
  - Imamo snažnu obranu, neprijatelj je neće tako lako probiti! Dakle, druže Staljine, snažno ćemo se boriti za svijetlo sutra!
  Staljin-Putin je agresivno potvrdio:
  - Naravno da hoćemo! Neka bude tako!
  I opet, u ovom slučaju, poziv Kurčatovu.
  Staljin-Putin je pitao znanstvenika:
  Kako ide rad na atomskoj bombi?
  Nakon kratke stanke odgovorio je:
  - Drug Staljin je malo stisnut! Puno različitih problema!
  Staljin-Putin je oštro odgovorio:
  - Neće biti problema! Sve ćemo riješiti, pa makar to bio i gutljaj! Oni će istraživati rezerve urana, a onda ćemo proizvoditi takvo oružje da će Švabama biti muka!
  Kurčatov je entuzijastično odgovorio:
  - Da gospodine! Možemo puno! Ovo će biti takvo oružje! Jedna bomba može uništiti cijeli grad!
  Staljin-Putin je vikao u bijesu:
  - Učini to brže! Još samo malo vremena! Hitlerov ghoul će nasrnuti na nas!
  Kurčatov je odlučno izjavio:
  - Možemo i sigurno ćemo sve!
  Staljin-Putin je prosiktao:
  - Zato požuri! Trebamo masovnu proizvodnju i bombi i najnaprednijih tenkova na svijetu!
  Kurčatov se s tim složio:
  - Bit će bombi, bit će i pobjede!
  Staljin-Putin naredio:
  - Mobilizirajte zarobljenike! Platite ih dobro, hranite ih pristojno! I tada će biti izvrsnih rezultata!
  Kurčatov je skromno primijetio:
  - A ovo je već za Beriju!
  Staljin-Putin se našalio:
  - Marširaju, pušu u rog, pioniri žustri! Sam drug Beria je došao k nama!
  Kurčatov je logično primijetio:
  - Beria je veliki stručnjak i sposoban za mnogo!
  Staljin-Putin je ljutito odgovorio:
  - Ali dok se ne stvori atomska bomba, prerano je hvaliti ga! I općenito, radite, radite, radite! Dok se ne izgradi komunizam!
  Kurčatov reče vrlo ozbiljno:
  - Moramo povećati sredstva. Ništa se ne događa niotkuda!
  Staljin-Putin je udario šakom po stolu i oštro rekao:
  - Ne ograničavam vaša sredstva! Ograničavam ti vrijeme! To je jasno! Zato požurite!
  I poklopio je... Otresao se. Da, dobro u dvadesetom stoljeću. Također možete vikati na svoje podređene. U dvadeset i prvoj si ovo nije mogao priuštiti. Jao, imidž predsjednika koji zadržava ledeni mir.
  Općenito, Putin nije samo uspješan, već i lukav, proračunat političar. Šteta je što tehničko znanje nije dovoljno za ulogu učinkovitog progresora. S čime se jede ova atomska bomba? Jasno je samo jedno, to treba učiniti, ali nema se što posebno sugerirati znanstvenicima. Općenito, trenutni predsjednik je toliko zaposlen da nema vremena baviti se vojnom tehnologijom.
  Stoga znanstvenici moraju dati samo općenite upute. A ti čak i ne znaš detalje. To je svakako problem u ratu. I srećom, pokazalo se da je sjajno razmazio Amerikance. I bez njih pokušati dobiti rat.
  Japan je pobijedio kod Midwaya, zauzeo Havajski arhipelag i razbio Amerikance na komadiće u Pacifiku. A onda je napao ruski Daleki istok. I ispalo je izuzetno neugodno iz ovog zaokreta.
  Kako je Rommel slavno pobijedio Britance u Africi?
  Staljin-Putin zvani Abakumov. Uz laganu ruku Solženjicina i Ribakova, ovaj lik je postao komičan i glup. Ali u stvarnosti, SMERSH je postigao ogroman uspjeh. I što je čudno, njegovi uspjesi su veliki. Godine 1944. Nijemci su još uvijek bili dovoljno jaki da se tvrdoglavo odupru. Ali Nijemci su bili inferiorni u odnosu na Sovjete u inteligenciji.
  Abakumov je izvijestio vođu:
  - Njemački špijuni vrlo su aktivni. Bivši sovjetski građani puno rade za fašiste. A broj izdajnika raste. Moguće je da nacisti imaju doušnike u samom vrhu!
  Staljin-Putin je suho rekao:
  - Identificirajte doušnike. Hvatajte špijune i sabotere!
  Abakumov je primijetio:
  - Raspoloženje među ljudima nije baš optimistično. Mnogi sumnjaju u našu pobjedu. Postoji mit o nepobjedivosti Hitlerove vojske. Izgovoreno iz bezbrojnih hordi, iz Afrike i Indije.
  Staljin-Putin je suho naredio:
  - Prestani pričati! Nemojte paničariti! I općenito raditi dvostruko više!
  . POGLAVLJE br. 10.
  Oleg Rybachenko je završio posao, već je pao mrak, a robovi, uglavnom bosi, te goli ili polugoli dječaci izvedeni su na odmor. Ali mladi besmrtni dječak, kako kažu, ima nastavak misije. I ovaj put opet u Drugom svjetskom ratu.
  Pa, kao i uvijek, dječak je transportiran da razradi svoju fenomenalnu besmrtnost, čak iu tijelu desetogodišnjaka, iako se može pogledati i malo više, jer je Oleg Rybachenko bio krupan čovjek, što znači da nije najmanji od dječaka s deset godina.
  Ovdje je navodno zapovijedao odredom pionira tijekom rata s njemačkim fašistima.
  Evo ih, samo u kratkim hlačama, kopaju rov. Dječaci golih, mišićavih, preplanulih čokoladnih torza. Svojim grubim, golim tabanima pritišću oštricu lopate. A u daljini tutnji kanonada. Ali mladi lenjinisti ne obraćaju pozornost. Preko njih je preletio ždral, bacajući neupadljivu sjenu na travu. Momci kopaju, ljeto je i vruće, a njihova gola, žilava tijela sjaje se od znoja na suncu kao uglačana bronca. I izgleda prilično lijepo.
  Oleg Rybachenko zapovijeda četom dječaka. Kosa mu je izblijedjela od sunca i postala boje prezrele pšenice, a lice mu je bilo gotovo crno od prašine i tamnjenja. Mladi lenjinist pjevao je:
  Slava našoj slobodnoj domovini,
  Staljin i Lenjin su oslonac zauvijek,
  Pravna vlast, volja naroda,
  Vjerujte, ljudi će doći u komunizam!
  Genka, također preplanula do crnila, pritišće držak lopate i bijesno cvrkuće:
  Ne, bdijenje neće izblijediti,
  Pogled sokola, orla...
  Glas naroda je jasan,
  Šapat će smrviti zmija!
  A i dječak će ga uzeti i zviždati. I drugi dječaci su to pokupili.
  Rat je muški posao. Stoga je iznad društva samo jedna predstavnica lijepog spola: Anastasia. Mora se reći da je vrlo lijepa djevojka. U vrlo kratkoj suknji naziru se njezine snažne, vrlo mišićave noge.
  Radi sa svim dečkima, a mišići joj se mreškaju poput niti žice ispod njezine brončano preplanule kože.
  Anastasia je od stalnog napornog rada postala mišićavija i masivnija u mišićima - kakva ljepota. I grudi su joj visoke, a struk joj je relativno tanak sa snažnim bokovima - ruska ljepotica.
  Okrenula se Olegu Ribačenku:
  - Pa, komesare, hoćemo li rastrgati Nijemce?
  Mlad, bos u kratkim hlačama, mišićav, pa bi Apolon bio ljubomoran, zapovjednik mu odgovori:
  - Naravno da ćemo ga potrgati!
  A dječak od dvanaest godina, izgledao je tako velik, plave, uredno podšišane kose, golom je petom zgnječio komad keramike.
  Anastasia se divila Olegu Ribačenku. Kako je dobro građen ovaj dječak, kakve istaknute, duboko definirane mišiće ima. I kako lijepo i u isto vrijeme hrabro lice. Ovo je pravi pionir plakata, utjelovljenje sklada i snage. Od njega možete oblikovati kipove. I općenito, dečki su ovdje očvrsnuti teškim radom, uz dobru zdravu prehranu bogatu povrćem i voćem, a svi imaju dobre mišiće, bez viška masnih naslaga. Ali ipak, Oleg Ribačenko je ljepši i mišićaviji od svih ostalih, s možda iznimkom Vjačeslava. Ovaj dječak je bio zatvorenik i radio je na sječi drva i kamenolomima, pa su mu mišići poput lijevanog čelika. Vjačeslav je godinu dana stariji od Olega Ribačenka, ali također vrlo zgodan i svijetle kose.
  Anastasia je tvitala:
  Pioniri, jaki ste momci,
  Možete saviti žarač...
  Pucat ćemo iz mitraljeza,
  Pokazuje put u komunizam!
  Genka je zabilježio šakom prema Zapadu i zapjevao:
  Eh Fireru, eh Fireru, zli firerovi jarcu,
  Zašto si magarac za savjete?
  Dobit ćete od nas posebno u novčiću,
  Naletjet ćeš na snažnu šaku dječaka!
  Evgenija Aleksandrovna, djevojčica od oko trinaest godina, blješteći bosim petama, dotrčala je do Olega Ribačenka. Nosila je kratku staru pamučnu haljinu bez rukava koja je izblijedjela na njezinom golom tijelu. Noge djevojke su snažne, mišićave, s grubim potplatima od dugog hodanja bosih nogu. Evgeniya je lijepa djevojka poluodrasle figure koja se već počela formirati. Haljina joj je siromašna, ali ima crvenu kravatu oko vrata i zlatnu lepršavu kosu što tinejdžericu čini još šarmantnijom i anđeoskom.
  Oleg Rybachenko primijetio je dok je golim nožnim prstima gnječio žohara:
  - Zašto nosiš staru haljinu? Možda je bolje u novom obliku?
  Zhenya se usprotivi:
  - Bitka samo što nije počela. Ako moraš puzati, haljina će ti se poderati. I ti nosiš samo kratke hlače. Praktičnije je i spretnije, ali dječacima cipele smetaju samo ljeti. A zimi bi se trebao toliko očvrsnuti da možeš bosih nogu brčkati po snijegu.
  Dječak pionir Genk je uzviknuo:
  - I to je ono što ja radim. Moji tabani imaju kožu kao žuljevi deve i ne bojim se snijega. A ako treba, mogu bez problema pregaziti i užareni ugljen!
  Petka je sa smiješkom odgovorila:
  Pioniri jure u napad,
  Svi žarko vjeruju u pobjedu...
  A tako smo jaki sportaši, vjerujte mi,
  Razmislite o bilo kojoj prepreci do dječakovog ramena!
  Oleg Rybachenko je u međuvremenu ne samo kopao, već je i gradio katapulte. Dečki su kuhali i eksploziv domaće izrade. Napravili su ga od piljevine, ugljene prašine, s jednostavnim dodacima koji se mogu kupiti u svakoj ljekarni. A rezultat je bio nešto mnogo snažnije, TNT. Do ovoga je došao Oleg Rybachenko, mladi izumitelj i također bivši zatvorenik u drugoj misiji. U dječjoj radnoj koloniji možete puno naučiti i postati izuzetno inventivni.
  A dječački katapulti nisu jednostavni, već ih pokreću drva. Ovo je također originalna i vrlo duhovita ideja.
  Oleg Rybachenko vidio je da djeca režu drva za ogrjev na manje komade kako bi bolje gorjela, te dodaju sumpor i ugljenu prašinu. Uopće, ovdje je cijeli bataljon pionira. Među njima je nekoliko komsomolskih vođa i desetak pionirki. Ovo je tako ozbiljan skup borbenih jedinica. Iako zašto samo jedinice? Svaki dječak, djevojčica i djevojčica mogu se nazvati svijetlom individualnošću.
  A posao je raspravljati... Nacisti napreduju u velikim snagama, a cijela Europa radi za njih. Što ako zajedno s Fuhrerom u bitku uđe i Britanija i sve njezine kolonije?
  Tada će to biti potpuni kraj Rusije.
  A dečki rade savjesno i entuzijastično.
  Kolja Kolokolčikov, desetogodišnji dječak, cvrkutao je:
  Žestoka formacija odreda,
  Žestoka formacija odreda,
  Žestoka formacija odreda,
  Vatre gore u srcu!
  Vitalik, još jedan pionir, bilježi:
  - Naša stvar je pravedna i naš duh je hrabar!
  A bose noge preplanulih, žilavih, mišićavih dječaka gaze po drškama lopata. I ulaze na travnjak.
  Neke pionirke pomažu pokrenuti eksploziv.
  Izrađuju domaće zalihe za katapulte.
  Komsomolka Natasha je tvitala:
  - Imamo šanse za pobjedu!
  Bosonoga djevojka Anastazija se usprotivila:
  - Ne samo šansa, sigurno ćemo pobijediti!
  A onda se u daljini začuje tutnjava. To su poznati njemački jurišni zrakoplovi Ju-87. Rone i vrlo precizno bacaju bombe i rakete.
  Serjoška je zazviždao:
  - Katavazija!
  Oleg Rybachenko kimne:
  - Pa imamo ih s čime dočekati!
  Timur je potvrdio:
  - Naravno da postoji! I borit ćemo se, anđeli dobrote!
  Pioniri su izvlačili unaprijed pripremljene praćke s eksplozivom. Imali su male jezike, koji su, međutim, imali veliku razornu moć. A budući da avion nije tenk, ne možete na njega staviti puno oklopa. I malo eksplozivno pražnjenje ga može onesposobiti.
  I tako su dečki predali svoje praćke. A kad se pojavio njemački jurišni zrakoplov, stajali su bosi.
  I lansirajmo smrtonosno streljivo na neprijatelja. A sada letite ove darove veličine malog kokošjeg jajeta.
  I prvi oboreni jurišni zrakoplov nacističke Njemačke pao je nakon oštećenja. Iza njega je drugi, pušeći rep kao dim cigarete.
  I onda treći, bilo je puno pogodaka. A eksplozivi su domaće izrade i snažni. Neki dječaci su pucali iz praćki. Ovo je također smrtonosan učinak.
  Tako se zapalio četvrti Hitlerov lešinar i peti.
  Timur je primijetio:
  - Spretno ih nokautiramo!
  Anastazija je lupnula bosom, preplanulom nogom i zacvilila:
  - Naši dečki se ne boje zemlje, pioniri se mogu hrabro boriti!
  Oleg Rybachenko je primijetio, vidjevši kako su šesti i sedmi zrakoplov Trećeg Reicha pali:
  - Odradili smo dosta pripremnih radova. Općenito, kolonija za maloljetne prijestupnike je prekrasno mjesto, jača tijelo i razvija domišljatost. Bilo bi lijepo svu djecu poslati tamo!
  Nataša se zahihotala i primijetila:
  - Da, super ideja! Bila sam u ženskoj maloljetničkoj koloniji i tamo sam puno naučila. Zapravo, ovo je ozbiljan trening i škola. I što je najvažnije, postajete tako cool!
  A djevojka ju je uzela i bosim nožnim prstima uhvatila osu u letu i bacila je takvom snagom da je bila uvučena u njemački automobil, a drugi jurišnik s dimećim repom odletio je u podzemni svijet.
  Anastasia je primijetila:
  - Savršeno je! Vrhunska klasa!
  Izgubivši trinaest jurišnih zrakoplova, nacisti su zaustavili napad. I preživjeli automobili su se vratili. Propeleri su nemilosrdno zavijali, ne trebaju im ni križevi na grobovima, dovoljni su križevi na krilima.
  Oleg Rybachenko, lupkajući bosim nogama, radosno je primijetio:
  - Pobijedili smo prvu okladu. Neprijatelj ima minus trinaest jurišnih zrakoplova, a mi nemamo gubitaka.
  Jedna djevojka pokazala je golu petu, probušena je gelerom srušenog stormtroopera:
  - I ja sam se ozlijedio!
  Serjoška se nasmijao:
  - Jadna djevojka, noge su ti probušene!
  Pionir je zacvilio:
  - Pa da! Bilo je lijepo dječaku udarati palicama po golim petama!
  Oleg Rybachenko je primijetio:
  - Ako vas zarobe, nacisti će tući djecu gumenim palicama po golim tabanima. Jako je bolno, ali je takva masaža vrlo korisna za zdravlje.
  Djevojčica je zacvrkutala:
  "Želim gumenom palicom udarati gole pete svoje djece!" - I zabacivši glavu s nešto mršavijim, preplanulim licem dodala je. - Kunem se bez jecanja ili plača! Izdržat ću kao Malčiš-Kibalčiš i nasmijat ću se u lice svojim neprijateljima!
  Timur je na to odgovorio s osmijehom:
  - Naravno da ti vjerujem! Vi ste hrabri pionir, dobili ste takvu ranu, a čak ni lice ne iskrivljujete. Mi smo pioniri i djeca komunizma!
  Oleg Rybachenko je zabrinuto primijetio:
  - Hitlerovi tenkovi će uskoro stići i suočićemo se sa pravim problemom!
  Mladi zapovjednik je primijetio:
  - Već imamo spremne katapulte, zar ne? Zašto držimo lekciju neprijatelju!
  Dječak, bivši zatvorenik, golom je petom zgazio i zgnječio krhotinu boce i uzviknuo:
  - Očitat ćemo zlu lekciju!
  A Oleg Rybachenko uzeo je i golim nožnim prstima bacio čelični fragment granate zrakoplova. Preletio je i udario vranu. Pala je i udarila gmižućeg nacističkog špijuna ravno u leđa. Vrištat će od boli i ispalit će rafal iz puškomitraljeza. A dvojica fašista koji su gmizali ispred njega bili su uzeti i izbušeni mecima kao rešeto. I grimizni su vodoskoci pljusnuli uvis. Zhenya, ova pionirka je pucala iz praćke. A fašistu je pogodila perom i utorom točno posred čela.
  Raširio je ruke i srušio se u različitim smjerovima. Štoviše, dok je padao, uzeo je bodež u desnu šapu i zario se u grlo drugog izviđača. I ubijen je.
  Gledajući ovo oštrim vidom, Boy-Kibalchish je sa zadovoljnim osmijehom primijetio:
  - Četiri - nula u našu korist!
  Oleg je kimnuo s vrlo zadovoljnim pogledom:
  - Jedno bacanje četiri fašista još nije rekord, ali više nije ni sjeme!
  Oštre uši zatvorskog dječaka uhvatile su daleku tutnjavu na nebu i on je zabilježio:
  - Navodno Yu-88 lete. Pritisnut će nas udarcima iz daljine!
  Genka se zahihotala i viknula:
  - Da, možemo ih srušiti s bilo koje udaljenosti! Ovako mi uzimamo i fašistima će biti teško!
  Oleg Rybachenko je kimnuo sa smiješkom, zgnječio zmiju svojim golim nožnim prstima i primijetio:
  - Idemo probati naše domaće rakete. Pokreću se ugljenom prašinom i loživim uljem, pa će pokrivati naciste sa udaljenosti od šest-sedam kilometara.
  Petka je pitala:
  - Što je s preciznošću navođenja?
  Kažnjenik se nasmiješi snježno bijelim smiješkom i odgovori:
  - U svakoj raketi postoji mali uređaj koji je usmjeren na zvuk. Pa vjerujte da će uspjeti!
  Kolka je zadovoljno zacvrkutao:
  Piloti piloti, bombardirajte avione!
  A mi imamo rakete - veličanstvene komete!
  A dječak od desetak godina uzeo je svoju bosu nogu i udario njome o kamenčić, očito se nadajući da će ga rascijepiti. I zastenjao je od bola, djetetova lica zgrčena. Ali onda se Kolka nasmiješio i zapjevao:
  Pionir ne trpi laži,
  A dječak je rano ustao...
  Ako dječak padneš,
  Ne plači, ratniče, već ustani!
  Oleg Rybachenko je kimnuo s osmijehom:
  - Dobro pišeš! Ali sada nema vremena za igranje trikova, bacimo se na posao!
  I dječaci pioniri, bljeskajući golim, prašnjavim potplatima, počeli su bacati rakete domaće izrade. Bile su od drveta poput kućica za ptice. I to je bio vrlo dobar razvoj.
  Oleg Rybachenko doista je genijalan dječak. Riječ je o raketama koje su djeca napravila uz pomoć sjekire i prekidača, a napunjene ugljenom prašinom, loživim uljem, piljevinom i nekim također vrlo jednostavnim, ali tajnim sastojcima.
  I tako su naciljane kočije koje su oblikom i veličinom podsjećale na malo izdužene kućice za ptice. A na zapovijed Olega Ribačenka, dječaci su jednostavno lansirali ove borbene granate u nebo uz pomoć jednostavnih šibica i upaljača.
  Anastasia, ova komsomolka je primijetila:
  - Pa ti daj! Ali ti još nemaš ni četrnaest godina!
  Oleg Ribačenko, razbijajući kamen golom petom, odgovori sa samopouzdanjem mladog čudovišta:
  Herojstvo nema godina
  U mladom srcu postoji ljubav prema domovini...
  Može osvojiti rubove svemira,
  Donesite sreću i mir Zemlji!
  A sada rakete kućice za ptice polijeću u visine. Za sobom ne ostavljaju gotovo nikakav trag. I izgleda prekrasno.
  Pionirka Zhenya pjevala je:
  Polako rakete bježe u daljinu,
  Ne očekujte da ćete ih više sresti...
  I iako nam je malo žao za prošlošću,
  Najgore za Švabe tek dolazi!
  A predstavnica lijepog spola lupka golom nogom. I utisnut će kapsulu patrone u travnjak. Općenito, Zhenya je vrlo lijepa djevojka. Njezina figura sve se više oblikuje i poprima zavodljive obrise. A ljepotica ima toliko gracioznosti, a pritom je okretna kao majmun.
  Dječaci su lansirali dva tuceta raketa. U početku polijeću naizgled sporo, ali zatim sve više ubrzavaju.
  Oleg Rybachenko je uz osmijeh primijetio:
  Zabiti gol pioniru, protiv fašiste,
  Neka vaš udarac bude okretan...
  Preciznost je uljudnost kraljeva,
  Napadamo kao jedan tim!
  Dječaci su jednoglasno uzviknuli:
  U prostranstvu divne domovine,
  Prekaljen u borbama i radu...
  Izvest ćemo cool pjesmu,
  Pa da ne jauknem kao rob u nevolji!
  I sad se već čuju eksplozije na nebu. A Hitlerovi Junkersi dime i padaju. Za sobom ostavljaju guste, dimne repove. Kao prepijani beskućnik koji baca upaljenu cigaretu.
  Ovo stvarno izgleda super i cool.
  Timur, vidjevši da meteoriti kao da padaju s neba, kako lijepo izgleda, uze ga i zapjeva:
  Otvorili smo planet narodima,
  Put u svemir, u nepoznate svjetove...
  O junaštvu se pjeva,
  Da zauvijek izbrišem ožiljak smrti!
  A dječak zapovjednik podigao je bosim prstima čahuru s trave. Bacio ga je više i svojim golim, dječjim potplatom uhvatio komad metala.
  Zatim je oduševljeno zapjevao:
  Čini se da smo oboje od metala,
  Ali samo je to pravi metal...
  I toliko mi je trebalo da stignem do postolja,
  Kakve je udubljenja ugazio u platformu!
  Zhenya se usprotivi:
  - Nema Timura! Ti si dečko okretan kao majmun. I nemoj se pretvarati da si slon!
  Kolka je ironično zapjevao:
  Okretniji od makaka
  Tvrđi od vola...
  A njuh je kao u psa,
  A oko je kao u orla!
  Natasha, još jedna savjetnica za pionire, bosim je nožnim prstima podigla s neba komadić šrapnela koji je pao s njemačkog Junkersa. Izgledalo je kao da pada kiša iz krhotina. I trava kao da je pocrnjela od vrelog metala. I dim je škakljao nosnice.
  Nekoliko njemačkih pilota uspjelo je skočiti s padobrana. No dečki su ih počeli gađati iz praćki. A jedna je djevojka čak podigla luk i odapnula strijelu. Probio je fašističkog pilota ravno u trbuh.
  Djevojčica je zacvrkutala:
  I sa pustinjskih obala,
  Na ledenu kolimu...
  Bit ćemo strmiji od brda,
  Sotonina vojska!
  Kolka je, čuvši to, upitao Olega Ribačenka:
  - Postoji li Bog?
  Mladi zapovjednik je odgovorio:
  - Da, naravno da postoji!
  Dječak zbunjeno raširi ruke i upita:
  - Ne bi li pionir trebao biti ateist?
  Oleg Ribačenko, pun samopouzdanja, odgovori:
  - Ne vjerujem u Boga, po Bibliji i Kuranu, vjerujem da će čovjek snagom komunističke nauke postići Svemoć, a sam postati sličan Svemogućem!
  Pionirka Zhenya je oduševljeno uzviknula:
  -Postati kao Svemogući Bog? Zašto ne! Tako ćemo u budućnosti moći uskrsnuti Lenjina. A ja ću mu pružiti ruku i reći: Vladimire Iljiču - tvoj san se ostvario!
  Dječak Kolka pjevao je:
  I bitka se opet nastavlja,
  I moje srce osjeća tjeskobu u grudima...
  A Lenjin je tako mlad,
  A mladi listopad je pred nama!
  . POGLAVLJE br. 11.
  Nakon čega su djeca ratnici skočila više i čak se okretala na prstima bosih nogu. Ovo je stvarno cool ekipa. Dečki u kratkim hlačama stvarno su sposobni ozbiljno se boriti.
  Nakon što su pretrpjeli štetu od oružja bez presedana: projektila zemlja-zrak, koje su djeca sama izradila od dasaka i šperploče, preživjeli Junkersi odletjeli su natrag. Zapravo, Crvena armija pronašla je čudesno oružje. I djeca pioniri koji ga aktivno koriste i mlatiju protivnike.
  Anastasia je slatkim pogledom primijetila:
  - Naš utjecaj je najučinkovitiji i zato što dečki sami preuzimaju inicijativu!
  Oleg Rybachenko je kimnuo u znak slaganja:
  - Ima uputa, ali ima inicijative! Na primjer, dok sam bio u maloljetničkoj koloniji, zimi sam radio u kampu za sječu drva samo u kratkim hlačama i bos. Ovo izgleda ludo. Ali ja sam izmislio takvu tekućinu da se, ako se njome namažeš, nećeš smrznuti ni na jakom sibirskom mrazu. I prvo sam bio u dječjoj koloniji, radio sam na hladnoći golog torza i golih nogu, a onda su me počeli imitirati i drugi dječaci. A znate koliko je to praktičnije nego nositi prevelike čizme od cerade i podstavljene jakne. Štoviše, pronađite odgovarajuće čizmice za svoje dijete!
  Zhenya je promrmljala:
  -Opa! Probao sam bos po snijegu. Ovako vas pete doslovno počnu peći. Uopće nije tako sjajno!
  Oleg Rybachenko je odgovorio slatkim pogledom:
  - Trebao bi se trenirati!
  Kolka je pjevao:
  Kali se ako želiš biti zdrav,
  Pokušajte učiniti bez liječnika!
  Operite lice hladnom vodom!
  Ako želite biti zdravi!
  Oleg Rybachenko je primijetio:
  - Sada će nacisti pokušati s tenkovskim napadom. A ovo je ozbiljno. Pokušat ćemo ih dostojanstveno dočekati!
  Komsomolka Anastasia samouvjereno je rekla:
  - Sve imamo spremno!
  I zatresla je svojim raskošnim i snažnim bokovima, sličnim sapima čistokrvnog konja.
  Petka je primijetila:
  -Njemački tenkovi su prilično slabi. Čak su i naša trideset i četiri neprijateljska vozila puno jača!
  Kolka je zacvrkutao, skočio kao vjeverica:
  - To znači lijepo živjeti,
  To znači živjeti dostojanstveno...
  Naša junačka snaga,
  Snaga duha i snaga volje!
  Oleg je ironično zapjevao:
  Umjesto mikrofona, rep prede,
  Pjesma nije nova, ali je svoja...
  Bit će čudovište s tisuću lica,
  I svi će moji prijatelji brzo ući u Berlin!
  A dječak ga je uzeo bosim nožnim prstima, podigao otrgnuti komad metala i bacio ga velikom snagom. Preletio je i pogodio Hitlerovog korektora pravo u oko, te ga nokautirao bekhendom.
  A Fritz je od straha ispalio rafal i ubio još petoricu svojih. Time je mala izvidnička grupa uništena.
  Anastazija je usnama poljubila Oležku u čelo i zacvrkutala:
  - Vau! Ti si veliki borac!
  Dječak je skromno odgovorio:
  - Ja sam pionir i to sve govori!
  Nakon čega su djeca jednoglasno uzviknula:
  - I cijela je država gledala u pionire! Hitler će biti kaput, bosonogi pioniri idu u napad!
  Oleg Rybachenko je predložio:
  - Zapjevajmo, momci! Bit će lakše čekati strašni napad!
  Timur se spremno složio:
  - Da, bolje je stvarno pjevati nego zavijati kao vukovi na mjesec. Iako ipak vjerojatnije nismo vukovi, nego vučjaci! Ali pokazat ćemo neprijatelju našu smrtonosnu i nenadmašnu snagu!
  Anastazija je potvrdila:
  - Pokazat ćemo vam upravo to! Pjevaj pjesmu kao prije, pjevao je odred, a ja ću uz nju tiho pjevati!
  Oleg Rybachenko kimne:
  - Pjesmu sam sama skladala i bit će super!
  A dječak, nekadašnji bos, čak i na mrazu, maloljetni kriminalac-zatvorenik pjevao je:
  Dječak je živio u dvadeset prvom stoljeću,
  Sanjao je da će osvojiti svemir...
  Da domovina ima legije snage,
  Kvazari će obasjati glavni grad!
  
  Ali dječak je odmah postao žrtva,
  I na čelu svjetskog požara...
  Postoji topljenje, rastrgan metal,
  I čini se da nema živog mjesta!
  
  Dječak je uvijek navikao živjeti u luksuzu,
  Kad su banane i ananas posvuda...
  Pa, sad je to problem,
  Kao da si sebi našao Judu!
  
  Tutnji, čuje se vatrena grmljavina,
  Bljeskovi su letjeli nebom kao oluja...
  Vjerujem da će Wehrmacht biti poražen,
  Jer srce ima hrabrosti dječaka!
  
  Rođen za borbu iz jaslica,
  Mi se volimo hrabro boriti...
  Vi ste Wehrmacht, koji juri kao horda - razbijte ga,
  I od Hitlera napraviti jadnog klauna!
  
  Za domovinu, za Staljina, sinovi,
  Ustali su, čvrsto stisnuvši šake...
  Ali mi smo cool vitezovi-orlovi,
  Moći ćemo nokautirati Fuhrera za Vislu!
  
  Znaj takvu snagu pionira,
  Da se s njom ništa na svijetu ne može usporediti...
  Uskoro ćemo izgraditi raj u svemiru,
  Blagoslovit će te sveta lica sa ikona!
  
  Srce ćemo dati za domovinu,
  Srdačno volimo našu domovinu...
  Iznad nas je blistavi kerubin,
  Sami ćemo biti suci za fašizam!
  
  Sada neprijatelj juri direktno na Moskvu,
  A dječak je bos u snježnom nanosu...
  Prestat ću, vjerujem toj hordi,
  Neće djevojku ošišati, znam ja pletenice!
  
  Brzo sam postao pionir
  A dječak će imati čeličnu volju...
  Uostalom, naše srce je poput metala titana,
  A glavni vođa je Svemudri genije Staljin!
  
  Ja sam pionir, zimi trčim bos,
  A pete su mi pocrvenjele od hladnoće...
  Ali Hitler će biti zdrobljen kosom,
  I poljubimo grimiznu ružu!
  
  Vjeruj mi, za Rusiju smo orlovi,
  I nećemo pustiti Firera u glavni grad...
  Iako su Sotonine vojske jake,
  Vjerujem da ćemo Adolfa uskoro oderati!
  
  Imamo takvu snagu - svi ljudi,
  Mi djeca se borimo za pravdu...
  A Hitler je notorni zlikovac,
  A od naroda milosti neće dobiti!
  
  Imamo vrlo jak mitraljez,
  Što tako precizno puca u fašiste...
  Pali i bit će rezultata,
  Pobjeda će doći u blistavom svibnju!
  
  Otadžbinu ćemo učiniti višom od zvijezda,
  Uskoro ćemo podići crvenu zastavu nad Marsom...
  Uostalom, Bog Isus Krist je s nama,
  Ovo će ime zauvijek biti u slavi!
  
  Ali Staljin je također brat pionira,
  Iako su hrabra djeca mnogo starija...
  Dječak ima dobro naciljanu strojnicu,
  Srušio je nacističke tornjeve!
  
  Iako su snježni nanosi strmi,
  Dječak se bori s Fritzom bos...
  Nije mu slabo ubiti fašistu,
  Makar je ispit strog, naravno!
  
  A dječak je također izračunao slovo,
  Ispalivši hitac u nacistu, precizno ga odsjekavši...
  U srcu je plamen i metal gori,
  Fuhrer neće dopustiti dezinformacije o domovini!
  
  I volite svoju domovinu,
  Ona je kao majka za sve narode, znate...
  Volim Isusa i Staljina,
  I udari Fuhrera jače!
  
  Pa već je presahnuo fašistički juriš,
  Čini se da su nacisti na izdisaju...
  Hitler će dobiti šaku u centu,
  I pjevat ćemo pod ovim vedrim nebom!
  
  Tvoj dječak je trčao kroz zimu u kratkim hlačama,
  A nisam ni primijetila da mi curi nos...
  Ne razumijem što nije u redu s prehladom,
  Ponekad se djeca previše razbole!
  
  U proljeće se već vrlo lako boriti,
  Ugodno je brčkati po lokvama do kraja...
  Ušli smo u čamac, zgrabili veslo,
  Kako nam je to bilo zabavno!
  
  Boriti se i odvažiti se za domovinu,
  Bit ćemo pioniri vrlo hrabro...
  Položeni ispiti, samo petica,
  Da što prije dođete u javnost!
  
  Vjerujem da će borci doći u Berlin,
  Iako rat ne ide baš glatko...
  Osvojit ćemo prostranstva svemira,
  Međutim, malenom je i dalje teško!
  
  Iako naravno uvijek postoji rat,
  Svaki grm je pun opasnosti...
  Ali bit će pionirskog sna,
  Bosonogi dječak je vrlo pametan!
  
  Dječak precizno pogađa fašiste,
  Jer pionir ima čast u srcu...
  Fuhrer će dobiti obračun na svom čelu,
  A ostale ćemo kazniti za primjer!
  
  Što mogu učiniti, znaš,
  Uostalom, Rusi su nepobjedivi u bitkama...
  Izgradimo crveni raj u svemiru,
  Narod je zauvijek sjedinjen sa strankom!
  
  I vjeruj mi, neprijatelji nas neće izbrisati,
  Napravit ćemo čudo poput divova...
  Raskini okove svemira,
  A Hitler je podli Juda!
  
  Proći će godine, doći će vremena,
  Svetac u prostranstvima komunizma!
  I Lenjin će biti s nama zauvijek,
  Vjerujte mi da ćemo zgaziti jaram fašizma!
  
  Kako će Krist svakoga uskrsnuti,
  A ako ne dođe, onda znanost...
  Uostalom, čovjek je izrastao do moći,
  Život nije lak, braćo, znajte!
  
  Veličina Otadžbine bit će
  Da su je svi voljeli, a da nisu znali...
  Veličina svete zemlje je u jednom,
  Bezgraničnoj, presvijetloj Rusiji!
  
  Ja sam pionir dok je ona dječak,
  I vjeruj mi, ne želim odrasti...
  Uskoro ću vidjeti mnogo različitih zemalja,
  I otjerat ću Fuhrera i hordu u močvaru!
  
  Budite i vi hrabri borci,
  Da će naša vjera postati jača od čelika...
  Očevi su ponosni na pionire,
  Zvijezdu heroja dao je drug Staljin!
  
  Ukratko, vojnička grmljavina će utihnuti,
  Radit ćemo žestoko u izgradnji...
  Uostalom, komunizam je jak monolit,
  Selo je lijepo kao glavni grad!
  
  I priznajem da sam čak i jako sretan,
  Da sam bio u paklu i u vatri...
  Sada sam tako ponosan što prihvaćam paradu,
  Velikodušna domovina u beskrajnoj slavi!
  Dječaci i djevojčice, kao i komsomolci, cijeli bataljon bosonogih ratnika i ratnika, pokupili su ovu veličanstvenu simfoniju. Tako su pjevali. A djeca su u isto vrijeme plesala i udarala svojim golim, preplanulim, vrlo spretnim, gracioznim nogama.
  Timur je sa zadovoljnim osmijehom primijetio:
  - Bilo bi dobro da se psihički energiziraš! Što je s materijalnom ravninom?
  Oleg Rybachenko samouvjereno je izjavio:
  - Čak smo i više nego spremni za bitku!
  Anastasia se složila:
  - Da, pioniri su porasli. A mi smo u stanju rastrgati svakog vuka, pa makar bio i od čelika i titana!
  Serjoška zacvili:
  - Udarit ćemo na neprijatelje - isparenja neće pomoći Švabama!
  Djeca ratnici uzela su ga i pogledala se. Stotinu pari očiju namignu odjednom.
  Petka je primijetila:
  - Moralno smo kao titan!
  Oleg Rybachenko iznenada reče:
  - Vau ljudi, čujem brujanje motora. I odmah prema nama juri tenkovska divizija!
  Timur je samouvjereno odgovorio:
  - Tim bolje! Neće to biti laka, ali teška bitka!
  Kolka je tvitao:
  Hrabro ćemo ići u boj,
  Za mir u slavi...
  Nemojmo biti vrabac
  Letimo kao orlovi!
  Anastasia se zahihotala i zadovoljno primijetila:
  - Dobro je da ga se moraš ozbiljno odreći! Inače su lake pobjede previše opuštajuće!
  Oleg Rybachenko primijetio je pametnim pogledom:
  - Iako lake pobjede opuštaju, daju se samo onima koji ne pokazuju slabost!
  Timur se s tim složio:
  - Ako želiš laku pobjedu, natovari se težim vježbama!
  Anastazija je logično dodala:
  - Najlakšu pobjedu najčešće osigurava težak novčanik!
  Oleg Rybachenko nastavio je s osmijehom:
  - Najlakše je kupiti s natovarenom vrećom zlata, ali ga je najlakše odnijeti s naoštrenom oštricom bez muke!
  Natasha Komsomolka je primijetila:
  - Najznačajnija pobjeda, pa ispadne laka za narod i postrojbu, a otežava plijenom!
  Petka je također našla za shodno ubaciti:
  - Težak poraz olakšava novčanik, laka pobjeda ne opterećuje samo bogatstvo trofejima!
  Kolka je također smatrao potrebnim ubaciti:
  - Magarcu je drago malo breme, a čovjeku, ako nije magarac, drago nositi tešku kesu!
  Ubacio se i Serjoška lupajući bosom djetinjom nogom:
  - Nisi magarac ako si natovaren trofejima kao magarac!
  Genka je također odlučila dodati:
  - Ako si natovaren kao magarac, onda ti je sigurno glava kao magareća i prazna!
  Timur je pametnim pogledom primijetio:
  - S praznom magarećom glavom orati ćeš kao magarac, a kantu nećeš napuniti!
  Oleg Rybachenko je duhovito dodao:
  - Makar orao kao magarac, ali s magarećom glavom, vječno ćeš se tresti kao zec u želucu udava, očerupan kao kokoš!
  Nataša se zahihotala, bosim nožnim prstima bacila bakreni peni uvis i primijetila:
  - Ako na lisici oreš kao magarac, onda si stvarno magarac, očerupan do guše!
  Dečki su željeli i dalje biti duhoviti. Ali tada je Timur čuo tutnjavu i primijetio:
  - Da, ima puno tenkova koji idu na nas. Moramo se pripremiti za ozbiljnu borbu.
  Seryozhka je tvitao:
  - Lenjin i Staljin su s nama, znači pobjeda!
  Oleg Ribačenko, lupkajući bosim djetinjastim nogama, duhovito je primijetio:
  - Lenjin je bio ćelav i bio je izvrstan u svedenju žderača svijeta na nulu!
  Na to su se dječaci zajedno nasmijali. A Anastasia je dodala, također lupajući svojim bosim, gracioznim, djevojačkim nogama:
  - Kad ti je glava puna vedrih misli, lak je put i na najtamnijoj cesti!
  A komsomolka je bljesnula smaragdnim očima. Bilo je jasno da je spremna za borbu, bez obzira na situaciju.
  Timur je logično primijetio:
  - Koliko god neprijatelj imao borbenih jedinica, glavno je ne biti pacifistička nula!
  Oleg Rybachenko je racionalno dodao:
  - Najčešće se resetiraju oni s nula pameti, i potpune budale!
  Timur je htio još nešto reći, ali su se na goloj liniji pojavili tenkovi. Iz daljine nisu djelovali strašno. I ne osobito blizu. Ali tenk T-3 ima tri mitraljeza i može pokositi pionira.
  Dečki su počeli puniti rakete i katapulte. Djeca su trčala uokolo, bljeskajući golim, preplanulim nogama.
  Prvi koji su lansirali projektile u bitku bili su oni od šperploče i zvučno vođeni. I letjeli su prema ciljevima, ostavljajući za sobom repove.
  Petka je tvitala:
  - Rastrgajmo Švabe!
  Genka je uzviknuo zgnječivši žohara svojom golom djetinjastom petom:
  - Stvarno ćemo se oduševiti!
  I djeca će se smijati. Prvi nacistički tenkovi već su izbačeni. I diže se crni dim. I sve se doslovno vrti.
  Oleg Rybachenko lansirao je raketu izdaleka i zapjevao:
  Jarko sunce nade
  Opet se diže nad zemljom...
  Armija dječaka je bezgranična,
  Fuhrerova vojska tuče!
  I opet projektili lete najvećom ubojnom moći. Deseci nacističkih tenkova već gore. Eksplozivni borbeni kompleti detoniraju. Ali pješaštvo napada. A rakete uništavaju tenkove.
  Bosonogi dječaci u kratkim hlačama pucaju na pješake iz dalekometnih praćki. Također koriste samougradne tiple. Koji Švabama otkidaju glave i doslovno ih raskomadaju. Ovo je stvarno bio nokaut.
  Oleg Rybachenko ga je uzeo i zapjevao:
  Bit će dječak rezultat,
  Prvi korak u životu je važan...
  Punimo stroj,
  Vrtlozi bijesnih napada!
  I sada već udaraju mitraljezima po pješacima koji su se približavali. Posebne su - domaće, ali izrazito ubojite. I katapulti su krenuli u boj. Para dimi, a drvo gori. A baliste izbacuju eksplozivne predmete. Padaju i tenkovi i pješaci. Ovo je ubojiti obračun u tijeku. A pioniri su tu najbolji.
  Anastasia je uzela zaoštreni disk i bacila ga golim nožnim prstima. Preletio je i pogodio Hitlerovo grlo. Krv se izlila, a nacisti su se zagušili i smjestili se.
  Timur je s patosom primijetio:
  U našoj Rusiji ima žena,
  Zašto voze avion kao od šale...
  Što je ljepše od svih u svemiru,
  U šali ubiti protivnika!
  Oleg Rybachenko, čije su noge bile vrlo snažne, bacio je dar uništenja golim prstima, odmah je desetak Švaba bačeno u zrak i rastrgano na male komadiće.
  Dječak je pjevao:
  Pionir ne poznaje riječ kukavica,
  On je hrabar i borac od kolijevke...
  I vjerujte mi, djeco, ne bojim se,
  Terminator jednostavno nije dijete!
  I opet će biti bačen ubojiti eksplozivni paket. Udario je u desni gusjek cisterne te su se oba vozila zahvatila i sudarila. A onda se borbeni komplet počeo trgati. Ovo je smrtonosna sila.
  Timur je uz osmijeh primijetio:
  - To je pametno.
  I dječak je, također, bosim nožnim prstima ubojitom snagom bacio dar uništenja. I opet se fašisti razbježe na sve strane.
  Genka se nasmije i isplazi jezik:
  - Čeka me uspjeh - Ja sam najcool!
  A dečki su naciste udarali praćkama. I doista se učinak pokazao smrtonosnim. Cijeli niz Švaba je raskomadan i pokošen. A onda je Nataša viknula:
  - Bravo! Pozdrav dečki!
  A komsomolka je golim nožnim prstima smrtonosnom snagom uzela i bacila dar smrti. A nacisti su se razbježali na sve strane.
  Kolka također puca iz praćke. On to radi vrlo precizno. A jezici su mu agresivne, kozmičke snage. A ako vas zajebu, to se nikome neće činiti puno. I tako je pogodio fašistu u slabine. A on je, padajući s puškomitraljezom, udario svoje ljude. Od metaka su ostale samo krvave fontane.
  Anastasia je pohvalila dijete:
  - Ti si cool tip! Izvoli!
  Druga vođa pionira, Veronica, također je bacila nešto teško na naciste, u ovom slučaju kutiju eksploziva napravljenu od ugljene prašine. Štoviše, djevojka ga je ostavila golih, mišićavih nogu. Kao rezultat toga, Hitlerov tenk je bačen uvis i zdrobio je dvadesetak pješaka.
  Pioniri su vikali:
  - Super - sve će biti super!
  I stavljali slamke u usta, a kako bi njima mogli pljuvati po nacistima. I opet se cijeli niz pješaka okrenuo na bok.
  Timur je primijetio:
  - Tvrdo kuhano jaje treba kuhati petnaest minuta, ali pionir je uvijek spreman!
  Oleg Rybachenko se usprotivio:
  - I za pionira treba vremena da se očvrsne, ali učimo u hodu! Kao što je Lenjin rekao: uči, uči i opet uči!
  Nakon čega je dječak genijalac u bitku lansirao neku vrstu drona domaće izrade. Kružio je i zasipao neprijatelje otrovnim iglama iz klipnih mitraljeza. I bilo je krajnje smrtonosno.
  Kolka je uzviknuo:
  - Ovo je čudesno oružje!
  Oleg Rybachenko potvrdio je s vrlo slatkim i dječjim osmijehom:
  - Naravno. I sami dobro znate, svijet je pun čuda, samo ta čuda ljudi mogu sami učiniti!
  Genka se zahihotao, bosom nogom bacio eksplozivni paket i uzviknuo:
  - Znanost će pionire učiniti jačima od svemogućeg Boga, odnosno ona to već čini.
  Pioniri su pojačali vatru svim svojim improviziranim i učinkovitim sredstvima. I nacistički napad je propao. Uplašene Švabe su pobjegle. A u potjeri za njima, hrabra, bosonoga djeca u kratkim hlačama pucala su iz katapulta i praćki i lansirala ubojite projektile.
  A crvene kravate na pionirima svjetlucale su poput rubina.
  A djeca su vrlo lijepa, a njihovi biserni zubi svjetlucaju dragocjeno i sjajno poput zvijezda u polarnoj noći.
  . POGLAVLJE br. 12.
  Onda je stigao svibanj 1939. U Kini se gradi željeznica i vlada relativno zatišje. A 18. svibnja je rođendan Nikole II Velikog. Navršava sedamdeset i jednu godinu. U povijesti Rusije samo je Monomakh doživio takvu starost, a onda je nakon tri mjeseca umro, a možda i Jaroslav Mudri. No kroničari su njegovu dob možda napuhali kako bi velikog kneza učinili starijim od Svjatopolka. Dakle, vladavina Nikole II od 1882. najduža je u povijesti Rusije i dosad uspješna.
  Na Carev rođendan, Oleg Rybachenko odlučio je malo više skladati.
  Brzo je proletjelo prvih pedeset godina na općoj razini pakla. I tu postoji određeni paradoks percepcije. Čini se da vrijeme prolazi i to ne prebrzo, pogotovo na radnoj terapiji, kada doslovno brojiš minute - bolje bi bilo da se potrpiš i prestaneš, na primjer, kopati travnjak lopatom, ili skupljati kamenje u kante, ili saditi cvijeće , ili branje bobičastog voća ili jabuka (e, ovo je već malo ljepše!). Radna terapija u paklu je obavezna - služi ispravljanju grješnika i njihovom oplemenjivanju. Tijela su, milošću svemogućeg Boga, data mlada, izgleda stara oko četrnaest godina, mišićava i bez tjelesnih nedostataka - potpuno zdrava. I nije tako teško raditi u njima - ne iscrpljuje mišiće toliko. Ali više psihički patiš, jer ima mnogo različitih aktivnosti koje su puno bolje od hodanja bosih nogu iu kratkim hlačama po polju i skupljanja kamenja u kante. Ali na općoj razini, to se mora raditi šest sati dnevno - osim vikenda. A vikend je samo učenje - četiri sata svaki dan, uz molitve, a onda je tu i zabava.
  Milošću Svevišnjeg, vječna djeca-grešnici imaju tjedan dana odmora - dva i pol dana - subotu, nedjelju i svaki drugi petak.
  Ovo je stvarno dobro. Opća razina pakla, najmasovnija. Većina ljudi pada na to. Na druge razine ovisno o devijaciji - ili ste predobar, ili preloš, ili ste počinili određene zločine. I što je teža, to je visina kazne gora i njezino trajanje dulje.
  Postoje i druge nijanse. Na primjer, priznajete li odmah svoju krivnju, kajete li se iskreno? Ili želiš sud svetaca? Ako se odmah prepustite Volji Milostivog i Milostivog Svemogućeg Boga, tada obično dobijete minimalnu kaznu. A ako želite suđenje od dvadeset i četiri porotnika, tada ćete u velikoj većini slučajeva dobiti dulji rok i lošiju razinu. Peter Davidenya je umro u ljeto 2012., a imao je inteligencije i razuma ne raspravljati s Bogom, priznati svoju krivnju i grijehe i dobiti minimalno pedeset godina u općem režimu pakla.
  A ovo općenito nije najgore mjesto. Sjedite u udobnoj ćeliji za troje, u kojoj, iako ima barova, postoji i televizor s velikim ekranom u boji, pa čak i igraća konzola. Istina, vrijeme je ograničeno. Radnim danom ima četiri sata učenja, šest sati rada, plus vrijeme za hranu i molitvu. Ali postoji i besplatna zabava. Ovdje je Pakao tehnološki napredan: u matrici postoje čak i računalne igre, ali naravno uz ograničenja. A tu je i kino - ali naravno, također ne starije od plus dvanaest. Ovo je samo u Džennetu, možeš gledati što hoćeš i igrati što hoćeš, i piti i jesti što hoćeš... No, opće je prihvaćeno da će u Džennetu bivši grješnik, nakon preodgoja u Džehennemu, imati samokontrola i moralna ograničenja. Ili ako tamo učini nešto loše, opet će završiti u paklu.
  Opća razina podzemlja nalikuje dječjoj koloniji, za maloljetnike u civiliziranoj zemlji - sve je lijepo, mnogo portreta svetaca i zlatnih križeva, cvijeća i šarenih biljaka.
  Općenito, hrana je dosta dobra, doduše bez nekih posebnih delicija, iako se za neke blagdane mogu dobiti besplatno. A mladi zatvorenici odjeveni su koliko-toliko civilizirano u trenirke i udobne tenisice.
  Istina, mnogi ljudi radije hodaju bosi, jer je pakao vrlo toplo mjesto s tri sunca: crvenim, žutim, zelenim - cijelim planetom ogromne veličine i približno jednake gravitaciji Zemlje.
  A Raj je cijeli svemir i tamo žive u svim tijelima - koja ljudi tamo mogu slobodno birati i mijenjati po volji, na različitim planetima - bivši grešnici koji su postali pravednici, ili u svakom slučaju oni koji su odslužili svoje kazne i prošli re- obrazovanje u paklu.
  I plus predstavnici nezemaljskih civilizacija.
  U podzemlju grješnici, velikom milošću Svemogućeg Boga, imaju mlada, zdrava, savršena tijela tinejdžera, što je samo po sebi najveći blagoslov i milost Svemogućeg Stvoritelja. A to se radi i zato što u fizički zdravom tijelu i um i osobnost postaju zdraviji. Uostalom, koliko je ljudi počinilo zločina, velikih i malih, zbog bolova u zubima, želucu, visokog tlaka i tako dalje. Ali ovdje nema tih neugodnih čimbenika, a dečki su nasmijaniji i smireniji.
  Za razliku od pravih maloljetničkih kolonija u Paklu je kontrola ponašanja stroža, a zatvorenici i dalje uglavnom nisu djeca, već odrasli, pa čak i starci u tijelima tinejdžera. Dakle, u edukativnoj dječjoj koloniji Pakao ne postoji prijava s postavljanjem pitanja i udaranjem žlicom po glavi. I to je, mora se reći, veliki plus, pogotovo za one koji u prošlom životu nisu bili cool.
  Ali ima i nedostataka - video kamere prate svaki pokret, a pokušajte i s drkanjem! Za to ćete odmah dobiti palicu od stražara, koji su se tradicionalno zvali vragovi. Zapravo, to su posebni anđeli koji održavaju red u paklu i obrazuju zatvorenike. I oni su drugačiji. Tu su i učitelji i psiholozi koji zatvorenicima mladog tijela, ali najčešće iskusnog uma i sjećanja, pomažu u rješavanju problema.
  Isus Krist, kao Svemogući Bog Sin, preživio je smrt svoje fizičke ljuske na križu. Štoviše, On je također preuzeo sve ljudske grijehe i mogao je stvoriti najveću milost. Odnosno, svi ljudi su spašeni, a pitanje da li neka osoba uđe u raj samo je pitanje vremena u kojem će se ispraviti u paklu, odnosno okajati svoje grijehe. Štoviše, ovo posljednje nije najvažnije - grijehe je već otkupio Isus Krist. Najvažnije je ispravljanje grešnika. Štoviše, to je upravo u interesu samih ljudi.
  Na primjer, ako pustite nereformiranog razbojnika u raj, on će tamo početi nanositi štetu i kvariti druge ljude. Dakle, potrebno je da čovjek dobije bar neki minimum pristojnosti, ljubaznosti, strpljenja, takta, kulture, i da se tome poduči u Džehennemu, ako u ovozemaljskom životu nije imao vremena ili nije imao priliku primiti ga.
  Nije tajna da bi mnogi ili možda čak svi kriminalci mogli postati pristojni ljudi s drugačijim odgojem i okruženjem. Iako je bitna i genetika.
  Ali Svemogući Bog daje u pakao mlado, dobro, zdravo tijelo, bez posljedica višetisućljetnog grijeha, i tako se duša lakše ispravlja.
  Pyotr Davidenya, koji se našao na općoj razini Pakla, koji podsjeća na vrlo korektnu, dobro održavanu i ultramodernu maloljetničku koloniju, shvatio je to filozofski - hvala Bogu, upravo se to dogodilo, ali moglo je biti i gore. Pogotovo ako se sjetite kako baptisti ili drugi protestanti, i ne samo oni, opisuju pakao. Neki čak pišu: najteža bol na Zemlji je ugriz buhe u odnosu na muku u paklu. A što je s običnim ljudima koji se peku vatrom u jezeru od vatre i sumpora ili kuhaju u kotlovima, a đavoli ih bacaju drvima.
  Ali to je vrlo primitivna ideja i netočna. Štoviše, ako je za većinu ljudi vatra simbol muke, onda je, primjerice, za sjeverne narode plamen upravo raj za grijanje. A protestantski propovjednici im opisuju Pakao na sasvim drugačiji način.
  Odnosno, i protestanti i pravoslavni kršćani imaju vlastite ideje o paklu, a ne govorimo nužno o doslovnoj vatri. Iako neke denominacije, poput adventista sedmog dana, shvaćaju pakao previše primitivno, poput koncepta vatrene gehene. Zapravo, sve su to metafore i alegorije.
  U stvarnosti, Pakao je popravna i obrazovna ustanova, naravno različitih razina. Za veće kriminalce kazna i uvjeti su stroži - manje zabave i više radne terapije, a hrana neukusnija, a vragovi ih tuku jače i bolnije. Ili bi mu mogli staviti okove da bude još gore.
  Ali čak i posljednji, ili obrnuto, glavni i veliki zločinac, može računati na to da će s ispravljanjem grijeha i okajanjem biti prebačen na lakše razine kako bi prije ili kasnije stigao u raj.
  Petya Davidenya, u vječno mladom tijelu, naporno je radio pedeset godina, trudio se ponašati što tiše, molio se, nije se svađao i bio je, kako bi se reklo, dobar dječak.
  I sada sam mogao računati na prelazak na udobniju - laganiju razinu. Gdje ima tri i pol slobodna dana tjedno, a samo četiri sata radne terapije. I hrana, i zabava, i odjeća postaju sve bolji i bolji, i možete češće odlaziti na izlete po raju. A ako ga dobijete u ženskom dijelu Pakla, možete upoznati djevojku, ne jednom tjedno, već tri puta. Odnosno, to je još uvijek zatvor, ali s poboljšanim uvjetima.
  Petka se tako može nazvati jer je izgledao kao dječak od četrnaest godina s još dvojicom cimera koji gledaju program iz vijesti na planeti Zemlji. Doista, puno toga se mijenja. A tehnološka evolucija se odvija u Paklu, kako na Zemlji tako i u Raju. Mogućnosti rastu. Vijesti su uglavnom dobre. Na Marsu se gradi grad, a na Mjesecu već postoje naselja. Nekako su se ljudi pomirili. A bilo je vrijeme kada stvari gotovo da nisu dolazile do nuklearnog rata, a za to je bio kriv agresivni, ćelavi vladar. Ali hvala Bogu da je umro, a život je postao bolji i zabavniji. Čak se pojavilo nešto slično hegemoniji: Rusija, SAD, Kina - postale su saveznice i vodile svjetsku, kontroliranu globalizaciju.
  Tako se situacija u svijetu promijenila na bolje 2062. godine.
  U ćeliji su tri dječaka, vratili su se nakon zabave i igre. Neki igraju nogomet ili hokej, a neki igraju na računalu. Ovdje postoji mnogo različitih vrsta zabave. Štoviše, bio je slobodan dan. Vikendom se uči četiri sata - a onda slijedi zabava, doduše uz molitve. Svaka dva sata dječaci zatvorenici podzemlja prisiljeni su kleknuti i recitirati određene psalme.
  Mole se Bogu Ocu, Kristu i Majci Božjoj. I pjevaju psalme. Ali potrebno je malo vremena. I sljedeći dan se mogu prebaciti na lakšu razinu. Nema komentara na Petera Davidenea. Stoga se veselite sljedećem danu. S druge strane, bit ćete odvojeni od svojih cimera. Oni su već postali prijatelji, ti dečki.
  U općem režimu u ćeliji su obično tri ili četiri mlada zatvorenika. A u lakšoj varijanti mladi će grešnik imati zasebnu sobu, a uz nju i kupaonicu. S jedne strane, ovo je dobro, udobnije. No, s druge strane, dečki ne smrde, ne hrču, a još je zabavnije imati društvo u istoj prostoriji. Ovdje su tijela savršena, hrana je zdrava, a zrak nije zagađen.
  Osvijetljenost je bliža sanatoriju, samo što je radna terapija i dalje prisutna. Ali četiri sata nije puno i provede se samo pola tjedna. Dobro, izbor filmova bit će raznovrsniji, slobodniji, a erotika je već prihvatljiva u light verziji, i brutalni akcijski filmovi, i ekstravagantna znanstvena fantastika.
  Iako je pornografija i dalje zabranjena, pogotovo istospolne veze. I igre će biti puno raznovrsnije. I dogodit će se prava transformacija.
  Dječaka zatvorenika Artema primijetio je kako leži na krevetu:
  - Bolje je u zasebnoj ćeliji! Ovdje gledamo što nam vragovi daju, a onda si sam svoj gospodar na kanalima i pali što hoćeš!
  Petka je kimnula glavom:
  - Da! U kinu ili gledamo sve zajedno ili je izbor ograničen, kada vam, primjerice, nisu dostupne gole djevojke!
  Dječak zatvorenik Sam primijetio je:
  - Ne bih rekao da je izbor tako loš. Postoje mnogi filmovi u podzemlju koji ne postoje na Zemlji. Ima i traka koje nisu skinute. Evo primjera serije: "Vojvoda od Montecrista" je sjajan.
  Artemka se zahihoće i primijeti:
  - Nije loša serija. Ali ipak je bolje imati znanstvenu fantastiku sa specijalnim efektima. A ovdje postoje tako veličanstveni filmovi i pojavljuju se novi, uključujući i trodimenzionalnu viziju!
  Petka se složila:
  - U svakom slučaju civilizacija! Ili bolje rečeno, čak Supercivilizacija koju je stvorio Svevišnji, a dijelom i fantazije i izumi ljudi i drugih rasa!
  Samik je primijetio:
  - Na olakšanoj razini, izleti u raj dva puta mjesečno, a kod nas samo dva puta godišnje. A bit će moguće vidjeti i druge planete tehnotroničkog Edena!
  Artemka se hihotala i pjevala:
  Raj je lijep i velik
  Svi ljudi tamo su tako sretni...
  Bilo je to kad si bio starac,
  I sad smo svi lijepi!
  Petka je primijetila:
  - Lijepi smo i u paklu. Na primjer, bio sam malo debeo u prošlom životu i zbog toga sam imao dosta kompleksa u vezi s tim. A onda, čim se duša odvojila od tijela, pretočila se u tijelo četrnaestogodišnjeg, vrlo lijepog i mišićavog dječaka!
  Samik je pjevao:
  - Sunce sja iznad nas,
  Ne život, nego milost...
  Onima koji su odgovorni za nas,
  Krajnje je vrijeme da shvatimo
  Djeca su zauvijek postala,
  Želimo ići u šetnju!
  Artjomka je primijetio:
  - I ja sam umrla kad mi je tijelo već postalo staro i oronulo! A primanje novoga tijela postalo je velika milost. Iako ovo mjesto dosta liči na dječju koloniju, kontingent učitelja je puno bolji, a bezakonja nema, iako možete dobiti pendrekom!
  Petka je primijetila:
  - Vragovi tuku samo za posao. A ljudska kolonija često biva tučena upravo tako! Ili za sadistički užitak. Štoviše, odrasli su često mlateni gore od djece!
  Samik se zahihotao i primijetio:
  - Ali to više znaš iz knjiga, i iz priča drugih ljudi. Ali zapravo sam odslužio kaznu u američkoj školi za maloljetnike i mogu reći da, nije mi tamo slatko, ali glavnu noćnu moru stvaraju sama djeca, a policija je čak više-manje tolerantna.
  Artemka je kimnula i primijetila:
  - U paklu nema kante. Postoje fekalni anihilatori koji čiste želudac i crijeva pritiskom na gumb. To je već velika, pa čak i golema prednost u odnosu na ljudsku zonu ili zatvor. Dakle, Bog je u ovom slučaju ispao puno ljubazniji i milosrdniji nego što ga razni crkvenjaci opisuju u svojim knjigama. U tom smislu, pakao je...
  Petka je prekinula:
  - Logičnije bi bilo da se Pakao ili Podzemlje zove - Čistilište, odnosno popravni dom, ali zadržao se stari naziv. I ovo je doista osebujna tradicija. Kao i izraz vragovi u odnosu na nadgledanje anđela!
  Samik je potvrdio:
  - Da, ideja o paklu je često vrlo primitivna. I pretjerano okrutan. Kad najljubaznijeg Isusa Krista pokušavaju pretvoriti u vječnog Hitlera. Ali, zapravo, o dobrobiti čovjeka brine Milostivi i Milostivi Svemogući. A ako ne smiju svi odjednom u Nebo, onda je to razumljivo. U ovom slučaju, isti banditi i huligani, bez odgovarajućeg popravljanja i obrazovanja, nastavili bi terorizirati i uništavati živote ljudi u Raju.
  Petka je kimnula glavom:
  - Da, imao sam posla s banditima dok sam radio kao fotograf. Neki od njih bili su normalni, pa čak i naizgled inteligentni ljudi, ali mnogi su bili užasni. S tim u vezi, nikad se ne zna. Ali postoje stvarni, vrlo loši pojedinci koje nikako ne treba pustiti u raj, a nije činjenica da će biti preodgojeni iz pakla.
  Artemka je kimnula:
  "Ponekad se stvarno želim boriti." Pogotovo kad ste u mladom tijelu i sviraju vam tinejdžerski hormoni!
  Petka je primijetila:
  - Ne toliko kao ovozemaljski tinejdžeri. Možda nam daju nešto da se ne uzbuđujemo previše. Zapravo, za tako snažno i zdravo tijelo erekcija se nekako prerijetko javlja, iako nas ne možete nazvati eunusima!
  Samik se zahihotao i primijetio:
  - Da, sada smo tako lijepi dečki. Bilo bi nam drago da nas fotografiraju zrele žene na Zemlji, ali ovdje u paklu, jednom tjedno, na općoj razini, možete sresti djevojku grešnicu...
  Artemka je kimnula i primijetila:
  - Da! Suprotno Kristovim riječima: na onom svijetu ne žene se i ne udaju, nego ostaju kao anđeli na nebu!
  Petka je ispravila:
  - Ne na onom svijetu, nego na Uskrsnuću. I ovo je naravno alegorija. U raju ćeš imati djevojaka koliko ti srce želi. Druga stvar je da je pravi građanin Dženneta dovoljno duhovno zreo da se ograniči.
  Samik je lupnuo bosom nogom i primijetio:
  - To je moralno samoograničenje i moralni zakon. Što smo mi...
  Ovdje se čuo glas starijeg đavolskog nadglednika:
  - Idi na noćni namaz i idi spavati.
  Dječaci su samo u gaćicama kleknuli i počeli naglas govoriti (u paklu se puno moli i to je obavezno, samo u raju se može moliti kad god se hoće!).
  Tradicionalno je posebno uobičajeno moliti se za usnulost Majke Božje, tako da je Majka Božja ta koja može skratiti razdoblje boravka u paklu, te oprostiti manje grijehe i podvale grešnicima-zatvorenicima.
  Tebi, Prečista Majko Božja, bijednik padam i molim: Vjeruj mi, Kraljice, jer sam neprestano griješio i gnjevio Sina Tvoga i Boga svoga, i mnogo puta priznajem da sam prije našao laž. Bože, i ja se kajem, dršćući: hoće li me Gospodin udariti, i svaki čas opet stvaram? Gospode, Gospođo moja, Gospođo Bogorodice, molim te da pomiluješ, okrijepiš me i učiniš mi dobro. Znamo, Gospođo moja Bogorodice, da imam mrzi moja zla djela, a svim svojim mislima volim zakon Boga svoga; ali ne znamo, Prečista Gospođo, odakle čak i mrzim, također ljubim, ali prestupam što je dobro. Ne dopusti, Prečista, da se izvrši volja moja, jer nije mila, nego neka bude volja Sina Tvoga i Boga moga: neka me spasi, i prosvijetli, i dade mi milost sv. Duše Sveti, da prestanem biti zao odavde na djela itd. Živio bih u zapovijedi Tvome Sinu, Njemu pripada svaka slava, čast i moć, s Njegovim Bespočetnim Ocem i Njegovim Presvetim i Dobrim i Životom - dajući Duha, sada i uvijek i u vijeke vjekova, amen !
  Nakon čega su dječaci zatočenici pakla, prekriživši se, legli u krevet. Ovdje imaju i madrac i jastuk i bijelu plahtu i deku. Istina, od vječno vrućeg ljeta pakla mladi se zatvorenici obično ne pokrivaju i spavaju gotovo goli. Na strožim razinama, morate spavati na golim krevetima iu ćeliji u kojoj ima mnogo dječaka zatvorenika. Ali svejedno, tijela su mlada, zdrava, ne hrču, ne smrde i zaspite lako i bez poteškoća.
  Možda čak i čuvari ispuštaju poseban hipnoval kako bi zatvorenici zaspali.
  Kad je Petka prvu noć bio u paklu i spavao u ćeliji, bio je jako nervozan. Ipak, novo i nepoznato mjesto, i bojao sam se da neću moći oka sklopiti. Štoviše, u paklu, kao ni u raju, nema noći, nema prozora s rešetkama, u čistoj, ugodnoj ćeliji bijelih zidova, na koje katkad vječno mladi zatvorenici kače svoje crteže napravljene flomasterima ili bojama, ili čak fotografije svojih voljenih.
  I svijetlo je u ćeliji kad spavaš. Ali san je došao gotovo odmah kad su dječaci otišli u krevet nakon molitve.
  I Peter Davidenya je zaspao. A snovi se dešavaju u paklu u mladom tijelu koje ima mnogo godina i vrlo je šareno.
  Ovdje se pred vječnim dječakom pojavila djevojka nevjerojatne ljepote, poput medene plavuše.
  - Na ove misliš? - Pokazala je prema onima s velikim nosom. - Činjenica je da su iz rase Brokk, vjeruju u jednog Boga. Ne boj ih se, meni su pokorni.
  Dječak Petka ustade i stisnu šake uzviknuvši:
  - Nisam došao na vašu planetu da bih se bojao.
  Čarobnica je urlala od bijesa:
  - Morate biti vrlo moćan čarobnjak da biste se kretali između svjetova. Očigledno nisi običan, već zlatan dečko. Letimo zajedno i pokazat ćete što možete.
  Dječak Petka je sasvim iskreno primijetio:
  - Ali draga Miloslave! U našem svijetu magija je toliko nerazvijena da lokalni čarobnjaci ne mogu učiniti ništa vrijedno truda.
  Čarobnica je izlanula:
  - Kako ste se preselili?
  Mladi školarac i zatočenik Ade slegnuo je ramenima:
  - Za mene je to misterij. Ne nalazim objašnjenje za ovo. Možda prostorna rupa.
  - Dobro, dečko, sjedni, letimo sa mnom. - Šamanka je ispružila prste, zamahnula rukama, a sljedeće sekunde iz ruke joj je izletio prelomljeni krug. Kretao se u spirali, trzao, a zatim je postupno počeo izrastati iz njega, počele su se pojavljivati konture krilatog jelena.
  - Vrlo zanimljivo! - primijetila je Petka . - Podsjeća me na Pegaza samo s rogovima.
  Čarobnica je na to zalajala:
  - Sviđa li ti se? Sjedni, idemo se provozati sa mnom.
  Davidenya je skočio i poletio kroz zrak, tijelo mu je postalo bestežinsko i glatko je sjeo na jelenova leđa.
  - Hoćeš li postati jelen?! - rekla je vještica.
  Mladi školarac se zahihoće:
  - Ovdje biti jelen nije prestižno!
  Miloslava se nasmijala:
  - Mogu ti napraviti žabu. Ili ne baš veliki zmaj. Usput, bitke sa zmajevima odvijat će se na natjecanju čarobnjaka, pa ćete morati pomoći.
    Petka se iznenadila:
  - Kako se boriti u tijelu zmaja?
  Čarobnica zacvili:
  - Pa zašto ne!
  Mladi vitez zbunjeno primijeti:
  "Ali nemam iskustva boriti se s tako velikim tijelom."
  Čarobnica je prosiktala:
  - I u svom mesu se možeš boriti!
    Pitka je kimnula:
  - Sigurno!
  - Pokažite nam ga. Šaman je pokazao prema ratniku s desnog boka.
  Dječak se iznenadio:
  - Golim rukama?
  - Ne na stupove! - vikala je Miloslava. Ovdje na terenu ćete se boriti.
     Petka je sišao, osjećao se kao da je pijan. Zatim je lupnuo nogom i napeo se.
  - Još ću ti nabiti roge. - Šaman je udario munjom i cvijeće je procvalo na Davidenyinoj glavi .
  - Što se dogodilo? - Htio sam rogove. - Miloslava je bacila još jednu čaroliju. Dvije munje odjednom. Na mladićevoj glavi procvao je čitav buket, cvjetovi su se micali, žuti, plavi, crveni, dizali se i micali, rasli kao tijesto s kvascem.
  - Što si učinio, odveo me do limuna na čaj? - nasmijala se Petka .
  Čarobnica je odmahnula rukama:
  - Dečko, nemoj galamiti! Čini se da moja magija ne djeluje ispravno na tebe. - Zašto ćeš se tako boriti?
  Suprotstavio mu se veliki ratnik, bio je dvije glave viši, a mišići su mu bili jednostavno strašni. Debele bijele kugle nisu bile ništa manje, a možda i deblje od Petkinih bedara , a težina tri puta veća.
  Dječak je primijetio:
  - Ne vjerujem da se takva figura može izgraditi bez anaboličkih steroida. Gdje ih proizvodite?
  Čarobnica se zloslutno naceri:
  - Napravio sam poseban napitak za izgradnju mišića. Ako ga pobijedite, dobit ćete ovo sami.
  - Ne, bolji sam po prirodi.
  - I više volim vještičarenje. - Miloslava je reproducirala mrtvu petlju, oslobađajući pulsar. Razgranato stablo debelo poput hrasta, u obliku ljuskave palme, srušilo se na travu.
  - Pa zamisli da te ja tako udarim. I nikakvi mišići neće pomoći.
  - Da si muškarac, ponudio bih dvoboj s tobom pod jednakim uvjetima.
  - To je kao mačevanje, previše časti, dušo. Ali prvo, pokušajte ga svladati! - mahnuli su dlanom prema lupežu. I vi se, djeco moja, možete kladiti u to!
  Domoroci su postali bučni i počele su se kladiti. Dmitrij je po graji shvatio da nikako nije favorit. Očigledno, nisu vjerovali u njega, a ratnik, poznat među domorocima i napumpan čarobnim anabolicima, ulijevao je mnogo više povjerenja. U svakom slučaju, šanse su bile sto prema jedan u njegovu korist. Petka je imao ideju kako se boriti palicama, ali nije bio ozbiljan as po tom pitanju. I nisam sudjelovao na natjecanjima u ovom sportu, iako sam išao na satove, uključujući i kendo. Protivnik mu je bio prevelik, što je značilo da je bio inferioran u brzini. Ili bi barem trebao izgubiti. Tako su stajali jedno nasuprot drugome, velika tamna figura nadvijala se nad malom svijetlom. Oglasio se signal i bitka je počela.
     Petka se brzo zaletio, pokušavajući ga pogoditi ispod koljena, ali neprijatelj ga je odbio i jednim pokretom odbacio. Tada je mladić shvatio da je neprijatelj barem jednak u brzini. Tada mu je Petka motku zavrtio preko glave i skačući ga pokušao udariti nogom u solarni pleksus. Napad je odbijen.
  - Kvragu! - mladi vampir je opsovao.
  Cijeli niz udaraca pao je na njega, ratnik je brzo napadao, Petka se povlačila, jedva imala vremena uzvratiti i promašila udarac u prsa, zatim snažan udarac u rame i nogu. Štoviše , sudeći po krckanju, prst je bio slomljen i počela je teći krv.
  - Tko je stvorio takvo čudovište! - ljutio se Petka i bacio se takvom brzinom da je pogodio neprijatelja u nos. Nakon čega je crni ratnik počeo posebno bijesno napredovati, a štap mu je bljeskao poput munje. Petku je nedostajalo još nekoliko udaraca da bi pobjegao od tako strašne sile morao je odskočiti, ali ni to nije pomoglo, jedan je udarac pogodio glavu, napukla mu je čeljust i samo zahvaljujući navici primanja udaraca Petka se nije onesvijestila. Ali činjenica da mu je nekoliko zuba izletjelo nije mogla a da ne izazove izljev bijesa. Naravno, on, čiji je osmijeh izluđivao razne djevojke, postao bi bezub. Suze su nehotice potekle iz Petkinih očiju i on je skočio sav svoj bijes uloživši u udarac. Međutim, strašni ratnik uzvratio je kontra udarcem u noge. Petka se okrenula i dobila snažan udarac po leđima. Mladi je školarac zastenjao; Pred očima mi je titrala krvava magla, a djelići zuba bockali su mi jezik. Intuitivno se otkotrljavši u stranu, uspio je izbjeći zaoštrenu motku i, zauzvrat, uspio dohvatiti protivnikove prepone štapom.
  Udarac po loptama bio je uspješan, neprijatelj je zavijao, zatim pokušao protunapad, ali je izgubio koordinaciju, prenisko pognuo glavu.
  . POGLAVLJE br. 13.
   Petka je to iskoristila i udarila ga u oko. Aboridžin je zalajao, izgubivši oči, potpuno se otvorio. Iskoristio je to mladi školarac i prvo se sagnuo da izbjegne zalet, a zatim je, iskočivši kao vrag iz burmutice, zabio vrh ravno u grlo. Div se ugušio u krvi i počeo brzo padati. Tada ga je Petka dokrajčio udarcem u sljepoočnicu, iako je on sam dobio udarac u prsa.
  - O, ti si sin đavla! - rekao je i pao.
  - Oba borca su oborena! - vikao je šaman. - Pobjednik će biti onaj koji prvi ustane.
  Koliko god Petku bilo teško , te su riječi na njega djelovale kao snažan stimulans, te je skočio, iako je imao poluslomljene noge. Miloslava je pustila cijeli vatromet petardi.
  - Pobijedila je borkinja po imenu Petka . Usput, kladim se na malog diva. Pa, gubitnici snose okladu.
  Ratnici, uključujući vođu, poslušno su donosili granate i zlato. Sve je prošlo u najboljem redu, iako su neke morale skinuti lance, a mnogim je ženama ostao bez nakita. Bilo je jasno da to nisu bili nimalo prijateljski pogledi.
  - Znaš Mio, ja bi ga tako mladog pojela.
  - Htjela bih s kaktus rajčicama i popapriti. - Sanjivo je rekla mlada djevojka, i sama crna s crtežom zmije poput lava. Bilo je jasno da nevoljko skida izgubljene zlatne narukvice.
  Lijepi kanibal je cvrkutao:
  - Svježe je bolje, puno sočnije. Sa zadovoljstvom sam probala bijelo meso, ako ne ratnice, onda barem njene prijateljice. Pogledajte kako su joj oblikovane i mesnate noge.
  - I tako je, takve bismo cure imali, zub po zub.
  U blizini su se čuli jauci i komešanje. Jedan ratnik, nemajući ništa bolje, začepio je dugi nos i sada mu je odsječen. Vrisak je pratio vrlo bolan zahvat. Inga mu je pojurila u pomoć, ali je besceremonijalno odgurnuta. Zatim se okrenula i nogom udarila najbližeg ratnika u trbuh. On se pogrbio i zavijao, a gomila je nasrnula na djevojku. Zatim je napravila spin, srušivši najbližeg neprijatelja udarcem biča. Zatim je, poput Van Dama, udarila nategnuto, slomivši čeljusti dvojici ratnika odjednom. Ostali su zamahnuli kopljima, djevojka je pojurila na njih, zaronila poput vijuna i udarila šakom u solarni pleksus. Njena protivnica je potonula, a onda je ljepotica udarila koljenom u skok.
  - Stani! - rekla je Miloslava. - Tvoja djevojka je veliki borac. Samo zato se toliko uzrujala.
  - Čovjeku je odrezan nos. Je li to moguće? - Azalejine su oči zaiskrile.
  Šaman je napravio strašnu grimasu, nokti su joj se počeli produljivati, to je djevojku podsjetilo na seriju Freide Kruger, naravno, ne tako moderno kao u starim danima, ali još uvijek impresivno. Djevojka se ponosno uspravila, a zatim, vidjevši da dva vojnika drže koplje poput vodoravne letve, skočila na njega, vješto se držeći za njega bosim nogama.
  - Neću ti dopustiti da si odsječeš nos! - ponovila je.
  Čarobnica je na to odgovorila gromoglasnim smijehom koji je podsjećao na škrgut nadgrobnih križeva.
  - Definitivno mi se sviđaš. Povest ću vas sa sobom, oboje ćete sudjelovati na turniru.
  Inga je skromno spustila oči:
  - Što ako odbijem?
  Čarobnica je pokazala zube:
  - Onda će tvoj dečko biti sasvim sam s tako šarmantnom divom poput mene. Želiš li ovo?
  - Ne! Samo mi ga pokušaj oduzeti.
  - Ako hoću, ni jedan muškarac ne može odoljeti. U međuvremenu, pogledaj svoja stopala, stojiš na zmiji.
  Koplje je zasiktalo, djevojka je pala s leđa koja su postala skliska i gipka. Tada je lik anakonde pao na nju, stežući je u naručju.
  - Ovo je previše glupa šala. - Petka , udarivši ratnika u jagodičnu kost, ote mu mač i jednim zamahom odseče zmiji glavu. Otrovna usta zagrizla su travu, otrov je potekao i kiselina se počela dimiti.
  - Bravo i nisi me razočarao. Sada moj dječače, reci mi što želiš?
  - Ne želim biti bezub, to je tako odvratno.
  - Napravit ću napitak i izliječiti tvoje rane. Moglo se učiniti brže, ali magija ne djeluje predvidljivo. I kako se osjećaš. Njeno ime je...
  - Bosa Inga! - zalajala je djevojka. - Skoro si me ubio. Očito imaš sadističke sklonosti, vještice.
  "Samo sam te htio zastrašiti da ne trzaš nogama previše." Što znači sadistički?
  - U našem svijetu, u davna vremena živio je takav markiz de Sade. Volio je strašne orgije, zbog čega je bio zatvoren u Bastilji. Tamo je u zatvoru napisao nekoliko knjiga koje su kasnije postale monstruozno popularne.
  - O čemu? - upita šaman.
  O zadovoljstvu koje možete dobiti od nanošenja boli i patnje drugim ljudima.
  - Ovo je jako zanimljivo, i sam sam uživao čitajući takvu knjigu. Možete li to izvući iz svog svijeta?
  - Ne, mi sami smo teško došli ovamo. Ne znamo kako prevladati beskrajne prostore.
  - Ali ti Inga, jesi li pročitala? - nježno je upitao šaman.
  Djevojka se zacrveni i posrami se.
  - Nisam ni znao, sveti čovječe, da čitaš tako gadne stvari. - prijekorno će Petka .
  "I sam sam se osjećao vrlo zgađeno, ali sam bio užasno ponesen." Posebno Juliet, zabranjeno voće je uvijek slatko. - Inga je prekrila lice dlanovima.
  - Onda nije tako beznadno. Čovjek pamti gotovo sve, ali pamti samo ono bitno. Mogu izvući informacije iz vašeg sjećanja reproducirajući ovu prekrasnu knjigu.
  Borbena Inga je sklopila ruke.
  - Ne inzistiram na ovome.
  - Hajde curo moja, sve ću ti srediti. Vidim da ste se dobro zabavili, dosta zabave za danas.
  - Ova stranica mi je izbacila bunde, ostavili su me, molim. - upita divljak, jasno iskrivljujući riječi.
  - Pa ne, ne smijemo otkriti lice. Iako ako platiš sto zlatnika, dat ću ti veću čeljust.
  - Gdje da nabavim toliko? Bolje je pustiti kovača da mi stavi zahrđale. - prošapao je ratnik.
  - Tako će biti bolje. Pa, u međuvremenu, dođi u moj dvorac.
  - Ovo će nam biti zanimljivo. - rekla je Inga.
  - Dobro, ostat ćemo na turniru pa se vraćamo. - složio se Petka , uspjevši održati dikciju unatoč ispadanju zuba.
  Unutrašnjost kule neočekivano se pokazala mnogo većom i prostranijom nego što je izgledala izvana. Hodnici su bili široki i visoki, a odozgo su gorjeli lusteri bogato optočeni svijećama. Na zidovima je visjelo mnogo koža i tepiha. Slike, uglavnom izrađene od mozaika, bile su rijetke, ali su bile vrlo izražajne. Dmitriju se posebno svidjela scena u kojoj je prikazana bitka čarobnjaka i čarobnjaka. Bitka je bila golema, stijene su se rušile, more ključalo, vulkani eruptirali. Mnoge zrake sijeku nebo; I sve u tako svijetlim iskričavim bojama nije bitka, već bajka.
  - Hmm da! Tko je napravio takvo remek-djelo? - upitala je lijepa Inga.
  - Sam sam to nacrtao pomoću magije. Istina, čarobnjak Firr pomogao mi je u ovom slučaju. Predivan ukras.
  - Kako ste uspjeli smjestiti toliko soba i hodnika u tako relativno malu zgradu? Izvana je ljetnikovac, ali unutra je palača.
  - Već to govori da je dosegla visoku razinu vještine. Imam kontrolu nad mnogim magičnim moćima, uključujući moć nad prostorom.
  - To je kao kod Bulgakova, peta dimenzija. - rekla je Inga lupajući bosom nogom.
  Čarobnica je promrmljala:
  - Je li Bulgakov vaš čarobnjak?
  - Skoro! Ono što je stvorio svojim perom srodno je poeziji čarobnjaštva.
  - Pero, nije loš artefakt. Koristio sam ga jednom u mladosti. Posebno su dobri oni izvučeni iz repa mega-feniksa! Samo u ovom slučaju morate imati veliku snagu.
  Ovdje se Inga uključila u razgovor.
  - I, po meni, "Majstor i Margarita" je prosječna fantazija, ali početkom tridesetih bila je senzacija. Tada je to bilo jedinstveno, pogotovo u SSSR-u, formalno ateističkoj zemlji, i odjednom je Vrag hodao po Moskvi. Nije li ovo nevjerojatno? Pogotovo sovjetski, kojem zapadna znanstvena fantastika nije bila dostupna.
    Petka je spremno potvrdila:
  - Možda si u pravu, mene općenito više zanima kozmogena fantastika i znanost; fantazija mi se čini previše primitivnom i djetinjastom.
  Vještica je pognula glavu.
  - Koliko sam shvatio, Bulgakov nije čarobnjak, nego samo pisac - škrabač! Ne poštujem te!
  Inga je potapšala svoju bosu nogu i upitala:
  - Imate li ove?
  - Jedan od čarobnjaka je navodno putovao na druge svjetove i napisao nekoliko dobrih knjiga. Čak sam i ja pročitao jednu, a onda smo saznali da je on sve izmislio, ali napisao sasvim prirodno.
    Petka je spremno potvrdila:
  - Mašta je velika moć! Počela sam pisati i roman na računalu, toliko mi nedostaje upornosti, ali sada konačno mogu dodati još nešto iz svog života.
  Djevojka je hladno odgovorila:
  - Ako ipak izađemo odavde.
  Pod ispod njih bio je posut opalim lišćem od dragog kamenja. Ingine gole noge bile su škakljive; ono što se činilo da će se ogrebati izazivalo je zadovoljstvo.
  - Mora da ste jako bogati? - predloži Petka .
  - Ne, ono što imate pod nogama je običan granit, malo modificiran magijom. Takvo se kamenje ne može prodati na tržištu - oni će ga namirisati i možda ga čak lišiti njihove magije. A ovo je strašno.
  - Kako je ovo moguće!
  - Za jake mađioničare ili veliku skupinu prosječnih to je u redu. U ovom slučaju, postat ću, kako kažete, običan smrtnik. I nisam više ni malo stara, ne želim se pretvoriti u staricu.
  Inga se iznenadila:
  - Omogućuje li ti magija da živiš vječno?
  - Skoro! Ovisi o snazi šamana, što je viši nivo, to duže živi, ali svakome dođe kraj.
  - Šteta je! - Inga je teško uzdahnula. - I želio sam postati besmrtan.
  - Ovo je zbog straha, ali dragi moj, ja ću te utješiti, a nakon smrti postoji nastavak, pa se ne boj: svijest neće nestati, ali možete završiti na lošem mjestu.
  - Kao pakao?
  Čarobnica potvrdi:
  - Još gore, da bi bilo dobro potrebno je pronaći jakog boga zaštitnika ili još bolje nekoliko božanstava. U ovom slučaju, što je jači vaš krov, to će biti ugodniji uvjeti vašeg posmrtnog postojanja.
  - Što ako sam ateist? - pitala je Petka .
  - Onda jao tebi, bit ćeš lišen podrške i zaštite, što znači, najvjerojatnije, nakon vrlo bolnog obračuna, postati najniži rob svakog moćnog duha.
  - Ali hoću li nastaviti postojati?
  - S obzirom na to kako je vaš brat okrutno kažnjen, sanjat ćete smrt. Ne, prije nego što bude prekasno, izaberi sebi boga, ili bolje rečeno mnoštvo božanstava, i klanjaj se sa mnom. I naučit ću te magiji.
  Mladi školarac u ovom snu je kimnuo glavom:
  - Zvuči vrlo primamljivo.
  - Više volim zaštitu Isusa Krista. I premda sam nepopravljivi grešnik, neću izdati svog učitelja. - patetično je rekla Inga.
  - Tko je Isus? - upita šaman.
  - Ovo je naš Bog. Bog Sin u pravoslavlju je druga osoba Trojstva. - odgovorila je Petka .
  - Dakle, imate tri boga?
  - Ne, samo jedan.
  - Bog sin? Isus?
  - Ne, ovo je samo jedna hipostaza jednog božanstva. Bog je Trojstven! - rekla je Inga.
  - Naravno, imamo i takvih. Ali vaš Bog je daleko od vas i ako ovdje umrete, on vas neće moći zaštititi.
  Inga je zauzela pozu! I vrisnula je:
  - Biblija kaže da je Isus stvorio sve vidljivo i nevidljivo, zemaljsko i nebesko i sve drži svojom moći. To znači da je vaš svijet stvorio i kontrolirao on.
  - Ne! - Vještica je zatresla plamenom grivom. - U ovom slučaju bismo ga poznavali, ali ja ovo ime prvi put čujem.
  - Ili ga možda poznajete pod drugim imenom. Vi općenito vjerujete u Uzvišenog Stvoritelja.
  - U drugim svjetovima vjeruju u to, da postoji jedna i svemoćna osoba, ali na našoj planeti to nije prihvaćeno. Vjerujemo da nitko nije stvorio svemir i da je vječan.
  - Što zvuči logično. Vječna materija tijekom beskonačnog vremenskog razdoblja mogla bi dovesti do neograničene raznolikosti životnih oblika. To je mnogo vjerojatnije od vjere u jednog tvorca. Štoviše, takvu superinteligenciju teško je zamisliti. Štoviše, pitanje je: gdje je bio Bog kada vrijeme, materija i prostor nisu postojali? - postavila je pitanje Petka .
  - Okupirao je sve što je postojalo. - odgovorila je Inga.
  - Dakle, počevši stvarati, Svevišnji se smanjio. - sarkastično je upitao mladi školarac.
  Djevojka je bila zbunjena.
  - Bog se ne može sustegnuti.
  - Ali budući apsolutno sve, i uhvativši sve, počeo je stvarati i više ne zauzima praktički mjesto svega postojećeg. To znači da je Bog postao manji.
  Inga je odmahnula rukom.
  - Ovo je sofizam. Ovako svaku izjavu možete dovesti do apsurda. I kada će ti hodnici konačno prestati?
  - Čarobni su i zidovi, a njihova dužina je relativna. - rekao je šaman. - Možemo se odmah pokrenuti, ili možemo uživati u ljepoti. Htio sam vam pokazati zoološki vrt, ali za sada nemam mnogo životinja u njemu, pa možda sljedeći put. Da, i jako su mi se svidjela tvoja razmišljanja o Bogu. I sam ponekad razmišljam o tome, posebno o posthumnom postojanju, imamo, na primjer, nekromante, oni mogu prizvati duhove i natjerati ih da puno toga ispričaju. Na primjer, ja sam ovo koristio. A ipak su njihove informacije kontradiktorne. Ali većini je dosadno bez tijela i žele se vratiti tijelu. Eto koliko užitka tijelo može pružiti. - zaigrano je vještica pogledala mladog i zgodnog Petka .
  U očima joj je zasjala iskra strasti. - Ne, to je nepodnošljivo.
  - Kome ja trebam s takvim licem bez zuba?
  - Dobro, dosta divljenja ljepoti, jeste li vidjeli nešto ovakvo?
     Petka se opet osvrnula oko sebe, gledajući kip golih junaka i uzbudljivo erotičnih žena, prekrivenih zlatom.
  - Da, bogat je, impresivan.
  - Onda idemo u dvoranu. - nestrpljivo je kretala Miloslava.
  Dvorana je bila golema i u nju je moglo stati desetak tornjeva. Raskošni stol bio je postavljen u spiralu i imao je glavno uzvišenje u obliku krune.
  - Ovo sam kopirao od Mage Kinga, on stvarno ima puno više, ali ja nisam imao dovoljno snage.
  - Ni to nije loše. - Inga je primijetila odsutnost posluge. - Koju ćemo hranu sami nositi?
  - Dakle, ovo je moja briga. U međuvremenu, sjedni na vrh, moram pripremiti napitak.
  Miloslava je mahnula pandžama i nestala.
  - Čuda u rešetu. - rekla je Petka . - Trenutačna teleportacija.
  - Izgleda da imamo pravog čarobnjaka. Nikad nisam mislila da ću se naći u pravoj bajci.
  - Ili možda spavamo i sanjamo.
  - To se ne događa kao dvoje ljudi odjednom.
  - Možemo saznati kad se probudimo, ali sad se uštipni.
    
  Agresivna Inga s uzdahom odgovori:
  "Već sam iskusio dovoljno boli da shvatim da je ovo stvarnost, ai ti također."
  "Jednom sam sanjao da mi vade zub, a bol je bila stvarna." - rekla je Petka .
  - To je zato što si kukavica. Očito se toliko bojao bušilice da je od straha zamišljao strahote.
  - Ne bojim se boli. Da sam je se bojao, ne bih išao u Tech-Van-do.
  - Postoji takav fenomen kada se čovjek boji jedne stvari.
  Njezine je riječi prekidala glazba, a zrakom su letjele prekrasne prozirne plesačice.
  - Što je još ovo? - rekla je bosonoga Inga.
  Pred njom se pojavila životinja slična hrčku s pet očiju i paunovim repom.
  - Ja sam Tickle, gunđalo iz svijeta Falla. Sluga velikoga Miloslava. Naložila mi je da vas ugostim; gostima s drugog svijeta ne bi trebalo biti dosadno. Uživajte u plesu.
  - A možete organizirati i spektakl borbe gladijatora sa životinjama.
  - Naravno! Istina, to će biti fantomi i nećete osjetiti miris krvi.
  - Uzmimo to kao film.
  Tickle je mahnuo šapama, a pred njima se pojavila cijela kohorta ratnika. Poredali su se u polukrug, nakostriješeni kopljima. U tom trenutku začuo se urlik, činilo se kao da se kolje tisuću slonova. U arenu su iskočile neobične životinje, nalik na mješavinu krokodila s tijelima tigrova i šapama deset skakavaca. Turpije na njihovim nogama bile su toliko oštre da se činilo da režu metal. Napali su kohortu punom brzinom. Borci su ih dočekali udarcima koplja, njihova su se mišićava tijela počela pomicati.
  - Ja tako shvaćam kino.
  Činilo se da hrčak zna mnogo o spektaklu; stalno je mijenjao kut bitke i prikazivao ratnike i životinje u krupnom planu. Vidjelo se kako su se koplja lomila, ili su, naprotiv, čudovišta zabodena njima vrištala i krvarila. A često se događalo suprotno: borac je bio zgažen, izgrizen grabežljivim čeljustima, a meso je razderano. Napad s bokova je odbijen, ali u središtu su se životinje probile.
  - Dakle, jasno je da je bitka nepredvidiva. - rezimirao je Petka .
  - To je samo magični lažnjak, bolje je pogledati dobar blockbuster. - rekla je Inga. Na primjer, "Mega gladijator". Vau, vidi kakvo čudo!
  Na pozornicu je istrčao Bog zna što sa šest vjeveričjih glava i tijelom nalik na dva tanjura zajedno.
  - Ovo je NLO mutant. Sada će mali zeleni čovječuljci iskočiti.
  Čudovište se svom snagom srušilo na naizgled neuništive redove, nakon što su ratnici ubili gotovo sve tigrove-krokodile.
  Odjednom je peraja izašla sa strane, a najoštrija oštrica pogodila je školjke. Čulo se škripanje, kao da je proradila golema motorna pila, a komadi mesa letjeli su na sve strane.
  - Tako stvarno imate zvijer ili ste je izmislili.
  - Ovo je iz svijeta Zweiga tolstapuma. - rekao je "hrčak". Vojnici kohorte su se trzali, mahali oružjem, mačevima, pokušavali otkinuti vjeveričje glave, vrlo su slabo uspijevali, iako su pogađali, ali su glave bile elastične poput loptica i skakale su od udaraca. I oštrica je pokosila borce. Napokon su fantomi zadrhtali i, posrćući, počeli bježati, jer se činilo da je cijeli pod bio krvav.
  - Osjećaju li strah? - iznenadila se Petka .
  - Ne, ne baš, samo izgleda puno uvjerljivije.
  - Što ako se sama borim s njom? - predloži mladi vampir.
  - Tvoj će mač proći kroz njega poput zraka. Ovo nije materijalna stvar.
  - Pa hoćete li to učiniti materijalnim?
  - Ne mogu, samo gospođa to može. Ja samo stvaram šarene iluzije i ništa više. - "Hrčak" je ispružio prste, pucnuo njima i, kako se činilo sasvim prirodno, prolivena krv je nestala.
  - Možda više voliš bijele plesačice, mogu i to. Pogledaj ovo. - Pucnuo je Tickle prstima, a pred njima se pojavila bijela ljepotica, ogromna žena visoka deset metara. Ne izgleda loše, ali je preopterećen mišićima, poput dizača utega.
  - Ovo je tipična Ruskinja. - Izgovaraj e s Petkom . - Takav će zaustaviti konja u galopu i ući u goruću kolibu.
  - Pa, ako želite nešto takvo u tijelu, pitajte gazdaricu, ona će to učiniti odmah, za kratko vrijeme.
  - Zašto mi treba tako velika stvar? Više volim Azu. - odmahnula je Petka .
  - Ili možda želiš puno djevojaka i to vitkijih. - predložio je Tickled.
  - Pa zaboravio si na mene! - Azalea je skočila i, vješto skačući, pojurila preko stolova "Možda bih htjela tipa." Što se tiče žena, neka dečki plešu.
  - Onda će biti i jedno i drugo.
  Pojavilo se nekoliko desetaka parova s različitim bojama kože, od bijele poput snijega do crne poput ebanovine. Zeleni, narančasti, plavi, žuti pa čak i prugasti i pjegavi parovi plesali su između njih. Vidjelo se da su jako uzbuđeni i da su puno skakali. Zatim su skinuli ionako neopterećujuću odjeću, a pokreti su im poprimili tajanstven erotski karakter. Bilo je lijepo i mladić i djevojka, uzbuđeni, počeli su se približavati jedno drugome. Zatim je Inga stavila noge Dmitriju u krilo, a on ju je počeo maziti. Djevojčica i dječak počeli su ljubiti i milovati svoja elastična, mišićava tijela. Obojici su srca počela žestoko kucati, au donjem dijelu trbuha digla se jaka vrućina. A kad su im se usne spojile i jezici isprepleli, zaplivali su do bijesnog oceana ljubavi. Dečki su djelovali opijeno, meso im je drhtalo, au ušima im je sviralo tisuće orkestara. Azaleji se činilo da su iza nje izrasla krila, a ona i njezin voljeni lebdjeli su iznad oblaka.
  Zvjezdano nebo - azurna zora
  Zrake sunca sviraju po žici!
  Kako te volim - daje mi svjetlo
  Pjevaj himnu slobodi u srcima mladih!
  Inga je pjevala, bila je u ekstazi, vrelina se rasplamsala, a djevojka se počela polako oslobađati odjeće. Petka je to shvatio i također se počeo eksponirati. Njihova gola koža dodirivala se, a to je izazivalo tako uzvišene osjećaje da su se momak i djevojka stvarno podigli s poda. Usne su ljubile uzbuđene bradavice.
  - Dobro Dobro! - Njihovu idilu prekinuo je melodičan glas koji im se činio pun tisuću gromova. - Ljubav je divna, nemoj stati.
  - Ne, ne možemo to učiniti. Ovo je vrlo intiman osjećaj, a prepuštanje ljubavi pred svjedocima je nemoralno.
  - Ali uživao bih u tome. Lijepo je kad se dečko koji ti se sviđa zabavlja s drugom.
  - I nisi ljubomoran? - iznenadila se Petka .
  - Ljubomora proizlazi iz slabosti. Žena bez snage boji se da će izgubiti muškarca. Ja sam, pak, ne samo moćna čarobnica, nego sam i užasno seksipilna. Imala sam stotine muškaraca i sa svakim od njih imala sam poseban užitak. Pritom me ljubav uvijek naplaćivala, a onda kad sam se s njima rastajala, nije bilo boli ni žaljenja.
  - Zar ih nisi pretvorio u kamenje? - polušaljivo je izgovorio Petka .
  - Osim u dragocjenim. Pa dobro dečko, još si tako mlad, skoro dijete, treba ti poseban pristup. Osmijeh molim.
     Petka razvuče usne.
  - Ožiljci čovjeka krase, ali izbijeni zubi ga kvare. Zatvori oči, poprskat ću te i neće ostati ni modrica ni ogrebotina.
  Mladi je školarac zatvorio oči. Na njega se izlila topla, možda i nježna otopina koja je mirisala na mješavinu jasmina, lavande i nečeg drugog što nije imalo analoga u ljudskom jeziku.
  - Sada ga možete otvoriti.
     Petka refleksno opipa zube.
  - Cijeli! - Ima li ogledalo?
  - Pogledaj ovdje. - rekla je vještica. Ispred njega se pojavilo ogledalo veličine čovjeka.
  - Sjajno! Čak i previše svijetle.
  - Sad su deset puta ojačali, a ako ih još izbaciš, same će izrasti.
  - Nevjerojatno! Inače, kad god smo se posvađali, uvijek sam bio zabrinut za svoju čeljust.
  - E, sad dečko moj, idemo na ručak, odmor i idemo na turnir. Jedva čekam isprobati božansku krunu.
  Bila je to prava gozba, glazbala su sama svirala, a hrana i pladnjevi plutali su iz kuhinje. Bilo ih je mnogo, nebrojeno mnogo. Takvu raznolikost, različite vrste divljači, povrća i voća djeca nisu vidjela ni u filmovima iz bajki. Sve je to bilo impresivno i izazivalo je oduševljenje. Okus svih jela također je bio izvrstan; samo nabrajanje jela zauzelo je cijeli tom. Ipak, iako su Petka i Inga žvakale i progutale dovoljno da nahrane čitav puk, osjećaj gladi nije ih napuštao, a trbušci su im ostali prazni.
  - Hrana je također čarobna! - objasnila je Miloslava. - Ne možete ga prejesti.
  "Kakva je onda svrha proždirati ga, nikad nam neće biti dosta."
  - Dobro, ako ste umorni, odmah ćete osjetiti ekstremno zasićenje.
  - Bolje mi daj nešto prirodno. Kabanchika. - predložila je Marilyn.
  - Pa, pokušajmo. Imam neke zalihe.
  Pojavila su se četiri divljaka, nosili su pjegavu antilopu s osam nogu.
  - To je druga stvar, možda ćemo nešto prezalogajiti sa svježim mesom.
  - Da budem iskren, razmišljao sam o tome da postanem vegetarijanac.
  "Kakva glupost Inga." Petka je uzela zlatne vilice i nož i počela rezati na komade.
  . POGLAVLJE br. 14.
  Dok je Petka prošlu noć provela u generalki, život je nastavio teći. Uključujući i u Raju. Alexander Danelchuk je konačno prešao na preferencijalnu razinu Pakla-Čistilišta, na ono mjesto koje se konvencionalno naziva Raj, ili Eden, ili Jannam. Zapravo, to je cijeli svemir. Čemu se i tehnološki razvija i sve više napreduje. I u njemu ne žive samo ljudi, već i predstavnici drugih svjetova.
  Dapače, sadrži pravi komunizam - gotovo sve je besplatno. Radi ako hoćeš ili ne radi ako hoćeš!
  I kolosalna industrija zabave i potpuna sloboda. Čak i na preferencijalnoj razini pakla, morate slijediti dnevnu rutinu, obavljati namaz, nekoliko sati (iako ne svi) radne terapije i dva sata učenja. A onda zabava i ograničeni izleti po Raju. I sada ste potpuno slobodni i možete raditi što god želite.
  Sashka još nije uspio promijeniti svoje tijelo. Izgledao je poput četrnaestogodišnjeg tinejdžera. I s velikim sam se užitkom utrkivao na gravitacijskoj dasci. A brzina mladog bivšeg zatvorenika pakla bila je kolosalna.
  Sashka se okrenula i napravila petlju na gravitacijskoj dasci. I mora se reći da je bilo sasvim sigurno. U ovom slučaju mi se svidjelo. A svuda okolo je tako divna metropola, sa šarenim zgradama palača. Moglo bi se čak reći da je ovo zaista rajski i bajkovito lijepo mjesto. Iako je moguće reći mjesto o cijelom svemiru? Kad za milijun godina nećete obletjeti sve planete, koliko vam je vremena potrebno da obiđete barem jedan planet? Istovremeno, Raj se nastavlja širiti, tehnološki rasti, au njemu se pojavljuje sve više mrtvih koji su dobili mlada, svježa tijela iz različitih svjetova. Štoviše, gotovo uvijek prije Raja je boravak u Paklu-Čistilištu. Budući da je potrebno podići razinu i intelektualnu i moralnu razinu onih koji su živjeli u drugim svjetovima. Kako bi potom mogli zauvijek živjeti u svemiru beskrajne sreće koji se neprestano širi.
  U Raju možete odabrati bilo koje tijelo za svoju dušu. Budite bilo tko, muškarac, žena, vilenjak, trol, pa čak i zmaj.
  Ali za sada je Alexander Danelchuk bio prilično zadovoljan tijelom tinejdžera od četrnaest godina. S osam godina, kao dijete, utopio se u rijeci, i nije imao vremena za grijeh. Stoga nisam završio na općoj razini kao većina odraslih, nego na dječjoj, preferencijalnoj razini Pakla-Čistilišta. I ovo je, naravno, sjajno na svoj način. To je kao dijete u sanatoriju, gdje je prvo osmogodišnji dječak s ostalom djecom, a zatim izraste u tinejdžericu od četrnaest godina i tako ostane sve dok ne stigne u raj.
  Obično djeca provode pedeset godina na povlaštenoj razini. Ali to je ako je ponašanje besprijekorno. Ali Sasha Danelchuk nije se ponašao baš idealno, a dijete nije bilo baš dobar dječak. I tako je proveo osamdeset godina na povlaštenoj razini. Ali prema mjerilima vječnosti, to nije mnogo.
  A sada je u Raju i uživa u slobodi. Na primjer, ne morate ići u krevet prema rasporedu kao u Paklu-Čistilištu. A dječak, bivši zatvorenik u maloljetničkoj popravnoj koloniji s povlaštenim tretmanom, zabavlja se.
  A zabava je ovdje bezbroj. I što sve ne. Konkretno , fantazija, potrage i avanture su preko krova.
  Prvo je Sashka pucala na leteće tanjure blasterom. A to nije tako jednostavno. Kreću se isprekidanom putanjom. I skaču s jedne strane na drugu.
  Tada je dječak bosim nožnim prstima agresivno bacao pulsare. A zašto je zmaj eksplodirao? I dok je ovo čudovište eksplodiralo, počeli su padati novčići, ne samo zlatni i srebrni, već i od velikog broja drugih metala, za koje bi bilo malo reći da su iskrili u svim duginim bojama. A što se tu dogodilo... Pa dječak je prvo ubio jednog zmaja, a zatim drugog. Tek kad je dvanaestoglavo čudovište eksplodiralo, iz njega su ispale čokolade, razne vrste slatkiša, lizalice, bombonijere i druge poslastice. Uključujući i marmeladu u obliku divnih leptira koji svjetlucaju poput zlatnih listića i golih djevojaka. Ali djevojke na nebu su drugačije. I ne samo ljudski rod. Ali sve su lijepe i zavodljive, iako im se oblici i crte lica čine previše originalnim i egzotičnim.
  Dječak je uzeo marmeladu u usta, sisao je i oduševljeno zapjevao:
  Kralj marmelade
  Od mača do parade...
  Velika nagrada
  Moramo dokrajčiti vraga!
  I Saška se nasmijala. Da, u raju nema tako strogih zabrana kao u paklu. Štoviše, možete se zabaviti i dopuštene su male šale. Zapravo , zašto bi ljudi trebali vješati lance oko vrata? I moliti, samo po volji. Ovo su pravila.
  Dječak je napravio salto, okrenuvši se deset puta. I tako je cool, kao da ste na panoramskom kotaču.
  Novopečeni pravednik, kojemu je još djetinjstvo sviralo u glavi, zapjevao je:
  Daleko nebo bit će kaše u mozgu,
  Ti si u raju, dečko znaš Sasha!
  Želi se boriti protiv nebeskog zmaja
  Tako da dječje igre ovdje postanu zakon!
  I Saška se zabavljala. I upravo je obukao odjeću i uletio u Fantu. Istina, dječak na sebi ima samo majicu i kratke hlače. Zapravo , i raj i pakao su vrlo topli i imaju vječno ljeto i stalno sunce. Kao što je obećano u Bibliji - vječni dan na onom svijetu. I u Džennetu je sloboda.
  Dječak je bosom nogom bacio granatu i veliki tenk Royal Tiger se prevrnuo. A gusjenice su mu se smrvile i pretvorile u perece s medom, čokoladom, kondenziranim mlijekom i još puno nečeg egzotičnog.
  Saška je oduševljeno zapjevala:
  Svi ljudi na velikoj planeti,
  Uvijek bi trebali biti prijatelji...
  Djeca se uvijek trebaju smijati
  I živi u mirnom svijetu,
  Djeca se trebaju smijati
  Djeca se trebaju smijati
  I živite u mirnom svijetu!
  A dječak, vrteći se, reče:
  - Proklet bio, zmajski predsjedniče, i ćelavi Fireru, koji si išao Kainovim putem!
  I dječak koji je otišao u raj isplazio je jezik. A onda je odmahnuo šakom. Dapače , ćelavi Fuhrer izazvao je mnogo zla, pa čak i nadmašio u podlosti Fuhrera s brkovima i šiškama. A bose noge tinejdžera, vrlo zgodnog, plave, blago zlaćaste kose, udarile su u brončano zvono. Što je izazvalo tutnjavu!
  Pravedni dječak (kad je u Raju, već se može zvati pravednikom!) nasmijao se i počeo žarko pjevati.
  Ja sam mladi super karate ratnik,
  Volim se obračunavati sa zlim neprijateljima...
  Iako bijesni sadist napada,
  Mi dečki uvijek smo se znali potući!
  
  Za dečke, vjeruj mi, nema prepreka,
  Kad horda čupavih napreduje...
  Dječak će hrabro naciljati strojnicu,
  A borac precizno puca na zle neprijatelje!
  
  Dječak ima oštar kovčeg s blagom,
  Prorezat će svaku vrstu oklopa...
  Svarog mu je stvarno kao Otac,
  Poslat će cool curu!
  
  Dijete je ratnik iz jaslica,
  Kad mraz juri bos...
  Protivnika slomiš u bijesu,
  Ljepotice, raspetljajte dječačke pletenice!
  
  Borite se protiv neprijatelja pomoću praćke,
  Jako sam ga udario s anti-charge...
  Dječak zna da je u borbi nepobjediv,
  Jednostavno rezanje ork armade!
  
  Kad se dječak tuče, to je klasa
  Reže mačem, puca blasterom...
  Adidas tenisice klase
  Isproba ga za spašenu djevojku!
  
  Pa, ako ork ponovno požuri u napad,
  Tada će ga mladi ratnik udariti petom...
  Pobjede će otvoriti beskonačan rezultat,
  Pokazivanje bijesnih granica!
  
  Ja sam Petka, jak pionir,
  Ne lenjinističko - svemirsko doba...
  Pokazujem svima super primjer,
  Lomim svoje neprijatelje, oni su u biti buhe!
  
  Ovdje je ork na tenku poletno smotan,
  Ja sam njegova antičestica...
  A trup je bio nasut hiperplazmom,
  Tem je pokazao pobjedničku stranicu!
  
  Pa, što ako postoji zli trol u borbi,
  Dječak će ga vrlo srdačno pozdraviti...
  U očima djeteta gori žestoka vatra,
  Tako destruktivna djeca!
  
  I avion, i to ništa,
  Srušit ćemo ga jednim udarcem...
  Dječak ima jako veslo u rukama,
  I ork vjerojatno udiše pare!
  
  Pa sam ga posekao mačem,
  Stvarno sam odsjekao glavu protivniku...
  Uopće nas ne zanimaju svi problemi,
  Sve može neustrašivi vojnik!
  
  Ovdje je dječak koji napada zle orke,
  Vodio je mlin s mačevima i srpovima...
  Od bosih nogu djeteta u snijegu,
  Čak su i iskre blještavo iskrile!
  
  I beskrajna horda orka,
  Stvarno sam se izgubio u ovoj borbi...
  Iako dječaku ne raste brada,
  Ova mladost u buri pobjeđuje sve!
  
  Ovdje je dječak puhnuo, obrazi mu se napunili,
  I uragan je došao iz usta ratnika...
  Zašto su se ponosni momci potukli?
  Ispostavilo se da su orci loši!
  
  Karatist je zamahnuo mačevima,
  Orci se kotrljali kao glavice kupusa...
  Smatraj ovo udarcem za dječaka,
  A mladićev razgovor je kratak!
  
  Dječak je gurnuo golu petu u oko,
  Tako da se ork osjeća praznim u nasilnoj borbi...
  A ako te udari lukom, to je dijamant,
  Uopće nije tužan zbog uništavanja svojih neprijatelja!
  
  I boriti se za našu domovinu...
  Tako da Domovina snažno cvjeta,
  Juriš kao moćni orao u nebo,
  Za koje ni svemir nije dovoljan!
  
  Dečko, ti si stvarno mladi lav,
  Što zaglušuje Zemlju hukom svojom...
  Ljudski snovi neće imati problema,
  Čak i ako se Cain umiješa u podzemni svijet!
  
  On ima silnu moć
  Tko se s vojskom bori ne znajući za rezultat...
  Primit ćemo, vjerujem, sveti proračun,
  I Sunce žari nad domovinom!
  
  Kad dječak pobijedi orke,
  A gobline će nasjeckati na kupus...
  Monolit će pokazati svoje prijateljstvo,
  A trolovi i vampiri bit će prazni!
  
  Tada ćemo izgraditi raj u svemiru,
  U kojoj ćemo biti mladi kao vilenjaci...
  O ovom dječaku, usudi se hrabro,
  Bori se s neprijateljem i nemoj dječače lutati!
  
  Onda te čeka hrabra kruna,
  Bit ćeš car bez presedana...
  Osvoji otvorene beskrajne bodove ,
  U ime svijetle i bezgranične slave!
  Ovako je pjevala Saška Danelčuk. Nakon čega je dječak skočio više i čak počeo dobivati na visini. Bilo bi lijepo gledati iz ptičjeg leta na kuće palače metropole raja. I ovdje su tako divne zgrade i veličanstvene građevine. Pogledajte - pravo utjelovljenje bajke.
  Neke zgrade izgledaju kao cvjetni pupoljci koji stoje jedan na drugom. Štoviše, ovi pupoljci imaju potpuno različite latice, s drugačijim uzorkom koji je vrlo lijep i originalan. Zamislite samo sedam astera koji stoje jedan na drugom, ali su u isto vrijeme bili različitih boja - čudesna kombinacija. A tu su i kuće strogih geometrijskih oblika. I prikazuju filmove na svojim zidovima. Što je, recimo samo, prekrasno.
  U zraku se vide pokretne slike u boji.
  Sashka se smije i opet vrti. U dječakovim rukama pojavljuje se mač. I leti u borbu s moćnim trinaestoglavim zmajem. A mladi ratnik izbjegava goruće pulsare koje ovo čudovište oslobađa.
  Dječak u kratkim hlačama, vrti se i bosim nožnim prstima ispušta pulsare prema neprijatelju. Zabrljaju i padnu u čudovište. Zver prima udarce i plamti poput žarulje na vijencu božićnog drvca.
  Saška se smije i mačevi mu se izdužuju. Jedan mač svijetli plavo, a drugi zeleno.
  I tamo udare i odsijeku glave zmaju. Kada se glava čudovišta odvoji od tijela i ono se raspada u čokolade sa svijetlim omotima. Štoviše, ovi omoti prikazuju crtane filmove. I tako se smiješna stvorenja počnu međusobno svađati.
  Evo patka ko patka, cvili:
  - Ja sam najcool i najagresivniji!
  Kao odgovor, Zigzag Mokryak urla:
  - Ne, ja sam odličan mornar i pilot!
  A onda tigar skoči i uzvikuje:
  - Nema nitko cooleriji od mene!
  Ali medvjed u policijskoj uniformi se ne slaže i također urla:
  - Ne, ja sam najzdraviji i najstrašniji!
  Sashka Danelchuk se smije i kaže:
  - Za mene ste svi jednaki, svi zgodni i pametni!
  Nakon čega dječak prasne u smijeh. Doista, u Džennetu je prirodno biti dobro raspoložen. Zapravo , sav život je vječno zadovoljstvo. Štoviše, raj će uvijek postojati. I ne samo to, svake godine i svakog stoljeća bit će sve bolji i veći.
  Oni koji su vjerovali da je Bog okrutan i krvavi tiranin bili su u zabludi. Zapravo , Bog je Ljubav. Štoviše, u apsolutnom obliku Ljubavi, čuvajući potpunu slobodu za ljude u Raju. U paklu su grešnici ograničeni, kao u popravnom domu za maloljetnike. Ali čak i tamo imaju savršena, lijepa tijela tinejdžera od četrnaest godina koji ne poznaju tu bolest. Dakle, Bog Uzvišeni je zaista milostiv i milostiv. I uopće nije nalik onome što protestanti, katolici, neki pravoslavci i pisci poput Jurija Petuhova pišu o paklu.
  Saška je nastavio zabavu i bacio se u bazen s Coca-Colom i sjetio se jedne jako dobre pjesme velikog pisca i pjesnika Olega Ribačenka. A pjesma je stvarno izvanredna.
  Saška Danelčuk je to s oduševljenjem otpjevala:
  Stvoritelju svemira, ti si okrutan,
  Tako rekoše usne milijuna!
  I čak mi je od užasa sljepoočnica tako osijedjela -
  Kad je problema bezbroj - legije!
  
  Kad dođe starost, zla smrt,
  Kad je rat, tornado, trese se nebeski svod!
  Kad samo želiš umrijeti
  Jer nema topline pod svijetom Sunca!
  
  Kad dijete plače, suza je more,
  Kad su čitavi buketi bolesti!
  Jedno pitanje - zašto je Krist patio?
  A zašto se samo kometi smiju?
  
  Što se dogodilo u ovom svijetu zašto -
  Gladujemo, smrzavamo se i patimo?
  A zašto se sranje prikrada?
  Ali zašto Cain uspijeva?!
  
  Zašto nam treba nestajanje starica,
  Zašto korov zatrpava vrtove?
  I zašto nam raduju uši -
  Sami kola obećanja?!
  
  Gospodin odgovori, također ožalošćen,
  Kao da ne zna za bolju sudbinu...
  O čovječe moje ljubavi - dijete...
  Koju sam htio u raju usaditi!
  
  Ali ne znaš - dijete je glupo,
  Samo je jedna mala misao u tebi!
  Jer je svjetlo milosti prigušeno,
  Da zimi ne spavaš ko medvjed!
  
  Uostalom, da bi uzburkao ljude,
  Šaljem kušnje nevoljama!
  Večerati masnu divljač,
  Potrebna je hrabrost, lukavstvo i trud!
  
  Pa ti bi bio kao Adam u tom raju,
  Hodao sam besciljno teturajući kao duh!
  Ali naučila si riječ - volim,
  Komuniciranje s nečistim duhom Sotonom!
  
  Shvaćaš, postoji borba u ovom svijetu,
  A ujedno uspjeh i poštovanje!
  Stoga je sudbina ljudi teška,
  I, jao, moramo trpjeti!
  
  Ali kad si postigao svoj cilj,
  Uspio srušiti barijere i okove...
  Tako da se vaši snovi ostvare,
  Želite nove bitke!
  
  Stoga, shvatite, gospodine čovječe,
  Uostalom, čak se i ja ponekad osjećam tako uvrijeđeno!
  To, živjeti u blaženstvu cijelo stoljeće -
  Ljudi su kao veprovi i sramim ih se!
  
  Dakle, novo svjetlo u borbi -
  Bitke će biti u bezgraničnoj vječnosti...
  Ali naći ćeš utjehu u molitvi,
  Bog će uvijek nježno zagrliti nesretnika!
  A Saška Danelčuk se nasmijala. Kraj njega je letjela vrlo lijepa djevojka. Njezina bakrenocrvena kosa vijorila se poput proleterske zastave s kojom će jurišati. A djevojka je bila samo u bikiniju i bljeskale su joj gole, preplanule noge. Nasmiješila se dječaku, poprskala val Coca-Cole i zacvrkutala:
  - Dječače, želiš li iskrenu i čistu ljubav!
  Slava nasmijano upita:
  - Jeste li vi biorobot ili živa osoba?
  Djevojka je sa smiješkom odgovorila:
  - Ja sam vilenjak, ali u tijelu ljudske ženke. Zanimljivo je osjetiti razliku!
  Dječak je kimnuo s osmijehom i primijetio:
  - Još nisam promijenio svoje tijelo nakon Pakla-Čistilišta. Trivijalno, nisam imao vremena. Ovdje je tako dobro, ne moraš ići spavati po rasporedu, naprotiv, spavaj kad hoćeš, igraj se kad hoćeš, moli kako hoćeš, ili se ne moli uopće - ne život, nego milost!
  Djevojka je kimnula i primijetila:
  - Točno! Nakon Džehennema, u Džennetu dobivate potpunu slobodu, kada je posao jedna od vrsta zabave. Inače, znaš pisati poeziju.
  Saška je slegnula ramenima i odgovorila:
  - Ne baš, ali mogu otpjevati pjesmu drugog pjesnika. Posebno Oleg Rybachenko!
  Djevojka vilenjak je klimnula glavom, koja je bila poput olimpijske baklje:
  - Da! Znam da je Oleg Rybachenko najveći pisac i pjesnik svih vremena! Upravo je on spasio planetu Zemlju od ćelavog Fuhrera, ili kako se već zove: Vovka-Cain! Tako da ću rado slušati pjesme. Inače , planetu Zemlju naseljavaju ljudi koji vrlo brzo napreduju. Pa pjevaj!
  Sasha Danelchuk ju je prihvatio i s velikim entuzijazmom zapjevao:
   Sjećam se kako je lice sada blistavo,
  Pogled mi je probio srce poput bodeža!
  Gorjela sam u potocima vatrenog vjetra,
  Samo ste šutjeli u odgovoru!
  Zbor.
  Tvoj glas je tako lijep i čist,
  Vjerujem u beskrajni vodopad tvojih milovanja!
  Ne treba mi život pun mržnje bez tebe,
  A sada će me obasjati vječna zraka!
    
  Ti si božica bezgranične ljubavi,
  Ocean pun čudesne svjetlosti!
  U šali razbiti ledene okove,
  Bez tebe neću dočekati zoru!
  
  Zbor.
  Tvoj glas je tako lijep i čist,
  Vjerujem u beskrajni vodopad tvojih milovanja!
  Ne treba mi život pun mržnje bez tebe,
  A sada će me obasjati vječna zraka!
    
  
    
  Tvoje lice sija kao sunce gore,
  Nema ljepše figure u svemiru!
  Osjećaj strasti pokriva poput uragana,
  Biti s tobom zauvijek je sreća!
    
  Bol u mojoj duši bjesni kao oluja,
  A vatra u grudima nemilosrdno gori !
  Volim te, ponosno mi uzvraćaš pogled,
  Led u krhotine srce ti slama!
    
  Između svjetala u bezgraničnom zvjezdanom oceanu,
  Ti i ja smo se vinuli u nebo kao orlovi!
  I tvoje usne svjetlucaju rubinima,
  Rekli su nešto nježno i strastveno!
  . POGLAVLJE br. 15.
  Već je lipanj. U Kini je vruće. Hitlerova Njemačka nastavlja se naoružavati. A Oleg Rybachenko radi svoju omiljenu stvar: piše romane, što je vrlo zanimljivo.
  Rat između SSSR-a i Trećeg Reicha s cijelom koalicijom savezničkih država protiv Rusije nastavio se treću godinu. Srpanj 1943., vruće je, a nacisti pokušavaju zaobići Moskvu, šireći svoju frontu sve više i više. A njihove trupe su poput pipaka lignje. Sve je više novih tenkova u borbi: "Tigrovi", "Panteri", "Lavovi", te "Churchilovi" i "Šermani". Od savezničkih tenkova, Churchill je možda najpopularniji zbog svoje izvrsne zaštite. Puni prednji oklop od 152 mm i bočna zaštita od 95 mm. I ovaj tenk Churchill juri prema sovjetskim položajima - kao žaba krastača na kramp.
  Pa, jednostavan "Tigar" uopće nije loš. Učinkovito i kao tenk za proboj. I tuče i tuče, kao surla u slona.
  Gulliver se bijesno bori. Bitke su vrlo krvave. A pioniri se bore časno. I jasno je da dečke ne možete tako lako zaustaviti.
  Bježe od eksplozija granata, toliko da im samo bljeskaju gole okrugle pete. Ovo su dječaci i djevojčice ovdje. Pioniri su mladi i bacaju eksplozivne pakete kućne izrade.
  A u borbi koriste i praćke i katapulte koje izrađuju vlastitim rukama. I izgleda stvarno super. Štoviše, može se to reći na iznimno hladan i borben način.
  I također komsomolka u borbi. I obično se bore bose i samo u bikiniju. Što je, međutim, ljeti izuzetno zgodno i udobno.
  Zapravo, zašto djevojkama trebaju cipele? Ona samo smeta. Štoviše, čizme od cerade jako bole noge. Ili bolje rečeno, ne čak ni noge, nego noge koje su bose tako lijepe.
  A i dečki u kratkim hlačama su slatki. Uostalom, u mladosti pioniri - ne stariji od četrnaest - imaju noge i djecu koji su još bez dlaka, čisti, glatki i izgledaju prilično lijepo i oku ugodno. Nije kao kad tinejdžeri ostare i koža na nogama im se prekrije dlačicama, što nije estetski dopadljivo i ružno. Ovdje mislim da će se svi složiti. I sama ta mladost je lijepa.
  Gulliver je dobio dar da zauvijek ostane dijete i očito mu se to jako sviđa. Dobro je trčati u kratkim hlačama i prskati bosih, malih, dječjih, preplanulih stopala. Moram reći da je ovo apsolutno izvrsno.
  Dječak, bivši putnik, pjeva:
  Trče krivudavom stazom,
  Gole dječačke noge...
  Umoran od mužnje krave
  Želim zadirkivati svoju sreću!
  Upregnut ću konja u ogrlicu,
  I sreća me čeka!
  Evo pioniri trče okolo i prskaju svojim bosim dječjim nogama. A granate su eksplodirale na sve strane i zemlja se doslovno tresla. I sve se događa jednostavno u hiper stilu.
  Nije baš ugodno boriti se po vrućini. Pogotovo u tako velikom spremniku kao što je Lion.
  U stvarnoj povijesti ovaj je stroj ostao na razini crteža. Ako je tenk Lav i napravljen, to je bilo samo u drvenom modelu. Zapravo, ovaj stroj nije mogao preokrenuti tok rata. Štoviše, njegov top 70EL od 105 mm s dugom cijevi bio je na neki način lošiji od pištolja Tiger 88 mm 71EL. Konkretno, imao je brzinu paljbe od pet metaka u minuti, naspram osam kod Tigera, a zbog većeg kalibra, naravno, manju zalihu granata. Prednost je bila u tome što je veći kalibar omogućio jači fugasni učinak, kao i veća razaranja u slučaju pogotka i proboja oklopa. U tom pogledu, primjerice, granate Panther od 75 mm na 70 EL bile su slabe. A ako uzmete noviji 75-milimetarski top Panther u 100EL, onda je on još gori po visokoeksplozivnom udaru, iako je oklopniji.
  Posada s Lady Mercedes upravo je testirala eksperimentalnu "Panteru"-2, s puškom duže cijevi, ali istog kalibra 75 mm.
  Novi njemački tenk imao je prednji oklop trupa od sto milimetara pod kutom, bokove 60 milimetara s kosinama, prednji dio kupole 120 milimetara s plaštom 150, te bokove također šezdeset milimetara. Odnosno, pokazalo se da je tenk bolje zaštićen. Ali težina automobila također se povećala na pedeset i tri tone. Ali motor je još star sa 700 konjskih snaga. A to stvara probleme. Međutim, "Tigar"-2 s istim motorom težak je šezdeset osam tona, ali i dalje vozi i ide u napad.
  Mercedes je na sebi imala samo gaćice, a njezine pune grudi s grimiznim bradavicama bile su otkrivene.
  Auto vozi i cilja. Cijev Panther-2 je predugačka. A to stvara probleme.
  Djevojka s rubin bradavicama nešto zavija. Usput, ne posve razumljivo. I nekako je nećete razumjeti.
  I sada se naprijed vide sovjetski tenkovi T-34. Neki od njih, usput, izrađeni su od drveta. Praktično je na svoj način. Spremnik postaje lakši i jeftiniji za proizvodnju. Ali svejedno, Tigrovi i Pantere i Lavovi T-34 posebno prodiru. Pa zašto staviti oklop na njega? Ali lakši tenk se kreće mnogo brže. A zbog brzine ga je teže pogoditi. Štoviše, T-34-76 ima malu, ali pokretnu kupolu.
  Ali naravno, njemački tenkovi pucaju iz daljine. A pištolj Panther-2 omogućuje vam slanje granata na veliku udaljenost. Ali pitanje je hoćete li ući? Uostalom, pokušati pogoditi mali, okretni tenk i pogoditi ga?
  Ali djevojka iz Mercedesa s golim grudima puca pritiskajući gumbe svojim grimiznim bradavicama. I pogađa vrlo, vrlo precizno. I sovjetska vozila gube kupolu. Nedostatak drvenog tenka je što ga čak i mitraljez velikog kalibra može izbaciti. Pa i ovo je problem.
  A Njemice upravljaju i pedaliraju. Uhvatili su pionira izviđača. Prvo je dječaku od oko dvanaest godina obrijana glava. Zatim su počeli kapati hladnu vodu na tjeme, kap po kap. I kap po kap padala je na djetetovu obrijanu glavu. A bose noge pionira stisnute su u klade i pod njima je zapaljena vatra. Uzeo ga je i zapalio se. A dječak će vrištati od neizdržive boli. A djevojke se smiju i doživljavaju veliko zadovoljstvo.
  A kako je lijepo mučiti dječaka. Uzmi ga i slomi mu nožne prste, počevši od malog prsta. I moram reći da je ovo izuzetno cool. A dječak se doslovno guši od boli, a njegovo nježno lice postaje grimizno od patnje.
  Kako je lijepo mučiti. Čovjek će to prirodno dobiti, gorjet će u vatri kao pauk, pioniri će mučiti djevojke, za njega nema mjesta na Zemlji.
  Pa, naravno, dječje heroje čeka sofisticirano mučenje.
  Na primjer, jednu su djevojku bosu vozili po užarenom ugljenu. I njezina bosa, dječja stopala bila su teško opečena. A miris je bio kao da peku janje. A nacisti su se oblizivali od ovog mirisa. Zapravo je izgledalo super.
  A kakvih je samo slasnih poslastica bilo. Djevojčica je na kraju bila prisiljena u kotao s kipućom vodom. I tako je još bilo živo i kuhano u kipućoj vodi. Zatim su u kotao nasjeckali krumpir, mrkvu i začine. Napravili su ovakvu juhu, a jela ju je cijela četa nacista. A pionirku su živu skuhali i tako jeli. I njezine noge su bile delikatesa kuhane. A fašisti su jeli jetru. I kako su se oblizivali. Stvarno je bio gušt.
  A što još nacisti nisu jeli? Nacisti su jednog dječaka objesili za vrat o žicu i njegove bose noge stavili na komad leda. Bio je takav led i djetetu je žica sve više stezala vrat. A dijete se stvarno ugušilo. Dječak se gušio i polako umirao u omči.
  Ali bilo je sofisticirano i okrutno. A nacisti, i djevojčice i dječaci, gledali su u sporu agoniju pionira. Dječaku je pomodrilo lice, a on je na kraju odbacio svoje bose, jadne noge.
  Drugo dijete su gumenim palicama tukli po bosim petama. I ovo je bolno, a fašistima je sve smiješno. Mlađi pionir, međutim, nije trznuo, točnije nije zaplakao, iako je bilo jako bolno kada su ga gumenim palicama udarali po petama. Štoviše, dječak ga je uzeo i zapjevao:
  Što znači pionir snova,
  Naprijed prema komunizmu...
  Veličina mladenačkih želja,
  Idite na beskrajno pješačenje!
  
  Mi smo djeca lijepe domovine,
  I Lenjin nam je osvjetljavao puteve...
  Iako je ovaj svijet opasan,
  Nadahnuo nas na velika djela!
  
  Idemo u polje raditi,
  Vlati trave golicaju tabane...
  Zašto naši momci trebaju botove?
  Trubač svira na naslovnici!
  
  Kako je lijepo u sovjetskom svijetu,
  Tratinčice, lopoč, dijamant...
  Hodaju zajedno kao tim,
  Udarili smo buržoaziji u oko!
  
  Ako trebamo pomusti kravu,
  I kosi travu kosom...
  A Staljin i Lenjin su njih dvoje,
  Čuvat ću vatru u svom srcu!
  
  U ime sovjetske domovine,
  Spremni za ralicu...
  Bosi smo u djetinjem bijesu,
  Pobijedimo odrasle od dvadesetak godina!
  
  Evo dolazi Hitlerova moć,
  Zla horda napada...
  A fašizam napada paklenog Kajina,
  A puše velika snježna mećava!
  
  Ali mi pioniri nećemo pokleknuti,
  Naši velikani poznaju SSSR...
  Bacimo granatu bosom nogom,
  Pokažimo hrabrost primjerom!
  
  Volimo našu domovinu,
  Gdje je Staljinov ideal ljubavi...
  I nema više lijepih naših djevojaka,
  Nije ni čudo što je pjesnik skladao!
  
  Neka bude ova zastava komunizma,
  Da svijetli nad našom domovinom...
  Ne smijemo pasti pod jaram fašizma,
  Položivši ispit s A!
  
  Pioniri su se borili blizu Moskve,
  Gdje se penje zli Hitler sa hordom...
  Ali ponosni smo vršnjaci,
  Neka momak i cura budu bosi!
  
  Pa, mi smo divovski borci,
  Zato se treba znati boriti...
  Zauvijek sjedinjeni s domovinom,
  Znajte da je ruski medvjed bijesan!
  
  U snijegu, momci, djevojke,
  Kao ptice koje trče bose...
  Pucaju iz mitraljeza,
  I uhvate te lasom, silom!
  
  Dječak se sagnuo nad kartom,
  A kravata gori kao plamen...
  On je mudar strateg - čak i previše,
  A snaga duše je monolitna!
  
  Ovdje je djevojka uzela granatu,
  Šunjati se kao mačka kroz snijeg...
  Fašist dobiva svoju naknadu
  I metak pogađa neprijatelja u bijegu!
  
  Pa mi smo cool klinci,
  Pucamo poput tuče na naše neprijatelje...
  Mraz je vrlo jak - bosi,
  Usprkos hladnoći, znate!
  
  Pa, što je šipak za dječaka?
  Baca ih da prestignu...
  I Fuhrer će morati vratiti,
  Ne istisnite jauk iz čudovišta!
  
  Evo djevojke koja puca iz bazuke,
  I izbacila je klinastu petu...
  Njezine vrlo spretne ruke
  Bori se kao Sotona!
  
  Da, Hitler će biti budala,
  Naletio sam na jaku šaku...
  Uostalom, s našim čeličnim timom,
  On će to sigurno dobiti za sitniš!
  
  Pioniri smo samo spolja djeca,
  Zapravo, u meni ključa divlji demon...
  I Fuhrer će odgovarati za nasilje,
  Imamo oštar mač i štit!
  
  Ali neprijatelj nudi odgovor,
  Smrzne se na snijegu čak iu čizmama...
  A mi smo bosi i zimi i ljeti,
  I vidimo Hitlerovu vojsku u lijesovima!
  
  Pokazali su takvu snagu u borbi,
  Da se i sam Sotona trese...
  Dečki će čak rastrgati krokodila u borbi,
  Naša država je tako moćna!
  
  Nitko ne zna tko nas može uništiti,
  Čuvaj se dječaka, grabežljivog gada...
  Udarili smo ga u lice tako jako blizu Moskve,
  A onda nas čeka Staljingrad!
  
  Ovdje su pioniri pucali iz praćke,
  Precizno su oborili ovog strašnog Tigra...
  I pete su mi bljesnule na hladnoći,
  Nema vremena za prazne igre!
  
  Ova djeca su ratnici od kolijevke,
  Sposoban pokazati visoku klasu...
  A djevojčin glasić zvoni,
  Zašto bi se čak i lopov bojao?
  
  Djevojke imaju zvijezde u srcu,
  Znaju da ljepši spol...
  Još nije kasno za borbu,
  Nek se razbije podmukli neprijatelj!
  
  Nacisti imaju čak i orke,
  Među saveznicima, vjerujte...
  Ali glas pionira je jasan,
  Otvorit će vrata slavnim vilenjacima!
  
  I znaš da naši vitezovi neće pokolebati,
  Oni će pokazati najveću klasu...
  Evo ih vjetar njihao, vidim borove,
  Vrana je pogođena ravno u oko!
  
  Hrabro smo se borili kod Staljingrada,
  Da, Lenjinovi pioniri su sinovi...
  Djeca bosa hodaju tiho,
  Od Bijele Rusije pa sve do Kolime!
  
  A Staljin je vođa sjajnog izgleda,
  On je i bijesni krvnik za Nijemce...
  Neka nestane ova gadna zmija,
  Neće nas gorki plač djeteta probuditi!
  
  Zastrašujući luk na Kursku se savio,
  Tenk "Pantera" okretan kao lisica...
  Ali mladost će biti s nama pionirima,
  Djevojke su apsolutno prekrasne!
  
  Pa ne dajmo se, pioniri, Tigrovima,
  Moćni Ferdinand hrli u bitku...
  Dječak sklada, vidimo liru,
  I stroj spretno puni!
  
  Pa, tip je hrabro bacio granatu,
  I bijesno je udario gusjenicu...
  Evo djevojke koja češlja svoje pletenice,
  Bombe i napalm nas ne plaše!
  
  Sada bjesni bitka na Dnjepru,
  I mnogo se krvi prolije - bitka je teška...
  Molit ću domovinu za oprost,
  Ako nisam zdrav u borbi!
  
  Za pionira ne postoji riječ slabost,
  On je tako veliki borac, ratnik...
  Neće svladati mlade, spoznaj starost,
  Djevojke će uvijek izgledati svježe!
  
  Pa, djevojke su poklekle glave,
  Da, dječak je pao, primivši metak...
  Ali znaj da je duša besmrtna - neće propasti,
  Orden je posthumno dodijelio sam Staljin!
  
  Vjerujemo da je znanost svemoćna,
  Svi mrtvi će ustati za nagradu...
  I smrt je nemoćna za pionire,
  Ponesimo mitraljez sa sobom u rajski svijet!
  
  Neka je svemir u komunizmu,
  Koji je svijetli i sveti put...
  Za pobjedu nisu štedjeli živote,
  I nećemo skrenuti sa sovjetskog puta!
  
  U Berlinu pioniri marširaju,
  Osmijesi, graja orkestra i cvijeće...
  I djeca crtaju crvenu zastavu sa suncem,
  Veliki, najsjajniji san!
  Da, ovako se pionir držao, iako su mu gole pete pržili puhaljkom, a na spolovilo mu stavljali elektrode i puštali struju. Nacisti su, iskreno govoreći, poludjeli. Na kraju je pionir osvježen uz pomoć plinskih plamenika i temeljito ispečen. Tako je ispalo sočno, dječje meso s korom, koje se rezalo na ćevape. Nakon čega su ga nacisti s guštom i velikim užitkom pojeli. I naravno zalili su vinom. I pjevali su svoje pjesme.
  Ovako su pojeli i ovog pionira.
  Ali bilo je i drugih mučenja. Tako su uzeli pionira i stavili ga pod giljotinu. Oštrica se polako spustila i voda je kapala. I što više kaplje, to je oštrica niže tonula. Štoviše, nacisti nisu odrezali glavu. Prvo je oštrica giljotine polako odsjekla dječakovu lijevu ruku. Zatim desna ruka. A zavezano dijete vrištalo je od goruće boli i krvarilo. I obje su dječakove ruke bile odsječene oštricom koja se polako spuštala. A onda su im nacisti počeli rezati noge. I oštrica se polako spustila i zarezala kost. A voda je i dalje kapala. Dječak je izdahnuo od gubitka krvi i bolnog šoka.
  Pa fašisti su ovdje bili okrutni, a što sve nisu radili.
  Još jednu komsomolsku djevojku skinuli su golu, objesili na stalak i polako spustili u sumpornu kiselinu. A djevojka je na bose noge privezala uteg. I djevojka je polako tonula. I jako ju je boljelo i vrištala je od patnje, ali nije odala svoje tajne.
  Štoviše, komsomolka ga je uzela i zapjevala:
   Mi smo hrabre, lijepe djevojke,
  Sposoban da se bori kao uragan...
  I glas ljepotica vrlo je jasan,
  Ponekad napalm pada s neba!
  
  Plovili smo u gusarskom brigantinu,
  Imamo hrabrog Pavela-kapetana...
  Ne volimo živjeti u ovom tužnom svijetu,
  U kojoj je žestoki uragan smrti!
  
  Djevojke ne žele ležati pod zlim ljudima,
  Spremni su poraziti orke...
  Oni će se vrlo revno boriti protiv svojih neprijatelja,
  Zapišite ovo u svoju bilježnicu!
  
  I vjerujte mi, oni nemaju prepreka,
  Oni su sposobni pobijediti Švabe...
  Čekaju nas strašne nagrade,
  Da dobijete postojanu peticu!
  
  I mi smo vrlo hrabri pirati,
  Borit ćemo se poput bijesne oluje...
  Ako treba, zasijat ćemo gredice,
  Neprijatelja je slomila moćna sila!
  
  Naš brod je jednostavno neosvojiv
  Leti preko valova kao orao...
  I svaki posao nam je dostupan,
  Neprijatelj će biti teško slomljen!
  
  Nećemo to pokazati u borbi, znam slabost,
  Uostalom, za cure je mali izbor...
  Ne zanimaju me različite vrste umora,
  Privući će nas novi svijet, ovo lice!
  
  I nitko neće uštipnuti djevojke,
  Sposobni smo pobijediti neprijatelja...
  Iako oblaci bjesne vrlo prijeteći,
  A na nebu je strašna snježna oluja!
  
  Pa kako smo mi cure cool,
  Sigurno ćemo osvojiti svemir...
  Zli Juda će pobjeći,
  I vjerujte mi, cijeli svijet je iza nas!
  
  I na moru i pod vodom,
  Svugdje vodimo slavnu bitku...
  Kao u savezu, žene sa Sotonom,
  Zauvijek domovino, s tobom smo!
  
  Nema milosti za neprijatelje, znajte, neće je biti
  Uostalom, zato je djevojka zli gusar...
  Mi smo veliki suci domovine,
  Sastavimo poletnu mitraljez!
  
  Bog će nagraditi djevojke krunom,
  Svaki će dobiti orden i medalju...
  Mali glasić ljepotica zove,
  I naravno tjeraju kralja!
  
  Ovo pokosiše ratnici,
  Kao mitraljez zlih redova...
  I doslovno donose svjetlost očiju,
  Neka bude bez nepotrebnih gluposti!
  
  Djevojčino lice blista od osmijeha,
  A usne blistaju biserima...
  Moramo vidjeti dosta toga,
  Ovo je naša ljepotica!
  
  Nećemo ulaziti ni na kakva vrata,
  Samo dajmo neprijatelju kovitlac...
  Djevojci je iz nekog razloga dosadno
  I sposoban zakačiti sve neprijatelje!
  
  Djevojke sjajno napadaju
  A oči blistaju munjom...
  Zašto, jer su ljubomorni,
  Lica djevojaka oblivena suzama!
  
  Za koje ćemo se vihore boriti?
  Tada navire novi val smrti...
  Zašto su neprijatelji djevojaka tako tihi?
  Što ti je dao debeljuškasti Morgan?
  
  I vatra je sada puna vatre,
  Vatreni će vihor prohujati...
  Nismo uzalud porazili orke,
  Ono što neprijatelj vidi glupo šuti!
  
  Ovdje arhanđeo puše u strašnu trubu,
  Ona se svima mota po glavi...
  Nije kasno za pobjedu,
  Vidi se kako vjetar miče lišće!
  
  Pa tko će se kad ovdje žestoko raspaliti?
  Tko ima veliku šaku?
  Ne vozi se okolo s lažnom Malyutom,
  On je potpuni seronja!
  
  Naš brigantin opet u slavi,
  Rezanje olujnog vala...
  Mi djevojke smo ujedinjene u bijesu
  Rastrgat ću Morganu na komade!
  
  Zato toliko srljamo u boj,
  U njemu ćemo prikazati orkanske oluje...
  Black Rogers se vinuo iznad krme,
  Pokazao svoj veliki dar!
   Pa, Morgan će ići u lijes, naravno.
  Napravit će kolac od jasike...
  Mi cure pobjeđujemo zauvijek,
  I ne ispuštamo težak jecaj!
  
  Vodimo domovinu do pobjede,
  Hrabro ćemo poraziti orke i trolove...
  I stići ćemo u Eden na brodovima,
  Neka pod nama bude cijeli svijet!
  . POGLAVLJE br. 16.
  Već je kolovoz 1943. I nacisti su uspjeli postići određene
  Sretno. Nacisti su zauzeli Kaširu, a Krjukovo i druga naselja zaobišli sa sjevera. Time se Moskva našla u operativnom okruženju, a grlo koridora smanjeno je na manje od sto kilometara. Koalicija je imala uspjeha i u drugim smjerovima. Japanski i američki dobrovoljci zauzeli su Kamčatku. Turkmenistan i Tadžikistan bili su u potpunosti osvojeni, a Uzbekistan je bio gotovo u cijelosti osvojen. Opkoljena je i Alma-Ata. Odnosno, situacija u SSSR-u je izuzetno teška. A nacisti kreću u ofenzivu, pokušavajući pod svaku cijenu potpuno okružiti Moskvu. Lenjingrad je već u potpunoj blokadi, ali se nekim čudom drži.
  Panther-2, napredniji i opasniji tenk, sve se češće pojavljuje u bitkama. Vidljivi su i "miševi". Pojavio se i najnoviji samohodni top "Yagdtiger". Imao je vrlo moćan top od 128 mm s dugom cijevi. Istina, oružje je prilično suvišno - budući da su sovjetski tenkovi obično mali. Ali veći kalibar ima i snažniji visokoeksplozivni učinak. Pa ako eksplodira, eksplodira. I potpuno nokautira sovjetske automobile. Ali, naravno, top od osamdeset milimetara je bolji.
  Nijemci imaju nešto moćnije. Konkretno, Sturmtiger s raketnim bacačem 380 mm. A ovo oružje pogađa vrlo snažno i agresivno.
  Ipak, Crvena armija se tvrdoglavo bori. A u prvim redovima su pioniri heroji. Koji neće odustati. I premda su fašisti na sjeveru već opkolili Arkhangelsk, grad se očajnički brani.
  Djeca pioniri bosim nožnim prstima bacaju eksplozivne pakete i druge vrste oružja na neprijatelja. I pucaju iz praćki domaće izrade. A uz njih, naravno, i sam dječak terminator Guliver. Što pokazuje veliku hrabrost. A njegove bose noge bacaju grašak kućnim eksplozivom od ugljena i piljevine. A ove fašiste i koalicione vojnike bije mrak. I naravno pioniri pjevaju, i to dobro:
   dijete je divno na svoj način,
  Možete trčati u polju bosi...
  Iako je malo opasno za dječaka,
  Nasilnika se može uhvatiti na silu!
  
  Ali kakav dječak u vječnom djetinjstvu,
  Kad više ne rasteš u kratkim hlačama...
  U susjedstvu se pojavio izvanzemaljac
  I prodao čovjeka za bakreni groš!
  
  Nije baš cool, vjeruj mi,
  Biti zauvijek dijete u kratkim hlačama...
  Iako će tvoje srce biti zdravo,
  Ali upravitelj će te jako udariti!
  
  Uostalom, ne čeka te rajska dolina,
  Vlasnik nije Gospod, Hristos sveti...
  Ne, ne postoji nešto poput pola svijeta,
  Kad tek poletiš do zvijezda!
  
  Čovječe, natjerat će te da tako radiš,
  Tu figurativno sedmoricu kasnije će otjerati...
  A oni ovdje nemaju subotu,
  Uskoro će vas opeći kipućom vodom!
  
  Dečki su stvarno nadvladali njih,
  Uostalom, u novom svijetu ima puno problema...
  Dječakovo tijelo boljelo je od umora,
  Rob, on i jest, a nimalo ponosni gospodine!
  
  Tako dragi bosonogi dječače,
  Radi koliko treba...
  Skači po polju kao žustar zečić,
  I nikada ne postanite borac!
  
  Ima žena koje su lijepe
  Ali njima ne trebaju dječaci ni djeca...
  Na svoj način, dečki su sretni,
  Ljudi ne vjerujte svojim srcima!
  
  Vjeruj nam, ropstvo nas neće pobijediti,
  I neprijateljski zli bič se neće slomiti ...
  Djeca vjeruju da će izgraditi vlastito kraljevstvo,
  Bodljiva mećava će se razjasniti!
  
  Djeca smo, vjerujem da ćemo uskoro svi ustati,
  Pobijedit ćemo vanzemaljce, fanatike...
  Ušljivi Cain dobit će to po rogovima,
  I udarimo kukca toljagom!
  
  Ne vjeruj, ljudi neće biti slabi,
  Uskoro ćemo napraviti pravi raj...
  Dječače, bit ćemo sami sebi suci,
  Inače će napalm kišiti s neba!
  
  Ološ puno kradu,
  Zato su djeca u siromaštvu...
  Ići ćemo širokom cestom
  Tako da se ljudi posvuda zabavljaju!
  
  Pa, moja bosa dječačka stopala,
  Hodaju po najoštrijem kamenju planina...
  Međutim, hodajući stazom,
  Dovest ćemo vanzemaljca pod sjekiru!
  
  Moći ćemo osvojiti darove,
  Porazi vanzemaljce iz svemira...
  I srca dječaka brzo kucaju,
  Lovac će se uskoro pretvoriti u divljač!
  
  Ako moramo poraziti legije,
  Vjerujte mi, ne možemo si priuštiti povlačenje...
  Iza nas će biti milijuni djece,
  Sa srećom ćemo krenuti!
  
  Zgnječimo žohara golom petom,
  Za nas to uopće nije granica...
  Ne igramo se skrivača sa ovom sudbinom,
  Diži svog sokola, poletio je jedan naše djece!
  
  Da, ne daje se badava, znaj pobjedu,
  Vrijeme je da sasječemo horde iz svemira...
  Nisu zato naši djedovi ratovali,
  Da su dječaka mogli pretući vanzemaljci!
  
  Stvorimo ovakvo carstvo
  U kojoj će biti mir i milost...
  Vode bosu djevojku na pogubljenje,
  Ali krvnika možemo udariti u lice!
  
  Ne, ne možemo prekinuti, vjeruj mi,
  Kako je jak duh momaka...
  Iako su naša tijela samo djeca,
  Ali mogu zgaziti i dvoje odraslih!
  
  Doći će, vjerujem sreća u svemiru,
  Jer uz nas je svemogući Bog...
  Užasno loše vrijeme će nestati,
  Vrag će mu slomiti dugi čelični rog!
  
  Dječak će tada naći slobodu,
  I titan će postati snaga mišića...
  Vrijeme je da prekinemo s glupim plesom,
  Poleti u daljinu kao nebeski orao!
  Tako su pjevali ovi veličanstveni pioniri. I jako lijepa. I dobro je za djecu bosu i u kratkim hlačama.
  Ali situacija na fronti je teška. A nacisti snažno pritiskaju. Na primjer, pojavio se TA-152. Zasad samo kao eksperimentalni jurišni zrakoplov. Ali njegov oklop i naoružanje je šest zračnih topova, a posebno su mu letne karakteristike za svaku pohvalu. A ovaj auto također voze djevojke.
  I pucaju iz njih kao iz mitraljeza. Zalijevaju ga vrlo gusto. A tu je i pritisak na frontovima.
  Nelagodno je i straga. Uhićen je Vanka, dječak od oko dvanaest godina. Djetetu na ruke stavljaju posebne dječje lisice i stavljaju ih u lijevak. Onda su me odveli u zatvor. Mladi lenjinist bio je jako uplašen. Pa su ga odveli u zatvor. Na poseban dječji odjel. Tamo su ga po dolasku prvo obrijali na ćelavo. Još jedan dječak u kratkim hlačama i zatvorskoj uniformi s brojem, također gotovo potpuno ćelav, iz kojeg su stršili tek šišani svijetli pramenovi, mašinicom je odrezao pionira. Štoviše, to se radilo ručno, a stroj je bio prilično glup i bolno je čupao kosu.
  Vanka se pogleda u zrcalu. Glava mu je postala manja, a obrazi deblji. Lice djeteta u izrezanom obliku poprimilo je kriminalni karakter.
  Uslijedilo je fotografiranje u profilu, anfas, polubočno i s leđa.
  Tada će žena od tridesetak godina u uniformi uz smiješak:
  - Sada svirajmo klavir!
  I počela je Vankine tanke dječje prste uzimati u šape u rukavicama i umakati ih u tamnu boju. I onda ga ostaviti na bijelom papiru. Dakle, svi prsti pojedinačno, a dlan u cjelini. Iako ga nije boljelo, dječak je osjećao jak sram, sve je to govorilo da je zatvorenik i zatvorenik.
  Zatim je žena naredila da podigne stopala i počela je primjenjivati valjak na djetetove tabane. Budući da u dječjim kolonijama mladi zatvorenici hodaju bosi od mraza do mraza, uzimaju i otiske stopala dječaka. Uostalom, bosim nogama ostavljaju otiske.
  Namazavši Vankine gole tabane valjkom, žena je ostavila otiske na bijelom papiru. I sva stopala, i svaki bosi prst posebno.
  Nakon čega su počeli mjeriti golu Vanku. Natjerali su me da stanem uza zid i provjerili mi raspon ruku, visinu, izvagali me i izmjerili obujam glave i lubanje. Zatim je žena u bijeloj kuti dječaku izmjerila tlak i preslušala prsa. A onda ju je prisilila da otvori usta i pažljivo ih pregledala. Nećete shvatiti je li ovo pretraga ili liječnički pregled.
  Zatim sam provjerio prstom u tankoj gumenoj rukavici, lagano kapajući vazelin u dječakov anus. Također, zar ne postoji heroj, a zar nije homoseksualac?
  Riječ je o specijaliziranom zatvorskom pregledu maloljetnika koji objedinjuje pretragu i zdravstveni pregled. Također su pregledane dječakove uši i nosnice te ispod pazuha. Na kraju su me čak odveli u ordinaciju i napravili mi rendgen. U internom zatvoru NKVD-a za posebno opasnu djecu sve je kako treba.
  Nakon čega je Vanka temeljito opran, a čak je i čuvarica oribala crne tabane njegovih ruku i djetetove dlanove.
  Nakon čega je Vanka dobio prugastu pidžamu i zatvorske papuče. I vodili su me hodnicima zatvora do dječjeg odjela.
  Dječak je hodao zapanjen i uzrujan. Zapravo, on je sada zatvorenik, zatvorenik, i to, po svemu sudeći, posebno opasan. A onda ga čeka kamera.
  Srećom, Vanka je završio u posebnom zatvoru NKVD-a i u ćeliji je bilo troje djece, bilo je čisto i nije smrdjelo. Dječaci su imali oko trinaest ili četrnaest godina i svi su bili politički opredijeljeni. Tako uredan, ošišan, opran i prilično inteligentan. Vanka je bio četvrti.
  Budući da dečki nisu bili lopovi, registracije nije bilo. I sve u svemu nije bilo tako loše u zatvoru s posebnim režimom. Osobito bogata zatvorska knjižnica, mnoge knjige oduzete od narodnih neprijatelja. I hrana je bila relativno dobra, pogotovo ako se uzme u obzir da je za vrijeme rata zemlja bila na racionu. I kartice za djecu pružaju vrlo malo proizvoda.
  Tako da se u posebnom zatvoru čak bolje jede nego u divljini. Dakle, dječaci su bili dobro, igrali su šah i čitali knjige. Dječake su izvodili i u šetnju. Tamo su izuli zatvorske papuče, srećom bilo je ljeto, i igrali nogomet bosi. Gotovo svi zatvorenici su ili djeca narodnih neprijatelja ili političkih. Maloljetni kazneni zatvorenici nalaze se u drugim zatvorima.
  Tako da je bilo relativno mirno i sigurno. U istražnom zatvoru gotovo da i nema posla, osim odvoza u školu. Odnosno, gotovo sanatorij. A Vanki je čak bilo žao njegovih roditelja. Misle da dječak pati, ali zapravo je gotovo dobro, a pojavili su se i novi, vrlo zanimljivi prijatelji.
  Jedina neugodna stvar bila je stalna gužva. Djecu su doista bockali i pretraživali nekoliko puta dnevno. Štoviše, skinuo se i gol.
  Štoviše, gotovo svi čuvari su žene, mnogi u bijelim kutama izgledaju kao medicinske sestre, a to je dvostruko ponižavajuće. Tako su prisiljeni da se skinu do gola, a zatim ih prislone uza zid i pipkaju ulazeći im u intimne dijelove tijela. Međutim, to je jedino što je uistinu loše. I tako se može živjeti. Pogotovo ljeti ima ćelija za četiri ili dvije osobe i u njima je ugodno sjediti, šetati, igrati nogomet ili nešto treće.
  Vanku su zaboravili dva tjedna i nisu ga zvali na ispitivanje. Ali onda su me ipak pozvali. Dječak se bojao da će dobiti batine.
  Ali Vanku je ispitivala jedna psihologinja, postavljala mu je puno pitanja i pokazivala mu određene slike.
  Dječak pomisli - kakva ludost. Djecu drže u zatvoru i ne znaju što će s njima. Kakvi su to neprijatelji naroda. U međuvremenu, neprijatelj okružuje Moskvu.
  Staljin je u međuvremenu zainteresiran za nove tenkove. Jasno je da je KV serija kao stroj zastarjela. I rodila se ideja da se stvori Isa. Što je vrlo progresivno. I projektira IS-1, s topom od 85 mm, i IS-2 s topom od 122 mm. Potonji stroj je u principu sposoban boriti se protiv njemačkog zvjerinjaka, a Staljin se zainteresirao za njega i zahtijevao da se što prije stavi u masovnu proizvodnju.
  A borbe još traju. Konkretno, komsomolske djevojke s bosim nogama su upravo tamo.
  I vole zube ogoliti i pjevati:
  U prostranstvu divne domovine,
  Prekaljen u borbama i radu...
  Vjerujem da će nedjelja doći,
  O velikom prijatelju, o Kristu!
  Da , ovo su smiješne pjesme koje imaju. A djevojke se bose bose.
  I to samo u bikiniju, a često i samo u gaćicama. Ali oni vole tako.
  A ako se ratnici raziđu, doći će do agresivnog udara golih peta.
  A cure također vole kad im dečki jezicima ližu grimizne bradavice. I stvarno je lijepo.
  To je upravo ono što Margarita radi. Zgodan mladić je ljubi i siše joj dojku, što djevojci jako prija.
  Margarita ga je uzela i zapjevala:
  I volim dečke
  Složit ću ih...
  Duž linije za surfanje,
  Ja ću te voditi...
  Doo-doo, doo!
  A djevojka ga je uzela i bljesnula golim petama. Prisjetila se kako je vodila ljubav s dva tipa odjednom. Bile su tako privržene, tako lijepe i nježne. A tijelo joj je doslovno pjevalo. I nema ljubavi ni romantike. Samo seks za zabavu. I kakva je to sjajna stvar.
  Margarita je počela pjevušiti, a mladić joj je sisao grudi i lizao bradavice boje jagode.
  Promijenila sam puno muškaraca u životu,
  Vjeruj mi krv mi je vrela...
  Djevojka ima veliku snagu u Margariti,
  Vjerojatno rođen iz vatre!
  Sviđa mi se djevojka jutro prije,
  Ljepota trči bosa po rosi...
  Ako znamo unaprijed, naravno,
  Odvučem tipa na silu u krevet!
  
  Olujno vrijeme svijeta je već završilo,
  Prokleti - zli rat je počeo...
  Moć hladnokrvnog Staljina nije ovdje završila,
  A sada djevojka ide sama u bitku!
  
  Ovdje tigrovi i panteri puno laju,
  Dobivši fenomenalnu moć...
  Znaj da sam lijepa djevojka,
  I tim spojen titanom!
  
  Sada imam novog tipa koji se vrti okolo,
  On je zgodan i plav...
  A nekada ne mogu vjerovati, bake,
  Da će gospodin postati tako zgodan!
  
  Kad sam uvjerio Staljina,
  I Josip je silom odveden,
  Pa, ošamarit ću lošeg Fuhrera u lice,
  Evo ti šaka za djevojačku večer!
  
  Bitka već bjesomučno ključa - agresija juri,
  Ja sam djevojka plemenita kao zemlja...
  Znat ću sigurno da ću uskoro imati sesiju,
  Znajte da će cijela obitelj imati koristi!
  
  A djevojka ima veliku vojsku,
  Trčim bos kroz travu u bitku...
  I tanke daske škripe pod tvojim petama,
  Imam jak žarač!
  
  Ovako je jaka naša vojska,
  Djevojka je veliki i jaki borac...
  Ustani rano ujutro, draga,
  I dobro obavljen muž doći će iz svojih najboljih!
  
  Sada je proljeće došlo u našu kuću i otoplilo zakrpe,
  Koliko leševa je nagomilano u planinama...
  Znam da će svi biti pokopani - čak i Staljin,
  Jače držim veslo!
  
  Moja plemenita i šarena domovino,
  Sretan travanj dolazi...
  Nisam zaledio svoje nježno srce,
  Možete čak čuti i slavujev trik!
  
  Postoji planinski put koji se penje, znaš,
  Hodam bosa po kamenčićima...
  Uskoro, od opeklina, evo crne djevojke,
  I znam da ću doći na kozačku farmu!
  
  Ovdje su vrlo moćni tenkovi,
  Strašni "Lav" kozmički slavni "Tigar"...
  Ovdje se naziru moćne planine,
  I ovdje ima puno različitih lijepih igara!
  
  Bog je stvorio svemir u zvijezdama, loptama,
  Ali sam Lenjin je uzviknuo - Nema Boga!
  Pioniru su se spržile pete,
  I dajte djevojci buket!
  
  Ovdje su krvave bitke - ovdje se put širi,
  Podigla se velika snježna mećava...
  Čak ni mećava ne plaši djevojku,
  Iako ponekad postoji potreba!
  
  Pionirska zastava je vrlo crvena,
  Komsomolska zastava je grimizna...
  Bit će to strašna avantura
  I s radošću pozdravljamo procvat!
  
  Dragi Isuse, pozdravljam te,
  Iako je beznadni pacifist...
  Za mene je Lada ženska slađa,
  A taj umjetnik je kralj svih klaunova!
  
  Zar vi djevojke ne patite od prostracije,
  Znaš da će ovdje biti sjajna zvijezda...
  Poznati smo po interpunkciji,
  A proljeće će sigurno doći!
  
  U blizini Moskve sada bjesni strašna bitka,
  Vjerujte, neprijatelj ima bezbrojne snage...
  I moćni "Lav" prijeteći trese kulama,
  I naravno da izgleda kao Medvjed!
  
  Da li Gospod postoji, ne zna se,
  Možete raspravljati s glupošću promuklosti...
  Razmišljali smo uz čaj, uz razgovor,
  Kako možemo izbjeći ovu prazninu!
  
  Naš moćni top već se pomaknuo u stranu,
  Šalje bijesni projektil u bitku...
  Negdje je komsomolka ležala,
  Rezultat je bio tužan!
  
  Kažem vam cure - nema gluposti,
  Berlin treba odmah zauzeti...
  I tu ima puno raznih gluposti,
  Kad je neprijatelj ubijao vojnike!
  
  Rekao sam momku - budi zgodan,
  Poljubi djevojku u grudi...
  A onda ćemo s tobom zeko skakati,
  Da zli neprijatelj ne uspije - odmorite se!
  
  Noge su mi bose, otvrdle,
  Trče po kamenju kao jeleni...
  Moja mala i ja šetali smo ovdje pod javorovima,
  Mislili su da je Lenjin naš najbolji kralj!
  
  A ulicom marširaju fašisti s orcima,
  I žele nas djevojke osvojiti...
  Vidim da se ljepotica ovdje duri,
  Zli predator uskoro će se pretvoriti u divljač!
  
  Zašto se djevojka želi pariti?
  Zagrijte kupaonicu jako vruće...
  Ljepotica se vrlo zavodljivo umiva,
  Možda čak dodati malo maslaca ovdje!
  
  Srebrnaste lokve su prekrivene,
  Kora sa dijamantima - hladan led...
  Nekako naši dečki ovdje glasno laju,
  Vjerujem da će se mudra moć slomiti!
  
  Pa, ukratko, otpjevao sam pjesmu, momci,
  A tko se zabavlja - toliko riječi...
  Uzeo bih Fuhrera i objesio ga,
  Pa da ne vodi magarce u pohod!
  
  Bog ne voli cure ako su dosadne
  Ako si jako glup idi u manastir...
  Negdje ima bilja - vrlo masno,
  I u svakom slučaju on je heroj borac!
  
  Zaljubila sam se u maršala, moja nježna duša,
  Želim staviti naramenice...
  Pjesma se razlije - istinski zvonka,
  Možete čak pogledati i lice!
  
  Djevojka je sjajna i lijepa,
  Želi učiniti svijet novim - znajte ovo...
  A Staljinova Otadžbina je bahata,
  Taj je suveren jako krvoločan!
  
  Pa, ukratko, prestat ćemo se zajebavati ovdje,
  Trebamo biti jači i usuditi se krenuti u svijet...
  Uskoro će naša moć pobjesnjeti,
  Ćelavog čovjeka možemo rastrgati!
  Ovo su pjesme koje komsomolke pjevaju kad vode ljubav s momcima. A to su već čitave pjesme. I tako šareno i veselo.
  A negdje na Lavljem spremniku je Gerda. Ova djevojka je zgodna u kolovozu i nosi samo gaćice, kao i njena tri partnera. A motor tenka je snažan, s tisuću konjskih snaga, pa čak i grije auto. Djevojke urlaju:
  - Klizalo, klizalo, klizalo cure,
  Proklizao, proklizao, jak mitraljez!
  I oni pucaju, a granata ubojica otvara toranj sovjetske tridesetčetvorke. Ovo je stvarno ubojita ljepota. Pa, cure, ili bolje rečeno djevojke. Oni mogu jahati momke. Usput, korisno je za ženu imati seks - tijelo se pomlađuje. A često mijenjanje partnera također ima vrlo pozitivan učinak na zdravlje.
  Charlotte je pucala golim prstima, razbila sovjetsku haubicu i cvrkutala:
  - Ja sam džentlmen i superžena!
  Christina je zacvilila kao odgovor:
  - Da, jako si crven! A crvenokosa je besramna.
  Charlotte je bosom nogom pomicala Christinu. I obje su se djevojke, gotovo gole samo u gaćicama, uhvatile u koštac. I počeli su se tući i tući. I prijetili su da će se zadaviti.
  Gerda je ponovno pucala, probijajući sovjetski KV tenk i zabilježila:
  - Imamo temperamentne cure!
  Magda je tvitala:
  Djevojke su drugačije
  Vrlo strastvena s dečkima...
  I svi žele isto
  Bacajte se na štapiću!
  . POGLAVLJE br. 17.
  je rujan 1943. Postalo je malo hladnije. Nacisti su skoro opkolili Moskvu. Vrat oko glavnog grada SSSR-a već se toliko suzio da je doslovno probijen. U isto vrijeme nacisti su pokušali napasti grad Gorki i približili su se Rjazanu. Za Ryazan su izbile teške bitke.
  Sovjetske trupe, boreći se protiv cijele koalicije, već su bile na izmaku.
  Staljin je, zbog činjenice da su se nacisti približavali Kujbiševu, preselio svoje sjedište u Sverdlovsk.
  I tamo je bilo relativno sigurno. Iako su Nijemci i, što je najvažnije, saveznici već imali dalekometnu avijaciju. Pogotovo zrakoplovi B-29 koji su se masovno proizvodili u SAD-u. U Trećem Reichu, Yu-288 uzima sve više maha, a Yu-488 i TA-400 se još uvijek razvijaju, sposobni za bombardiranje na Uralu i izvan Urala.
  Prvi zrakoplovi Yu-488 već se počinju pojavljivati u nultoj seriji. Imaju četiri motora, kao i B-29, a brži su i od američkog automobila zbog manje površine krila. Stoga Hitler samouvjereno gleda u budućnost. Danas je SSSR, a sutra može biti Amerika, s Britanijom i njezinim brojnim kolonijama. I bit će izuzetno cool.
  Ovdje su se djevojke Adala i Agata vratile sa stažiranja u Africi i pjevaju jednostavne pjesme:
  Mala djeca,
  Nema šanse...
  Ne idite u Afriku u šetnju!
  Morski psi u Africi
  Gorile u Africi...
  U Africi postoje veliki, ljuti krokodili!
  A djevojke su uzele i zatoptale svojim bosim, isklesanim, preplanulim nogama.
  Nakon čega su svaki sjeli u jurišnik Focke-Wulf najnovije modifikacije. A ovaj auto je zvijer. Ima šest zračnih topova, od kojih su dva kalibra trideset milimetara i četiri kalibra dvadeset milimetara. Probajte sovjetske automobile s takvim čudovištima i krenite u bitku.
  Adala, lijepa djevojka samo u bikiniju, okrenula se. Oborila je tri sovjetska aviona i pjevala:
  Gradu se približavao mrak automobila,
  Kuće se kriju u sjenama pakla...
  Zatežući čekić smrti jače,
  Sotona hoda ulicama!
  Agata će također gađati sovjetska vozila sa šest zračnih topova Focke-Wulf. I odjednom su oborena četiri ruska zrakoplova.
  A djevojka terminator je pjevala:
  On postavlja zamke grešnicima,
  Ispod ogrtača bijeli se oštar nož...
  Tko će podleći njegovim prijevarama,
  Odmah će dobiti bakreni groš!
  I obje djevojke počele su bosim prstima udarati sovjetske trupe svojim preplanulim, mišićavim nogama, pjevajući:
  Đavo je ovdje, vrag je tamo
  Život i smrt su čista laž!
  Jedimo na pola
  Bit će bedlama u SSSR-u!
  Da, piloti terminatora priredili su tako paklenu predstavu. I počeli su gađati ciljeve na zemlji. I učinili su to vrlo učinkovito.
  A sovjetski tenkovi gore i eksplodiraju. Od kobnog pogotka eksplodiralo je i skladište sa sovjetskim streljivom. Kakva je to bila snažna eksplozija. I borbeni komplet je počeo detonirati. A granate su eksplodirale i rasule su se mnogo kilometara. A jednom su pioniru gole pete bile toliko opečene da je rikao kao tele.
  A cool djevojke piloti iz Njemačke pjevale su:
  Hrabro ćemo ići u boj,
  Pobit ćemo sve Ruse...
  Zajedno smo cure
  Gorimo vatrom!
  One nisu dobre djevojke. Primjerice, lijepog dječaka od trinaest godina skinuli su i išibali koprivom. Tako su zgodnu tinejdžericu pretukli od glave do pete. A onda su goli tabani mladog pionira spaljeni vatrom iz baklje. Tako se širio vrlo ugodan miris pečene janjetine. Djevojke su mesožderski oblizivale usne. Ali pržiti pete je već srednji vijek. Što ako probaš dinamo. I SS krvnici su počeli vrtjeti bubanj. I struja je prošla kroz djetetovo tijelo.
  Kako je jadni dječak zaglušujuće vrištao. Da, električno mučenje je vrlo bolno.
  Agata je podrugljivo zapjevala:
  Pas može biti pas
  Samo iz života grizača...
  Čvrsto vratimo vođu,
  Od moćne djevojke!
  Adala se zahihotala i primijetila:
  - Da, tako je lijepo mučiti dječake. Ali ovo je tek početak.
  Na nebu se bore i sovjetske pilotkinje. Na primjer, Margarita Magnetic. Djevojka kose boje zlatnog lista puca i pjeva:
  Dana su nam brza krila,
  Dana nam je velika moć...
  Hitleru ćemo uskoro sapunati njušku,
  Velika će zemlja procvjetati!
  
  Djevojka je slava bitke,
  Djevojka naše mladosti leti...
  Pjesmama se bori i pobjeđuje,
  Naši će slijediti djevojke!
  Pjesmama se bori i pobjeđuje,
  Naši će slijediti djevojke!
  Margarita također nije obična djevojka. Tako je uzela za primjer i natjerala zarobljenog Nijemca da liže pete. A prije toga sam, naravno, prošetao gnojem. Dakle, hitlerovac, slušaj i pomiriši. Što je prilično smiješno.
  A onda je Margarita bosim prstima uhvatila fašistu za nos i dala mu šljivu. Što je izuzetno smiješno. I nos naciste je pomodrio. A nakon toga djevojka se nasmijala toliko da joj je vrat zadrhtao.
  Iako je to bezopasno u usporedbi s onim što su sami nacisti radili. Na primjer, uzeli su djevojku Ljudmilu i objesili je za kosu, što je bilo jako bolno. Zatim su stali na rešetku i počeli ga udarati bičevima. Najprije običnim strašilom, a potom i užarenom bodljikavom žicom.
  Ali bolje je ne govoriti o tome. Istodobno djeluje i njemačko topništvo. Ovdje su vrlo impresivne haubice i minobacači. I udarali su i udarali. Najteže i najopasnije je to što Nijemci imaju mnogo velikih kalibara, i to prilično brzih. Sturmtiger, naoružan bacačem bombi, također je opasan.
  On stvarno stvarno toliko mlati da se dižu oblaci dima. Bacač bombi je velika snaga usporediva sa shimosom, koja je svojedobno stvarala probleme carskoj vojsci.
  U stvarnoj povijesti Sturmtigera proizvedeno je svih osamnaest. Ali u ovom slučaju, kada Trećem Reichu puno više pomaže cijeli Zapad.
  Dječak Guliver nastavlja borbu. Bos je kao i uvijek, u kratkim hlačama i crvenoj kravati. Ali djeluje vrlo energično. Gole, dječje potpetice samo bljesnu.
  Dječak putnik je zabilježio:
  - Sve je na svijetu relativno, osim...
  Ali ovdje Gulliveru nije palo na pamet ništa novo ili originalno. I bacio je eksplozivni paket na neprijatelja, cvileći:
  - Neka prestanu svi ovi prokleti ratovi! Neka prokleti, ćelavi Fuhrer umre!
  Dječak se okrenuo i izbjegao krhotine koje su na njega padale sa strane.
  Gulliver je pjevao, otkrivajući zube:
  U Ukrajini krv teče kao rijeka,
  Neprijatelj se čini cool...
  Ali nemoj mu popustiti
  Neka Fuhrer bude nabijen na kolac!
  Nakon čega se dječak okrenuo i bacio granatu golom dječjom nogom. Ovo je doista borac nad borcima.
  Druga pionirka, Anyuta, pucala je iz mitraljeza. I nokautirao stranu hordu.
  Lišće je već sjalo žuto i crveno, i padalo je u bogatom tepihu. Pod bosim nogama djece šuštalo je kao da miševi gmižu.
  Guliver je tvitao:
  I ako su godine pred nama,
  I očeličit ćemo se u ovoj borbi...
  Dječak nema drugog načina,
  Sjeci kao u kartama s jackom aduta!
  Ovako se bori dječak heroj... A ako ga zarobe, čeka ga strašna sudbina.
  Evo Kolke, dječaka od četrnaest godina, koji je pao u nacističke ralje. Uzeli su ga i žičanim elektrodama pričvrstili za ruke, noge, jezik, nosnice, uši, stražnjicu i muško savršenstvo. I zavrtimo bubanj dinama. Posebno su se potrudile njemačke djevojke u bijelim kutama. I boljelo je poput tinejdžera. Doslovce je urlao od paklenih muka. I povrh svega, njemačke djevojke u bijelim kutama namazale su dječakova bosa, gruba stopala mašću, a mladom lenjinistu prinijele plinski plamenik.
  Osjetio se miris zagorjelog mesa, a onda su djevojke pojačale struju.
  No, iako je dječak vrištao, svojim neprijateljima nije rekao ništa značajno.
  No, zgodnu su tinejdžericu prilično mučili. Bili su šokirani i ozlijeđeni strujnim udarom.
  Njemicama je ovo bilo super, naprosto su poludjele. A činjenica da je dečko imao samo četrnaest godina, a bio je vrlo zgodan i licem i tijelom, samo je palila. Na kraju mu je djevojka doktorica izmjerila puls i tlak, rekavši: dosta, inače će pasti!
  A dječaku su skinuli žice i elektrode i polili ga ledenom vodom kako bi došao k sebi.
  Najveća od djevojaka namigne mu i odgovori:
  - Sada si naša igračka! Ti i ja ćemo učiniti što god želimo!
  Kao odgovor, dječak ga je uzeo i zapjevao:
   Ja sam vječno mladi pionir,
  Došao sam se boriti protiv bijesnog fašiste...
  Da postavim primjer veličine,
  U ruksaku nosim dnevnik s odličnim!
  
  Došao je rat, pobjegao sam na front,
  I lutao je bos po cestama...
  I pucao je iz mitraljeza na Fritzeve,
  Makar u srcu čist dječak pred Bogom!
  
  Ubio sam Fritza iz zasjede,
  Od kopileta sam uzeo mitraljez s granatom...
  Uostalom, dječak ima puno snage,
  Moramo se hrabro boriti za našu domovinu!
  
  Dečko je borac od đavola, vjeruj mi,
  Zaglušujuće puca u Fritza...
  U borbi je kao sabljozuba zvijer,
  Što ne postaje hladnije!
  
  Što se može učiniti s Hitlerom?
  Momci će ga pokopati uz divlji urlik...
  Da ubojica ne udari sjekirom,
  Neće mu biti mjesta u čistom nebu!
  
  Što god možete dobiti odmah
  Grabežljivi Fuhrer želio je zemljaka s djevojkom...
  Ali ovaj se lovac pretvorio u divljač,
  Da, istina je, žao mi je metaka na Adolfu!
  
  Već je mraz, a ja sam potpuno bosa,
  Okretan i bijesan dječak vihor...
  A djevojka mi viče - čekaj,
  Ali vidite da je prebrzo!
  
  Udari policajca šakom,
  Srušio gada, udarivši ga u potiljak...
  Neću poslati ovu snimku s mlijekom,
  I neću prodati domovinu ni za bocu!
  
  Ja sam pionir i jako sam ponosan na to,
  Pošto je i kravata jako crvena...
  Borit ću se za Svetu Rusiju,
  Iako je Adolf tako užasan razbojnik!
  
  Ali vjerujem da ćemo hrabro poraziti Wehrmacht,
  Mali dječak to jako dobro zna...
  Mi smo zlatokrili kerubin,
  I dragocjeni vođa, drug Staljin!
  
  Hrabro ćemo pobijediti Wehrmacht,
  Iako se nacisti bore blizu Moskve...
  Ali položit ću ispit sa solidnom peticom,
  A ja ću svoj pištolj povjeriti heroju!
  
  Mogu li napraviti dječaka pionira,
  Nešto o čemu nacisti nisu ni sanjali...
  Ima nas za dobra djela,
  A Fuhrer neće dobiti ni milost!
  
  Što god mogu, uvijek mogu,
  Neka se oblaci opet nadviju nad Otadžbinu...
  Ali pionir se neće predati neprijatelju,
  Ruski vojnik je hrabar i moćan!
  
  Da, znao sam biti zarobljen,
  I vodili su ga bosa kroz snježni nanos...
  Na rane se stavljao policijski hren,
  A dječaka su tukli žicom!
  
  I pete su mi gorjele usijanom vatrom,
  I spalili su noge žaračem...
  Ali Švabe su dobile samo nule,
  Iako vatra na dječakovu nogu!
  
  Polomili su prste, spalili čela,
  I počupali su zglobove s dječakovih ramena...
  Bog je očito zaboravio na pionira
  Kad je krvnik paprom posuo rane!
  
  Ali fašistima ništa nije rekao,
  I igle, vruće pod noktima...
  Uostalom, za mene je sam Staljin ideal,
  I podli Fuhrer bolje da umre u agoniji!
  
  Pa su me vodili na pogubljenje u snijegu,
  Brutalno pretučen dječak, bos...
  Ali ne vjerujem da sam već švorc
  Ne možete izbjeći poraz od nacista!
  
  Fritz mi je stavio zvijezdu na grudi,
  Pa, ovo me čini ponosnim...
  Ne dam se ljutom dušmaninu,
  I neću pribjeći strahu i zloj podlosti!
  
  Mogu napraviti korak do groba,
  I uz tako zvonku pionirsku pjesmu...
  Uostalom, Fuhrer je samo bijesni magarac,
  I upoznat ću djevojku u Edenu, znaš!
  
  Ali u zadnji čas zazvonilo je,
  Trik naših mitraljeza...
  Streljački vod se smjestio,
  Nacisti su postali izmet vrane!
  
  A sada mom dječaku heroju,
  Došao je nakon mučenja i patnje...
  Borio se s velikom hordom,
  Nakon što sam prošao kroz takva zla iskušenja!
  
  Dječak opet ubija Švabe,
  Bosonogi dječak juri kroz snježne nanose...
  I napravio je vrlo hrabar potez,
  Slobodno ispleti prijateljici kosu!
  
  Berlin očito uskoro čeka dječaka,
  Njemačka će se pokositi za Rusima...
  Moćni kerubin maše mačem,
  I hrabro traži da svi izađu na trg!
  
  Vjerujem da ćemo uskoro uskrsnuti mrtve,
  Tko bude sahranjen postat će kao anđeo...
  Naš Gospodar je prilično jak, Jedan,
  Barem je Sotona ponekad previše ohol!
  
  Neka svemir bude vječan
  Pod zastavom svetog komunizma...
  Drug Lenjin je sjajna zvijezda,
  A Staljin je pobjednik: zlo, fašizam!
  Hrabri pionir otpjevao je dobru pjesmu. I to mu, naravno, ide na čast. Ali nakon mučenja električnom strujom - nakon što su doživjeli takvu bol, nisu svi sposobni zadržati hrabrost i dostojanstvo u svojim srcima.
  Borbe su se nastavile. A obruč oko Moskve je pred zatvaranjem. A Lenjingrad je dugo bio okružen, uključujući i tamo gdje je Ladoško jezero, nema ceste ni prijevoza. A ovdje se nema što braniti od nacista. Grad počiva, kako kažu, na šmrklji i nepokolebljivoj hrabrosti i junaštvu sovjetskih vojnika i građana.
  Nastavljaju pucati na njega. Nacisti su imali ideju koristiti supertenk Rat. Vozilo je teško dvije tisuće tona, a naoružano je čitavom baterijom topova velikog kalibra, četiri stotine milimetara oklopa i snažnim dizelskim motorima kao motorima. Ovo je pravi kopneni bojni brod.
  Glavni problem je kako dostaviti "Štakora" na prvu liniju. Tada je došla ideja da se koristi transportna barža i testira u blizini Lenjingrada. Ili možda pokušati zauzeti sam grad.
  I sada je isporučen tenk Rat. Prije nego što su počele padati jake kiše, odlučili su mu suditi. I automobil je krenuo prema sovjetskoj liniji obrane.
  Bila je točna računica da se "Štakor" ne boji ni mina ni granata. Ali su protiv nje neočekivano upotrijebili oružje, koje je u to vrijeme bilo najnovije. Naime piloti kamikaze. Dva laka lovca Jak-9, bez malokalibarskog naoružanja i s maksimalno ubrzanim motorima, pojurila su u napad na "Štakora". Bili su napunjeni snažnim eksplozivom. A dva mlada pionira sjedila su za komandama aviona. Imali su samo trinaest godina, a sami su tražili ovaj podvig.
  Dečki su bili samo u kupaćim hlačicama i bosi, iako je vrijeme već bilo prohladno. Ali odlučili su spremiti odjeću za zemlju. Prije ukrcaja u zrakoplove mladi su lenjinisti poljubili križ. Bili su niski i mršavi - samo djeca. Ali to je imalo prednost jer su zrakoplovi nosili više eksploziva. Let je bio samo u jednom smjeru.
  Dječak je bosim, malim, djetinjastim nožicama pljusnuo kroz hladne lokve i ukrcao se u avione. Povukli su volan dižući automobile u nebo, a s velikom hrabrošću, prije nego što su nasrnuli na "Štakora", zapjevali:
  Blistava polja domovine,
  Vidim krvavi znoj, ističu...
  Zemlja gori u tornadu plamena,
  Planet više nije raj!
  
  Ali slavimo domovinu kao i uvijek,
  I toliko su spremni umrijeti za nju...
  Iako su komsomolci mladi,
  Ali oni će izgraditi novi svijet, vjerujem!
  
  Moći ćemo zaštititi Rusiju,
  Od raznih kreatura, horde fašista!
  I Wehrmacht će biti kao čista igra,
  Pavši pod bajunet hrabrih komunista!
  
  Mi smo vitezovi najljepše zemlje,
  Da sunce obasjava blistave ljude...
  Neka nestanu legije Sotone,
  I život će biti lak za sve na planeti!
  
  Fašizam je okrutan i jednostavno jak,
  Upio je resurse Amerike...
  Ali naš orao kruži iznad planete,
  Pobijedit ćemo i nismo tužni!
  
  Veličina bezgranične zemlje,
  Sjaji kao kvazar komunizma...
  Zatvorimo krug oko horde,
  Neka su nam djeca u vječnoj sreći!
  
  Moći ćemo dati Švabama blizu Moskve,
  Otjerajte čopor demona u Berlin...
  I napiši pionir u svoju bilježnicu,
  Školjka Aurora donijet će slobodu!
  
  Što je ruski komunizam?
  Drug Staljin će vam sigurno reći...
  Za najbolje, bori se i bori se,
  Vaša će vjera uskrsnuti u svemiru !
  A automobili su velikom brzinom uzeli i zabili moćni njemački tenk "Štakor" i to je bio porazan udarac.
  Općenito, Staljinu se svidjela ideja korištenja kamikaka aviona. Samo ih je bolje koristiti za velike mete. Čak i najjednostavniji i najjeftiniji avion kamikaza košta otprilike isto kao i obični srednji tenk, a još ga morate pogoditi. Odnosno, ako pogodite tenkove, onda je to "Štakor" ili barem "Miš". Ili pogoditi velike površinske brodove. Ili baze ili aerodromi. Ali ideja je brzo stekla popularnost. Loše je bilo to što nije bilo dovoljno konvencionalnih zrakoplova - nedostajalo je duraluminija, a u zračnim borbama bili su veliki gubici. Nijemci su već dali viteški križ za sto oborenih aviona. Hitlerovi asovi prebrzo su gomilali račune. I ne za ništa. Zrakoplovi u SSSR-u postali su preteški, spori, niske manevarske sposobnosti i slabog naoružanja. Plus, pao je i trening asova - osam sati leta i ravno na front, a ponekad i pet. Jasno je da se tako ne može boriti. Staljin je gubio Drugi svjetski rat. Ali ipak se pokušao kolebati.
  I tako je uništenje tenka Rat postalo još jedan taktički uspjeh. I oba dječaka posthumno su nagrađena zlatnom zvijezdom Heroja Sovjetskog Saveza.
  A u Moskvi će im se podići spomenik. Ako uspiju, naravno.
  Bitka se nastavlja, treća godina Velikog Domovinskog rata, a optimizam još nije iscrpljen.
  A pioniri opet pjevaju, šljapkajući bosim nogama po jesenjem blatu:
  Naš put nije put samuraja,
  A za slavne pionire - svijetli put!
  Gradimo, borimo se, usuđujemo se žestoko -
  Nitko se ne usuđuje Rusiju skrenuti s njezina puta!
    
  Djeca marširaju u formaciji do bubnja,
  Pozdrav, svira truba!
  Svatko želi biti poznat kao heroj;
  Za Wehrmacht koji dolazi - put uništenja!
    
  O čemu sanja hrabar dječak?
  Izađite naprijed i pokažite svoju snagu tamo!
  Da fašizam odmah stane u kraj,
  Hitlerizam neka bude sramotno žigosan!
    
  Ali što ako je puška teška?
  A što je s bosim nogama po snijegu po hladnoći!
  Ti si vitez, izrastao si u dušu djeteta -
  Moći ćete zagrijati neprijatelja u borbi!
    
  Evo tenkova, sa dugom Tigrovom njuškom,
  Onda pješadija, mrak motocikala!
  Došao je kraj svim dječjim, lakim igrama -
  Sotona je na strani nacizma!
    
  Dječak je pustio "slona" bliže -
  Bacio granatu s rikošetom u tenk!
  I naletio na prepreku "Tigar",
  I pionir je uzeo mitraljez u ruke!
    
  Neprekidno kosimo njemačko pješaštvo,
  Oni tjeraju poderane zavoje na stopala!
  Pusti losa da mirno luta šumarcima -
  Zato su pustili momke u boj!
    
  Napad gmazova se očito ugušio,
  Dečki su mi dali jako svjetlo!
  Neka je mladost slavljena i vječna,
  Budi beskrajna, snažna nit života !
  POGLAVLJE br. 18.
  Već je srpanj 1939. U Kini je vruće. Hitlerova Njemačka skuplja snagu i proglašava prijateljstvo s carističkom Rusijom Nikole II. Sama vlada carstva sklona je misliti da je potreban savez s Trećim Reichom kako bi se oduzele sve njihove kolonije Francuskoj, Britaniji, Belgiji i Nizozemskoj. I profitirajte i od Afrike i od Indije, uzmite sve što je na Bliskom istoku. A Australiju još moramo osvojiti. Pa naravno, planovi su više od napoleonskih.
  A Oleg Rybachenko piše nastavak priče o sebi.
  Dječak-genij, a ujedno i besmrtnik, nastavio se kretati kroz misije. Evo još jedne priče - rat između Bura i Britanaca. Oleg je dobio naredbu da se pridruži bataljunu naivčina kojim je zapovijedao kapetan Rip Your Head Off. I tako je krenuo u susret zapovjedniku. U Južnoj Africi je toplo i ugodno kretati se bos iu kratkim hlačama.
  Oleg je prišao sebi i zapjevao:
  Svatko tko je čovjek rođen je kao ratnik,
  Slučajno se dogodilo da je gorila uzela kamen...
  Kad su neprijatelji bezbrojni,
  A u srcu vatra gori!
  
  Dječak u snovima vidi mitraljez,
  Više voli tenk nego limuzinu...
  Tko želi okrenuti peni na petama,
  Od rođenja razumije da snaga vlada!
  A dječak je svom snagom tresnuo bosom nogom o kaldrmu. I razbježao se. Raspoloženje se odmah popravilo. Ovdje je tako super - to je Južna Afrika. I na primjer, papige cvrkuću, i insekti lete, i ima puno ugodnih mirisa.
  Dječak ratnik se sjetio bajke o Crvenkapici. I san mu se ostvario, on je bosonogo dijete u kratkim hlačama koje poskakuje, skače i pjevuši.
  Ako je staza duga,
  Ako je staza duga...
  Gazite, skačite i trčite!
  Ali vjerojatno, vjerojatno!
  Moguće je, moguće je, moguće je!
  Naravno da je sve moguće!
  Šala je dospjeti u Afriku!
  U Africi su planine tako visoke!
  U Africi su rijeke ovoliko široke!
  Oh krokodili, nilski konji,
  O majmuni, kitovi sperme,
  Oh, i zelena papiga,
  Oh, i zelena papiga!
  Sada je besmrtni dječak ubrzao korak i počeo trčati, tako da su njegove male, okrugle pete bljesnule. A onda je mladi ratnik, koji je izgledao kao da ima desetak ili jedanaest godina, konačno dotrčao u logor. Bila je poluprazna, neki od mladih ratnika bili su na zadatku. Ovo je specijalni bataljon naivčina, u kojem nema niti jednog borca starijeg od šesnaest godina. A mnogi još nisu napunili ni četrnaest godina. Buri su brojčano nadjačani od Britanaca. Bijelo stanovništvo u obje republike, uključujući žene, djecu i starce, približno je jednako veličini cijele engleske vojske koja je bila raspoređena protiv Bura. Odnosno, tuku se i žene i djeca. A neki dječaci ovdje su toliko mali da nemaju ni deset godina, a nemaju ni mauzerice, nego puno lakšu i manju pušku.
  Oleg, budući da je besmrtan, fizički je jak i namiguje dečkima. Mnogi od njih, pogotovo oni mlađi, bosi su, a u Africi je baš dobro što ni zimi nije hladno. Naprotiv, zimi je najbolje da vrućina nije tako velika.
  Oleg nije najmanji ovdje, ali ipak izgleda mlađe od većine momčadi. Na ulazu ga susreću dva dječaka od oko četrnaest godina i strogo ga pitaju:
  - Tko si ti?
  Oleg je sa smiješkom odgovorio:
  - Dobrovoljac! Želim se boriti za slobodu i neovisnost narančaste republike!
  Pogledali su dječaka. Oleg je bio svijetle kose, u kratkim hlačama i bogatoj majici. Dječakove su ruke bile istaknute s mišićima. A kroz veliku rupu na tankoj majici naziru se pločice preše za čokoladu. Oleg se posramio svoje poderane majice, pa ju je strgao. A mišići su mu doista tako istaknuti i duboko definirani. Dječaci su zviždali i primijetili:
  - Vau! Tako cool tip! I iz kojih zemalja?
  Satnica Rip the Head sastojala se od dječaka, većinom domaćih, ali i mnogo stranaca.
  Oleg je rekao poluistinu:
  - Iz Rusije!
  Budući da su odnosi između Rusa i Britanaca bili teški, pogotovo dok još nije bilo Antante, a sjećanje na Krimski rat još je bilo relativno svježe, te kako je Britanija u ratu s Turskom spriječila zauzimanje Istanbula. Osim toga, bilo je i sukoba u srednjoj Aziji. Kad je daljnji pokret ruske ekspanzije stigao do Kuške i bio zaustavljen prijetnjom velikog rata s ogromnim carstvom Lava.
  Dakle, razumljivo je. I par dječaka je bilo iz Rusije. Djevojaka je bilo desetak, ali one su uglavnom liječile ranjenike i pripremale hranu. Djevojčica Maxim mogla je biti odvedena u izviđanje. Predstavnice lijepog spola obično nisu bile prihvaćene u bitke. Iako je u inteligenciji djevojčica bolja od dječaka. Izaziva manje sumnje. A ponekad bi čak mogao nositi i štap dinamita u košari s cvijećem.
  Olegu je dopušteno vidjeti zapovjednika. Legendarni zapovjednik još je bio tinejdžer; izgledao je kao da mu nije više od petnaest. Lice je rumeno, gotovo dječje. Ali on je jak borac i puca vrlo precizno.
  I sam osobno sudjeluje u bitkama. A bila je i sreća što smo ga uspjeli uhvatiti u logoru. Obično je cijelo vrijeme u pokretu i bode britanske trupe.
  Stvari sada ne idu dobro za Bure. Britanci su rasporedili dodatna pojačanja i povećali njihov broj. I sada planiraju, umjesto frontalnog napada, zaobići Bure s boka. A vojska Narančaste Republike premala je da pokrije cijelu široku frontu.
  Oleg se nježno rukovao s legendarnim kapetanom. Nosio je uredno odijelo i lakirane čizme. Pa da, nepristojno je da zapovjednik pokazuje gole pete. Ne kao Oleg, koji izgleda poput dječaka, ali ima mišiće poput snopova čelične žice. I tada je mladi ratnik s golim torzom vrlo upečatljiv.
  Tinejdžer i legendarni kapetan pitao je:
  - S čim je došao mladi ratnik!
  Oleg je uz osmijeh rekao:
  - Postoje informacije da se britanska vojska sprema okružiti Bure s bokova. I da imaju petnaest puta više vojnika od tebe, pješaštvo, konjicu i nove topove, uključujući i one velikog kalibra!
  Kapetan je kimnuo uz uzdah:
  - Ima previše Engleza. Ovo je najveće carstvo u ljudskoj povijesti. A njihova je populacija, zajedno s kolonijama, dvije tisuće puta veća nego u burskim republikama!
  Oleg je sa smiješkom primijetio:
  - Ako Britanci budu poraženi, tada će se njihove kolonije i dominioni vjerojatno pokušati odvojiti od matične zemlje, a oni više neće imati vremena za rat u južnoj Africi. Osim toga, carska bi Rusija mogla tiho napasti britanske posjede u Indiji i Indokini. Pogotovo ako se trupe lavljeg carstva ozbiljno zaglave u borbama u južnoj Africi, a Francuska i Njemačka se mogu sjetiti povijesnih nepravdi i oduzeti njezine kolonije Britaniji!
  Mladić je zazviždao:
  - Vau! A onaj pametni... Rus?
  Oleg je slegnuo ramenima:
  - Možete reći da sam Rus, barem Slaven!
  I besmrtni dječak uze i bosim nožnim prstima zgrabi kamenčić s poda i smrvi ga u pijesak.
  Kapetan je, bez glave, uzviknuo:
  - Kakva ti je snaga! Nikada nisam vidio takvog dječaka. Znaš li pucati?
  Oleg je iskreno rekao:
  - Nemam puno iskustva u pucanju iz mauzera, ali sam više puta probao s drugim sustavima, uključujući i električne pištolje!
  Mladi kapetan promrmlja:
  - Električni pištolji? Wow, čini mi se da ste upravo pročitali dosta znanstvene fantastike Julesa Vernea!
  Oleg se nasmijao i odgovorio:
  - Može biti! Ali znate li da se od obične piljevine i ugljene prašine može napraviti eksploziv deset puta jači od nitroglicerina!?
  Dječak zapovjednik se naceri i upita:
  - Da? To je u redu? Ne šališ se?
  Besmrtni dječak kimne:
  - Ne! To je stvarno! Mislim da bi bilo moguće dignuti u zrak nekoliko vlakova sa streljivom, britansko napredovanje bi bilo odgođeno dugo vremena. Bez topničke potpore, novi, oprezni zapovjednik neće riskirati da se iseli, a transport novih granata i bombi na tako veliku udaljenost zahtijevat će puno vremena!
  Mladi kapetan kimne:
  - Pametno govoriš! Mislim da možemo odgoditi napredovanje. No, zapovjednik Boer je prilično tvrdoglav. Sjedi u utvrdama i ne misli ni na što drugo. Odbili smo britanske napade uz velike gubitke, ali nismo ni pokušali nadograđivati svoj uspjeh! Ali kao što je vaš velemajstor Čigorin izgleda rekao, imati inicijativu znači imati prednost.
  Oleg je kimnuo s osmijehom i primijetio:
  - Ima mnogo djece, natalitet je u devetnaestom stoljeću bio velik. Imate dječji bataljon. Što ako stvorite vlastitu vojsku mladih i pobijedite Britance bez obzira na odrasle?
  Dječak zapovjednik potvrdi:
  - To je dobra ideja! Možete isprobati ovdje! Iako, iskreno govoreći, rat nije dječja stvar!
  Besmrtni dječak je kimnuo u znak slaganja:
  - Da, naravno da nije za djecu. Ali to ga ne čini manje zanimljivim. Na primjer, reći ću vam o budućnosti, kada će najpopularnije računalne igre biti pucačine. I stvarno je super zabavljati se dok se borite!
  Mladi kapetan je potvrdio:
  - Rat je zanimljiv! Ali još je bolje kad vlada mir i ljudi se ne ubijaju!
  Pojavio se još jedan mladić, također star petnaestak godina. Bilo je očito da je kapetan Rip-Head Fanfare prijatelj. Iako su prijatelji, postoji određena napetost. Fanfar zapravo ne zna kako pucati, osim u nepokretne mete ili s male udaljenosti. I to stvara neke tenzije, pa tako i s drugim dečkima, koji su, u svakom slučaju, većina izvrsni strijelci.
  Fanfar je namignuo Olegu i pružio mu ruku. Dječak terminator ga je protresao i sa smiješkom rekao:
  - Budućnost je naša!
  Fanfare zapažene ponosnim pogledom:
  - Želim postati poput Josepha Barre!
  Dječak zapovjednik odgovori:
  - Ovo je dobra želja, ali... S trinaest godina ovaj mladi heroj već je umro, ali ja sam želio da svi preživimo i pobijedimo!
  Oleg Rybachenko je kimnuo i primijetio:
  - Ako želite, ispričat ću vam priču koju malo tko zna, kako je Joseph Barra zarobljen, i kakva je okrutna mučenja podnio s nepokolebljivom hrabrošću i časno izdržao!
  Mladi kapetan energično kimne:
  - Super, reci nam! Danas, ionako, neću ići u misiju, jer je ovo jedini dan u godini na koji sam se zakleo da neću ubijati!
  Fanfar tužno odgovori:
  - A ja... Pa, istina je da sam danas pokazao najbolji rezultat u streljaštvu, za sebe osobno, naravno. Na stacionarne mete sam već naučio dobro pucati, ali u pokretu mi to i dalje predstavlja veliki problem!
  Oleg je samouvjereno odgovorio:
  - Još si mlad, imat ćeš vremena naučiti!
  Parižanin Gavroche se smijuljio i pjevao:
  O tome da je svjetlost učenje,
  Zimi i u proljeće...
  Ponavljam bez iznimke,
  Ja nisam hrast!
  Dječak zapovjednik promrmlja:
  - Hajde, reci nam! A onda ću ti pokazati kako pucati iz Mauzera. Mislim da ćeš po ovom pitanju biti brži od Fanfare-Tulipana!
  Oleg je s umjerenim entuzijazmom počeo pričati:
   Dječaka bubnjara Josepha Baru zarobili su rojalisti. Mladi bubnjar imao je samo trinaest godina. Dječaku su izvrnuli ruke i strgnuli čizme i uniformu. I bosonogo polugolo dijete uvedoše u tvrđavu. Tamo su rojalisti očito htjeli od dječaka doznati neke podatke o revolucionarnoj, jakobinskoj vojsci. Joseph Bara hodao je po vlažnim stepenicama kazamata, osjećajući hladnoću na svojim bosim, dječjim nogama.
  Dječak je na sebi imao samo gaće. I hladno mu je bilo u jesenskoj tamnici.
  Mladi Josip iznenada je osjetio toplinu kako puše iz sobe. I premda su dijete odveli u sobu za mučenje, osjetilo je val radosti u sebi od ugodnog daška topline.
  I dječakovi bosi tabani osjetili su blaženstvo kada su hladne kamene ploče zamijenili topli i glatki mramor. Doista, gorjelo je nekoliko ognjišta, gdje su se grijale sprave za mučenje od željeza i čelika. Zato je bilo vruće. Na stalku je visjela potpuno gola djevojka - lijepa, ali napaćena. Jedan od krvnika bičevao je djevojku, a drugi je tjerao vrelinu pod djevojčine gole, graciozne noge.
  Ljepotica je urlala od bola. Mirisalo je na svježe, pečeno meso i bilo je vrlo ukusno. Dječak Josip se sjetio da već dugo nije ništa jeo. Vidi se da čak i nesretnom djetetu vire rebra. Ali tada je dječak osjetio bijes i njegove su plave oči bljesnule munjom. I moje šake su se stisnule. Mladi bubnjar je očajnički pokušavao prekinuti konopce na sebi, ali njegova dječja snaga nije bila dovoljna za to.
  I krvnik udari dječaka bičem. Josip je bijesno odgovorio: Slava revoluciji!
  Glavni krvnik zarežao je:
  - A sad ćemo ga rastegnuti na stalku! Uzmi ga!
  Dželati su nasrnuli na dječaka. Bili su mnogo veći od ispijenog i umornog dječaka. Zavrnuli su Josipu ruke i čvršće ih zavrnuli straga. Zatim su ga doveli do police. Strop je bio dosta visok. I glavni dželat naredi:
  - Prvo, protresite stvari!
  Počeli su polako podizati dječaka. Josip se nagnuo naprijed i nagnuo naprijed. Krvnici su ga vukli za ramena. Dašćući, dječak se okrenuo na nosaču i uspravio. Izvukli su ga na kat. Mladi bubnjar je škrgutao zubima. Konop se protezao sve više i više, podižući dječaka do samog stropa. Zatim se na nekoliko trenutaka Joseph ukočio, sleđen na vrhuncu.
  Stariji krvnik zapovjedi:
  - Pusti!
  Mučitelji su pustili bubanj. I dječak je pao. Konop se protezao tik do poda, a zglobovi mladog bubnjara bili su doslovno iščupani iz tijela. Josip je vrisnuo, a dijete je od šoka boli izgubilo svijest.
  Polili su ga kantom ledene vode, a dječak je došao k sebi.
  Menadžer je skočio do mladog bubnjara i, sagnuvši se, zasiktao ustima i željeznim zubima:
  - Samo recite, živio kralj, i prestat ćemo s mučenjem!
  Joseph je uzvratio:
  - Živjela republika!
  Stariji krvnik je naredio:
  - Protresi opet!
  Mučitelji su podigli dječaka i uspravili ga. Zatim se uz škripavi zvuk uže ponovno počelo zatezati, a djetetovo je tijelo otrgnuto s mramornog poda. Dječak je teško disao dok su ga dizali sve više i više. Zatim sve do stošca. I tako je stariji krvnik izdao naredbu. I uže je odmah popustilo i mladi je bubnjar pao.
  Dječakovo golo, žilavo, koščato tijelo poleti dolje, zaustavi se točno na podu, a uže se počelo zatezati. Dijete je opet vrisnulo, ali se nije onesvijestila. Mogli ste vidjeti kako znoj teče niz djetetovo tijelo i kako se dječakova mišićava prsa teško dižu. I s kakvim junačkim naporom Josip suspregne vrisak koji mu se oteo iz grla, stišćući zube.
  Jedan od krvnika se nasmijao i udario dječaka bičem po bosim, dječjim nogama. Na pozadini boli od potresa sve to izgleda nekako neozbiljno.
  Upravitelj je prosiktao:
  - Kličimo: Živio kralj! A onda ćemo te pustiti!
  Pisari su se pripremili zabilježiti djetetovo pokajanje.
  Joseph je uzvratio:
  - Živjela republika!
  Stariji krvnik je naredio:
  - Treći tresak!
  Polugolog, znojnog dječaka ponovno su izvukli. I opet zaškripi kolo, kojim krvnici dižu junaka momka. Josip zna što ga čeka naprijed i viče:
  Tko se navikao boriti za pobjedu,
  Neka pjeva s nama...
  Tko je veseo, smije se
  Tko želi to će i postići
  Tko traži uvijek će naći!
  Ovdje je dječak koji visi na samom vrhu stropa. Dželati su, mesožderski se cereći, pustili uže. I opet dječakovo mršavo, ali žilavo tijelo pada. U blizini poda, uže se ponovno zateže. A mladi bubnjar pada u nesvijest od bolnog šoka. Njegovo okruglo, dječje lice postaje vrlo blijedo.
  Stariji krvnik izdaje naredbu, a dijete se ponovno izlijeva ledenom vodom iz podruma.
  Josip uz frktanje dolazi k sebi, a iz dječakovih prsa ote se jecaj. Ali škrgućući zubima, herojskim naporom, dijete sprječava plač i teško diše.
  Glavni menadžer kaže:
  - Viči - Živio kralj, a mi ćemo prekinuti mučenje i pustiti te!
  Josip je uzviknuo:
  - Ne! Nikada!
  Stariji krvnik kimne:
  - Sada ga uz pomoć bloka dobro rastegnite na stalku!
  Dječak je bio obješen i potresen. A onda su djetetove bose noge pričvršćene u hrastov blok okovan željezom. Iz njega su virile kuke. Bilo je jasno da se dječakovo dječje tijelo rastegnulo, a vene su se jasnije pojavile.
  Stariji dželat upita:
  - Recite, živio kralj, ili ćete se i dalje mučiti!
  Mladi bubnjar je očajnički uzviknuo:
  - Živjela republika!
  Glavna mačka je naredila:
  - Objesite po dva utega sa svake strane!
  Krvnikovi pomoćnici počeli su vješati utege teške po funtu. S jednog i s drugog dijela bloka. Dječakovo nago, žilavo tijelo rastegnuto je poput strune. I jasno je da je dijete postalo duže. Joseph je zastenjao, ali je stisnuo zube i uspio se suzdržati. Bio je istegnut od težine.
  Upravitelj je zarežao:
  - Vičite živio kralj! Ti si još samo dijete, imaš još vremena za živjeti i neka si živ!
  Mladi bubnjar je urlao:
  - Živjela republika!
  Stariji krvnik je naredio:
  - Deset udaraca bičem oprezno!
  Visoki dželat uzeo je bič iz urne i počeo s pola snage udarati po dječakovim golim, žilavim leđima. Crvene pruge nabrekle su od udaraca.
  Joseph nije ni zastenjao.
  Upravitelj je promrmljao:
  -Hoćeš li razgovarati?
  Mladi bubnjar je odgovorio:
  - Ne!
  Stariji krvnik je naredio:
  - Pet udaraca bičem bez brige!
  Moćni mučitelj izvadi bič, deblji i duži. Raširio je noge kao oslonac i svom snagom udario djetetova gola leđa. Preplanula koža je pukla i krv je potekla. Moćni mučitelj nastavio je s batinama, a bio je uložen u svaki udarac. Na posljednjem udarcu pogodio je dječakovu zadnjicu te su mu pukle gaćice, a mladi bubnjar je ostao potpuno gol. A krv je tekla u mlaz od silnih udaraca. Na izobličenom dječjem licu vidjelo se s kojim je naporom dječak suzdržavao vrisak.
  Upravitelj se opet zahihoće:
  - Pa recite samo: živio kralj, pa će vas pustiti i još vam dati kesu zlata za put!
  Dječak je opet viknuo:
  - Živjela republika!
  Stariji krvnik zadovoljno reče:
  - Pecite pete ovom dječaku!
  Mučitelj s desne strane upita:
  - Podmazati uljem?
  Glavna mačka je kimnula:
  - Naravno! Možda se dječak opameti i nema smisla ostaviti ga bogalja do kraja života!
  Krvnici su iznosili boce s maslinovim uljem. A mladom bubnjaru podmažimo gole dječje tabane. Joseph je osjetio ubod mučnine od dodira prljavih ruku krvnika. Jedva je suzdržao povraćanje. Pomoglo je i to što mu je želudac bio praktički prazan i nije imao što podrignuti.
  Nakon što su završili s uljem, dželati su donijeli tanke cjepanice i založili vatru ispod dječakovih bosih nogu. Dodavali su sumpor da bolje gori. I bakljom su zapalili vatru.
  Crveni plamenovi lizali su dječje pete grabežljivim jezicima. Joseph je drhtao, ali je suzdržao vrisak.
  Vatra je plesala pod dječakovim bosim nogama, a krvnici su postavljali tanke cjepanice. Mirisalo je na svježe, zagorjelo meso, kao da peku vepra.
  Upravitelj je prosiktao:
  - Reci, momče, i sad - živio kralj!
  Dječak, s kojeg su padale kapljice krvi i znoja, viknuo je:
  - Da, pa do đavola!
  Stariji krvnik je naredio:
  - A sad ovu drsku mladež užarenom žicom po leđima!
  Mučitelji su prišli ognjištu i počeli vaditi snopove žice zagrijane u vatri. I skočiše do dječaka. I počeše čelikom, crvenom od vrućine, udarati po golim, žilavim i već izmučenim leđima djeteta.
  Joseph je osjetio jaku bol i zastenjao, ali se odmah ugrizao za usnicu. Nastavili su ga tući.
  Dvojica dželata tukla su dječaka po leđima snopovima hrastove žice s drškom, grimiznom od vrućine. A par je također stvarao toplinu pod dječakovim bosim nogama. Ali Josip je nastavio zadržati nevjerojatnu hrabrost.
  Drugi je krvnik, po naređenju starijeg kata, uzeo baklju u ruke i prinio je dječakovim golim, mišićavim prsima. Miris spaljenog mesa postajao je sve jači.
  Dječak bubnjar dobio je užarenu žicu po leđima, pete i prsa pržio je vatrom, ali on je kao titan.
  Upravitelj je viknuo:
  - Recite, živio kralj, a mi ćemo vas ne samo pustiti, nego ćemo vam dati i čitavu kesu zlata za put!
  Kao odgovor, Joseph Bara je otpjevao:
  Sinovi domovine, ustajte,
  došao je veliki, slavni dan!
  Odgovori na izazov svojih neprijatelja,
  njihov je tabor podigao krvavu zastavu,
  Odgovori na izazov svojih neprijatelja,
  njihov je tabor podigao krvavu zastavu,
  Čuj kako zemlja stenje
  Pod jarmom strašnim vojničkim,
  U kuću ti provaljuju,
  Ubijaju i kćer i majku!
  
  Na oružje, građanine!
  Zbijemo redove,
  Naprijed, Naprijed!
  I naša će polja i vrtovi
  odmah biti ispunjeni nečistom krvlju!
  
  Što hoće ova horda,
  robovi i budući kraljevi?
  Za koga On tako ustrajno priprema
  svoja kola okova i lanaca?
  Za koga On tako ustrajno priprema
  svoja kola okova i lanaca?
  Za nas su! Hoće li Francuzi podnijeti
  teret Infamyja pred izazovom?
  Zauvijek smo zbacili okove,
  Ne mogu se vratiti na naše noge!
  
  Ne,
  neće nam strani najamnici nametati svoj zakon!
  Oni nas mogu ubiti,
  ali tabor se neće pokloniti,
  Oni nas mogu ubiti,
  Ali tabor se neće pokloniti,
  Bože, samo da se naš narod spasi!
  Ako padnemo, nema nam milosti,
  Despot može bez nade
  svakoga držati u redu zauvijek!
  
  Drhtite, podli silnici,
  i vi, tuđa najamna gomilo,
  Za vaše đavolske planove
  čeka vas kazna po zaslugama vašim!
  Za tvoje đavolske planove
  čeka te kazna po zaslugama! Svi smo mi borci,
  bezbrojni su heroji Francuske
  na bojnom polju ,
  ako padnu,
  domovina će vidjeti pravednu osvetu za sebe!
  Sjeti se časti, Francuzi,
  daj svoju milost!
  Onima koje
  neprijateljske spone prisiljavaju da budu s nama u boju!
  Onima koje
  neprijateljske spone prisiljavaju da budu s nama u boju!
  Ali što je s krvavim despotima?
  Što je s Bouyeovim suučesnicima?
  Životinje znaju pravo
  jesti samo meso majke u utrobi!
  
  Ljubav prema domovini i narodu,
  Daj nam snage za našu osvetu,
  A ti, divna slobodo,
  Vodi nas u boj za istinu i čast!
  A ti, divna slobodo,
  vodi nas u boj za istinu i čast!
  Pobjedo, ti nas s pravom čekaš,
  Pomozi nam da otjeramo naše neprijatelje,
  Nek vide bijeni neprijatelji
  I tvoj trijumf i našu slavu!
  
  S novom snagom ćemo stupiti u redove,
  zamijeniti naše hrabre pretke,
  naći ćemo njihov pepeo i grobove,
  gdje je svjetlo njihove hrabrosti sjalo!
  Naći ćemo njihov pepeo i grobove,
  Gdje je svjetlo njihove hrabrosti sjalo!
  Ne žaleći se na svoje sudbine,
  Dočekali su vijest o smrti,
  A čast nam diktira izbor -
  Osvetiti ih ili ih slijediti!
  
  Za revoluciju, našu slobodnu,
  Dečko će se boriti cijeli život...
  Legitimna vlast, volja naroda,
  Puknut će lanci, buntovnički laki čovječe!
  
  . POGLAVLJE br. 19.
  Dječak zapovjednik i Fanfar jednoglasno su pljeskali, a pridružila im se još jedna tinejdžerica. Tako lijepa, rumenih obraza i snažna predstavnica lijepog spola sa svijetlosmeđom kosom. Djevojka bi se mogla nazvati lijepom, iako je imala nešto viška kilograma, i vjerojatno bi išla na dijetu u dvadeset i prvom stoljeću. Ali njezina punašnost nije bila toliko debela koliko zbog mišića i mesa, te se nije doimala poput krave.
  Mladi kapetan kimne:
  - To je Mercedes! Točnije, drugačije se zove, ali ja sam je nazvao u čast nevjeste Edmonda Dantesa, poznatijeg kao grof de Montecristo. Inače, fizički je jako jaka za djevojku i odličan strijelac!
  Mercedes se naklonila i primijetila, gledajući Olega:
  "Nikad nisam vidio tako mišićavog dječaka." Kao Herkul i Apolon u djetinjstvu!
  Dječak Terminator je odgovorio:
  - Da, više sile su me nagradile takvim mišićima. Istina, morate učiniti nešto zauzvrat, ali to je sasvim prirodno, kako da kažem! Ništa se ne daje tek tako!
  Dječak kapetan naredi:
  - Svi dečki idite! Pucajmo!
  I krenuo je prema izlazu. Fanfare su kasale za njim. Bljeskale su pete čizama. Iako je za toplog vremena ugodnije biti bos, baš zato što se Fanfar gotovo cijele godine kao uličar šepurio golim petama ili za hladnog vremena umatao noge u bilo što, sada više nije htio izuvati čizme. Time bi se izjednačio s plebejcima. I sada ima čin starijeg poručnika, a formalno prvog zamjenika kapetana.
  Tinejdžerica nije patila od takvih predrasuda, a noge su joj bile toliko lijepe, graciozne i zavodljive da bi ih cipele i čarape samo pokvarile.
  Oleg se nehotice divio njezinim golim, preplanulim, mišićavim nogama. Uvijek je volio fizički jake žene. Štoviše, iako je tijelom dijete, ima um vrlo odrasle osobe.
  I djevojka je fizički vrlo razvijena. Međutim, ne može reći da je tinejdžer viši od oba dječaka časnika. Ali ono što u njezinim crtama lica govori da je ipak djevojčica, doduše atletske građe.
  Pa su otišli u streljanu. Topli vjetar puhao mi je u lice, osjećao sam razne mirise drveća, trave, vode i zdravih dječačkih tijela.
  Neki dečki su radili sklekove ili čučnjeve s utezima i znojili se. Ali njihov miris, s obzirom na njihovu mladost i zdravlje, nije djelovao odvratno.
  Dječak kapetan podigao je Mauser. Ova puška je izumljena i razvijena u Njemačkoj. Za razliku od poznate ruske puške Mosin, ona ima tanju cijev, kundak poput pištolja i sveukupno veću točnost gađanja, mekši potez okidača i nešto veću brzinu paljbe.
  Ali Mosin puška je bolja za borbu prsa u prsa. U ratu s Japancima možda je rusko oružje bilo bolje u praktičnom smislu, ali ipak je carska Rusija uspjela izgubiti. U tom ratu nekako su se Bogovi ili više sile odvratile od cara Nikole II. A Rusija nije imala iznenađujuće sreće. Međutim, to kralja ne oslobađa odgovornosti. Konkretno, trebalo je ostati u Sankt Peterburgu 9. siječnja i možda je time spriječena Krvava nedjelja, pa i buduća revolucija, točnije pobuna koja je djelomično promijenila sustav, od apsolutizma do stvarne ustavne monarhije.
  Oleg je, međutim, nakratko razmislio o tome. Dječak je uzeo pušku Mauser i zapucao. Trzaj je bio blag, a metak je probio samo središte mete. Dobivši besmrtno tijelo od bogova, Oleg je uz to imao i neke vještine. Kada ciljate intuitivno i uvježbane ruke same pokazuju na metu. I vaš vid je vrlo oštar, čak možete vidjeti uzorke na lišću dalekog drveća.
  Dječak zapovjednik je primijetio:
  -Ovo je dobro! Pokušajte ponovno!
  Oleg je opet pucao. I opet u centar. Tada je djevojka ratnica bacila svoj slamnati šešir. Oleg je bio malo zbunjen, no tijelo je reagiralo samo od sebe i metak je pogodio samo središte, odbacivši šešir više. Tada je Mercedes lansirala bumerang prstima svojih bosih nogu.
  Letio je puno brže i bilo ga je teže pogoditi, pogotovo jer je putanja leta bila prekinuta.
  Dječak kapetan je primijetio:
  - Čak ni ja ne pogađam uvijek!
  Oleg, koji je već imao određeno iskustvo u svom mladom tijelu, shvatio je da je u ovom slučaju um neprijatelj. Morate se osloniti na svoju intuiciju i pucati koristeći podsvjesne vještine ovog tijela, mladog supermena. Štoviše, ima dosta životnog iskustva, posebice u pisanju znanstvene fantastike. Ali ovdje, kako kažu, jao od uma.
  Dječak je oklijevao i oklijevao. Bumerang je uspio opisati luk, a Mercedes ga je ovoga puta uhvatila rukom i uz osmijeh rekla:
  -I ponavljat ću od zore do zore! Carado, carudo i dovraga!
  Fanfar se zahihotao i primijetio:
  - Ne spominji vraga!
  Dječak kapetan primijeti:
  - Naš mladi prijatelj nije imao vremena pucati. Baci opet, i jače, učinak će biti bolji! - Zatim se mladić obrati Olegu. - Ne sramite se, vidim da prvi put držite pušku Mauser u rukama. - Čak i ako promašite, neće biti šteta!
  Snažna djevojka bacila je bumerang silovito, pa opet nogom. Imala je kratku suknju, primjetno iznad koljena, a vidjelo se koliko su djevojčine noge snažne i mišićave.
  Oleg je u sebi osjetio bijes i opalio gotovo ne ciljajući. Metak je pogodio samo središte bumeranga i on se rasprsnuo, razletjevši se u komadiće.
  Dječak kapetan je uzviknuo:
  - Lijepo! Jednostavno super! Čak ni ja to ne bih mogao!
  Fanfar je uz osmijeh primijetio:
  - Ovako udaramo iz raznih zemalja!
  Sportašica je primijetila:
  - Da, super je! Ali otežajmo stvari. Na primjer, pucati u čahuru bačenog metka?
  Mladi zapovjednik se usprotivio:
  - Dosta za danas! Neka se bolje pokaže u borbi prsa u prsa. Može svađa?
  Oleg je kimnuo:
  - To je moguće!
  Fanfar je sa smiješkom primijetio:
  - Ipak ima takve mišiće. Rastrgat će i medvjeda!
  Dječak kapetan upita:
  - Kako bi bilo da se boriš s trojicom odjednom?
  Oleg je sa smiješkom odgovorio:
  - S tri, pa s tri!
  Djevojka je sa slatkim osmijehom bijelih zuba primijetila:
  - Hrabri dečko!
  Mladi zapovjednik zapovjedi:
  - Vjeverice, vilin konjice, lisice, dođite ovamo!
  Prišla su im trojica tinejdžera, otprilike četrnaest-petnaest godina. Dvojica su bila obuvena, a jedan od najmlađih bio je bos. Gledali su novog tipa sa sumnjom. Dječak se čini zgodnim i zgodnim, ali je previše mišićav.
  Dječak kapetan je kimnuo i rekao:
  - Borit ćeš se s njim. I imajte na umu da je, iako je mlađi od vas, neobično snažan borac.
  Dječaci se namrštiše. Ali ipak su počeli skidati košulje da ih ne poderaju u borbi. Izuli su se i cipele, očito kako bi bili ravnopravni. Dečki su još uvijek tinejdžeri, bez brade i brkova, prilično ugodnih, preplanulih lica i kose izblijedjele od sunca. I njihova tijela su mišićava, s kožom tamnom od sunca.
  Oleg je smatrao da je pogrešno tući malu djecu. Istina je da je i sam tinejdžer. I stvarno možete procijeniti svoje šanse. I visoki su, poznaje svoje tijelo.
  Mladi kapetan je viknuo:
  - Bori se punom snagom!
  Tri tinejdžera krenula su za Olega. Dječak terminator, prisjećajući se kako se borio u novom tijelu, oštro je udario borca koji je bio s desne strane. Uzeo ga je i pao. Iako je udarac pogodio rame, bio je prejak i brz.
  Druga dva dječaka bila su zbunjena; očito nisu očekivali ovo od dječaka.
  Oleg je osjetio uzbuđenje borbe i krenuo u napad. Drugog je dječaka golom petom udario u bradu, tako da mu je pala vilica. A trećeg je brzo podigao na ispružene ruke i bacio ga. Pao je vrišteći i dokrajčen udarcem u potiljak. Drugi dječak, koji je dobio udarac u rame, pokušao je ustati. S mukom je ustao na bose tinejdžerske noge. Oleg je napravio trojku šakama i snažnim udarcem vrškom čeljusti onesposobio svog dvojnika.
  Sva tri dječaka bila su u nesvijesti, a borbu su dobili nokautom.
  Mercedes je zadivljeno uzviknula:
  - Ovo je moć!
  A dječaci koji su se okupili da gledaju tučnjavu jednoglasno su vrištali:
  Bravo, bravo,
  Pokazao snagu!
  Biti prijatelj s njim je kao igrati se s krokodilom!
  Oleg je podigao šake i zaurlao:
  Rastrgat ćemo duhove
  I snažan, poput hrasta,
  Fizički zdrav!
  Ja sam vuk, što znači kralj zvijeri!
  A momci ratnici su, naravno, šaljivo zapjevali:
  Bravo, bravo, bori se kao lav,
  Dobiva ga samo od zeca!
  A bilo je i smijeha. I Oleg ga je uzeo, skočio i deset puta se prevrnuo u mortalu!
  I opet pljesak. Dječak se spustio na ruke i počeo žonglirati bosim nogama, koristeći prilično teško kamenje.
  Kapetan mu je otkinuo glavu, zvani Jean Grandier, potapšao Olega po ramenu i zapjevao:
  Zlo se ponosi svojom moći,
  I čini se da se cijeli svijet pomirio s njim...
  Ali dečko, ti si kao kerubin,
  A mi ćemo zlu dati predmetnu lekciju!
  Još jedan dječak, Paul Potter, dotrčao je. Bio je to bosonogi dječak u kratkim hlačama koji je izgledao star oko dvanaest godina, a zapravo je imao trinaest, ali je bio snažan i uspješno je baratao teškom puškom. Rekao je s radosnim pogledom:
  - Pobijedili smo jedan od britanskih ešalona, a nešto i zarobili!
  I dječak je pokazao na kutiju.
  Jean je s osmijehom upitao:
  - Ima li tamo patrona?
  Paul je sa smiješkom odgovorio:
  - Ne! Ima čokolade! Kutija je velika i dovoljna za cijeli bataljun!
  Dotrčale su dvije djevojčice, bljeskajući golim, ružičastim, djetinjastim petama, i vješto glavnim ključem počele otvarati kutiju.
  Fanfan je veselo primijetio:
  - A mi imamo novog ovdje, spremnog za rad!
  Jean je kimnuo:
  - Da, ovo je zaista rijedak borac!
  Paul se nasmiješio, tako djetinjasto i slatko, iako je ovo dijete već kliknulo s puno ljudi:
  - Dokaži!
  Oleg je svojim djetinjastim, ali snažnim stopalima golim prstima uzeo kamenčić i bacio ga uvis. Ptica, koja je izgledala poput vrane, dobila je snažan udarac i, izgubivši perje, jurnula je poput oborenog zrakoplova.
  Mladi ratnici ponovno zapljeskaše. I izgledalo je jako lijepo. Dečki su bili oduševljeni.
  Paul se nasmijao i primijetio:
  - Ja mogu bolje!
  I opalio je iz pištolja. Bio je težak i čak je bilo iznenađujuće da ga je maleni, bosonogi dječak u kratkim hlačama tako lako nosio.
  I još jedna vrana se srušila.
  Jean je s osmijehom upitao:
  -Možeš li koristiti svoje noge?
  Paul je namignuo i odgovorio:
  - Ne, nisam perverznjak!
  Oleg je primijetio:
  - Ovom pištolju treba puno vremena da se napuni. Možda bi bilo bolje koristiti Mauser? Puno brže puca.
  Potter Jr. je odgovorio:
  - Bolje manje, ali bolje! Mauser zapravo ne ubija, ali moj pištolj sigurno ubija!
  Jean se usprotivio:
  - I Mauser ga dobro izbija! Štoviše, puška je teška i poniju neće biti lako! Usput, početnik bi trebao pokupiti konja! Malo je i nije teško!
  Oleg se usprotivio:
  - Ne treba mi konj! Ja osobno mogu trčati brže od konja!
  Paul je uzviknuo:
  - Zviždanje!
  Dječak genije je predložio:
  - Hajde da se svađamo!
  Potter Jr. je upitao:
  - Za što?
  Oleg je brzo odgovorio:
  - Vaš dio čokolade!
  - Stiže!
  Dječaci i djevojčice bojne ulizica podržali su to prijateljskim smijehom i pljeskom.
  Paul je spustio pištolj. Imao je malog, ali vrlo okretnog konja, s primjesom arapske krvi. I doista je jedna od najbržih u momčadi. Tako među borcima nije bilo odraslih muškaraca, samo tinejdžeri i djeca, a konji su bili ili poniji ili mali konji, tako da su borci bili teže uočljivi. Nastojali su ne uzimati čak ni visoke mladiće u odred, kako ne bi bili previše uočljivi.
  Paul je obično jahao bos - tako je bilo okretnije. I radeći u polju, dječakove cipele samo smetaju.
  Ali ovdje je toplo, a djetetovi prsti su uporni, pa će u tom slučaju biti mnogo lakše popeti se na drvo ili čak zid bez cipela.
  Oleg, koji je postao besmrtni dječak, mogao je obuti cipele samo ako je to zahtijevala maska. I tako se ne boji ni hladnoće ni vrućine.
  S obzirom na to koliko brzo trči, cipele će mu se gotovo sigurno slomiti.
  Oba dječaka su krenula. Oko kampa je bila staza, poput velikog stadiona.
  Ostala djeca ratnici su ih slijedila.
  Zviždali su i cerekali se. Jedan dječak od trinaest godina, također bos, u prugastom prsluku, uzviknuo je:
  - Drži se na zemlji! Rusija je uz nas!
  Oleg je pogledao dječaka. Na suncu mu je kosa poprimila boju prezrele pšenice, a lice mu je, naprotiv, pocrnilo od sunca. Ali mora se reći da su bijeli dječaci općenito u dobi od trinaest vrlo slični. I po licu se ne vidi - ovaj je Rus, a ovaj Nijemac. Buri su, inače, većinom Nijemci, a izgledom su vrlo slični, pogotovo u djetinjstvu, kada se teutonske i slavenske crte ne pojavljuju previše.
  Čak je iznenađujuće zašto su se tijekom Drugog svjetskog rata oba naroda toliko mrzila.
  Oleg je sa smiješkom odgovorio:
  Ruski ratnik ne stenje od boli,
  Ruski ratnik ne spava u patroli!
  Neće se utopiti ni u crnoj rupi,
  Njegov duh neće izgorjeti u plazmi zvijezda!
  Nakon čega su dečki stigli do cilja. Paul je bio slatko dijete i dosad je izbjegao ozbiljne ozljede. Ali već ima podosta leševa na svom imenu. Dakle, izgled vara.
  Djeca su ovdje poput pravih čudovišta, iako većina, zbog svoje nježne dobi, ima anđeoski izgled.
  Oleg je primijetio da su svi momci bijelci, iako crnaca u Trasvalniji i Narančastoj Republici ima četiri puta više nego bijelaca. A to sugerira da autohtone Afrikance općenito nije briga tko ih tlači: Buri ili Britanci. Štoviše, Britanci imaju kolonijalne trupe sastavljene od crnaca, Arapa i Indijaca, a Buri su očiti rasisti.
  Ovdje je Oleg sumnjao isplati li mu se uključiti u ovaj obračun? Kako bi se reklo, ne tako dobri dečki bore se protiv onih koji nisu ništa bolji. Iako Boers barem brane svoju Zemlju. I tu ipak imaju više istine.
  Na primjer, ako uzmemo moderniji rat, između Ukrajine i Rusije, Ukrajinci ipak imaju više istine, pa brane svoju zemlju od agresora. Tako se on Oleg bori na strani onoga koji brani svoje.
  A svetaca nigdje nema. Kako kažu, svatko ima svoje grijehe i svetaca nema. Na primjer, Paul osvećuje svog oca čijeg su oca ubili Britanci. Iako su ga mogli, recimo, poslati na prinudni rad, a onda su mogli pobjeći.
  Općenito, to nije njegova ideja, već moćni gospodari koji ga tjeraju da radi na besmrtnosti. Pa, u ovom slučaju, još kao dijete, sanjao je da se bori zajedno s kapetanom Rip-offom. I njegov san se ostvario, i sada je opet dječak i ovo je super i cool!
  Oleg je malo razmišljao i propustio start. I Paul je na svom čistokrvnom konju prvi poletio. I vidjelo se da doista ima jako dobrog i brzog konja.
  Lagao je i besmrtni dječak. Štoviše, punom brzinom. Bljeskale su mu gole, snažne i mišićave noge.
  Oleg je skratio distancu hobotnicom, ali nije prestigao Paula. Jurio je za njim, dišući mu za vratom i pjevao:
  Dižemo prašinu u koloni,
  Jurimo kao meteori...
  Neprijatelj će biti poražen,
  Lomi čak i planine!
  Pavle, šibajući konja u odgovor, zacvili:
  - Zašto igraš? Prestigni ako možeš!
  Oleg se zahihoće i poskoči. Preletio je lokalnog dječaka snajperista i zacvrkutao:
  U mojim zjenicama je noćna mora,
  Jedan skok - jedan pogodak!
  A sada je dječak genijalac jurio naprijed. Tada je Paul izvadio mamuze iz pojasa i stavio ih na svoja bosa, djetinjasta, preplanula stopala. Nakon čega su počeli energičnije bosti konja u bokove. Minijaturni konj ubrzao je i gotovo prestigao Olega. Ali mladi je genijalac također počeo brže trčati. Mogao je čak i pobjeći gepardu. I njegovo je tijelo besmrtno.
  Paul je zarežao poput male životinje, čak je izvukao bodež i počeo njime bosti konja. Potekla je krv.
  Oleg se odmah okrenuo i bosim nožnim prstima zgrabio bodež iz dječakovih ruku, vičući:
  - Da se nisi usudio povrijediti ovo slatko stvorenje!
  Paul je prasnuo i povukao svoju ruku, ali se sjetio da nema pištolj. Bio je pretežak i mladi ga je ratnik jednostavno maknuo kako ne bi bilo viška težine.
  I sada možete vidjeti koliko je Paul bijesan. Njegove plave oči svjetlucaju.
  I tako je skočio sa svog krvavog konja i jurnuo na Olega šakama. Dječak genije uhvatio je udarac šake svog kolege, uzeo je i izvio. Paul je zastenjao od boli i pokušao udariti drugom rukom.
  Oleg je odbio udarac i sam ga udario. Kretao se vrlo brzo, a osoba jednostavno nije imala vremena reagirati na tako brze pokrete tijela.
  Paul ga je promašio u bradu i pao. Oleg ga je pokušao udariti tako da ga onesposobi, ali ne i da slomi kost.
  Ipak, ovo je njegov vlastiti dječak. Tako je Paul pao raširenih ruku i nogu. Do njega je dotrčao visoki mercedes golih nogu i djevojčica od desetak godina, nalik na poraženog dječaka - očito njezina sestra. A s njom je bio dječak od oko devet godina, Paulov mlađi brat, s lakšom puškom njemačke proizvodnje, posebno napravljenom za izviđače.
  Takvu pušku je zgodno sakriti.
  Mercedes je provjerila Paulovu čeljust i sa zadovoljnim osmijehom primijetila:
  - Nije slomljen!
  Fanfan je dotrčao i upitao:
  -Tko je pobjedio?
  Jean je sa smiješkom primijetio:
  - Zapravo, Oleg je pobijedio! Pretekao je protivnika i nokautirao ga! Ali da se nitko ne uvrijedi, dodjeljujem remi!
  Djevojčica od desetak godina, bosa, preplanula, izgrebana, jer su je često slali u izviđanje, točnije, sama je tražila da ide tamo, primijetila je strašnom snagom:
  - Da, moj brat zaslužuje kušati čokoladu! A tvoj novi dječak je nevjerojatno snažan!
  Mercedes je primijetio:
  - A bio je i ljubazan, te se sažalio nad nesretnom životinjom koju je Pavao probadao bodežom! On stvarno ima veliko srce!
  Djeca-ratnici zapljeskali su po tko zna koji put. Stvarno je bilo nešto.
  Jean je najavio:
  - Sada svi perite ruke! Idemo ručati!
  Hrana dječjeg bataljuna mljekopija nije bila loša. Uključujući juhu s gljivama i divljač. Mnogo toga su mladi ratnici snimili i sami, ali i brali gljive, bobice i voće u izdašnoj afričkoj klimi.
  Zaista je čudno da crnci gladuju, iako mogu požnjeti četiri usjeva godišnje - zemlja je ovdje toliko izdašna.
  Oleg je s entuzijazmom zapjevao:
  - Zemlja je velikodušna prema nama grešnicima,
  A nebo je puno opasnosti...
  Dečki su prijateljska obitelj,
  Ruže ovako mirišu pred oluju!
  Mercedes je primijetio:
  - Da, stvarno smo kao braća i sestre! A naše prijateljstvo je ključ opstanka!
  Paul se probudio nakon što je na njega izlivena kanta ledene vode iz dubokog bunara. Dječak snajperist sjeo je s Olegom i primijetio:
  -Imaš željeznu šaku!
  Dječak genije je sa smiješkom odgovorio:
  - A ni glava nije od lijevanog željeza!
  Za desert su sluškinje pripremile prekrasnu tortu. Bio je u obliku velikog napoleonskog šešira na napuh. Svatko je dobio komad, i to pažljivo izrezano.
  I poslagali su ih na tanjure. Dečki su imali vilice, žlice i noževe od srebrnine. Ovo je iz rezervi trofeja zarobljenih od Britanaca.
  Dječaci i djevojčice počeli su pažljivo jesti, kušajući biskvit i kremu s ružicama.
  Paul je primijetio:
  - Sada Britanci prebacuju značajne snage i pripremaju novu ofenzivu. Ima ih toliko da možda nećemo imati dovoljno metaka za sve!
  Oleg je primijetio:
  - Najodvratnije je što imaju drugog zapovjednika. Može koristiti Hannibalovu tehniku u Cannesu - napade s bokova i stvaranje kliješta, kako bi opkolili naše trupe.
  Paul se nasmiješio i upitao:
  - Ja sam jednostavan dječak i sin seljaka, nisam studirao na akademijama i ne znam tko je Hannibal! Znam samo pisati, čitati, a znam i tablicu množenja! Stvarno pucam bolje od mnogih odraslih!
  Dječak genije je odgovorio:
  - Hanibal je najpoznatiji, najbolji zapovjednik Kartage tijekom Punskog rata. Još u ranom djetinjstvu zakleo se da će uništiti Rim i boriti se do posljednje kapi krvi. Vojska pod zapovjedništvom Hanibala napustila je Španjolsku i prešla Alpe, stigavši u sjevernu Italiju i gornju Galiju. Iako su tijekom prijelaza mnogi Hanibalovi vojnici umrli nesposobni izdržati poteškoće, u Galiji su uspjeli popuniti vojsku na račun lokalnih stanovnika nezadovoljnih eksploatacijom Rima. Hannibal je osvojio nekoliko pobjeda. I nanio je poraz rimskoj vojsci kod Cannesa - što je ušlo u udžbenike vojne umjetnosti. Rim je imao osamdeset tisuća pješaka naspram četrdeset tisuća Kartažana, ali Hanibal je imao deset tisuća konjanika naspram šest tisuća Rimljana. Kad su legije Vječnog grada krenule u bitku, nadajući se da će slomiti vojsku Kartage u središtu, Hanibalove su trupe udarile po bokovima. Štoviše, slavni zapovjednik koristio je još jednu inovaciju - koncentraciju udara. Njegov brat je napao s osam tisuća, dvije tisuće rimskih konjanika na lijevom krilu, dok je drugi general sa svoje dvije tisuće prikovao neprijateljskih četiri tisuće konjanika. I nakon poraza lijevog boka, konjanici Kartage, zaobilazeći pješaštvo, napali su Rimljane s desne strane sa stražnje strane. I doslovno su pobili cijelu konjicu. A onda su pogodili pješaštvo u začelje. A Hanibalove trupe samo su se poredale u potkovu. Rimljani su bili opkoljeni i poraženi. Od tada se bočni napadi uspoređuju s Cannesom.
  Paul je zazviždao:
  - Vau! Ovo je super! Da, Hanibalova je taktika vjerojatno vrlo učinkovita!
  Mercedes je primijetio:
  - Imam knjigu: Generali starog Rima, savjetujem vam da je pročitate, vrlo zanimljivo i poučno!
  Dječak snajperist je primijetio:
  - Nemamo vremena ovdje čitati! Večeras ćemo ponovno morati odložiti dinamit. I dignite prugu u zrak!
  Oleg je sa smiješkom primijetio:
  - Bolji most! Željeznička pruga bit će obnovljena za nekoliko sati, ali most će trajati najmanje tjedan dana!
  Paul je uzdahnuo i primijetio:
  - Mostovi su jako dobro čuvani, postoji i bodljikava žica s strujom i, što je najvažnije, psi. Istina je da struja nije tako strašna, nabacite gumenu kabanicu i navucite rukavice, ali dresirani buldozi i pastirski psi itekako su problem!
  Dječak genije je primijetio:
  - Postoji lijek za pse koji je vrlo učinkovit i jednostavan!
  Dječak snajperist znatiželjno upita:
  - A koji?
  Oleg je sa slatkim osmijehom odgovorio:
  - Treba se namazati mašću lava ili tigra, a onda se pas, bojeći se da ga ne rastrgne velika, grabežljiva mačka, neće usuditi progovoriti!
  Paul je uzviknuo:
  - Pa ti si glava! Ovo mi nikad ne bi palo na pamet!
  Jean je kimnuo s osmijehom:
  - Je li tako jednostavno? Ali psi su stvarno problem. Čak ih i mauzericama gađamo, kao britanske vojnike!
  Mercedes je primijetio:
  - Još uvijek možete otrovati pse, iako je to podlo. Uostalom, životinja nije kriva i samo obavlja svoju dužnost!
  Fanfan je logično primijetio:
  - Ali nisu ni engleski vojnici krivi. Naređeno im je, slušaju, možda i bez želje da ubijaju. Nekako ti je neugodno u duši kad krv prolijevaš!
  Oleg je primijetio:
  - Bolje je ne razmišljati o tome! Zamislite samo da je sve ovo trivijalno vrlo realno, ali ne i prava ratna igra, i bit će vam bolje!
  . POGLAVLJE br. 20.
  Nakon što je ručak završio, momci i djevojke opet su prali ruke. I Paul je zajedno s Olegom otišao u lov na lavove. Dječaci su se, kako to često biva s djecom, prvo posvađali, a potom postali prijatelji.
  S njima je išao Pavlov brat Edik, njegova sestra i još par djece od desetak godina, ali izvrsnih strijelaca. Tako se u šumu, odnosno u svojevrsnu mješavinu džungle i mrtvačkog pokrova - takvo prijelazno podneblje južne Afrike - uselilo šest mladih ratnika: pet dječaka i jedna djevojčica.
  Bila je to bosonoga ekipa. Dječaci su preferirali udobne kratke hlače, slične kratkim hlačama. Mazali su se posebnom, aromatičnom tinkturom i kukci ih nisu grizli. I djevojka je bila u staroj haljini do iznad koljena, obično seljačko dijete. I nije izazvala sumnju. Ako se na dječaka još moglo posumnjati da je špijun, onda na mladu predstavnicu nježnijeg spola...
  Ali za sada moramo loviti lavove. Oleg je jedini trčao na svojim nogama. Besmrtno tijelo se ne umara. Zato je besmrtan. Iako polugoli dječak u kratkim hlačama, koji trči i bosih nogu se klati po travi, izgleda pomalo komično. Pogotovo kad druga djeca jašu, krećući se posebnim hodom - prednje noge konjića kasaju, a stražnje galopiraju.
  Paul upita Olega:
  - Je li vaš Hanibal živio prije rođenja Isusa Krista ili poslije?
  Dječak genije je samouvjereno odgovorio:
  - Naravno prije! Tada je Rim još bio Republika, i to daleko od najjače na svijetu!
  Dječak snajperist kimne i upita:
  - Ali vidim da si ti učen dječak, a najvjerojatnije i plemić, iako trčiš okolo bos i u kratkim hlačama. Pa odgovori zašto, pod Svemogućim, Ljubećim, Sveznajućim Bogom, postoji toliko zla na Zemlji!
  Oleg se nasmiješio i odgovorio:
  - Pitanje je svakako zanimljivo. Ali ako se slažete, da na svijetu uopće nema problema, a mi ležimo na sofi, a kremasti kolači padaju na naš tanjur, onda ako se slažete, od takvog života bismo se pretvorili u životinje, lijene i debele svinje, i jednostavno bismo umrli od dosade . I tako rat traje i to je zanimljivo. A lov na lava još je zanimljiviji ako vas lav može pojesti!
  Paul se nasmijao i primijetio:
  - To se čini kao mudra primjedba! Iako, na primjer, postoje različite vrste zla. Recimo, kad je rat, iako je zlo, stvarno je zanimljivo. A kad ljudi, na primjer, umiru od kuge ili angine pektoris, onda tu nema ništa zanimljivo!
  Oleg je kimnuo u znak slaganja:
  - Da, bolest nije tako zanimljiva kao borbe, bitke, gozbe, ljubav prema djevojci!
  Dječak snajperist se zahihotao, a onda mu se djetinje lice smrknulo i primijetio je:
  - Djevojke su stvarno jako lijepe, jednostavno veličanstvene, kao svježe, tek procvjetalo cvijeće. Ali s godinama postaju tako ružni i odvratni. Samo je teško gledati starice i stvarno ti bude muka!
  Dječak genije također je napravio grimasu i primijetio:
  - Što je istina, istina je. Starice su jako gadne!
  Paul je upitao:
  - Zašto Bog stari žene? Nije li i on sam zgrožen ovim?
  Oleg je slegnuo ramenima i odgovorio:
  - Da, ima puno toga nejasnog u svijetu. Mislim da bi Hitler, čak i da je svemoćan, više volio imati mlade i lijepe robinje nego ružne starice. Ali moram reći da u svijetu nije sve tako jednostavno. I ne treba misliti da je sve onako kako piše u Bibliji. Zapravo, život i svemir mnogo su složeniji. I ne treba misliti da samo Bog odlučuje o svemu i ima sve poluge!
  Edikov mlađi brat je primijetio:
  - Da je Bog mogao, ne bi dopustio strijeljanje našeg oca! To znači da Bog možda uopće nije svemoguć!
  Oleg se nasmiješio i primijetio:
  - Ali apsolutna Svemoć je u principu nemoguća!
  Paul je upitao:
  - Zašto je ovo?
  Dječak genije je odgovorio:
  - Pa odgovorite na ovo pitanje: može li Bog iskovati lanac koji ni sam ne bi mogao prekinuti?
  Dječak snajperist nabora svoje visoko, lijepo, djetinjasto čelo, trza rukama, udara bosim nogama i odgovara:
  - Da, ovo je lukavo! Možete reći - nije to, i ne može, nije ni to! Na ovaj ili onaj način, ispada da Svemogući Bog ima nešto što nadilazi njegovu moć!
  Djevojčica zacikne, lupi malom, bosom nogom po obješenoj lozi i zacvrkuta:
  Meso u paklu vene od vrućine,
  I vrijeme je da svi shvatimo odavno...
  Tko ne poznaje vjere u Gospodina,
  Past će pod đavolji jaram!
  Nakon čega se Paulova sestra Stella nasmijala tihim glasom.
  Djeca ratnici otišla su dublje u šumu, svojevrsnu mješavinu pokrova i džungle. Ovo je izgledalo super.
  Oleg je pokušao uključiti njuh. On je i nadčovjek, bolji od bilo kojeg psa krvosljednika. No odmah mi je u nosnice ušlo mnoštvo različitih mirisa. Uključujući dječja tijela mladih partnera, i znojne konje i ponije, te mnoge biljke i druge životinje. Nije čak ni jasno kako pas tragač to može shvatiti.
  Ovdje nema te kakofonije aroma da ih vrag može razvrstati.
  Paul se nasmiješi i upita:
  - Želiš li svojim nosom shvatiti lava?
  Oleg je kimnuo i bosom nogom ubrao cvijet:
  - Shvatit ću to samo po mirisu!
  Edik je primijetio:
  - Lav se mora uhvatiti mamcem. U ovom slučaju najbolje je upotrijebiti urlik pohotne ženke.
  Stella se smetela i primijetila:
  - Vau! Možda bih trebao ovo učiniti!
  Paul se usprotivio:
  - Ne! Ja sam najstariji od vas, i imam najjači glas, i imam dosta lovačkog iskustva.
  Oleg je htio reći da je on najstariji, a to je doista točno prema kalendarskim godinama, ali je zaključio da je bolje ne raspravljati - ionako nitko neće povjerovati. Štoviše, ne zna imitirati tonalitet ženskog lava? Zapravo, neka ga Paul nauči. Nema tu ničeg sramotnog!
  Dječak genije uzeo je svoje bose nožne prste i ubrao neki vrlo svijetli i egzotični afrički cvijet. I pružio ga je simpatičnoj i slatkoj djevojčici Stelli. Naklonila se kao odgovor i zacvrkutala:
  - Milost!
  A Paul napuhnu svoje rumene, djetinje obraze i poče iz sebe izvlačiti neke zvukove koji su podsjećali na životinjsku riku.
  Oleg je počeo pažljivo osluškivati tonalitet da bi ih povremeno i sam oponašao.
  Dječaku su u glavu prolazile razne misli. Na primjer, da su djeca divni ratnici i sposobni za mnogo. I da je time što je postao manji samo dobio - bilo ga je teže pogoditi. Ako trebate dohvatiti voće, ono će jednostavno skočiti.
  Dječak genije podigao je golim nožnim prstima komad slomljene kore i počeo nešto crtati na listu čička. Točnije prikazati tenk. I to ne jednostavno, već piramidalno. To je bila jedna od njegovih ideja u znanstvenofantastičnim romanima. Gdje su korišteni slični egzotični, ali učinkoviti strojevi.
  Ovaj tenk je imao velike, racionalne nagibe oklopa iz svih kutova. Čime je bila dobro zaštićena sa svih strana, a posebno od napada iz zraka.
  Primjerice, u znanstvenofantastičnim djelima poput serijala "Kapetan Fuhrer" ili "Nuklearni rat" ovaj oblik tenkova pružao je Nijemcima odličnu zaštitu od američkih jurišnih zrakoplova i bombardera.
  Pa, ovo je, naravno, fantazija, iako bi u dvadeset i prvom stoljeću piramidalni spremnik mogao igrati značajnu ulogu. I treba ga staviti na stream. Pogotovo ako napravite takve strojeve male, pokretne i s posadom od samo jedne osobe.
  Ovo bi bilo vrlo učinkovito oružje u dvadeset i prvom stoljeću. Čini se da je vojno-industrijski kompleks bio zainteresiran za njega iu borbama bi se tenk pokazao bolje od Armade.
  Olegovo razmišljanje je prekinuto. Dječakov je oštar sluh osjetio da se netko krupan šulja na mekim šapama s kandžama. Sudeći po zvuku, ova zvijer ima veliku težinu. A budući da u Južnoj Africi nema tigrova, ovo je očito lav.
  Oleg je šapnuo Paulu:
  - Čini se da Numba puže!
  Dječak snajperist upita:
  -Misliš lav?
  Dječak genije je kimnuo:
  - Da, dugogrivi!
  Paul je sa smiješkom rekao:
  - Ne može svaki Mauser strijelac probiti lava. Ali moj pištolj zajamčeno može to učiniti.
  Oleg je predložio:
  -Mogu li ubiti lava?
  Dječak snajperist se nasmijao:
  - Ti? Nemaš čak ni bodež! Što radiš golim rukama?
  Dječak genije je uzviknuo:
  - I to golim rukama i bosim nogama!
  Stella se nasmijala i zacvilila:
  - Ovo je stvarno pravi čovjek! Krenuti za lavom i bez bodeža - to ipak moraš moći!
  Oleg je šaljivo otpjevao kao odgovor:
  Prijatelj sam s medvjedom,
  Prijatelj sam s medvjedom...
  Izaći ću bez straha!
  Ako sam s prijateljem!
  Ako sam s prijateljem!
  I medvjed bez prijatelja!
  Nakon čega su djeca utihnula. Paul je šapnuo:
  - Dobro, probaj! Ako se nešto dogodi, raznijet ću lavu mozak!
  Oleg je slušao. Lav se približavao. Sada su osjetljive nosnice dječaka Supermana mogle razaznati opor miris velike mačke. Oleg je besmrtan, a lav ga ni u kom slučaju neće ubiti. Dječak je čak pomislio da to nije hrabrost s njegove strane - to može učiniti svatko s neranjivim tijelom.
  No prevagnula je želja da se doživi nešto novo. Uz to mi je na pamet pao Tarzan. Ot se također borio s lavovima. Obično je istina držati bodež. Ali u romanu: Tarzan i njegove životinje, čovjek je golim rukama, bez oružja, pobijedio prilično veliku panteru. I ovo je bilo impresivno, a Tarzan ipak nije besmrtan. Pitam se da li je bilo radova o ovom supermowgliju nakon Drugog svjetskog rata? Tarzan je imao mnogo godina tijekom američkih vojnih operacija protiv Japana. Uostalom, Tarzan je već u Prvom svjetskom ratu imao odraslog sina! A izgledao je kao da ima tridesetak godina. Vidjelo se i nešto gorštačko.
  Zamislite, na primjer, da bi Tarzan završio u dvadeset i prvom stoljeću? Kako bi to bilo cool i smiješno! A s kim bi se Tarzan, ovaj Rambo, potukao? Možda s Benom La Denom? Posljednji razbojnik u stvarnoj povijesti sličio je junaku iz stripa. A Sjedinjenim Državama trebaju heroji. Amerika treba mladog, snažnog i energičnog vođu, a ne staru olupinu!
  Uzeli su Olega i šapnuli:
  Rat bjesni u svemiru,
  Rat bez posebnog razloga...
  Za to ti treba mladost,
  Lijek protiv bora!
  Pa osjeća da se lav približava i sve bliže i bliže. Ovdje je glavna stvar da ih životinja ne miriše. Međutim, Oleg je bio siguran da će u svom besmrtnom tijelu moći sustići veliku mačku. Štoviše, nije činjenica da će lav pobjeći od djece. Uostalom, ovo bi bila šteta za kralja zvijeri.
  Oleg i druga djeca ratnici vidjeli su Numbu kako izlazi iz šipražja i istovremeno se osvrće oko sebe tresući grivom. Zvijer je prilično velika, čak i za lava, i očnjaka, mlada i vruća. Očito želi kušati ženku.
  Oleg je šapnuo Paulu:
  - Glavno je ne pucati! Ja sam!
  I dječak genij iskočio je na travnjak s cvijećem. Iz nekog razloga mislio je da će se lav boriti. Ali moćni grabežljivac s prezirom je pogledao dječačića. Mora se priznati da mu ljudsko mladunče nije djelovalo kao ozbiljan protivnik. Međutim, već su prvi znakovi gladi počeli kruliti u želucu grabežljivca mesoždera. I bez razmišljanja lav je jurnuo na dječaka.
  Oleg je vidio pokrete grabežljive zvijeri kao u usporenom snimku. Besmrtni dječak pao je na leđa, pustivši lava da prijeđe preko njega, i bacio čudovište svojim golim, snažnim, mišićavim nogama.
  A gospodar džungle preletio je od guranja i udario ga u leđa.
  Kakvu je strašnu riku ispustio natučeni lav.
  Oleg je skočio i zapjevao:
  Ne odustaj, ne odustaj, ne odustaj!
  U borbi s čudovištima dječak nije plašljiv!
  Boriš se, boriš se, boriš se
  Znajte da će sve biti dobro i u redu!
  Lav je opet jurnuo, ali dječak ga je preskočio i golom petom snažno udario u stražnjicu. Predator je zarežao od straha. Oleg ga je rukama uhvatio za rep i povukao. Lav je uz divlji urlik odletio natrag i ponovno pao.
  Dječak je urlao:
  - Postat ćemo hrabriji i hrabriji od lava!
  A kad bi predator ponovno pokušao napasti, terminator Olezhka bi ga uzeo i nabio mu u bradu. Da, takvom snagom da su mi zubi doslovno otpali. I krvlju.
  Dječak Superman, koji je kontrolirao borbu, cvrkutao je:
  Horizont je ispunjen krvavim sjajem,
  A tutnjava eksplozija se čuje u daljini!
  Lav je ponovno pokušao napasti, ali je primio jak udarac bose dječje noge, brz poput bljeska munje. I lav je opet bio bačen natrag kolosalnom snagom, a kosti i kapi krvi su pale.
  Paul je s divljenjem uzviknuo:
  - Ovo je super borac!
  Oleg je osjetio uzbuđenje. Počeo je svom snagom udarati lava svojim golim, snažnim, dječačkim nogama koje su udarale poput čeličnih pajsera. A u isto vrijeme mladi gladijator i terminator pjevali su u jednoj boci:
  Leo je bogalj u razmišljanju,
  Tigar je izvor svih nevolja...
  Zanimljivije od osobe
  Ne postoji ništa na svijetu!
  I opet će dječak-supermen udariti golim nogama, mišićavim, kao od žice satkanim o lava, i dodati:
  Zanimljivije od osobe
  Ne postoji ništa na svijetu!
  Mi smo iz kamenog doba -
  Šaljemo pozdrav Jupiteru!
  Oleg je napravio trostruki salto i opet udario bosim nogama u lavlju kožu, slomivši rebra. Krvavi mjehurići tekli su iz predatorovih usta. Ovo je izgledalo jako cool.
  Dječak Superman, nastavljajući tući čudovište, pjevao je:
  Ubijamo, ubijamo,
  Koliko često se ovo ne podudara...
  pratim sudbinu kao sjenu,
  I navikavam se na diskrepanciju!
  Stella je tvitala:
  - Dokrajči lava, dokrajči!
  Oleg je nastavio s batinama i to uglavnom nogama. A to nisu bili dječji udovi, već prave pajsere. I temeljito su smrvili kosti.
  Dječak Terminator pjevao je:
  Udari, udari, još jedan udarac,
  Još jedan udarac i onda...
  Dječak pokazuje dar
  Baca aperkat!
  On dovodi lava u kut,
  Da predator ne ode...
  Čudovište je poraženo i na podu,
  Ne osjeća se dobro!
  Lav je gubio snagu i na kraju je, ispuštajući krvave potoke iz usta, točnije cijele potoke, utihnuo.
  Šape su mu se još trzale pola minute, ali Paul ipak nije izdržao i pucao je u glavu, uzvikujući:
  - Kao čin milosrđa!
  Oleg je sarkastično primijetio:
  - Gle, kako je lukav! Pokaži mi rupu u svojoj glavi i reci da si sam ubio lava!
  Paul je negativno odmahnuo glavom:
  - Ne! Reći ćemo istinu, kako se to dogodilo!
  Stella je potvrdila, lupkajući bosom djetinjastom nogom:
  - Sve ćemo vam reći kako jest!
  Edik je potvrdio:
  - Da! U našim godinama djeca ne lažu, samo izmišljaju!
  Paul je primijetio:
  - Lav je prilično težak, gotovo tri centnera. Očito ćemo ga na licu mjesta oguliti i skinuti kožu! Bit će ga teško transportirati u cijelosti! Naši poniji to ne mogu podnijeti!
  Oleg je uz osmijeh rekao:
  - Sam ću ga nositi! Vjeruj mi ja to mogu!
  Edik je s divljenjem uzviknuo:
  - Ovo je dečko heroj!
  Stella je zacvilila:
  - To je to - neka nam lav pokaže cijeli plijen!
  Paul je sumnjao:
  - Takvu ćete strvinu dovesti u logor. Da, samo je junak može staviti na svoje rame.
  Oleg je samouvjereno uzviknuo:
  - Snaga nije u mišićima, nego u glavi!
  A dječak Superman stavio je lavlju lešinu na svoja ramena. Zatim je, čisto da bude uvjerljiviji, počeo trčati. Njegove gole, dječje pete bljesnule su.
  Pet jahača, među kojima i jedna djevojka, bodulo je svoje minijaturne konje. Ovdje se dječja ekipa vratila s plijenom, i to bez gubitaka. Mladi ratnici su se zabavljali i pjevali:
  Vojnici se bore za svoju domovinu,
  Djevojke su, bosonogi momci...
  U isto vrijeme, recimo iskreno - bravo,
  Namučili su Britance!
  
  Iako im nije lako,
  Borite se žestoko protiv bezbrojne horde...
  Dječak drži pušku kao veslo,
  Uostalom, Buri znaju da su djeca navikla na tučnjavu!
  
  Mi ljudi smo kaljeni na zlostavljanje,
  Rat traje mjesecima...
  Sve su kćeri i sinovi u borbi,
  I vjerujemo da će Isus uskrsnuti za nas!
  
  Želimo biti neovisni
  Nemojte postati još jedna britanska zemlja...
  Nit našeg života prijeti da se prekine,
  Tako da duše hrle u njedra neba!
  
  Pa, momče, nemoj se plašiti u borbi,
  Ne daj da ti se čast gazi...
  Uostalom, muž je orao, a ne plašljivi vrabac,
  A za neprijatelje bitka će završiti porazom!
  
  Iako ima mnogo zlih Engleza,
  A s njima su Arapi i Hindusi...
  Magla nam zamagljuje oči,
  Ali afrički ratnici nisu kukavice!
  
  Zakleli smo se braniti domovinu,
  Zli lav nas neće baciti na koljena...
  Zapiši to u svoju bilježnicu, dečko,
  U ime svih budućih generacija!
  
  Narančasta Republika cvjeta,
  A Transelvan će biti prekriven cvijećem...
  Sad ćemo u komunizam,
  Da ispuni svijetli svijet snovima!
  
  Naš zapovjednik, najslavniji Jean Francuz,
  Voditelj je sastavio ekipu od mladih...
  Jako je drag poput Isusa
  On može stvoriti ratnike i djecu!
  
  Probit ćemo svaki front, vjerujte mi ljudi,
  I naravno da ćemo poraziti Britance...
  Ako trebamo napasti čak i utvrdu,
  A dječak će postati hrabar junak!
  
  Ne, mladići se neće morati crveniti,
  Dečku bar brkovi nisu probili...
  I ako trebaš umrijeti u slavi,
  Za ovo su dječaci rođeni!
  
  Ako treba, odletjet ćemo na Mars,
  Ovo su naši dečki i cure...
  Pokazat ćemo, bez uvjeta, najvišu klasu,
  Slomit će lavlju leđa, vjerujte mi ljudi!
  
  Kad prestane rat s neprijateljem,
  Istjerat ćemo Britance iz Afrike...
  Zli Sotona neće vladati,
  Vjeruj mi, pobijedit ćemo svaku hordu!
  
  Gospodin Krist će uskrsnuti izgubljene,
  I ljudi će zauvijek biti u Božjem kraljevstvu...
  Ne smijemo više liti suze,
  Ne budite u sramotnom duhovnom ropstvu!
  
  Vjeruj da će Eden biti na cijeloj planeti,
  Doba slave, radosti i sreće...
  Ovo je vrijeme veličanstvene promjene,
  Kad nestane grmljavine i lošeg vremena!
  
  I svi će biti kao keruvimi,
  Zgodan, mlad i naravno dobro uhranjen...
  Djeco, mi ćemo zapravo pobijediti naše neprijatelje,
  Neprijatelj će biti potpuno potučen!
  
  A onda će kos zapjevati našu himnu,
  Njihov je tril lijep, čudesno veličanstven...
  I svježi miris proljetnih oluja,
  I nova, besplatna snaga!
  Tako su burska djeca pjevala, a ovo je mlada bosa ekipa. Malo su se odmaknuli od ceste i približili se jednom potoku. Uzeli smo i prezalogajili. Upravo tada Paul je upucao zebru.
  Oleg je tada već bio gladan i uživao je u svježem mesu. Djeca su jela i razgovarala.
  Paul je primijetio:
  -Imaš nadljudsku snagu. Možda si s drugog svijeta?
  Oleg je pojasnio:
  - Pokušavaš li mi reći jesam li s druge planete?
  - Da, može se tako reći!
  Dječak genije je sa smiješkom odgovorio:
  - Znam sigurno da je sve nemoguće moguće! Ali samo treba čvrsto vjerovati u to srcem!
  Paul se nasmijao i primijetio:
  - Da, ovo je smiješno na svoj način!
  A dječak snajperista isplazio je jezik. Razgovor je djelovao smiješno. Mladi ratnici su se osvježili i krenuli dalje. Zatim je Oleg čuo engleski i zabilježio.
  - Pet milja od nas je engleska eskadra!
  Paul se nasmiješi i upita:
  - Što je cijela eskadrila? Ili manje?
  Oleg je slegnuo ramenima i odgovorio:
  - Najmanje dvije stotine konjanika. Većina su Arapi, ali zapovjednici su Englezi. Kako želite prihvatiti borbu ili je ostaviti za sljedeći put?
  Paul se nasmiješio i odgovorio:
  "Ne želim riskirati živote svoje djece." Inače bih ih očetkala. Dakle, ne dolaze po nas, zar ne?
  Dječak genije je samouvjereno odgovorio:
  - Ne još. Ali ako treba, možemo i njih napasti.
  Stella je predložila:
  "Dostavit ćemo lešinu lava u logor, a onda ćemo se vratiti i prebrojati rebra za ovu eskadrilu." Još nije u plamenu!
  Paul je kimnuo:
  - Idemo prema logoru!
  A pet konja, zajedno s bosonogim dječakom, uzeše ga i pojuriše. Ovaj put su minijaturne konje Rebeta i djevojka tjerale iz sve snage, čak i s mamuzama. Oleg ih je ipak pretekao težinom i čak zapjevao:
  I zašto, zašto, zašto,
  Je li na semaforu bilo zeleno?
  I zato, jer, jer,
  Da je bio zaljubljen u život!
  I svi trče, trče, trče -
  I trčim!
  I svi trče, trče, trče,
  I trčim!
  U doba brzine i iskrica,
  Sam se upalio...
  Da na Zemlji, i tvojoj i mojoj,
  Zeleno svjetlo svijetli!
  Oleg je prvi utrčao u logor. Unatoč nevjerojatnom prizoru: bosonogi dječak u kratkim hlačama nosi lešinu velikog lava, pritom pretučen i krvav, mladi ratnici nisu bili iznenađeni.
  Naprotiv, Olega su dočekali s likovanjem. Ovo je stvarno super. Štoviše, poraženo čudovište puno je veće od djeteta koje ga je nosilo.
  Dječak je pružio truplo momcima. Počeli su ga rezati. Što je općenito super. Tako mala, ali svijetla pobjeda.
  I djeca ratnici su oduševljena.
  Paul i njegov tim stigli su kasnije. I oni su časno dočekani.
  Stella je najavila:
  - Pa, ljudi, ima se što raditi! Engleska eskadrila tumara u blizini, vrijeme je da je prorijedimo!
  Paul je kimnuo i potvrdio:
  - Dva tuceta momaka - jedan protiv deset je dovoljan da ih sve nokautira!
  Fanfare potvrdile:
  - Ovaj posao! Odaberite svoj tim!
  Paul je brzo odabrao dečke. Gotovo svi su bili još mlađi od njega i svi su bili bosi. Ali znali su dobro pucati, iako je polovica imala lagane modele Mauser.
  Dečki su odgalopirali i, naravno, Oleg je bio s njima. Htio se i boriti. Iako u mozgu treperi misao, nije li grijeh ubijati ljude?
  Međutim, ako uzmete Bibliju, onda su njeni heroji ubijali, i te kako su ubijali. Posebno kralj David. A možete se sjetiti i Samsona. Konkretno, srušivši hram, ubio je više od tri tisuće ljudi. Ali u hramu nisu bili samo muški ratnici, već i žene i djeca. Da, ovo je stvarno čudan moral. Sjetite se i Elizeja koji je na djecu natjerao medvjede, a oni su rastrgali četrdeset i dvoje djece.
  Pa, nema se što reći o Kuranu. Sve su religije na ovaj ili onaj način tolerirale nasilje i ubojstva. A budizam uopće nije spriječio Japance da se bore fanatično i mahnito.
  Zato se borite i stjecajte iskustvo.
  Paul je slatko pogledao:
  - Tko brani svoju domovinu, nije ubojica!
  Edik se zahihotao i primijetio:
  - Vojnik je i ubojica i nije ubojica. Ovdje, što se kaže... Sve je relativno!
  Oleg je uz smijeh odgovorio:
  - A Einsteinova teorija relativnosti još nije izmišljena. I općenito je lažna, budući da foton ima masu mirovanja. Da foton nema masu mirovanja, tada ne bi bilo momenta. To znači da se svjetlost ne bi reflektirala od ogledala!
  Paul zacvili:
  - Ne razumijem, o čemu pričaš?
  Dječak genije je rekao:
  - Udari me ciglom u lice!
  Nakon čega je dječji odred momaka koji nisu izgledali više od dvanaest godina povećao svoju spretnost. Da, boriti se s takvom momčadi s deseterostruko nadmoćnijim suparnicima činilo se kockanjem i velikom smjelošću.
  Stella je primijetila:
  - Ipak, u ovom ratu, kao u bajci, neprijatelj je brojan, ali glup. Mali smo, ali udaljeni, a uvijek smo na dobitku!
  Paul je tweetao:
  Ali da budem iskren,
  Pobjeđujem sve!
  Djeca ratnici su zborno zazivala:
  Ne može biti, ne može biti...
  Dječak snajperist je zarežao:
  - Oleg, reci mi!
  Superman Boy podržava:
  - Da apsolutno!
  I mladi su ratnici ubrzali korak. Njihova strategija za bitku bila je vrlo jednostavna. Naime, napadati neprijatelja i pucati iz daljine. U isto vrijeme, vi sami ćete biti u zasjedi.
  Paul je primijetio:
  - Mi smo kao boksač - držimo neprijatelja dugim lijevim udarcem! I ne izlažemo se riziku!
  Oleg je uz osmijeh otpjevao:
  Hrabro ćemo ići u boj,
  Za Svetu Rusiju...
  I prolićemo za nju,
  Mlada krv!
  Superman Boy je doista bio vrlo odlučan i cool. Uostalom, Britanci, iako kulturna nacija, nisu nikakvi anđeli.
  Već se čuje njihov prigušeni razgovor. Cijeli jedan eskadron - dvjesto konjanika - nešto traži i treba mu dati borbu prije nego što naleti na logor u kojem žive djeca i tinejdžeri bataljuna naivčina.
  Mladi ratnici prilaze eskadri. Zapravo , većina vojnika su Arapi i crnci. I da Britanija rasporedi šezdeset tisuća protiv četiri tisuće Bura. Omjer je jedan prema petnaest. Čak i u slučaju frontalnog napada pokušajte ovako uzvratiti. Ali neprijatelj će pokušati zaobići.
  Paul je šapnuo:
  - Pucajte samo na zapovijed i glavu pognutu. - A onda se dječak namrštio i upitao Olega.
  - Biste li barem uzeli oružje ili kako ćete se boriti - zgaziti Britance golim rukama i bosim nogama?
  Dječak Terminator je kimnuo:
  - Što uopće možete pokušati! Pusti me da ih sklonim!
  Stella se zahihotala i primijetila:
  - I što? To bi bilo smiješno!
  Paul je primijetio:
  - Zar se ne bojiš smrti?
  Oleg se nasmijao i odgovorio:
  - I ja sam očaran! Ne brini za mene!
  Edik je tvitao:
  U ovom kriku je žeđ za olujom,
  Snaga bijesa, plamen strasti...
  Zašto si napumpao biceps?
  Razderimo usta zlikovcima!
  Nakon čega će se dječak ratnik smijati! Ovo izgleda izuzetno smiješno.
  I tako se njihov mali odred približio eskadrili na domet puščanog hica. Bilo je jasno da su se Britanci ofarbali u kaki boju. Ali to ih nije učinilo manje uočljivima.
  Oleg je naglo ubrzao. Nije imao oružje, ali je očekivao da će ga dobiti u borbi. Izvana je izgledalo kao da juri bosonogi dječak s golim, vrlo mišićavim torzom, kao na ubrzanoj fotografiji. I nastavlja ubrzavati, premašujući brzinu geparda. Engleski, arapski i crni vojnici počeli su pucati. Mehanički su otvorili vatru. A Oleg je, naglo ubrzavši, golom, djetinjastom petom udario u bradu poručnika koji je sjedio na konju.
  Čeljust mu je otpala od snažnog udarca, a engleski je časnik pao nokautiran.
  Oleg skoči i bosim, djetinjim nogama, ali jakim kao čelične šipke, obori još dvojicu Arapa na njihove konje. Samo su se uspjeli dočepati sablji.
  Terminator je uzeo ovo oružje. Sudeći po sjaju, bile su to dobre, naoštrene oštrice. A vječno dijete pohrlilo je sjeći i raskomadati konjicu lavljeg carstva. Usred buke otvorili su vatru i borci malog burskog odreda. Pa je došlo do žestoke pucnjave.
  Oleg je sjekao i tukao svoje neprijatelje svojim golim, jakim, smrtonosnim nogama i pritom pjevao:
  Što da radimo u Albionu?
  Gdje su žabe za ručak...
  Razbježali su se kao zatvorenici u zoni,
  Susjed zadao udarac i leš!
  Istina je da je dječak terminator mislio da zapravo Francuzi jedu žabe za ručak, a ne Britanci!
  A Jean Grandier je samo Francuz. Narod čiji je car bio Napoleon Bonaparte.
  Oleg je sjekao mačevima dok se glave nisu zakotrljale i zacvrkutale:
  Ja sam ratnik, iako sam mlad,
  Borio se za domovinu među zvijezdama...
  Djevojkama ću dati buket,
  A protivnik se uplašio!
  Htio bih nastaviti pjesmu, ali nekako mi je rima izletjela iz glave. Ali oštre sablje nastavile su bljeskati. A Englezima su glave otpale kao glavice kupusa. A noge besmrtnog djeteta razbile su i vilice i lubanje. I bilo je izuzetno cool.
  Da, i djeca su pucala. I to vrlo precizno. Paul je pogodio bez promašaja, ali njegova je smrtonosna puška bila inferiorna u brzini paljbe od Mauserkinje. Britanci su pokušali uzvratiti. Ali ispalo je vrlo kaotično. A gubici su se povećavali.
  Oleg reče neumjesno:
  Nije lako biti ljubazan
  Ljubaznost ne ovisi o visini...
  Da dobije bitku,
  Začudo, morate biti ljubazni!
  A dječak terminator izbjegao je mitraljeski rafal i skočio. I sabljama posječe, tako da je neke posjekao, a nekima i glave skinuo, nakon čega je cvrkutao:
  Ja sam najcool dečko
  Ja svakako lijepo sjeckam...
  Slomit ću vilicu nogom,
  Boja našeg tima!
  A Oleg je uzeo mitraljez i počeo njime udarati po engleskim, arapskim i crnim konjanicima. I ovo se pokazalo vrlo smrtonosnim. I toliko je ljudi ležalo u naslagama pod mitraljeskom vatrom.
  Terminator Boy pjeva:
  Topnik je hrabro napunio traku,
  A Maxim udari kao munja...
  Dječak u kratkim hlačama črčka mitraljesca,
  I mitraljez ga posluša!
  . POGLAVLJE br. 21.
  S jedne strane, ubijanje ljudi nije dobro. Ali ni Britanci nisu anđeli. Zarobili su dječaka Sergea, starog samo jedanaest godina. I naloženo je hitno ispitivanje djeteta.
  Kako se to može učiniti učinkovito? Dječak u kratkim hlačama s rukama svezanim na leđima odveden je u kolibu za ispitivanje. Dijete je već bilo u bolovima, pa su dva visoka Arapa njegovoj djeci vezala ruke s leđa, lakat uz lakat. I dječakova su ramena bila uvrnuta, a ligamenti su bili jako bolni. Štoviše, dijete je namjerno hodano kroz koprivu bosih, djetinjastih nogu, što je još više mučilo.
  A sada su dječakovi tabani i stopala već bili prekriveni plikovima od koprive.
  A sada je Sergea čekala koliba za mučenje, gdje se na ulazu osjećao miris spaljenog mesa.
  Dječak se uplašio, ali je čvršće stisnuo zube da ne bi cvokotali. I tako je on uveden u samu sobu. Čujni jauci. Gola djevojka visi na stalku. Sva je prugasta s bičem. Pod bosim nogama ljepotice plamti mangal. A njezini goli gležnjevi stegnuti su u hrastov blok okovan željezom. Djevojka, dakle, istovremeno pati i od vatre koja joj prži gole tabane, i od rastezanja na prečki, i od biča kojim je dželat šiba.
  Mješavina krvi i znoja kaplje s djevojčinih leđa i bokova.
  Dželati u crvenim haljama i pregačama, ruke u rukavicama. Ovo su prava čudovišta.
  Tako se tijekom mučenja nalaze liječnik i dvije medicinske sestre u bijelim kutama.
  Dječaka su odvezali i poderali mu majicu i kratke hlače. Nakon čega mu je liječnik izmjerio puls, a medicinska sestra poslušala pluća.
  Liječnik je na ploču nacrtao kvocijent zdravlja.
  Serge je osjećao intenzivan sram stojeći gol pred ženama. Sestra mu je također žlicom pregledala usta. Ovo je ujedno bila i pretraga i liječnički pregled.
  Liječnici su dali zeleno svjetlo za torturu. Par pisara s perima za tintu spremni su zabilježiti svjedočanstvo.
  Sergea su zgrabili krvnici i odvukli u posebnu stolicu. Bio je načičkan čeličnim šiljcima.
  Dječak se očajnički ritao, ali sve je bilo uzalud. Pa, što bi dijete moglo protiv velikih i smrdljivih odraslih?
  Zašarafili su ga, a oštri šiljci zabili su se u gola, dječja leđa. Dječaku su također popravljeni glava i vrat. Zatim su pričvrstili ruke i noge na stezaljke.
  Glavni istražitelj je upitao:
  - Pa ti ćeš pričati!
  Glasom drhtavim od straha, dijete je grgoljalo:
  - Ne! Neću reći!
  Dječakova bosa stopala tada su se počela savijati pod neprirodnim kutovima. I bilo je stvarno jako bolno. Djeci su krckale kosti. Djetetovo tijelo bilo je obliveno znojem, a na leđima i vratu i zadnjici trnje je probadalo kožu i curila je krv. To je doista bilo sofisticirano englesko mučenje. Serge je to ipak izdržao. Kao mali partizan, jauknuo je blijedim usnama i drhtavim glasom:
  - Ah! Neću reći! Wow! Neću reći!
  I izvijale su ga bose djetinje noge, s namjerom, doduše, da mu zadaju bol, ali ne i da ga osakate.
  Tada su pločice živjele u bebinim golim tabanima. Tako da pokrije djetetovo stopalo udubljenjima. Ovo je također sofisticirano mučenje. Puštena je struja i pločice su se počele zagrijavati. Djetetove bose noge bile su vruće. A oni su se sve više zagrijavali i bolovi su se povećavali.
  Smrdjelo je na spaljena, dječja stopala. Dječak je neizdrživo patio, ali je zastenjavši rekao:
  - Ne! Neću reći! Oh, neću reći!
  A djetetu su se i dalje pekle pete. No informacije se nisu mogle izvući.
  Tada su Britanci odlučili pričvrstiti elektrode na samu čeličnu stolicu i uključili struju. Štoviše, u početku je bilo malo napetosti. Dječak je bio malo uštipnut od iscjetka. Tada se struja pojačala i dijete je počelo gorjeti. I mnogo je bolnije.
  Žena u bijeloj kuti uzela je i okrenula drugi prekidač. Dječak se već ozbiljno tresao. A njegova plava, gusta kosa stajala je uspravno.
  Glavni ispitivač je urlao:
  - Govori, momče, ili ćemo te mučiti do smrti!
  Dijete je zastenjalo, iz usta su mu tekle krvave sline:
  - Ipak neću reći! Neću reći!
  P je slijedio znak. I žena u bijeloj kuti ponovno okrene prekidač. Iscjedak se pojačao, dijete se počelo još više tresti, čak mu se i koža dimila.
  Ali dječak Serge brbljao je nešto nečujno što je bilo nemoguće razumjeti. Ali bilo je jasno da je odlučio ne reći ništa.
  Doktor u bijeloj kuti je primijetio:
  - Polako, možda prestane dječija škuda!
  Medicinska sestra okrenula je prekidač. Iscjedaci su oslabili. Dim je prestao dolaziti.
  Dječak je disao vrlo teško. Glavni mučitelj je primijetio:
  - Upravo smo pokrenuli štene. Malo ćemo vas odmoriti i zaliječiti rane, a onda vas čeka rack and ticks.
  Serge je stenjući rekao:
  - Ne! Neću reći!
  Jedan od krvnika udario je dječaka bičem u trbuh, toliko da je koža pukla i potekla krv.
  Dječak se trznuo i ušutio, djetinjasta glava mu je pala na stranu, a lice problijedilo.
  Liječnik u bijeloj kuti upozorio je:
  - Pa ćeš ga poslati na onaj svijet. Dijete treba odmoriti.
  Nakon čega su mučitelji, zajedno s dvije djevojke u bijelim kutama, počeli oslobađati nesretnog, iscrpljenog dječaka iz okova.
  Nakon toga je dijete, čija su leđa bila prekrivena krvavim ranama, a stopala izgorjela, a iscjedak je tekao kroz živčane završetke, stavljeno na nosila i odneseno.
  A umjesto njega, na stolicu su smjestili drugu lijepu djevojku, svu odjeću s koje je potrgali, ostavivši je potpuno golu.
  I mučenje se nastavilo s novom žrtvom.
  Opet su sestre slušale djevojčicu, a doktor joj je opipao puls - da je muči u skladu s naukom.
  Ovo je vrsta neprijatelja koju su imali Buri. Zato su se tako žestoko borili, bez sumnje i oklijevanja.
  Sada su dječaci ratnici i djevojka borac Stella vodili ciljanu vatru. I tako su precizno pucali da engleski konjanici nisu imali šanse.
  Pritom je vječni dječak Oleg Rybachenko rukama i nogama tukao Arape, crnce i Engleze, a mačevima je sjekao glave, a sve je ispalo vrlo glatko i zabavno.
  Djeca ratnici pobili su cijelu eskadrilu i nitko nije preživio. Kad je ostalo samo desetak Engleza, počeli su bježati. Ali Oleg ih je sustigao i udario ih golom petom po potiljku. I neprijatelji su stvarno bili nokautirani.
  Dječak borac ga je uzeo i zapjevao:
  Nećeš me nigdje ostaviti,
  Vi ste sigurno jaki borci...
  I vjeruj mi, pjevat ćeš od bola,
  Jer dečki su super!
  A mladi se ratnik borio i bijesno sustigao neprijatelje. I tukao ih je svojim bosim, dječjim nogama po glavama, sljepoočnicama i solarnom pleksusu.
  Djeca su postala toliko uzbuđena da su ubili svih dvjesto vojnika engleske eskadre. I nisu ostavili nikoga na ispitivanju ili jeziku da znaju daljnje planove britanskog zapovjedništva.
  Paul je s uzdahom primijetio:
  - Očito smo pretjerali! Stradali su doslovno svi!
  Oleg je šaljivo zapjevao:
  Pucali smo jako mi djeca rata,
  I pet stotina tisuća Engleza je palo!
  Nakon čega se borbeno dijete nasmijalo. I djeca ratnici su počela prebirati po džepovima i skupljati plijen. Eskadrila je imala neke stvari ukradene od lokalnih stanovnika. Osim toga, u džepovima vojnika i osobito časnika bilo je gotovine. Što je bilo super. A mladi ratnici su sve izgrabili do zadnjeg novčića, ili novčića.
  Nakon čega su ga uzeli i sav novac stavili na jednu hrpu. Osim gotovine, bilo je i nešto nakita, pa čak i nekoliko zlatnih zuba koje su pljačkaši iščupali.
  Paul kimne sa smiješkom.
  - Pola proizvodnje ići će u republičku blagajnu, a pola ćemo podijeliti cijelom bataljunu!
  Oleg je kimnuo s osmijehom, tako nevinim i djetinjastim:
  - Bit će pošteno!
  Dječak Edik je primijetio:
  - Uvijek smo to radili na ovaj način! Svaki rad treba nagraditi!
  Nakon čega su djeca sjahala s konja da se istegnu. A onda smo pješice otišli u logor. Bilo je lijepo hodati bos. Trava je škakljala bosa, djetinjasta stopala dječaka i jedne djevojčice.
  Oleg se nadahnuo i zapjevao:
  Sada smo djeca Afrike,
  Iako smo ponosni na bijelu kožu...
  U borbi ćemo pokazati najvišu klasu,
  I udarit ćemo demona u lice1
  
  Iako smo još mali rastom,
  Ali svaki ratnik od pelena...
  U stvarnosti, djeca poznaju orlove,
  Mladunče vuka uopće nije janje!
  
  Možemo pobjeći zecu
  Bljeskanje bosih peta...
  Položiti ispit s A,
  U svom dječačkom elementu!
  
  Zašto nas Afrika privlači?
  Ima aromu buntovne volje...
  Pobjede su otvorile buran račun,
  Našeg beskrajnog udjela!
  
  Sposoban srušiti slona
  I boriti se s lavom na motkama...
  Uostalom, djeca su puna uma,
  Lica mladih blistaju!
  
  Pucamo kao Robin Hood
  Zašto su Britanci očito bolesni...
  Neka je Fuhrer kaput,
  Nije nam teško dokrajčiti ga!
  
  Mi ćemo izazvati takvo uništenje
  Da će britanski lav zadrhtati...
  Uostalom, povijesni poraz
  Carstva čistog sunca!
  
  Mudar čovjek vlada Rusijom,
  Slavno ime je Nikolaj...
  Slavite ga u pjesmama,
  Da se zli Kain ne digne!
  
  On će voditi Rusiju do pobjede,
  I pobijediti zle Japance...
  Napravit će prijeteći zaokret,
  Ispili smo čašu do dna!
  
  Rat je svakako težak,
  Rijeke krvi teku...
  Ali ovdje ćemo naviti veslo,
  U ime afričke volje!
  
  Boer je također bijelac,
  I nezgodno je ubiti svoje...
  Ispostavilo se da je takvo doba,
  Sve kao zla tetovaža!
  
  Potoci krvotoka, znaj
  Baklja bezdana gori ognjem...
  Ali bit će raj na planeti,
  Gospodin će uzviknuti: dosta ljudi!
  
  Dat ćemo za našu domovinu,
  I duša i dječačko srce...
  Iznad nas kerubin leti,
  Srećom, on otvara vrata!
  
  Bjesni požar bijesan,
  Nad našom majkom domovinom...
  Udarit ćemo neprijatelja
  A mi ćemo živjeti u komunizmu!
  
  Gospodin je otišao na križ za
  Da bi planet napredovao...
  I tada je Isus ponovno uskrsnuo
  Svjetlo je sjajno sjalo!
  
  Svi će ljudi imati veličanstveni raj,
  U kojim svijetlim tulipanima...
  Pa dečko, samo napred,
  Bez naslanjanja na naočale!
  
  Za slavu domovine, zvijezda,
  Kao da baklja sija iznad nas...
  S Isusom smo zauvijek,
  Svi su djeca u Edenu zauvijek!
  
  Lijepo je trčati bos
  Dječak u snježnom nanosu s brda...
  I ako ti treba šaka,
  Napast će onoga koji je ponosan!
  
  Ratnik svake jaslice,
  Dušu svoju daje domovini...
  Snažno si udario protivnika,
  I ne žalite za istinom života!
  
  Nevjernički mezar čeka,
  Što napada Svetu Rusiju...
  Sredit ćemo mu nagodbu,
  Neka neprijatelj ne deblja!
  
  Zmaj je ogolio očnjake,
  I ispušta mlaz vatre...
  Bar dani u borbi nisu laki,
  Kad neprijatelj napadne!
  
  Ovdje su trupe u napadu,
  Naravno da ih istrijebimo...
  Neka se ovdje kaput slanina,
  Da Kain ne ode u Kijev!
  
  Oživjet ćemo našu Rusiju, vjeruj mi,
  Znamo kako se hrabro boriti...
  Nećemo pobijediti narod sa snom,
  Dječaci se ne trebaju bojati!
  
  Kad se grmljavinske oluje stišaju,
  Planeta će postati jedna, vjerujte mi...
  Naš mali odred će proći,
  Ljubav pohranjena u srcima djece!
  
  I bose noge momaka,
  Ostavit će kapi rose na travi...
  Pun dječaka i djevojčica
  Što planine i doline znaju!
  
  Želim zauvijek biti momak,
  Zabavno je živjeti a ne odrastati...
  Preplivati more u kupaćim gaćama sama,
  Pobijedit ću morskog psa u borbi!
  
  I sigurno odleti u svemir,
  Na Marsu, Veneri i Merkuru...
  U sazviježđu gdje je veliki medvjed,
  I Sirus ima svoj peculium!
  
  Kad je svemir naš
  Vesela djeca pod nogama...
  Sve će biti jednostavno vrhunska,
  Uz pečenje, med i pite!
  
  Zauvijek ćemo biti u tom raju
  Koju ćemo, vjerujte mi, sami izgraditi...
  Volim Svaroga i Krista,
  Blagujmo zajedno s Bogovima!
  
  Sreći nema granica
  Neka zauvijek budu djeca...
  Milost svima u svemiru,
  Samo nemoj biti nemaran!
  
  Za našu zemlju i granicu,
  Izgradimo obrambena svjetla...
  I bit će bijesna fešta,
  I znam da će stenjanje prestati!
  
  I zlo će nestati zauvijek,
  I to će biti samo zabava...
  Ljudski snovi se ostvaruju
  Srca ispunjena oprostom!
  
  Moja djevojka je poput cvijeta
  Gori u vrtu Gospodnjem...
  A pogled je poput čistog povjetarca,
  Rastjeraj plamen podzemlja!
  
  U ljubavi koja vječno traje,
  Bit ćemo u sreći bez granica...
  U ime obitelji i Oca,
  Vrijeme je da budete ponosni na svoju sudbinu!
  
  Blistava svjetlost svemira,
  Pogledajte na mom Rusu...
  I opjeva se podvig viteški,
  I Fuhrer je propao s ćelavošću!
  
  Sada je planeta poput kristala,
  Sjaje radošću i svjetlošću...
  Svarog je naš novi ideal,
  Svojom blistavom svjetlošću!
  Ovako je s osjećajem i ekspresijom pjevao Oleg Rybachenko. I ostala su ga djeca pokupila. I bilo je jako cool.
  Nakon čega su ustrijelili i lokalnu zebru te se vratili u kamp.
  Paul je primijetio:
  - Minus dvjesto Engleza. Može se reći da je super! Ali minus tisuću je još bolje!
  Oleg je primijetio:
  - Tamo ima više Arapa nego Engleza. Ovdje se koriste kolonijalne trupe!
  Dječak snajperist kimne:
  - Točno! Ali neprijatelj je neprijatelj, bez obzira na nacionalnost. Ali to što su Arapi ne čini ih našim prijateljima!
  Iz priopćenja je dodano:
  - Kao i crnci!
  Oleg je logično primijetio:
  - U Transilvaniji i Narančastoj republici crnačko stanovništvo je pet puta veće od bijelog!
  Paul je promrmljao:
  - Pa što?
  Dječak genije je logično primijetio:
  - Pa trebamo ih uzeti u našu vojsku! Trebamo dati jednaka prava crncima i bijelcima!
  Dječak snajperist se nasmijao i odgovorio:
  - Ne! Crnci su previše kukavice da bi bili ratnici! Zapravo, samo je bijelac rođeni ratnik!
  Oleg je odgovorio rekavši:
  Svatko tko je čovjek rođen je kao ratnik,
  Svi smo potekli od majmuna...
  Nije važno bijelo ili crno, važna je legija,
  Da tražimo vojnu slavu!
  Stella je primijetila:
  - Ima i dobrih crnih ratnika, primjerice Zului, imaju vrlo agresivna plemena.
  Paul je promrmljao s osmijehom:
  - A mi ćemo svejedno pobijediti! I svima ćemo pokazati Kuzminu majku!
  Padao je mrak, sunce je već zašlo. Djeca odlutaju do visećih mreža. Oleg je također odlučio malo odspavati.
  U jednoj sobi bilo je desetak dječaka i šmrcali su. Djeca obično ne hrču i bez problema zaspu.
  Prije spavanja izmolili su doista kratku molitvu i otuširali se.
  Olega su odlikovali vrlo istaknuti mišići, a to je bilo vidljivo. Ovo je kao mladi Herkules.
  Jedan od dječaka je primijetio:
  - Kakvi mišići! Nazovimo ga Samson!
  Oleg je primijetio:
  - Za razliku od Samsona, ja nemam pletenice! Možda je Hercules bolji!
  Dječak iz Rusije Vanka je kimnuo glavom:
  - Da, Samson je među Židovima! Bolje Ilya Muromets!
  Još jedan burski dječak se usprotivio:
  - Malo nas poznaje tvog Ilju! Bilo bi bolje da stvarno zove Hercules!
  Dječaci su malo galamili, poprskali se toplom vodom i zaključili kako je najbolje grčkog heroja, koji je simbol snage, doista nazvati po imenu grčkog heroja.
  Nakon pranja, djeca su se obrisala ručnicima i otišla do svojih visećih mreža. Imale su sobe za desetak, a momci su se uglavnom doseljavali otprilike u istoj dobi.
  Oleg se vrtio na visećoj mreži, bilo je super. Ali san nije došao, jer se besmrtni dječak praktički nije umorio, a njegova potreba za snom bila je mnogo manja nego kod običnih ljudi.
  Tada je Oleg, kako bi brzo zaspao, odlučio malo razgibati svoju maštu.
  Recimo 1943. godine, kada su nacisti već tražili način da se riješe rata na dva fronta, saveznici, a prije svega Churchill, ponudili su Fuhreru tu opciju. On zaustavlja istrebljenje Židova, a zauzvrat saveznici proglašavaju primirje, započinju pregovore i zaustavljaju neprijateljstva.
  A Hitler je bio dovoljno pametan da pristane na ovo. Štoviše, Njemačka je zapravo imala problema u ljudstvu i tehnologiji. Otkako je prestalo bombardiranje Trećeg Reicha, proizvodnja oružja, zahvaljujući najavljenoj totalnoj mobilizaciji, ubrzano raste. Najnoviji Tigrovi i Panthere stigli su na frontu u velikom broju. I Fuhrer je dao naredbu da se u proizvodnju pusti najnoviji lovac ME-309. Ovo vozilo imalo je vrlo moćno naoružanje - tri zračna topa kalibra 30 mm i četiri mitraljeza. A brzina je bila 740 kilometara na sat, što je za ono vrijeme bilo dosta. Ali ovaj je zrakoplov počeo ići u proizvodnju tek u ljeto 1943. godine.
  Osim toga, Fuhrer je želio testirati Mousee, koji su bili podvrgnuti serijskim testiranjima, i tenk Lion u borbi. Osim toga, Nijemci su također htjeli pokrenuti proizvodnju Yu-288, bombardera koji je pod normalnim opterećenjem nosio četiri tone bombi, a kad je bio preopterećen svih šest.
  Pa, Focke-Wulf je strašan stroj u seriji. Najnoviji model mogao bi imati šest zračnih topova. A zahvaljujući snažnom oklopu, može se koristiti i kao jurišni zrakoplov i prednji bombarder.
  Osim njega tu su bili i jurišni zrakoplovi X-129 koji su se sada masovno proizvodili i još mnogo toga.
  "Ferdinand" je također već izašao - do sada osamdeset i devet. Ovo je najmoćniji samohodni top. I ima snažan top 71 EL od 88 mm, prednji oklop od dvjesto milimetara i bočni oklop od osamdeset pet. Probajte ove.
  Ali Fuhrer je pokazao oklijevanje u operaciji Citadela. U posljednji trenutak ofenziva je ponovno odgođena. Saveznici i Treći Reich dogovorili su razmjenu zarobljenika. Tako su u Njemačku morale stići značajne snage, uključujući pilote. I značajne snage stigle su u Italiju.
  Osim toga, "Miš" je prošao test koji je pokazao zadovoljavajuće rezultate i vozilo je bilo spremno za borbu. A Fuhrer ih je želio isprobati na fronti. Istodobno su završeni radovi na tenkovima Lav i Tiger-2. Dakle, operacija Citadela nikada nije započela u srpnju. A 1. kolovoza sam Staljin je krenuo u ofenzivu. Točnije, dao je zapovijed za napredovanje Crvene armije.
  Udari su izvedeni u smjeru Orjola i Harkova. Izbile su žestoke borbe. Nijemci su to općenito očekivali, te su iskopali mnoge utvrde. Plus, dovedene su dodatne snage. I iz Afrike i iz Italije i Europe. Ovdje su Nijemci općenito mogli prebaciti trupe iz Grčke i s Balkana. Iako se Bugarska nije borila, ostavila je svoje trupe u Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji, oslobađajući njemačke jedinice. A Italija je učinila isto u Francuskoj i Norveškoj.
  Tako su Nijemci imali više snaga na Kurskoj izbočini nego u stvarnoj povijesti.
  Posebno je dodan broj protuavionskih topova, jer na Zapadu nije bilo rata, te broj topova s Atlantskog zida i Siedrichove linije.
  Tako je obrana Nijemaca bila slojevita i prilično moćna.
  Osim toga, Panther se pokazao puno učinkovitijim tenkom u obrani nego u napadu. Njegov brzometni top s dugom cijevi dobro je funkcionirao iza zaklona i u zasjedama, a prednji oklop bio mu je jak. I "Tigar" i "Ferdinand" pokazali su izvrsne performanse u obrambenim bitkama.
  Ukratko, sovjetske trupe uspjele su se samo ukliještiti u njemačku obrambenu liniju pod cijenu ogromnih gubitaka i napad je zaustavljen.
  Borbe su se otegle do kasne jeseni. Na pročelju su se konačno pojavila čudovišta: "Tigar"-2 težak šezdeset sedam tona, "Lav" težak devedeset i "Miš" težak sto osamdeset.
  No njemački mastodonti nisu se opravdali. Pogotovo Maus, tenk koji je bio pretežak stvarao je probleme tijekom transporta, istovara i borbe. A u jesen, u blatu, potpuno je podsjećao na lijes. I "Lav" je imao sličnih problema. I samo je Tiger-2, iako također problematično vozilo, nekako korišten u borbi.
  Nešto bolje pokazao se samohodni top Jagdpanther. Ovo vozilo je imalo dobar oklop, posebno sprijeda, dobro naoružanje i relativno normalne vozne karakteristike usporedive s Pantherom.
  Linija bojišnice postala je neaktivna. Sovjetske trupe nisu uspjele probiti nacističku obranu u centru. Bilo je mnogo sličnosti s Prvim svjetskim ratom. Nijemci su i dalje bili u defenzivi i nisu napredovali.
  Došla je zima. I SSSR je imao dilemu - napasti ili akumulirati snagu. Staljin je izabrao ofenzivu.
  Općenito, izbor je jasan - zimi se Nijemci bore lošije, a Rusi bolje. Ali ovaj put Švabe su spremno dočekale zimu. A pritom nije bilo još većih pošasti, a to je olakšalo obranu.
  Za razliku od stvarne povijesti, Nijemci su počeli u velikim količinama proizvoditi Jagdpanther, koji je dobar u obrani i relativno ga je lako proizvesti. I ovo je naravno snažan potez. S obzirom da se "Jagdpanther", temeljen na šasiji "Panther", počeo proizvoditi u stvarnoj povijesti od lipnja četrdeset treće godine, onda da mu se više pažnje posvetilo, rat bi se mogao odužiti.
  Crvena armija je napredovala u južnoj Ukrajini, ali gotovo nije napredovala. Nije bilo moguće slomiti snažnu obranu nacista u blizini Lenjingrada. Najgore je bilo to što Crvena armija nije imala prevlast u zraku - sva je avijacija bila na istoku, a jurišni zrakoplovi i bombarderi s prve linije nisu bili toliko učinkoviti. Osim toga, nacisti nisu bili inferiorni u tehnologiji i imali su dovoljno legirajućih elemenata.
  Osim toga, zapadne su zemlje prestale opskrbljivati pod Lend-Leaseom i sada se sve moralo kupiti za zlato. I to je utjecalo na tijek rata.
  A saveznici su prodavali naftu Njemačkoj i sada Wehrmacht nije imao problema s gorivom.
  Tako će se ofenziva održati u prosincu na jugu Ukrajine, u siječnju u Lenjingradskoj oblasti, a u veljači u središtu. I u ožujku nije bilo uspjeha u sjevernoj Ukrajini. Nacisti su i dalje držali frontu.
  Sada je Hitler bio pred dilemom: napasti ili akumulirati snagu? Hermann Goering je kao alternativu predložio zračnu ofenzivu. Oslanjajući se na najnovije mlazne letjelice, krstareće rakete i balističke rakete. Međutim, potonji su bili preskupi i teški za proizvodnju. Umjesto toga, odlučeno je osloniti se na mlazne bombardere.
  Vrlo je teško ući u njih i od protuzračne obrane i lovci ih ne mogu sustići.
  Također se u seriji pojavila bolje zaštićena verzija Tiger-2 i Panther-2. Zadnji je bio prilično dobar. Top od 88 mm i kalibra 71, težine pedeset tri tone, motora od devet stotina konjskih snaga, čela trupa od sto milimetara s nagibom od četrdeset pet stupnjeva, šezdeset stranica i čela kupole od jednog. sto pedeset milimetara.
  Čak ni pojava snažnijeg T-34-85 u SSSR-u, umjesto T-34-76, nije mogla ovom stroju dati prednost.
  Prva veća tenkovska bitka odigrala se u svibnju. S jedne strane nalazi se T-34-85, a s druge "Pantera"-2.
  Dakle, Gerdina posada vozi ovaj tenk. Djevojke su vesele i samouvjerene. Njemački top je vrlo jak i može probiti sovjetsko vozilo na udaljenosti od tri i pol kilometra. Ovo je doista moćno.
  A Gerda puca golim nožnim prstima, i nokautira sovjetsku tridesetčetvorku... gori.
  A plava djevojka urla:
  - Super sam i jednostavno super!
  Tada Charlotte puca. I vrlo vješto izbacuje, bolje rečeno uništava sovjetsku samohotku, toliko da granate eksplodiraju i detoniraju. A crvenokosi ratnik urla:
  Nećete naći ljepšu djevojku
  Obiđite cijelo naše kraljevstvo!
  Da, ako nađeš,
  Bit ćete izgubljeni zbog pfeninga!
  I djevojka Christina puca iz topa. Pogodi IS-2 iz daljine. Ovaj automobil može biti opasan, a ima moćan top kalibra 122 mm. Istina, čelo tornja je samo sto milimetara i bez racionalnog nagiba. A njemački top to s velike daljine gađa.
  Christina puca golim nožnim prstima i tvita:
  - Mogu svakoga ubiti! I Staljin je gotov!
  Sljedeća na redu, Magda, vrlo lijepa medena plavuša, daje otkaz. I pogađa sovjetsko vozilo, u ovom slučaju to je samohotka - 152, vrlo opasno. I sposoban za nanošenje štete. Istina nije baš točna. Ali djevojka Terminator koristi svoje gole nožne prste za udaranje bez promašaja.
  Djevojka cvrkuće:
  Staljin mučitelj
  Udarit ćemo te pravo u oko...
  Bit ćemo vladari
  Doći će vrijeme za Reich!
  Djevojke su stvarno vozile vrlo pristojan tenk - "Panther"-2. Koji dobro vozi i vrlo je okretan. A njegov pištolj nema premca po ukupnosti karakteristika.
  Albina je pilot. Jako je lijepa, au samo tankim gaćicama. I vodi borbene operacije na ME-309, vrlo teško naoružanom vozilu. Za sovjetske pilote to je postalo noćna mora.
  Stvar dodatno otežava činjenica da se iz SAD-a i Britanije aluminij, bakar i drugi elementi mogu kupiti samo za zlato. Plus, kao i zrakoplovni benzin i kerozin, kojih također nedostaje. I lakše je neprijatelju, ali teže SSSR-u. Sovjetski zrakoplovi imaju puno više težine nego što bi trebali prema standardu, što znači da su lošiji u brzini i manevarskim sposobnostima.
  Albina puca i obara avione Crvene armije. I pritom pjeva:
  Himna pjeva u našim dušama,
  Napredujemo na istok!
  Dobit ćeš Staljina u lice,
  Nijemci su ponosan narod!
  Alvina, još jedan pilot terminatora, također snažno puca i puca iz svojih zračnih topova. Sve to radi vrlo pametno. A oboreni avioni Crvene armije gore i raspadaju se.
  Djevojka Terminator urla:
  On će svakoga izliječiti, svakog će izliječiti,
  Djevojka šara vatrom!
  Ovako su to zene napisale...
  Oleg nije ni primijetio kako je zaspao. Slika bitke bila je vrlo živa i zabavna. A dječakov san bio je čvrst i vrlo šaren, poput kaleidoskopa.
  . EPILOG.
  kolovoza 1939. stigao. I opet se zahuktalo, aktivizirali su se kineski boljševici i partizani. Opet je Mao Zedong pokušao napasti položaje ruske vojske.
  Oleg Rybachenko i Margarita Korshunova susreli su trupe velikog kormilara, kojih je bilo previše.
  Oleg je zamahnuo mačevima, zbog čega su se kineske glave kotrljale i krv prskala.
  Terminator Boy pjeva:
  Dat ćemo dušu i srce,
  Mi smo naša sveta domovina...
  Izdržat ćemo i pobijediti -
  Živjet ćemo u komunizmu!
  A mačevi hrabrog dječaka nastavljaju odsijecati glave Kinezima.
  A bosi prsti dječjih nogu bacaju komadiće antimaterije koji eksplodiraju poput minijaturnih bombi. I razbacuju kineske lovce u različitim smjerovima.
  Dječak s oduševljenjem pjeva:
  Sjena, sjena, sjena -
  Petrelina sjena...
  Opet svijet donosi tamu,
  Sjena, sjena, sjena,
  Petrelina sjena,
  Opet se diže nad zemljom!
  Margarita Korshunova također sjecka Kineze, toliko da se glave vrte unatrag. Ona to radi s velikom strašću i entuzijazmom.
  A pritom su joj bosi nožni prsti bacali komade eksploziva. I rastrgli su Kineze. I otkidali su im glave, ruke i noge.
  Margarita je tvitala:
  Ako vidite Kineza,
  Šutnut ću ga u jaja!
  Nešto je postalo mračno u svijetu,
  Očito se Mao probudio!
  A djevojka je vodila mlin mačevima, sjekla glave. Ovo je stvarno klasičan obračun. Toliko je ljudi odjednom ubijeno.
  Dječak i djevojčica bili su bosi i bili su vrlo okretni. I bacali su razne razorne predmete. Uključujući otrovne igle, bumerange i razne vrste naprava za ubijanje.
  Djeca ratnici su pjevala:
  Žohar, žohar, žohar,
  Dugobrki, mala buća, mala bubica!
  Mao, ti si naš opasni ratnik,
  Sasjeći ćemo te glavu uz glavu!
  I djeca su opet počela rezati mačevima, koji su bili čarobni i ili produljivani ili kraći. Ali češće su se produžili i sasjekli neprijatelje.
  Oleg Rybachenko odmah je jednim zamahom pokosio desetak Kineza. Zatim je zapjevao:
  Velika obitelj je s nama borcima,
  Pobijedit ćemo, vjerujem Kina...
  Budimo zajedno, super nam je,
  Udari jače po Maovim rogovima!
  A dječak je bacio bose prste dječjih nogu, bumerang ubojite i razorne moći. On će proletjeti i ubiti mnoge protivnike.
  Ovo je stvarno bio cool obračun. Oleg je čvrst u borbi i bijesno siječe svojim mačevima.
  Zabacuje se bosom nogom, a s nama je i Veliki štap.
  Opet se kotrljaju kineske glave, a kosa kao da se britvom šiša. Da, ovo je bitka koja samo postaje sve žešća. Skupilo se dosta Kineza, ali ih djeca Terminator sasjeku bez ikakvih problema.
  A sad će ga Oleg i Margarita uzeti i zazviždati. Štoviše, koristeći gole prste stopala svoje djece. Zvučni val udario je u uši vrana. I dobili su infarkt i pali. Doslovno zabijajući glave kineskih vojnika svojim kljunovima. Ovo se stvarno dogodilo.
  Nekoliko tisuća Kineza ubijeno je odjednom. Dječak i djevojčica zaurlali su u jedan glas:
  - Ovo znači lijepo živjeti!
  To znači živjeti dostojanstveno!
  Naša junačka snaga!
  Idemo u formaciji momci!
  A sada su Oleg i Margarita opet u očajničkom napadu i sijeku mačevima. Vrlo su aktivni.
  Ne samo ratnici, već super ratnici!
  Kinezi ih pokušavaju pregaziti gomilom, ali djeca Terminatora kreću se prebrzo. I kreću se brzinom bijesnih geparda, ili čak i brže.
  I nema šanse da ih Kinezi uzmu i napadnu. Stalno prolaze i nemaju vremena. Tako valovi prolaze. Ovo je borba koja nam stvarno treba.
  Oleg je čak entuzijastično zapjevao, nastavljajući sjeći Kineze:
  Ja sam moderan dječak kao kompjuter,
  Lakše je pokloniti mladog čuda...
  I ispalo je vrlo cool -
  Taj Hitler bit će malo demonski!
  
  Dječak je bos u snježnim nanosima,
  Pod fašističkim nišanom ...
  Noge su mu postale grimizne kao u guske,
  I tužan obračun čeka!
  
  Ali pionir je hrabro ispravio ramena,
  I s osmijehom ide prema egzekuciji...
  Fuhrer šalje nekoga u pećnice,
  Nekoga je nacista pogodio strijelama!
  
  Čudo od dječaka iz našeg doba,
  Uzeo je blaster i hrabro krenuo u bitku...
  Raspršit će se fašističke himere,
  A svemogući Bog je uvijek s tobom!
  
  Pametan dječak pogodio je Švabe gredom,
  I pokosio je čitav niz čudovišta...
  Sada su se približili komunizmu,
  Udario je svom snagom po fašistima!
  
  Čudo od dječaka puca zrakom,
  Uostalom, on ima vrlo moćan blaster...
  "Pantera" se topi u jednom gutljaju,
  Uostalom, samo upoznajte ovog šmokljana!
  
  Pobit ćemo fašiste bez ičega,
  A protivnike ćemo jednostavno uništiti...
  Ovdje je naš blaster udario svom snagom,
  Evo kerubina koji trlja krila!
  
  Zgnječim ih, bez traga metala,
  Ovaj moćni "Tigar" se zapalio...
  Da fašisti malo poznaju zemlju?
  Želite li još krvavih igara!
  
  Rusija je veliko carstvo,
  Protegnuto od mora do pustinje...
  Vidim djevojku kako trči bosa
  A bosonogi dječak - idi k vragu!
  
  Prokleti fašista je brzo pomaknuo tenk,
  Čelični ovan strmo se zariva u Rus'...
  Ali mi ćemo dostaviti posude krvi za Hitlera,
  Razbijmo naciste u paramparčad!
  
  Otadžbino, najdraža si mi,
  Bezgranično od planina i tame tajge...
  Nema potrebe da se vojnici odmaraju na svojim krevetima -
  Čizme svjetlucaju u galantnom maršu!
  
  Postao sam veliki pionir na frontu,
  Odmah je osvojio zvjezdicu heroja...
  Za druge bez granica bit ću primjer,
  Drug Staljin je jednostavno idealan!
  
  Možemo pobijediti, znam sigurno
  Iako je priča drugačija...
  Napad je u tijeku, zli borci izmeta,
  I Fuhrer je postao stvarno cool!
  
  Malo je nade za SAD
  Plivaju bez zezancije...
  Fuhrer je sposoban svrgnuti s pijedestala,
  Strašni kapitalisti, samo nered!
  
  Što učiniti ako se dječak pokaže
  Zarobljen, skinut, otjeran na hladnoću...
  Tinejdžer se očajnički borio s Fritzom,
  Ali sam Krist je trpio za nas!
  
  Tada će morati izdržati torturu,
  Kad te spale crvenim željezom...
  Kad razbiješ flaše o glavu,
  Hot rod je bio pritisnut do peta!
  
  Bolje šuti, momče, stisni zube,
  I izdrži mučenje kao titan Rusije...
  Neka ti upaljačem opeku usne,
  Ali Isus može spasiti borca!
  
  Proći ćeš kroz bilo kojeg dječaka u mučenju,
  Ali izdržat ćeš bez savijanja ispod biča...
  Neka pohlepno ispruži ruke na kraju,
  Krvnik je sada i kralj i crni princ!
  
  Jednom će mukama biti kraj,
  Otići ćeš u prelijepi Božji raj...
  A bit će vremena za nove avanture,
  Ući ćemo u Berlin kad svibanj zablista!
  
  Pa što ako ste nanizali dijete?
  Fašista će zbog ovoga biti bačen u pakao...
  Jasan glas se čuje u Edenu,
  Dječak je uskrsnuo - rezultat je radost!
  
  Dakle, ne trebaš se bojati smrti,
  Neka je junaštvo za domovinu...
  Uostalom, Rusi su se uvijek znali boriti,
  Znajte da će zli fašizam biti uništen!
  
  Proći ćemo kao strijela kroz nebesko grmlje,
  Sa djevojkom koja je bosa na snijegu...
  Ispod nas je vrt, kipi i cvjeta,
  Ja sam pionir koji trči kroz travu!
  
  U raju ćemo zauvijek biti sretna djeca,
  Tamo se osjećamo super, jako dobro...
  I nema ljepšeg mjesta na planeti,
  Znajte da nikada neće biti teško!
  Pa je dječak zapjevao i nastavio sjeckati. Djevojčica Margarita pjevala je zajedno s njim i također sjekla i sjekla Kineze. U isto vrijeme dječak i djevojčica bacali su bumerange svojim golim dječjim nogama, spretnim poput majmunskih šapa. Okrenuli su se i udarili na kineske pobunjenike.
  Sada je ovo krvoproliće. A bilo je toliko ubojstava. Već su se nagomilala čitava brda leševa.
  A zemlja je doslovno gorjela.
  Oleg ju je čak uzeo i zapjevao, zajedno s djevojkom terminatorom:
  Prokleti i prastari,
  Dušman opet kune...
  Samljeti me
  Samljeti u prah!
  Ali anđeo ne spava,
  I sve će uspjeti!
  I sve će dobro završiti!
  I sve će dobro završiti!
  A dječak je izveo tehniku s mačevima - helikopterskim lopaticama. I pokosio mnoge kineske vojnike. Ovo je bila prava borba.
  - cvrkutala je Margarita, bacajući svoja bosa djetinjasta stopala bumerangom smrtonosne snage. Doletio je i rasporio Kinezu grkljan i trbuh, te se vratio natrag do djevojke.
  Margarita je tvitala:
  Nema milosti, nema milosti za neprijatelja,
  Crni Viking, pakleni demon, nedostupan u borbi!
  A djevojka će se nasmijati i pokazati svoje vrlo lijepe i oštre zube. Pokušajte ukrasti ovako nešto i zaglavite.
  Pa ova djeca su čudovišta...
  A u borbu ulazi i bosonoga ekipa djevojaka. I počinju uništavati Kineze za njihove drage duše svom svojom krajnjom glupošću i grubošću.
  Evo Nataše, tu je... Ona će mahati mačevima i seći po ratnicima nebeskog carstva. Da, tako da glave i komadi rasparanog mesa lete na sve strane.
  A onda će djevojka plave kose i golih nožnih prstiju uzeti i lansirati kuglu s kapljicama metala mnogo težim i smrtonosnijim od žive.
  On će skočiti i eksplodirati. I dolazi do snažnog prekida. I masa Kineza se baca u zrak.
  Djevojka vrišti:
  - Ja sam ubojiti kradljivac žena!
  Zoya se također bori s velikim bijesom. I ima kosu od zlatnih listića. I ona siječe s ogromnim pritiskom, i bez poteškoća odsiječe trupe Maovog carstva. A njeni goli nožni prsti uzeli su i bacili eksplozivni paket. Koji je uništio mnogo kineskih vojnika.
  Zoya, pjesnikinja, tvitala je:
  U svetom ratu bit će naša pobjeda,
  Jer cura voli jake momke...
  Slomite rogove lošem susjedu, vjerujte mi,
  Zarad bolje sudbine i lijepe djece!
  Augustin je, sjeckajući Kineze, sa zluradim osmijehom primijetio:
  - A ti znaš dobro govoriti! Djeca su naše glavno bogatstvo.
  A djevojka vatrene kose uzela je i pokrenula pulsar golim prstima svojih gracioznih, a vrlo seksi i zavodljivih nogu.
  I on je doletio i pogodio Kineze, u samom njihovom guštu. I toliko leševa odjednom.
  I sada Svetlana ide u bitku. Djevojka je također neobično borbena i agresivna. I njezine bose noge bacaju nešto također ubojito i razorno. Što je ono što uzrokuje eksplozije.
  I baca Kineze više.
  Djevojka kroz smijeh kaže:
  Reci mi djevojko
  Reci mi cijelu istinu...
  Ja sam najslađi na svijetu
  Sva rumena i bijelja!
  I ratnik je iznenada puhnuo, a masa Kineza se smjesta digla i prevrnula. Ovo je stvarno bila najubojitija sila.
  I četvorica su se ovdje potrudila. Ali to nije sve.
  Bilo je tu dječaka i djevojčica različitih rasa. I Indijci, i Rusi, i Kinezi, Korejci, Japanci. Djecu su učili ruski jezik i razne tehnike borbe.
  Oleg Rybachenko, unatoč svoj vlažnosti momaka, bacio ih je u jedan od Maovih odreda. Dječja bojna specijalnih snaga žestoko je napala. A naprijed su jurili vječni dječak i djevojčica - Oleg i Margarita.
  Sjekli su svojim mačevima tako bijesno da su Kinezi bili naslagani u hrpe. A djeca su golim nožnim prstima bacala male, tanke iglice s otrovom, koje su Mao Zedongovi vojnici ubijali na stotine.
  Oleg ju je uzeo i zapjevao s entuzijazmom;
  Velika, moćna, sveta zemlja,
  Nema ništa sjajnije pod plavim nebom!
  Dao nam ga je svemogući Bog zauvijek -
  Svjetlo bez granica, uzvišena Rusijo!
  
  Takvu silu svijet nije vidio, znate, nikad
  Pa da ponosno gazimo prostranstva svemira!
  Bilo koja zvijezda u svemiru ti pjeva,
  Neka je Rus' sretna s nama!
  
  Uostalom, ovo je naša domovina, takva je sudbina,
  Upravljajte prostorom svih stvari!
  Svatko od nas, vjerujte mi, želio bi ovo,
  Bez ikakvih gluposti, ženskih praznovjerja!
  
  Arkanđeli trube svoju moćnu,
  Snažno hvale hod naših vojski!
  A neprijatelj će svoju sudbinu naći u osinjem lijesu,
  I ne primati porez i harač!
  
  Ovo je naša domovina, vjerujte mi, u njoj je sve lijepo,
  Preokrenula je cijeli svemir bez truda!
  Lijepe djevojke mjere težinu svojih pletenica,
  Ona želi snažan udarac!
  
  Otadžbina je pogled majčinih plavih očiju,
  Ruka joj je i nježna i kamena!
  A ti ubijaš protivnika, mladiću, metkom -
  Neka plamen jače gori u tvom srcu!
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
 Ваша оценка:
Связаться с программистом сайта.

Новые книги авторов СИ, вышедшие из печати:
О.Болдырева "Крадуш. Чужие души" М.Николаев "Вторжение на Землю"

Как попасть в этoт список

Кожевенное мастерство | Сайт "Художники" | Доска об'явлений "Книги"